mojodvjetnik.info

Zakon o hrani

Zakon o hrani (N.N. 117/03) Pravilnik o hrani za posebne prehrambene potrebe Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju hrane   I. OPÆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju: – opća načela i zahtjevi koji se odnose na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje, – obveze subjekata u poslovanju s hranom i poslovanju s hranom za životinje glede higijene i zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje, – opći zahtjevi koji se odnose na kakvoću hrane, – opći zahtjevi za ostvarivanje zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti hrane te tradicionalnog ugleda hrane, – opći zahtjevi koji se odnose na deklariranje ili označavanje hrane i hrane za životinje, – opći uvjeti stavljanja hrane i hrane za životinje na tržište, – opći uvjeti za stavljanje na tržište nove hrane, – opći uvjeti za stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadrži genetski modificirane organizme ili se sastoji od njih, – sustav službene kontrole hrane i hrane za životinje, – sustav ovlaštenih ispitnih laboratorija i referentnih laboratorija, – upravljanje krizom i hitnim slučajevima, – osnivanje Hrvatske agencije za hranu, – ovlasti i odgovornosti nadležnih tijela glede hrane i hrane za životinje proizvedene u Republici Hrvatskoj ili uvezene te stavljene na tržište Republike Hrvatske. Članak 2. Ovaj Zakon primjenjuje se na sve faze proizvodnje, prerade, skladištenja i distribucije hrane i hrane za životinje, osim na primarnu proizvodnju, pripremu, rukovanje i skladištenje hrane u domaćinstvima namijenjene za osobnu potrošnju i potrošnju za životinje u domaćinstvu koje nisu namijenjene za prodaju na tržištu. Definicija hrane Članak 3. (1) U smislu ovoga Zakona hrana je svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je da ga ljudi konzumiraju ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati. (2) Pojam hrane uključuje i piće, žvakaću gumu, prehrambene aditive i bilo koju drugu tvar koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade. Link (3) Pojam hrane uključuje i vodu, i to: – vodu koja služi za javnu opskrbu pučanstva kao voda za piće, – vodu koja se upotrebljava i/ili ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade, – vodu pakiranu u originalno pakiranje kao stolna voda, mineralna voda i izvorska voda. (4) Pojam hrane ne uključuje: – hranu za životinje, – žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje na tržište kao hrana, – biljke prije žetve, berbe ili pobiranja plodova, – lijekove i medicinske proizvode definirane posebnim propisom, – kozmetiku definiranu posebnim propisom, – duhan i duhanske proizvode definirane posebnim propisom, – narkotike ili psihotropne tvari unutar značenja iz Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o narkoticima, 1961., i Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima, 1971., te – rezidue i kontaminante, kao i prirodne sastojke biljnog i životinjskog podrijetla koji štetno djeluju na zdravlje ljudi. Ostale definicije Članak 4. U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: 1. »propisi o hrani« – jesu ovaj Zakon, provedbeni propisi doneseni na temelju ovoga Zakona te drugi posebni propisi (zakoni i podzakonski propisi) koji se odnose na hranu, osobito na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane, a obuhvaćaju sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane, kao i hrane za životinje koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane, 2. »poslovanje s hranom« – jest poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi vezani za bilo koju fazu proizvodnje, prerade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane, 3. »subjekt u poslovanju s hranom« – jest fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom, odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja, 4. »hrana za životinje« – svaka je tvar ili proizvod, uključujući i dodatke hrani za životinje, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je hranidbi životinja, koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane, 5. »poslovanje s hranom za životinje« – jest poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi proizvodnje, prerade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane za životinje, uključujući i proizvodnju, preradu ili skladištenje hrane za životinje namijenjene ishrani životinja na vlastitom gospodarstvu, 6. »subjekt u poslovanju s hranom za životinje« – jest fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom za životinje, odgovorna da osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja, 7. »nadležna tijela« – jesu tijela koja upravljaju rizikom, a to su Hrvatska agencija za hranu, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zdravstva, 8. »maloprodaja« – jest rukovanje hranom i/ili njezina prerada i/ili priprema i skladištenje na mjestu prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču, a uključuje opskrbu pripremljenom hranom (catering), opskrbu hranom u institucijama (bolnice, dječji vrtići, škole, domovi umirovljenika i slično), tvorničke kantine, ugostiteljske objekte u kojima se poslužuje hrana, stacionarne i pokretne kioske hrane, mjesta za pripremu i prodaju, odnosno usluživanje hrane izvan prostorija odnosno mjesta određenog za poslovanje hranom, prodavaonice i veleprodajna mjesta, 9. »stavljanje na tržište« – držanje je hrane ili hrane za životinje u svrhu prodaje, uključujući i ponudu za prodaju, te prodaju ili bilo koji drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, distribuciju i druge oblike prijenosa, i to na području Republike Hrvatske, 10. »rizik« – jest vjerojatnost i težina štetnog djelovanja opasnosti na zdravlje ljudi, 11. »analiza rizika« – proces je koji se sastoji od tri međusobno povezane komponente: procjene rizika, upravljanja rizikom i obavještavanja o riziku,    Dodatak 12. »procjena rizika« – znanstveno je utemeljen proces koji se sastoji od četiri faze: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloženosti i karakterizacije rizika, 13. »upravljanje rizikom« – proces je kojim se uspoređuju različite mogućnosti postupanja nadležnih tijela u svezi s rizikom, u suradnji sa zainteresiranim sudionicima, uzimajući u obzir procjenu rizika i druge relevantne čimbenike, a ako je potrebno i proces odabiranja odgovarajućih preventivnih i kontrolnih mjera, 14. »obavještavanje o riziku« – interaktivna je razmjena informacija i mišljenja tijekom cijelog procesa analize rizika, a u vezi s opasnostima i rizicima, s rizikom povezanim čimbenicima i predodžbama o riziku, između procjenitelja rizika, nadležnih tijela, potrošača, proizvođača hrane i hrane za životinje, akademske zajednice i drugih zainteresiranih strana, uključujući objašnjenje nalaza pri procjeni rizika, te osnove za donošenje odluka pri upravljanju rizikom, 15. »opasnost« – jest biološki, kemijski ili fizikalni čimbenik u hrani i hrani za životinje ili stanje hrane i hrane za životinje, s mogućnošću da štetno djeluje na zdravlje ljudi, 16. »sljedivost« – jest mogućnost ulaženja u trag hrani, hrani za životinje, životinji koja proizvodi hranu, odnosno služi za proizvodnju hrane, sirovini ili tvari koja je namijenjena ugrađivanju ili se očekuje da će biti ugrađena u hranu ili hranu za životinje, kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije, 17. »faza proizvodnje, prerade i distribucije« – jest bilo koja faza, uključujući uvoz i primarnu proizvodnju, preradu, skladištenje, prijevoz, prodaju ili opskrbu krajnjeg potrošača hranom, i gdje je to u vezi, uvoz, proizvodnju, izradu, skladištenje, prijevoz, distribuciju, prodaju hrane za životinje te opskrbu hranom za životinje, 18. »primarna proizvodnja« – jest proizvodnja i uzgoj primarnih poljoprivrednih proizvoda u bilinogojstvu, stočarstvu i ribarstvu, uključujući žetvu i pobiranje plodova, mužnju i uzgoj životinja prije klanja, lov i ribolov, te sakupljanje samoniklih plodova i biljaka, 19. »potrošač« – jest fizička osoba koja nabavlja hranu za udovoljavanje vlastitih potreba, a ne koristi je niti u jednoj fazi poslovanja s hranom, 20. »službena kontrola« – jest nadzor nad higijenom, zdravstvenom ispravnošću i kakvoćom hrane i hrane za životinje radi utvrđivanja je li udovoljeno odredbama propisa o hrani, 21. »zdravstvena ispravnost hrane« – podrazumijeva sigurnost da hrana neće prouzročiti štetne utjecaje na zdravlje ljudi ako je pripremljena i konzumirana u skladu s njezinom namjenom, 22. »higijena hrane« – podrazumijeva mjere i uvjete potrebne za kontrolu opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za ljudsku konzumaciju u skladu s njezinom namjenom, 23. »zdravstvena ispravnost hrane za životinje« – podrazumijeva neškodljivost hrane za životinje za zdravlje životinja te posredno za zdravlje ljudi, koji konzumiraju proizvode dobivene od tih životinja, a s obzirom na prisutnost određenih bioloških, kemijskih ili fizikalnih tvari u hrani za životinje, 24. »kontaminant« (ili »štetna tvar«) – jest biološka, kemijska i fizikalna tvar štetna za zdravlje ljudi, koja nije namjerno dodana hrani, a prisutnost koje je u hrani posljedica postupaka tijekom proizvodnje (uključujući postupke izvršene tijekom uzgoja usjeva i životinja te primjene veterinarskih lijekova), prerade, pripreme, tretiranja, pakiranja, transporta ili skladištenja te hrane, ili posljedica okolišnog zagađenja, 25. »rezidua« (»zaostala tvar«) – jest ostatak bioloških ili kemijskih tvari koje se dopušteno koriste u određenim količinama i u određenim razdobljima primarne proizvodnje hrane, kao i ostatak njihovih metabolita te produkata njihove razgradnje, zaostale tvari ne podrazumijevaju prehrambene aditive, 26. »prehrambeni aditiv« – jest svaka tvar koja se uobičajeno ne konzumira, niti je tipičan sastojak