mojodvjetnik.info

Zakon o elektroničkim medijima

Zakon o elektroničkim medijima (NN 122/03) I. OPÆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost proizvodnje i objavljivanja programskih sadržaja i programskih usluga putem elektroničkih medija, te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija. Članak 2. (1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja: Elektronički mediji: televizijski i radijski programi, te elektroničke publikacije. Elektroničke publikacije: programski sadržaji koje fizičke ili pravne osobe prenose putem informacijsko-komunikacijskih veza na način da su dostupni širokoj javnosti bez obzira na njihov opseg. Nakladnik elektroničkog medija (u daljnjem tekstu: nakladnik): je svaki koncesionar radija i televizije, Hrvatska radiotelevizija, te fizička ili pravna osoba koja proizvodi i/ili objavljuje elektroničke publikacije. Djelatnost proizvodnje i prijenosa programskih sadržaja i programskih usluga: djelatnost radija i televizije, te objavljivanje elektroničkih publikacija bez obzira na tehničke značajke medija na kojem su objavljene. Djelatnost radija i televizije: početni prijenos i/ili objavljivanje sadržaja radijskih i televizijskih programa namijenjenih javnosti, žičnim ili bežičnim putem, uključujući i satelitski prijenos, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ovim pojmom obuhvaćeni su i oblici međusobnog posredovanja ili razmjene radijskih i televizijskih programskih sadržaja između pojedinih nakladnika u svrhu njihova priopćavanja javnosti. Prijenos ne obuhvaća komunikacijske usluge pružanja pojedinih informacija ili drugih poruka na pojedinačni zahtjev, kao što su kopiranje na daljinu (telekopiranje), elektroničke baze podataka i druge slične usluge. Programski sadržaji: informacije svih vrsta (vijesti, mišljenja, obavijesti, poruke i druge informacije), te autorska djela koja se objavljuju putem elektroničkih medija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije. Informacijsko-komunikacijske veze: veze uspostavljene uz pomoć telekomunikacijske i druge tehničke opreme koje omogućuju prijenos, odašiljanje i/ili prijam znakova, signala, pisanog teksta, slika, govora i zvukova ili priopćenja bilo koje naravi između korisnika. Nadležno ministarstvo: ministarstvo koje obavlja upravne i stručne poslove u području javnog informiranja. Ministar: ministar nadležnog ministarstva. (2) Pojmovi: autor, programske usluge, kabelska televizija, radio, koncesionar, televizija, televizijski prijenos, kao i drugi pojmovi iz područja telekomunikacija imaju značenje utvrđeno posebnim zakonom. (3) Odredbe ovoga Zakona odnose se na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drukčije uređeno. II. OPÆA NAČELA Članak 3. (1) Jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija, uz ograničenja propisana ovim i posebnim zakonima. (2) Nijedna odredba ovoga Zakona ne može se tumačiti na način da se daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli. Članak 4. (1) Nakladnici su dužni objavljivati programski sadržaj na hrvatskom jeziku ili u odgovarajućem prijevodu na hrvatski jezik. (2) Nakladnici će promicati i stvaralaštvo na narječjima hrvatskoga jezika. (3) Uporaba hrvatskoga jezika nije obvezna: – ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku, – ako se objavljuju glazbena djela s tekstom koji je djelomice ili u cijelosti na stranom jeziku, – ako su emisije djelomice ili u cijelosti namijenjene učenju stranog jezika i pisma. (4) Uporaba hrvatskoga jezika nije obvezna u emisijama namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina. (5) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka nakladnik može objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju na jezicima prema zastupljenosti stranih gostiju na području njegove koncesije. Članak 5. Djelatnost objavljivanja programskih sadržaja i programskih usluga prema ovom Zakonu i posebnim zakonima obavlja nakladnik upisan u sudski ili drugi registar u Republici Hrvatskoj, te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj. Članak 6. (1) Nezavisno od odredbe članka 5. ovoga Zakona predmnijeva se da je nakladnik televizijskog programa unutar nadležnosti Republike Hrvatske kad u Republici Hrvatskoj ima svoje sjedište bilo samo nakladnik ili samo