mojodvjetnik.info

Zakon o zaštiti zraka

(NN 178/04) 

I. OPÆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom određuju mjere, način organiziranja, pro­vođenja i nadzora zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, kao dijela okoliša od općeg dobra, koji ima osobitu zaštitu Republike Hrvat­ske (u daljnjem tekstu: Država).

Članak 2.

(1) Zaštita i poboljšanje kakvoće zraka, u cilju održivog razvoja, temelji se na načelima zaštite okoliša određenim Zakonom o zaštiti okoliša i zahtjevima međunarodnog prava.

(2) U zaštiti i poboljšanju kakvoće zraka primjenjuju se i odredbe Zakona o zaštiti okoliša, ako to nije ovim Zakonom drukčije propisano.

(3) Zaštita zraka od onečišćivanja uzrokovanih radioaktivnim tvarima, tehnološkim nesrećama i elementarnim nepogodama uređuje se posebnim zakonima.

(4) Ako odredbama ovoga Zakona nije propisan poseban postupak za rješavanje upravnih stvari, postupa se po odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Članak 3.

Mjere koje se poduzimaju u cilju zaštite i poboljšanja kak­voće zraka ne smiju ugroziti ostale sastavnice okoliša, kakvoću okoliša drugih područja, kakvoću življenja budućih naraštaja, te ne smiju biti u suprotnosti s propisima u područjima zaštite na radu i zaštite zdravlja ljudi.

Članak 4.

U cilju zaštite i poboljšanja kakvoće zraka nužno je:

– utvrđivanje i ostvarivanje mjera u području zaštite i po­boljšanja kakvoće zraka kako bi se izbjegle, spriječile ili smanjile štetne posljedice po ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i okoliš u cjelini,

– očuvanje kakvoće zraka ako je zrak čist ili neznatno onečišćen, te njezino poboljšavanje u slučajevima onečišćenosti,

– sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu na oštećivanje ozonskog sloja i promjenu klime,

– uspostava, održavanje i unaprjeđivanje cjelovitog sustava upravljanja kakvoćom zraka na teritoriju Države,

– procjenjivanje i pribavljanje odgovarajućih podataka o kakvoći zraka na temelju standardiziranih metoda i mjerila i osiguravanje njihove dostupnosti javnosti,

– izvršenje obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i spo­ra­zumima kojih je Država strankom, te sudjelovanje u među­narodnoj suradnji u području zaštite i poboljšanja kakvoće zraka.

Članak 5.

(1) Učinkovitost zaštite i poboljšanja kakvoće zraka osiguravaju Hrvatski sabor (u daljnjem tekstu: Sabor) i Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) te predstavnička i izvršna tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave unutar svoje i ovim Zakonom određene nadležnosti.

(2) Upravne i stručne poslove zaštite i poboljšanja kakvoće zraka te provedbu mjera zaštite i poboljšanja kakvoće zraka provode i osiguravaju središnja tijela državne uprave, uredi državne uprave u županijama, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nadležne za obavljanje poslova zaštite okoliša te druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti.

(3) Praćenje kakvoće zraka i praćenje emisija u zrak obav­ljaju pravne osobe registrirane za ovu djelatnost.

(4) Građani, ili kao pojedinci ili organizirani radi zaštite zraka u strukovne udruge i udruge za zaštitu zraka, pridonose ostvarivanju ciljeva zaštite i poboljšanja kakvoće zraka i provedbu učinkovite zaštite i poboljšanja kakvoće zraka.

Članak 6.

Način rada u tijelima državne uprave u županiji, tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti u vezi s provedbom ovoga Zakona propisuje ministar nadležan za poslove zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ministar) naputkom. Naputak se objavljuje u »Narodnim novinama«.

Članak 7.

U smislu ovoga Zakona razumijeva se:

1. zrak: zrak troposfere na otvorenom prostoru, izuzevši zrak na mjestu rada,

2. onečišćujuća tvar: svaka tvar ispuštena/unesena u zrak izravnim i neizravnim ljudskim djelovanjem koja bi mogla nepovoljno utjecati na ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i/ili na kakvoću okoliša u cjelini,

3. razina onečišćenosti: koncentracija onečišćujuće tvari u zraku ili njeno taloženje na površine u određenom vremenu,

4. kakvoća zraka: svojstvo zraka kojim se iskazuje značaj­nost u njemu postojećih razina onečišćenosti,