hrane, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaje se namjerno radi tehnoloških i senzorskih svojstava hrane u tehnološkom postupku proizvodnje, tijekom pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakiranja, transporta i čuvanja, 27. »dodatak hrani za životinje« – jest svaka tvar koja, kad je ugrađena u hranu za životinje, može utjecati na svojstva hrane za životinje ili na uzgoj životinja koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane namijenjene ljudskoj konzumaciji, 28. »kakvoća« (ili »kvaliteta«) hrane – sveukupna su svojstva hrane koja pridonose njezinoj sposobnosti da zadovolji potrebe krajnjeg potrošača, 29. »deklariranje« (ili »označavanje«) – stavljanje je pisanih oznaka, trgovačkih oznaka, zaštitnog znaka, naziva marke, slikovnih prikaza ili simbola koji se odnose na hranu ili hranu za životinje, a stavljaju se na ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu ili na mjesto vidljivo potrošaču za nepakiranu hranu, 30. »predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom« – jesu posuđe, pribor, oprema, uređaji i ambalaža koji se rabe u poslovanju s hranom, 31. »nova hrana« – jest hrana i sastojci hrane koji se do sada nisu znatnije rabili za prehranu ljudi u Republici Hrvatskoj, 32. »genetski modificirani organizam« – jest organizam, osim ljudskog bića, kojemu je nasljedni materijal namjerno izmijenjen na način koji se ne može postići prirodno razmnožavanjem i/ili prirodnom rekombinacijom, 33. »hrana za posebne prehrambene potrebe« (ili »dijetetske namirnice«) – jest hrana posebnog sastava ili posebnog načina proizvodnje, različita od uobičajene hrane zbog prehrambenih svojstava, a može biti namijenjena prehrani dojenčadi i male djece, osoba u kojih je poremećen proces probave ili metabolizma kao i osoba koje se nalaze u posebnim fiziološkim stanjima, a u kojih je potrebno postići posebno djelovanje kontroliranim unosom određenih hranjivih sastojaka. II. OPÆA NAČELA 1. NaČela analize rizika Procjena rizika Članak 5. (1) Da bi se postigao glavni cilj, odnosno visoka razina zaštite života i zdravlja ljudi, mjere koje se primjenjuju sukladno propisima o hrani temelje se na procjeni rizika, osim kada to nije primjereno okolnostima ili naravi same mjere. (2) Procjena rizika temelji se na dostupnim znanstvenim dokazima i obavlja na nezavisan, objektivan i transparentan način. (3) Procjenu rizika obavlja Hrvatska agencija za hranu. Obavještavanje o riziku Članak 6. Obavještavanje o riziku obavlja Hrvatska agencija za hranu da bi: – Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva odnosno Ministarstvo zdravstva, – subjekti u poslovanju s hranom i subjekti u poslovanju s hranom za životinje, – potrošači, te – druge nadležne institucije i zainteresirane strane, dobili pravovremenu, pouzdanu, objektivnu i razumljivu informaciju o opasnostima odnosno riziku povezanom s hranom, odnosno hranom za životinje. Upravljanje rizikom Članak 7. (1) Upravljanje rizikom osigurava da preventivne i kontrolne mjere, poduzete radi smanjenja, uklanjanja ili izbjegavanja rizika za zdravlje ljudi pri konzumiranju hrane, budu utemeljene na rezultatima procjene rizika te da budu učinkovite, nepristrane i primjerene. (2) Upravljanje rizikom obavljaju nadležna tijela. 2. NaČelo predostroŽnosti Članak 8. (1) U posebnim okolnostima kad je, nakon procjene dostupnih informacija, identificirana mogućnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi, ali postoje znanstvene nedoumice, nadležna tijela mogu poduzeti privremene mjere upravljanja rizikom prijeko potrebne za osiguranje najviše moguće razine zaštite zdravlja ljudi do pribavljanja daljnjih znanstveno utemeljenih informacija potrebnih za sveobuhvatnu procjenu rizika. (2) Mjere poduzete na temelju stavka 1. ovoga članka moraju biti primjerene i ne ograničavati trgovinu više nego što je potrebno da bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja ljudi, vodeći pri tom računa o njihovoj tehničkoj i ekonomskoj izvedivosti te utvrđenom činjeničnom stanju. (3) Poduzete mjere moraju se ponovno razmotriti u primjerenom roku, ovisno o naravi identificiranog rizika za život i zdravlje ljudi, te o tipu znanstveno utemeljenih informacija potrebnih za razjašnjavanje znanstvenih nedoumica, kao i za provođenje sveobuhvatne procjene rizika. 3. NaČelo transparentnosti Članak 9. (1) Hrvatska agencija za hranu neposredno ili putem ovlaštenih predstavnika potrošača ili drugih zainteresiranih skupina, tijekom pripremanja, vrednovanja i revizije mjera za upravljanje rizikom mora provoditi otvorene i transparentne javne konzultacije, osim kada to hitnost ne dopušta. (2) Ako postoji opravdana sumnja da hrana odnosno hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja, ovisno o prirodi, ozbiljnosti i opsegu tog rizika, Hrvatska agencija za hranu poduzima mjere za obavještavanje javnosti o prirodi rizika za zdravlje. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri identificirati hranu ili hranu za životinje, rizik koji predstavlja, kao i mjere koje su poduzete ili će biti poduzete za sprječavanje, smanjivanje ili uklanjanje tog rizika. 4. ZaŠtita interesa potroŠaČa Članak 10. (1) Interes potrošača mora se zaštititi u najvećoj mogućoj mjeri. (2) Propisi o hrani usmjereni su zaštiti potrošača i daju osnovu na temelju koje će potrošači biti potpuno informirani o hrani koju će konzumirati te će im na taj način omogućiti izbor hrane. (3) Protivno je interesu potrošača: – proizvodnja i stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane i hrane neprikladne za tržište, – prijevara ili namjerno nepravilno provođenje postupaka u poslovanju s hranom, – patvorenje hrane zamjenom ili izostavljanjem osnovnih sastojaka koji su povezani s određenom vrstom ili karakteristikom hrane, – dovođenje potrošača u zabludu navođenjem pogrešnih podataka na deklaraciji, – provođenje ili korištenje postupaka (oglašavanje i sl.) koji mogu dovesti potrošača u zabludu. III. ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST HRANE 1. Uvjeti za utvrÐivanje zdravstvene ispravnosti hrane Članak 11. (1) Zdravstveno je ispravna hrana koja ne može prouzročiti štetne utjecaje na zdravlje ljudi, ako je proizvedena, pripremljena i konzumirana u skladu s njezinom namjenom. (2) Nije dopušteno stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane. (3) Hrana je zdravstveno neispravna ako je: – štetna za zdravlje ljudi, – neprikladna za ljudsku konzumaciju. Članak 12. (1) Pri odlučivanju je li neka hrana zdravstveno neispravna, uzimaju se u obzir: – uvjeti u svakoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije hrane te uvjeti čuvanja i držanja do prodaje krajnjem potrošaču, kao i uvjeti za pripremanje i konzumiranje u skladu s njezinom namjenom, – informacije koje su dane krajnjem potrošaču, uključujući podatke na deklaraciji i informacije koje su općenito dostupne krajnjem potrošaču u vezi s izbjegavanjem specifičnih štetnih djelovanja na zdravlje ljudi neke određene hrane ili kategorije hrane. (2) Pri odlučivanju je li neka hrana štetna za zdravlje ljudi, uzimaju se u obzir: – mogući neposredni ili posredni, kratkoročni ili dugoročni štetni učinci te hrane na zdravlje osobe koja je konzumira te učinci na buduće generacije, – moguće kumulativno toksično djelovanje, – posebna zdravstvena osjetljivost specifične kategorije potrošača na hranu namijenjenu toj kategoriji potrošača. (3) Pri odlučivanju je li neka hrana neprikladna za ljudsku konzumaciju, treba uzeti u obzir je li ta hrana neprihvatljiva za uporabu kojoj je namijenjena zbog njezine kontaminacije, vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja. (4) Kada je hrana, za koju je utvrđeno da je zdravstveno neispravna, dio jedne proizvodne partije, serije ili pošiljke istovrsne hrane po kategoriji i opisu, drži se da je sva hrana u toj proizvodnoj partiji, seriji ili pošiljci zdravstveno neispravna, osim ako se nakon obavljene laboratorijske analize i/ili superanalize utvrdi suprotno. Članak 13. (1) Štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana ako: – sadrži mikroorganizme ili tkivne parazite opasne za zdravlje ljudi, bakterijske toksine, mikotoksine, histamin i njemu slične tvari ili i druge mikroorganizme ili tkivne parazite iznad dopuštenih količina, – sadrži prirodne toksine ili druge prirodne toksične tvari iznad dopuštenih količina, – sadrži ostatke pesticida, veterinarskih lijekova, metale i metaloide te druge tvari štetne za zdravlje ljudi iznad dopuštenih količina, – sadrži prehrambene aditive koji se ne smiju rabiti u određenoj vrsti hrane ili ako je sadržaj prehrambenih aditiva prisutnih u hrani iznad dopuštenih količina, – sadrži radionuklide iznad propisane granice ili ako je ozračena iznad dopuštene granice, – ambalaža sadrži mikroorganizme ili druge tvari koje mogu utjecati na povećanje sadržaja tvari štetnih za zdravlje ljudi u hrani, – ako potječe od uginulih životinja ili od životinja kojih klaonička obrada iz bilo kojeg razloga nije dopuštena. (2) Neprikladnom za ljudsku konzumaciju smatra se hrana ako: – su senzorska svojstva hrane zbog fizikalnih, kemijskih, mikrobioloških ili drugih procesa izmijenjena toliko da hrana nije prikladna za prehranu ljudi, – sadrži tvari ili sirovine koje nisu toksikološki evaluirane, provjerene i sigurne za ljudsku uporabu, – sadrži mehanička onečišćenja i primjese koje mogu biti štetne za zdravlje ljudi, – je ambalaža oštećena tako da su moguće mikrobiološke i kemijske promjene hrane u granicama većim od dopuštenih. Članak 14. Mjere ograničenja stavljanja hrane na tržište i zahtjev za povlačenje hrane s tržišta, ako postoje razlozi za sumnju da je hrana zdravstveno neispravna, donosi ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva, prema vrstama hrane, sukladno popisu nadzora sadržanom u