uredništvo, a drugi se dio nalazi u državi članici Europske unije, ili u trećoj državi, pod uvjetom da programske sadržaje svojim radom proizvode većinom osobe zaposlene, odnosno ugovorno angažirane u Republici Hrvatskoj. (2) Kada značajni dio sadržaja televizijskog programa svojim radom proizvodi osoblje zaposleno, odnosno ugovorno angažirano u Republici Hrvatskoj, a drugi značajniji dio osoblja je zaposleno odnosno ugovorno angažirano u državi članici Europske unije, predmnijeva se da je nakladnik toga programa unutar nadležnosti Republike Hrvatske, ako u njoj ima sjedište barem njegov nakladnik bez obzira na sjedište uredništva. (3) Kada značajni dio sadržaja televizijskog programa svojim radom proizvode osobe zaposlene, odnosno ugovorno angažirane u trećim državama predmnijeva se da je nakladnik tog programa unutar nadležnosti Republike Hrvatske ako je započeo s objavljivanjem programskih sadržaja na temelju hrvatskog zakona, te ako je ostvario stabilnu i učinkovitu vezu s hrvatskim gospodarstvom. (4) Ako se na nakladnika televizijskog programa ne mogu primijeniti odredbe prethodnih stavaka ovoga članka i ako nakladnik televizijskog programa nije unutar nadležnosti neke druge države članice Europske unije ili države potpisnice Europske konvencije o prekograničnoj televiziji, uzima se da je unutar nadležnosti Republike Hrvatske nakladnik koji: – koristi koncesiju koju je dodijelilo nadležno tijelo Republike Hrvatske, – ne koristi koncesiju iz prethodnog podstavka, ali koristi satelitske sustave koji pripadaju Republici Hrvatskoj, – ne koristi ni koncesiju niti satelitske sustave iz prethodna dva podstavka, ali koristi satelitsku zemaljsku postaju postavljenu u Republici Hrvatskoj. Članak 7. (1) Nakladnik u skladu s ovim Zakonom samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programskih sadržaja. (2) Djelatnost nakladnika može obuhvaćati proizvodnju programskih sadržaja. Članak 8. Republika Hrvatska osigurava slobodu prijenosa i primanja programskih sadržaja iz drugih država na svojem području, a može u pojedinim slučajevima ograničiti slobodu objavljivanja tih sadržaja samo u skladu s međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. Članak 9. Djelatnost objavljivanja programskih sadržaja od interesa je za Republiku Hrvatsku kada se programski sadržaji odnose na: – ostvarivanje prava na javno informiranje i na obavještenost svih državljana Republike Hrvatske, pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i zajednica u inozemstvu, te ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, – ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva, – očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, – poticanje kulturnog stvaralaštva, – kulturu javnoga dijaloga, – razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti, – zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja. III. DJELATNOST RADIJA I TELEVIZIJE 1. Uvjeti za obavljanje djelatnosti radija i televizije Članak 10. (1) Djelatnost radija i televizije može obavljati pravna osoba koja je upisana u sudski registar u Republici Hrvatskoj u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisom, a koja je pribavila koncesiju te sklopila ugovor o koncesiji u skladu s ovim Zakonom. Djelatnost radija i televizije sukladno članku 37. ovoga Zakona mogu obavljati i udruge upisane u odgovarajući registar. (2) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka pored općih i programskih uvjeta propisanih ovim Zakonom, nakladnik mora ispuniti posebne tehničke, prostorne, financijske i kadrovske uvjete. (3) Uvjete iz stavka 2. ovoga članka i postupak utvrđivanja uvjeta pravilnikom propisuje ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za telekomunikacije. 2. Programska načela i obveze Članak 11. (1) Programska osnova mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje: – vrsta programskih sadržaja, odnosno njihovo razvrstavanje u pojedine skupine, – predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja, – predviđeni maksimalni opseg oglasnih sadržaja, – predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela. (2) Nakladnik televizijskoga programa s programskom osnovom utvrđuje i omjer djela europske audiovizualne proizvodnje i hrvatskih audiovizualnih djela. (3) Za promjenu ili dopunu programske osnove nakladnik je dužan pribaviti prethodno mišljenje uredništva. (4) Za promjenu, odnosno dopunu programske osnove koja se odnosi na više od 10% programske sheme na temelju koje je dodijeljena koncesija, nakladnik mora pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije. Uz zahtjev za prethodnu suglasnost nakladnik prilaže mišljenje iz stavka 3. ovoga članka. (5) Programska osnova je sastavni dio ugovora o radu između nakladnika i urednika odnosno novinara. Posebna prava urednika i novinara koja nastaju zbog promjena ili dopuna programske osnove uređuju se ugovorom. Članak 12. Programski sadržaji nakladnika koji obavlja djelatnost radija i televizije trebaju osobito: – objavljivati istinu, poštovati ljudsko dostojanstvo i ljudska prava i temeljne slobode te pridonositi poštovanju tuđih mišljenja i uvjerenja, – pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi, – promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu, – promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, boriti se za ravnopravnost žena i muškaraca, – promicati razumijevanje za pripadnike nacionalnih manjina. Članak 13. (1) Programski sadržaji nakladnika koji obavlja djelatnost radija i televizije moraju udovoljiti sljedećim kriterijima: – događaji se moraju vjerno prikazati, a različiti pristupi i mišljenja moraju biti primjereno zastupljeni, – vijesti moraju istinito i korektno predočiti činjenice i događaje, moraju biti nepristrane i profesionalno korektne, te moraju poticati slobodno oblikovanje mišljenja, – mišljenja i komentari moraju biti lako prepoznatljivi kao mišljenje ili komentar, te mora biti razvidno čije se mišljenje ili komentar objavljuje. (2) Nakladnik je obvezan u radijskom i televizijskom programu promicati nepristranost, poštujući razlike u mišljenjima o političkim ili gospodarskim pitanjima ili u svezi s trenutnom javnom politikom. (3) U proizvodnji i objavljivanju programskih sadržaja nakladnik mora poštivati autorska prava i srodna prava, radi čega je dužan pribaviti odobrenje ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Članak 14. Državna tijela i njihovi predstavnici, te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika glede stvaranja radijskog i televizijskog programa. Članak 15. (1) Nisu dopušteni programski sadržaji koji ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost. (2) U programskim sadržajima zabranjeno je: – poticati, pogodovati poticanju i širiti nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju i netrpeljivost, antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacističkih i drugih totalitarnih režima, kao i poticati na diskriminaciju ili neprijateljstvo prema pojedincima ili skupinama, zbog njihova podrijetla, boje kože, političkog uvjerenja, svjetonazora, zdravstvenog stanja, spola, seksualnih ili drugih određenja ili osobina, – objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka, a osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja, – na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal, te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga, – bez znanja gledatelja, odnosno slušatelja, uporabom nekoga tehničkog sredstva (npr. objavljivanjem slika ili tona vrlo kratkog trajanja) prenositi određene poruke ili utjecati na gledatelje, odnosno slušatelje, a da oni toga nisu svjesni. (3) Programski sadržaji koji ozbiljno štete fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju djece i mladeži ne smiju se objavljivati. Programski sadržaji koji mogu štetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju djece i mladeži ne smiju biti na rasporedu kada će ih oni zbog vremena objavljivanja vjerojatno gledati, a prije njihova objavljivanja nakladnik je obvezan objaviti odgovarajuće upozorenje. Članak 16. (1) Nakladnik koji obavlja djelatnost radija i televizije mora voditi očevidnik o objavljenom programu i mora čuvati snimke cjelovito objavljenoga programskog sadržaja najmanje 60 dana od objavljivanja, a u slučaju prigovora ili spora, snimku spornog sadržaja dužan je čuvati do okončanja spora. (2) Nakladnik iz stavka 1. ovoga članka dužan je na zahtjev Vijeća za elektroničke medije bez odlaganja dostaviti snimku objavljenoga programskog sadržaja. 