Dodatku ovoga Zakona koji je njegov sastavni dio. Članak 15. (1) Hrana kojoj je istekao rok valjanosti, ako se laboratorijskim ispitivanjem utvrdi da je zdravstveno ispravna, a uz odobrenje koje izdaju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zdravstva, ovisno o nadležnosti, može se u roku određenom odobrenjem: – upotrijebiti u ponovnoj proizvodnji hrane, – prodavati, ili – darivati. (2) Hrana iz stavka 1. ovoga članka namijenjena za darivanje ili prodaju mora na prodajnom mjestu imati posebno istaknutu obavijest da je to hrana kojoj je rok valjanosti istekao, ali da je ona i dalje zdravstveno ispravna. (3) Način podnošenja zahtjeva te uvjete za dobivanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka propisat će ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva. 2. Provedbeni propisi koji se odnose na zdravstvenu ispravnost i higijenu hrane Članak 16. (1) Ministar zdravstva uz suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva donosi propise: – kojima se u hrani mogu zabraniti ili dopustiti neke vrste i količine toksina, mikroorganizama, i ona teških metala i nemetala, ostataka pesticida, veterinarskih lijekova, radionuklida i drugih tvari štetnih za zdravlje ljudi, nadalje toksikološki evaluiranih prehrambenih aditiva, tvari koje utječu na prehrambenu vrijednost hrane namijenjene za posebne prehrambene potrebe, – o zdravstvenoj ispravnosti predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom, – o obradi i uklanjanju hrane koja ne udovoljava propisanim uvjetima zdravstvene ispravnosti, – o provođenju monitoringa hrane radi utvrđivanja razina nutrijenata, kontaminanata, aditiva i drugih sastojaka i tvari, a kojemu je cilj utvrđivanje unosa pojedinih sastojaka ili tvari u organizam te procjena ugroženosti zdravlja stanovništva, – o načinu uzimanja uzoraka, odnosno o metodama za obavljanje analize hrane. (2) Ministar zdravstva uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra poljoprivrede i šumarstva donosi propise: – o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, stolne vode, mineralne i izvorske vode ili vode za proizvodnju hrane namijenjene stavljanju na tržište, – o zdravstvenim i higijenskim uvjetima kojima moraju udovoljavati osobe koje dolaze u neposredan dodir s hranom, kao i o zahtjevima o radnoj odjeći i obući potrebnoj radi zaštite zdravstvene ispravnosti hrane, – o ograničenju ili zabrani određenih uvjeta stavljanja na tržište hrane namijenjene ljudskoj konzumaciji, osim hrane pretežito životinjskog podrijetla, – o ograničenju ili zabrani uporabe određenih sirovina, osim sirovina pretežito životinjskog podrijetla, u proizvodnji hrane, a koje potječu iz specifičnih izvora, bilo po mjestu podrijetla, svojoj prirodi, naknadnoj obradi ili drugim karakteristikama. (3) Ministar poljoprivrede i šumarstva uz suglasnost ministra zdravstva donosi propise o primjeni bilo kojeg postupka u proizvodnji i pripremi hrane, a koji može utjecati na higijenu i zdravstvenu ispravnost. (4) Ministar poljoprivrede i šumarstva uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra zdravstva donosi propise: – o ograničenju ili zabrani određenih uvjeta stavljanja na tržište hrane pretežito životinjskog podrijetla namijenjene ljudskoj konzumaciji, – o ograničenju ili zabrani uporabe određenih sirovina pretežito životinjskog podrijetla u proizvodnji hrane koje potječu iz specifičnih izvora, bilo po vrsti životinje, mjestu podrijetla, svojoj prirodi, naknadnoj obradi ili drugim karakteristikama. (5) Propise iz ovoga članka i propise iz članka 26. stavka 1., 2., 4. i 5., iz članka 29. stavka 6. i članka 74. stavka 2. i 5. ovoga Zakona donosi nadležni ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske agencije za hranu. IV. UVOZ I IZVOZ HRANE Uvoz Članak 17. (1) Hrana koja se uvozi u Republiku Hrvatsku radi stavljanja na tržište, mora udovoljavati odredbama propisa o hrani. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako postoji posebni međunarodni ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i zemlje izvoznice, hrana koja se uvozi u Republiku Hrvatsku radi stavljanja na tržište mora udovoljavati uvjetima sadržanim u ugovoru. Izvoz Članak 18. (1) Hrana izvezena iz Republike Hrvatske, radi stavljanja na tržište u drugoj zemlji, mora udovoljavati odredbama propisa o hrani. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, hrana izvezena iz Republike Hrvatske, mora udovoljavati uvjetima utvrđenima zakonima koji su na snazi u zemlji uvoznici. (3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka, ako postoji posebni međunarodni ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i zemlje uvoznice, hrana koja se izvozi iz Republike Hrvatske mora udovoljavati uvjetima sadržanim u ugovoru. Nadzor zdravstvene ispravnosti hrane pri uvozu Članak 19. (1) Uvoznik hrane mora graničnom veterinarskom inspektoru Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, odnosno graničnom sanitarnom inspektoru Ministarstva zdravstva, podnijeti zahtjev za pregled pošiljke hrane koju uvozi radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti. (2) Iznimno od nadležnosti utvrđenih u Dodatku, Hrvatska agencija za hranu u suradnji s ministrom poljoprivrede i šumarstva i ministrom zdravstva utvrdit će proizvode unutar označenih tarifnih oznaka iz Dodatka za koje će se definirati odstupanja od nadležnosti inspekcija utvrđenih u Dodatku. (3) Pregled pošiljke radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti hrane obavlja na graničnim veterinarskim prijelazima granični veterinarski inspektor, a na drugim mjestima granični sanitarni inspektor. (4) Granične veterinarske prijelaze iz stavka 2. ovoga članka provedbenim propisom utvrđuje ministar poljoprivrede i šumarstva, a druga mjesta na kojima se obavlja pregled pošiljke ministar zdravstva. Članak 20. (1) Carinarnica, odnosno carinska ispostava, ne može obaviti carinski postupak carinjenja pošiljke hrane dok granični veterinarski inspektor, odnosno granični sanitarni inspektor, ne utvrdi zdravstvenu ispravnost pošiljke i rješenjem odobri njezin uvoz. (2) Carinska služba dužna je, u okviru svojih prava i dužnosti, omogućiti nadležnom graničnom inspektoru iz članka 19. ovoga Zakona, uvid u dokumentaciju i nesmetano obavljanje kontrole zdravstvene ispravnosti hrane. (3) Do okončanja postupka utvrđivanja zdravstvene ispravnosti hrane, a prije okončanja carinskog postupka, pošiljke se mogu uskladištiti u carinskim skladištima koja udovoljavaju zahtjevima iz članka 22. i 26. ovoga Zakona. (4) Nadležni granični veterinarski inspektor, odnosno granični sanitarni inspektor, radi provjere zdravstvene ispravnosti hrane koja se uvozi, ima pravo uzimati uzorke i dati ih na ispitivanje u ovlaštene laboratorije. (5) Troškove naknade za pregled pošiljke, izdavanje rješenja iz stavka 1. ovoga članka te troškove laboratorijskog ispitivanja snosi uvoznik. Članak 21. (1) Pri uvozu hrane za koju je sukladno propisima o hrani obvezatna međunarodna svjedodžba (certifikat) o zdravstvenoj ispravnosti, pošiljke mora pratiti propisana međunarodna svjedodžba (certifikat) o zdravstvenoj ispravnosti pošiljke ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. (2) Za hranu koja se uvozi mogu se na temelju dvostranih ili višestranih ugovora priznati međunarodne svjedodžbe (certifikati) o zdravstvenoj ispravnosti pošiljke, izdane od ovlaštenog tijela zemlje izvoznice. (3) Ako ugovori iz stavka 2. ovoga članka ne postoje, priznavanje međunarodnih svjedodžbi (certifikata) i drugih dokumenata obavlja se na temelju provedbenih propisa koji donose ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva. (4) Međunarodne svjedodžbe (certifikati) i drugi dokumenti o zdravstvenoj ispravnosti moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te jeziku zemlje podrijetla. V. UPISNIK I ODOBRAVANJE OBJEKATA Članak 22. (1) Objekti koji se koriste u primarnoj proizvodnji hrane moraju biti upisani u upisnik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. (2) Objekti koji se koriste u proizvodnji, preradi i skladištenju hrane moraju biti upisani u upisnik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstva zdravstva, sukladno nadležnostima u propisivanju općih ili specifičnih uvjeta higijene hrane iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Objekti koji se koriste u pripremanju, obradi ili preradi hrane na maloprodajnom mjestu uključivo i pokretni i/ili privremeni prostori (stacionarni i pokretni kiosci hrane, prodajna mjesta na tržnici, pokretna vozila za prodaju) moraju biti upisani u evidenciju Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstva zdravstva sukladno nadležnostima u propisivanju općih ili specifičnih uvjeta higijene hrane iz članka 26. stavka 4. i 5. ovoga Zakona. (4) Radi upisivanja u evidenciju iz stavka 3. ovoga članka nadležni uredi državne uprave, službe za gospodarstvo, nakon donošenja rješenja o ispunjavanju uvjeta utvrđenih posebnim propisima, dužni su primjerak rješenja dostaviti Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva odnosno Ministarstvu zdravstva. (5) Objekti u kojima se proizvodi, prerađuje i skladišti hrana životinjskog podrijetla moraju biti odobreni sukladno propisima o veterinarstvu. (6) Ministar zdravstva može u okviru svoje nadležnosti propisanih člankom 26. stavkom 2. podstavkom 2., stavkom 4. podstavkom 2. i stavkom 5. ovoga Zakona donijeti provedbeni propis kojim će se utvrditi vrsta objekata za koje je potrebno provesti postupak odobravanja te rok u kojemu će subjekti koji već posluju s hranom u objektima koji podliježu postupku odobravanja, udovoljiti uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donijetim na temelju ovoga Zakona. (7) U objektima koji podliježu postupku odobravanja ne može se započeti obavljanje djelatnosti bez