3. Oglašavanje Članak 17. (1) Oglašavanje i teletrgovina moraju biti nedvojbeno prepoznatljivi i odvojeni od drugih dijelova programskog sadržaja putem audio i audiovizualnih sredstava. (2) Oglašavanje se obavlja uz novčanu ili drugu naknadu ili u svrhu samopromidžbe. Besplatno oglašavanje mora biti posebno označeno. (3) Teletrgovina je izravna ponuda koja se objavljuje javnosti u svrhu nabave roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu te prava i obveze, u zamjenu za novac. (4) Oglašavanjem se ne smatraju: – izjave nakladnika elekroničkog medija u svezi s njegovim programskim sadržajima i sporednim proizvodima koji proizlaze iz programa, – besplatne najave izvođenja javnih radova i usluga, te dobrotvornih aktivnosti, – besplatno prezentiranje umjetničkih djela. Članak 18. (1) U oglašavanju i teletrgovini nije dopušteno koristiti tehnike djelovanja na podsvijest. (2) Nije dopušteno prikriveno i prijevarno oglašavanje i teletrgovina. Za ovakvo oglašavanje i teletrgovinu odgovaraju naručitelj i nakladnik. (3) Prijevarno oglašavanje je svako oglašavanje koje na bilo koji način zavarava ili vjerojatno zavarava osobe kojima je upućeno ili koje su ga primile, a po osnovi svoje prijevarne prirode može utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje ili koje, iz navedenih razloga, povrijeđuje ili vjerojatno povrijeđuje konkurenciju. (4) Prikriveno oglašavanje je predstavljanje riječima ili slikom robe, usluga, imena, zaštitnog znaka ili djelatnosti proiz vođača robe ili usluga u programskim sadržajima, kada je takvo predstavljanje namijenjeno oglašavanju, a može zavesti javnost u pogledu njihove prirode. (5) U slučaju prikrivenog i prijevarnog oglašavanja predmnijeva se da je ono učinjeno s namjerom, ako je učinjeno uz novčanu ili drugu naknadu. (6) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina oružja i streljiva, duhana i duhanskih proizvoda, lijekova i medicinskih postupaka koji su dostupni jedino na liječnički recept, te droge, alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. (7) Nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, izuzev za vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu. Članak 19. (1) Trajanje oglašavanja ne smije prijeći 12 minuta u jednom satu programa i 15% ukupnoga dnevnog trajanja programa koji se objavljuje na državnoj ili regionalnoj razini, odnosno 18 minuta u jednom satu programa i 25% ukupnoga dnevnog trajanja programa koji se objavljuje na lokalnoj razini. (2) Trajanje oglašavanja iz stavka 1. ovoga članka može se povećati najviše 20% radi uključivanja promidžbenih poruka za teletrgovinu. (3) Oglašavanje i teletrgovina u televizijskom programu umetat će se između programa. Promidžbeni spotovi i teletrgovina mogu se umetati i za vrijeme programa ali tako da integritet i vrijednost programa te nositelja prava ne budu oštećeni, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz stavaka 4. do 7. ovoga članka. (4) U televizijskim programima koji se sastoje od autonomnih dijelova, ili u sportskim programima i slično strukturiranim događajima i izvedbama koji idu u intervalima, oglašavački i spotovi teletrgovine će se objavljivati između dijelova ili u stankama programa koji se prenosi. (5) Prijenos audiovizualnih djela poput igranog filma i filmova snimljenih za televiziju (isključujući serije, serijale, zabavni program i dokumentarne emisije), ako je njihovo predviđeno trajanje dulje od 45 minuta, može se prekidati jednom u svakom cjelokupnom bloku od 45 minuta. Daljnje prekidanje je dozvoljeno ako je predviđeno trajanje filmova barem 20 minuta dulje od dva ili više cjelokupnih blokova od 45 minuta. (6) Ako se programi, izuzev onih iz stavka 4. ovoga članka, prekidaju zbog oglašavanja i spotova za teletrgovinu, između svake uzastopne stanke za oglašavanje ili teletrgovine mora proći najmanje 20 minuta. (7) Oglašavanje i teletrgovina neće se umetati u vijesti i u prijenos vjerskih službi. Druge informativne emisije, dokumentarni, vjerski programi i programi za djecu, ako su kraći od 30 minuta, neće se prekidati promidžbenim spotovima ili spotovima za teletrgovinu. Ukoliko je njihovo trajanje 30 minuta ili dulje, primjenjivat će se odredbe iz prethodnih stavaka ovoga članka. (8) Tijela državne uprave kao i drugi korisnici državnog proračuna dužni su 15% godišnjeg iznosa namjenjenog promidžbi svojih proizvoda, usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u programima regionalnih i lokanih elektroničkih medija. 4. Pokroviteljstvo Članak 20. (1) Pokroviteljstvo je svaki doprinos fizičke ili pravne osobe koja nije uključena u djelatnost nakladnika ili proizvodnju audiovizualnih djela, radi financiranja programskog sadržaja s ciljem promidžbe imena, tvorničke oznake, prepoznatljivosti, aktivnosti ili proizvoda pokrovitelja. (2) Programski sadržaji pod pokroviteljstvom pri objavljivanju moraju udovoljavati sljedećim uvjetima: – raspored i programski sadržaji ne smiju biti pod utjecajem pokrovitelja na način da utječu na odgovornost i uredničku nezavisnost nakladnika, – programski sadržaji moraju biti jasno označeni na odgovarajući način, imenom i/ili oznakom pokrovitelja na početku i/ili na kraju programa, – programski sadržaji ne smiju poticati prodaju, kupnju ili najam proizvoda ili usluga pokrovitelja ili neke druge osobe. Članak 21. (1) Programski sadržaji ne smiju biti pod pokroviteljstvom osobe čija je osnovna djelatnost proizvodnja ili prodaja proizvoda ili pružanje usluga kojih je oglašavanje zabranjeno ovim ili posebnim zakonom. (2) Pokroviteljstvo vijesti i informativnog programa nije dopušteno. (3) Političke stranke i koalicije ne smiju biti pokrovitelji programskog sadržaja osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu. 5. Vrijeme objavljivanja Članak 22. (1) Svi programski sadržaji koji se objavljuju putem radijskog ili televizijskog programa svakog dana od 0 do 24 sata ulaze u dnevno vrijeme objavljivanja, osim kada je ovim Zakonom drugačije propisano. (2) Godišnje vrijeme objavljivanja prema ovom Zakonu obuhvaća sve programske sadržaje koji se objave od 1. siječnja do 31. prosinca pojedine godine, osim programskih sadržaja koji su ovim Zakonom od toga izuzeti. (3) Nakladnik radija na državnoj i regionalnoj razini te na razini županije i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 12 sati programa dnevno, a nakladnik radija na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 6 sati programa dnevno. (4) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini te na razini županija i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 6 sati programa dnevno, a nakladnik televizije na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje 3 sata programa dnevno. (5) Nakladnik koji obavlja djelatnost radija i televizije na regionalnoj razini mora najmanje 10% ukupnoga tjednog programa posvetiti priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije. (6) Nakladnik radija i televizije na lokalnoj razini mora najmanje 20% ukupnog programa tjedno posvetiti priopćavanju lokalnih vijesti i obavijesti na području koncesije. (7) Nakladnik radija i televizije na državnoj i regionalnoj razini mora dnevno objavljivati informativni program u trajanju od najmanje 30 minuta u kojem najmanje jednu informativnu emisiju u trajanju od najmanje 20 minuta. (8) U vrijeme predizbornog natjecanja nakladnik mora omogućiti svim političkim strankama promidžbu pod jednakim uvjetima sukladno izbornim propisima i uputama nadležnog tijela koje nadzire ili provodi izbore. 6. Vlastita proizvodnja Članak 23. (1) Vlastitom proizvodnjom smatraju se informativne, kulturno-umjetničke, glazbene, športske i druge emisije te drugi izvorno proizvedeni programski sadržaji čiji je proizvođač nakladnik ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov račun. (2) Ako je kod izrade programa sudjelovalo više nakladnika s ulogom, u vlastitu proizvodnju svakomu se ubraja dio razmjeran ulogu. (3) U vlastitu proizvodnju ubrajaju se i premijere i prve reprize hrvatskih audiovizualnih djela. (4) U vlastitu proizvodnju radijskog programa u skladu s odredbama članka 24. ovoga Zakona ubraja se i objavljivanje hrvatske glazbe. (5) Oglasi, uključivo s radijskom i televizijskom prodajom te naplatne obavijesti (videostranice) ne smatraju se programskim sadržajima nastalim u vlastitoj proizvodnji. (6) Vijeće za elektroničke medije može pravilnikom propisati detaljnija mjerila za određivanje programskih sadržaja koji se smatraju vlastitom proizvodnjom. Članak 24. (1) Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 20% dnevnog vremena objavljivanja svakoga