odobrenja. Nadležno tijelo odobrit će samo one objekte za koje je proveden stručni nadzor radi provjere ispunjavanja propisanih uvjeta. (8) Nadležna ministarstva svakom objektu iz stavka 1. i 2. ovoga članka u postupku upisa u upisnik izdaju rješenje o upisu u upisnik i dodjeljuju registracijski broj ili broj odobrenja. (9) Subjekti u poslovanju s hranom, osim onih koji djeluju na maloprodajnoj razini, osigurat će da hrana, koju su oni proizveli, bude označena registracijskim brojem ili brojem odobrenja iz upisnika. (10) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva vode evidencije iz stavka 3. ovoga članka i upisnike registriranih ili odobrenih objekata iz stavka 1. i 2. ovoga članka, te popis dostavljaju Hrvatskoj agenciji za hranu. (11) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva će rješenjem brisati subjekt u poslovanju s hranom upisan u upisnik iz stavka 10. ovoga članka, na njegov zahtjev, odnosno kad se utvrdi da je objekt prestao udovoljavati uvjetima propisanim propisima o hrani. (12) Sadržaj, oblik i način vođenja evidencija i upisnika registriranih ili odobrenih objekata te postupak označavanja registracijskim brojem ili brojem odobrenja propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva. Privremena zabrana obavljanja djelatnosti Članak 23. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva mogu privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti u objektima iz članka 22. ovoga Zakona u slučajevima: – kada se tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi da je objekt bio korišten protivno odredbama propisa o hrani, – kada je takav postupak prijeko potreban ili svrhovit radi osiguranja zdravstvene ispravnosti hrane. Troškovi postupka odobravanja objekata Članak 24. (1) Za objekte iz članka 22. stavka 5. i 6. ovoga Zakona koji podliježu postupku odobravanja nadležni ministar osniva stručno povjerenstvo. (2) Troškove za rad povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka određuje nadležni ministar, a snosi podnositelj zahtjeva. VI. OBVEZE SUBJEKATA U POSLOVANJU S HRANOM Opća odgovornost za higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane Članak 25. Za svaku štetu oštećenja zdravlja ljudi zbog konzumacije zdravstveno neispravne hrane odgovaraju subjekti u poslovanju s hranom u svim fazama proizvodnje, prerade, distribucije i prodaje. Opći i specifični uvjeti higijene hrane Članak 26. (1) Subjekti u poslovanju s hranom na razini primarne proizvodnje moraju osigurati sustavno provođenje općih ili specifičnih uvjeta higijene hrane koje utvrđuje ministar poljoprivrede i šumarstva provedbenim propisom. (2) Subjekti za proizvodnju, preradu, skladištenje i prijevoz hrane moraju osigurati sustavno provođenje općih ili specifičnih uvjeta higijene koje utvrđuju provedbenim propisima: – ministar poljoprivrede i šumarstva za hranu pretežito životinjskog podrijetla, – ministar zdravstva za svu ostalu hranu. (3) Subjekti koji posluju s hranom u maloprodaji moraju udovoljavati općim minimalno-tehničkim uvjetima utvrđenim propisima o trgovini. (4) Subjekti koji hranu na maloprodajnom mjestu pripremaju, obrađuju ili prerađuju te rashlađuju i/ili skladište tu hranu, moraju osigurati sustavno provođenje specifičnih uvjeta higijene koje utvrđuju provedbenim propisima: – ministar poljoprivrede i šumarstva za hranu pretežito životinjskog podrijetla, – ministar zdravstva za svu ostalu hranu. (5) Subjekti koji posluju s hranom u ugostiteljskoj djelatnosti moraju osigurati sustavno provođenje općih i/ili specifičnih uvjeta higijene koje utvrđuje provedbenim propisom ministar zdravstva uz suglasnost ministra turzima. Odgovornost u vezi s hranom koja ne udovoljava propisanim zahtjevima Članak 27. (1) Ako subjekt u poslovanju s hranom zna ili opravdano sumnja da hrana koju je uvezao, proizveo, preradio, stavio na tržište ili distribuirao, ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti, dužan je odmah započeti postupak sprječavanja stavljanja hrane na tržište, odnosno povlačenja s tržišta hrane u slučajevima kada proizvod nije više pod njegovom neposrednom kontrolom te o tome obavijestiti Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva. (2) Ako je hrana već stigla do potrošača, subjekt u poslovanju s hranom mora učinkovito i točno obavijestiti potrošače o razlozima za njezino povlačenje, i ako je potrebno, od potrošača tražiti povrat hrane kojom su već opskrbljeni, kada ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visoke razine zaštite zdravlja. (3) Subjekt u poslovanju s hranom u maloprodaji ili distribucijskoj djelatnosti, koja nema izravnog utjecaja na ambalažu, deklariranje, zdravstvenu ispravnost hrane, unutar granica svoje djelatnosti mora započeti postupak povlačenja s tržišta hrane koja ne udovoljava zahtjevima o zdravstvenoj ispravnosti kad o tome dobije obavijest, odnosno rješenje kojim se nalaže poduzimanje mjera. (4) Subjekt u poslovanju s hranom mora nadležnim tijelima dati informacije prijeko potrebne za sljedivost hrane. (5) Subjekt u poslovanju s hranom mora surađivati i ne smije sprječavati drugu osobu da surađuje s nadležnim tijelima u mjerama poduzetim radi smanjivanja rizika koji potječe od hrane kojima oni opskrbljuju ili su opskrbljivali tržište. Zahtjevi koji se odnose na mogućnost sljedivosti hrane Članak 28. (1) Mogućnost sljedivosti mora biti uspostavljena u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane, sirovina biljnog i životinjskog podrijetla, životinja koje proizvode hranu ili služe za proizvodnju hrane, kao i sljedivosti bilo koje druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će biti ugrađena u hranu. (2) Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti sustav evidencija, odnosno baze podataka i osigurati postupke koji će im omogućiti da u svakom trenutku mogu identificirati svaku pravnu i fizičku osobu koja ih je opskrbljivala hranom, životinjama koje proizvode hranu ili služe za proizvodnju hrane ili bilo kojim drugim tvarima koje su namijenjene proizvodnji ili se može očekivati da će biti upotrijebljene u proizvodnji hrane. (3) Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti baze podataka i osigurati postupke koji će im omogućiti da u svakom trenutku mogu identificirati druge subjekte u poslovanju s hranom kojima su isporučivali hranu. (4) Subjekti u poslovanju s hranom dužni su podatke iz stavka 2. i 3. ovoga članka čuvati tri godine te ih na zahtjev u svakom trenutku učiniti dostupnim nadležnim tijelima. (5) Hrana koja je stavljena na tržište ili je vjerojatno da će biti stavljena na tržište mora biti deklarirana ili na drugi način identificirana putem odgovarajuće propisane dokumentacije ili drugih informacija, da bi se osigurala mogućnost sljedivosti. Zahtjevi koji se odnose na sustav samokontrole Članak 29. (1) Subjekt u poslovanju s hranom, osim na razini primarne proizvodnje, dužan je uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih uvjeta proizvodnje u svakom objektu pod njegovom kontrolom, provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu sa sljedećim načelima sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (u daljnjem tekstu: HACCP): – identificirati sve opasnosti koje moraju biti spriječene, uklonjene ili smanjene na prihvatljivu razinu, – identificirati kritične kontrolne točke na mjestima na kojima je kontrola bitna za sprječavanje ili uklanjanje opasnosti ili za njihovo smanjivanje na prihvatljivu razinu, – utvrditi kritične granice (limite) na kritičnim kontrolnim točkama koje razdvajaju prihvatljivo od neprihvatljivog za sprječavanje, uklanjanje ili smanjivanje identificiranih opasnosti, – utvrditi i provesti učinkovite postupke sustavnog praćenja kritičnih kontrolnih točaka, – utvrditi korektivne postupke kada sustav praćenja upozori na to da kritična kontrolna točka nije pod kontrolom, – utvrditi postupke verificiranja radi utvrđivanja učinkovitosti provođenja mjera navedenih u podstavku 1. do 5. ovoga stavka, postupke verifikacije moraju provoditi redovito objekti i nadležni inspektori u objektima, – utvrditi dokumente i evidencije primjerene prirodi i opsegu posla koji će prikazivati učinkovitu primjenu mjera navedenih u podstavku 1. do 6. ovoga stavka. (2) Subjekt u poslovanju s hranom na razini primarne proizvodnje, dužan je uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih uvjeta proizvodnje u svakom objektu pod njegovom kontrolom provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu s dobrom proizvođačkom praksom. (3) Početnu provjeru usklađenosti HACCP planova za objekte iz stavka 1. ovoga članka obavlja Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno Ministarstvo zdravstva sukladno nadležnostima utvrđenim u članku 26. stavku 2., 4. i 5. ovoga Zakona. (4) Ako rezultati samokontrola navedenih u stavku 1. ovoga članka otkriju postojanje rizika za zdravlje ljudi, drži se da hrana ne udovoljava propisanim zahtjevima zdravstvene ispravnosti, a subjekt u poslovanju s hranom dužan je poduzeti mjere u skladu sa člankom 27. ovoga Zakona. (5) Uvjete za provedbu sustava samokontrole u objektima iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđuju provedbenim propisima ministar poljoprivrede i šumarstva odnosno ministar zdravstva sukladno nadležnostima utvrđenim u članku 26. stavku 2. i 4. ovoga Zakona. (6) Ministar poljoprivrede i šumarstva, odnosno ministar zdravstva mogu u provedbenim propisima iz stavka 5. ovoga članka utvrditi izuzeća od odredbi iz stavka 1. ovoga članka za određene subjekte koji posluju s hranom, a posebice za male subjekte, određene kategorije subjekata u maloprodaji te u proizvodnji tradicionalnih proizvoda, uz uvjet da je osigurana primjerena razina higijene provedbom postupka samokontrole, razvijenog u skladu s dobrom proizvođačkom praksom. nastavak na str.2