televizijskog programa nakladnika televizije a od toga najmanje 60% između 18 i 22 sata, osim ako je ovim Zakonom drugačije određeno. (2) Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 30% dnevnog vremena objavljivanja svakoga radijskog programa nakladnika radija, osim ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. (3) Repriziranje radijske ili televizijske emisije mora biti jasno označeno. U udio iz stavka 1. i 2. ovoga članka može se ubrojiti samo prva repriza emisije. Članak 25. (1) Hrvatska glazba mora činiti najmanje 20% dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa. (2) U udio iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona može se ubrojiti najviše 20% vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba. 7. Hrvatska audiovizualna djela Članak 26. (1) Hrvatska audiovizualna djela prema ovom Zakonu su djela izvorno proizvedena na hrvatskom jeziku ili djela namijenjena nacionalnim manjinama na njihovim jezicima kao i djela hrvatske kulturne baštine. (2) Audiovizualna djela iz stavka 1. ovoga članka su samo ona djela koja se izražavaju slikama koje u slijedu daju dojam pokreta izražena kao individualne intelektualne tvorevine s područja književnosti, znanosti i umjetnosti, kao što su filmovi i drame, kulturno-umjetničke i zabavne serije, dokumentarna, obrazovna i druga audiovizualna djela. (3) Vijeće za elektroničke medije može pravilnikom propisati detaljnija mjerila za određivanje programskih sadržaja koji se smatraju hrvatskim audiovizualnim djelima. Članak 27. (1) Nakladnik televizijskog programa mora osigurati objavljivanje više od 55% igranoga, dokumentarnog i drugoga programskog sadržaja na hrvatskom jeziku unutar jedne godine. (2) U godišnje vrijeme iz stavka 1. ovoga članka nisu uključeni oglasi i televizijska prodaja. 8. Europska audiovizualna djela Članak 28. (1) Europska audiovizualna djela u smislu ovoga Zakona su: – djela koja potječu iz država članica Europske unije, – djela koja potječu iz europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji te ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, – djela koja potječu iz trećih država, a ispunjavaju uvjete iz stavka 3. ovoga članka. (2) Odredbe stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka odnose se samo na države u kojima audiovizualna djela država članica Europske unije nisu predmet diskriminacijskih mjera. (3) Djela iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga članka su ona koja su ostvarili pretežito autori i radnici s prebivalištem u državama iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga članka ako udovoljavaju jednom od sljedećih uvjeta: – ako su proizvođači tih djela osnovani, odnosno registrirani u jednoj ili više navedenih država, ili – ako je pojedino djelo nastalo pod kontrolom jednoga ili više proizvođača iz jedne ili više navedenih država, ili – ako je doprinos koproducenata iz navedenih država prevladavajući u odnosu na ukupnu cijenu koprodukcije, a koprodukciju ne kontrolirana jedan ili više proizvođača osnovanih izvan navedenih država. (4) Djela iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka su ona koja su u cijelosti ostvarena u koprodukciji proizvođača osnovanih i registriranih u jednoj ili više zemalja članica Europske unije, s proizvođačima osnovanim i registriranim u jednoj ili više trećih europskih država s kojima je Europska unija sklopila sporazume na audiovizualnom području, ako su ta djela pretežno ostvarili autori i radnici s prebivalištem u jednoj ili više europskih država. (5) Djela koja se ne smatraju europskim djelima u smislu stavka 1. ovoga članka, a nastala su u okviru bilateralnih koprodukcijskih ugovora sklopljenih između država članica Europske unije i trećih država, smatrat će se europskim djelima ako većinski dio ukupnih troškova proizvodnje snose koproducenti iz Europske unije, a proizvodnju ne nadzire jedan ili više proizvođača registriranih izvan područja država članica Europske unije. (6) Djela koja se ne smatraju europskim djelima u smislu stavka 1. ovoga članka, a nastala su pretežito radom autora i radnika s prebivalištem u jednoj ili više država članica Europske unije, smatrat će se europskim djelima u razmjeru odgovarajućem veličini doprinosa koproducenata iz Europske unije u ukupnim troškovima proizvodnje. Članak 29. (1) Nakladnik televizijskog programa mora osigurati da od stranog programa najmanje 51% čine europska audiovizualna djela. (2) Nakladnik koji ne postigne opseg udjela europskih audiovizulanih djela iz prethodnog stavka mora svake godine povećati udio tih djela sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom kojeg donosi Vijeće za elektroničke medije. (3) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovoga članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događajima, igrama, oglašavanju, teletekstu i teletrgovini. 9. Audiovizualna djela neovisnih proizvođača Članak 30. (1) Neovisni proizvođač audiovizualnih djela (u daljnjem tekstu: neovisni proizvođač) je pravna ili fizička osoba koja ispunjava sljedeće uvjete: – da je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizulanih djela i ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije, – da nije uključena u organizacijsku strukturu nakladnika, – da nakladnik televizijskog programa može imati najviše 25% udjela kapitala u proizvođaču ili upravljačkih odnosno glasačkih prava, – da po narudžbi pojedinog nakladnika televizijskog programa ostvaruje najviše polovicu svoje godišnje proizvodnje. (2) Neovisni proizvođač je i pravna ili fizička osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela, a ima sjedište u jednoj od trećih država, ako europska djela čine većinski udio njegove audiovizualne proizvodnje u zadnje tri godine i uz to ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka. (3) Neovisni proizvođač ne može biti pravna ili fizička osoba čiji prosječni udio financijskih sredstava za pokriće ukupnih troškova proizvodnje odnosno koprodukcije, u kojima je sudjelovao u posljednje tri godine, ne prelazi 10%. Članak 31. (1) Nakladnik televizijskog programa mora osigurati da udio audiovizualnih djela neovisnih proizvođača u godišnjem programu iznosi najmanje 10% vremena. (2) Nakladnik koji ne postigne opseg udjela audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz stavka 1. ovoga članka mora svake godine povećavati udio tih djela sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom kojeg donosi Vijeće za elektroničke medije. (3) Najmanje polovica djela iz ovoga članka mora biti proizvedena u posljednjih pet godina. (4) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovoga članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događajima, igrama, oglašavanju, teletekstu i teletrgovini. 10. Objava nužne obavijesti Članak 32. (1) U slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, kao i u slučaju velikih prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća i epidemija, nakladnik je obvezan na zahtjev nadležnoga državnog tijela objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopćenja nadležnih državnih tijela kada postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, sigurnost zemlje, te javni red i mir. (2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u pisanom obliku i mora sadržavati podatke koji dokazuju njegovu autentičnost i pravnu utemeljenost. 11. Pravo na kratku informaciju Članak 33. (1) Svaki nakladnik ima pod jednakim uvjetima pravo na kratko obavještavanje o svim važnim priredbama i drugim događajima koji su dostupni javnosti, osim vjerskog obreda. (2) Kratkom informacijom prema ovom članku smatra se obavijest u trajanju najviše minutu i pol koja se objavljuje u sklopu informativnog programa. (3) Organizator važnog događaja može od nakladnika kao naknadu tražiti samo plaćanje ustupnine, ako je to predviđeno i nadoknadu za moguće stvarne troškove koji nastanu radi izvršavanja te organizatorove obveze. (4) Pravo na kratku informaciju mora se izvršiti na način da se ne prekida tijek događaja. (5) Pravo na kratku informaciju može se ograničiti ili isključiti ako bi njegovo izvršavanje teško povrijedilo osjećaje sudionika događaja ili ugrozilo javni red i sigurnost. (6) Nakladnik koji je iskoristio pravo na kratku informaciju mora omogućiti nakladniku koji događaj nije mogao snimiti jednokratno korištenje snimke, te ima pravo za to tražiti nadoknadu razmjernog dijela stvarnih troškova i navođenje svojeg imena, odnosno tvrtke na objavi. 12. Pravo javnosti na praćenje značajnijih događaja Članak 34. (1) Nakladnik televizijskog programa ne smije na temelju dobivenih isključivih prava prenositi pojedini događaj značajan za javnost Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije ili države potpisnice međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku, na način kojim bi značajnom dijelu gledatelja u Republici Hrvatskoj bilo onemogućeno praćenje toga događaja. (2) Prijenosom iz stavka 1. ovoga članka smatra se neposredan prijenos događaja ili odgođeni prijenos, u cijelosti ili djelomično, kad je to potrebno iz objektivnih razloga ili je u interesu javnosti. (3) Suprotno je ovome Zakonu ako događaj iz stavka 1. ovoga članka na temelju dobivenih isključivih prava prenosi nakladnik čiji televizijski program može pratiti manje od 60% stanovništva Republike Hrvatske ili je za praćenje toga programa potrebno dodatno plaćanje (naplatna TV), osim pristojbe propisane posebnim zakonom. (4) Vijeće za elektroničke medije utvrđuje popis događaja iz stavka 1. ovoga članka. 13. Povezivanje televizijskih i radijskih programa u mreže Članak 35. (1) Nakladnici se mogu uz prethodnu suglasnost Vijeća za elektroničke medije programski povezivati u regionalne ili nacionalne mreže, s regionalnim i širim pokrivanjem područja, pod sljedećim uvjetima: – da povezani nakladnici posebnim aktom imenuju odgovornog urednika zajedničkog programa koji odgovara za prenošenje programskih sadržaja u skladu s ovim Zakonom, a akt o imenovanju dostave Vijeću za elektroničke medije 15 dana prije početka objavljivanja zajedničkog programa, – da svaki od povezanih nakladnika objavljuje na području za koje mu je bila izdana radijska koncesija najmanje dva sata programa vlastite proizvodnje dnevno u vremenu između 7 i 22 sata, – da je zajednička vlastita proizvodnja povezanih nakladnika na hrvatskom jeziku, u koju se ne uračunava programski sadržaj iz prethodnog podstavka, te da dnevno iznosi najmanje 25% programskih sadržaja koji se objavljuju putem mreže, – da povezani nakladnici oblikuju zajedničku programsku osnovu i pisani akt o načinu izvršavanja programske osnove, te oba dokumenta dostave Vijeću za elektroničke medije radi pribavljanja prethodne suglasnosti. (2) Nacionalna mreža programa je televizijski ili radijski program iz ovoga članka koji je dostupan za više od 60% stanovništva Republike Hrvatske. Regionalna mreža programa je televizijski ili radijski program iz ovoga članka koji je dostupan za više od 70% stanovništva regije. (3) Regionalna ili nacionalna mreža iz ovoga članka u pogledu programskih zahtjeva i ograničenja iz ovoga Zakona smatra se kao jedinstveni televizijski ili radijski program. 14. Neprofitni radijski i televizijski programi Članak 36. (1) Neprofitnim radijskim ili televizijskim programom smatra se program koji dnevno objavljuje najmanje 30% vlastite proizvodnje informativnih, kulturnih, obrazovnih i zabavnih sadržaja. (2) Dobit od djelatnosti iz prethodnog stavka nakladnik smije koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti. (3) Plaće zaposlenih radnika te naknade članovima tijela upravljanja i nadzora nakladnika te druge naknade (putni troškovi, dnevnice itd.) ne mogu premašiti iznos koji je propisan ili uobičajen za javne ustanove koje se financiraju iz državnog proračuna. (4) Status neprofitnog radija ili televizije u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri dodjeli, odnosno oduzimanju koncesije. (5) Nakladnik neprofitnog radijskog ili televizijskog programa može objavljivati promidžbene poruke do 3 minute u jednom satu. Članak 37. (1) Visoko učilište odnosno studentske udruge s pravnom osobnošću mogu biti nakladnik radijskoga i/ili televizijskog programa, ako programske sadržaje proizvode i objavljuju pretežito studenti, a namijenjeni su studentskoj javnosti, te ako djelatnost obavljaju kao neprofitni radijski ili televizijski program visokog učilišta. (2) Programski sadržaji studentskog radija ili televizije su informacije svih vrsta i autorska djela kojima je svrha obavještavanje, te zadovoljavanje obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih i drugih potreba studentske i šire javnosti. (3) Status studentskog radija ili televizije u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće za elektroničke medije pri dodjeli, odnosno oduzimanju koncesije. nastavak na str.2