5. onečišćeni zrak: zrak čija je kakvoća takva da može naru­šiti zdravlje, kakvoću življenja i/ili štetno utjecati na bilo koju sastavnicu okoliša,

6. granična vrijednost (GV): granična razina onečišćenosti ispod koje, na temelju znanstvenih spoznaja, ne postoji, ili je najmanji mogući, rizik štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini i jednom kada je postignuta ne smije se prekoračiti,

7. ciljna vrijednost: razina onečišćenosti postavljena s ciljem dugoročnog otklanjanja mogućnosti štetnih učinaka na ljudsko zdravlje i/ili okoliš u cjelini i koju, gdje je to moguće, treba postići u utvrđenom roku,

8. kritična razina: razina onečišćenosti čije prekoračenje pred­stavlja opasnost za ljudsko zdravlje pri kratkotrajnoj izloženosti, pri čijoj se pojavi žurno moraju poduzeti odgovarajuće propisane mjere,

9. granica tolerancije: postotak granične vrijednosti za koji ona može biti prekoračena pod za to propisanim uvjetima,

10. tolerantna vrijednost (TV): granična vrijednost uvećana za granicu tolerancije,

11. ocjenjivanje: mjerodavna metoda koja se koristi za mjerenje ili procjenjivanje (izračunavanje, predviđanje) razina onečišćenosti,

12. gornja granica procjenjivanja: propisana razina onečiš­će­nosti ispod koje se ocjenjivanje onečišćenosti može obavljati kombinacijom mjerenja i metoda procjene na temelju standardiziranih matematičkih modela i/ili drugih mjerodavnih metoda procjene,

13. donja granica procjenjivanja: propisana razina onečiš­ćenosti ispod koje se ocjenjivanje onečišćenosti može obavljati samo pomoću metoda procjene na temelju standardiziranih matematičkih modela i/ili drugih mjerodavnih metoda procjene,

14. emisija: ispuštanje/unošenje onečišćujućih tvari u zrak,

15. granična vrijednost emisije: najveća dopuštena emisija, izražena ili koncentracijom onečišćujućih tvari u ispušnim plinovima i/ili količinom ispuštanja/unošenja onečišćujućih tvari u određenom vremenu,

16. praćenje emisije: mjerenje i/ili procjenjivanje emisije one­čiš­ćujućih tvari iz izvora onečišćivanja zraka,

17. emisijski podatak: vrijednost svake izmjerene, izračunate ili procijenjene veličine koja se koristi za određivanje emisije,

18. emisijska kvota: ukupna dopuštena godišnja količina emisije (izražava se u jedinicama mase u određenom vremenu) iz jednog ili više izvora zajedno, odnosno s određenog područja i/ili na teritoriju Države,

19. staklenički plinovi: plinoviti sastojci atmosfere koji se, prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime, nadziru,

20. registar emisija stakleničkih plinova: standardizirana i informatizirana središnja baza podataka, koju sačinjavaju podaci o emisijama stakleničkih plinova i njihovim emisijskim kvotama,

21. tvari koje oštećuju ozonski sloj: tvari koje se, prema Montrealskom protokolu o tvarima koje oštećuju ozonski sloj, nadziru,

22. onečišćivač: pravna ili fizička osoba čije djelovanje izravno ili neizravno onečišćuje zrak,

23. upravitelj (operator): osoba koja upravlja stacionarnim izvorom ili nadzire njegov rad,

24. praćenje kakvoće zraka: sustavno mjerenje i/ili procjenjivanje razine onečišćenosti prema prostornom i vremenskom rasporedu,

25. podatak kakvoće zraka: vrijednost svake izmjerene, izračunate ili procijenjene veličine koja se koristi za određivanje kakvoće zraka,

26. sanacijski program: skup mjera za poboljšanje kakvoće zraka nekog područja,

27. najbolja raspoloživa tehnika: najučinkovitiji i najnapredniji razvojni stupanj djelatnosti i s njome povezanih načina proizvodnje, uz gospodarski i tehnički održive uvjete, uzimajući u obzir i troškove i prednosti, koji u pravilu može biti primjerena osnova za određivanje graničnih vrijednosti emisija, s ciljem sprječavanja i smanjivanja emisija u zrak,

28. upravljanje kakvoćom zraka: osiguravanje izvršenja mjera kojima se provodi strategija sprječavanja i smanjivanja onečišćivanja zraka na svim razinama, tako da se time ne ometa uravnoteženi razvoj,

29. područje: jedan od razgraničenih dijelova teritorija Države, od ostalih takvih dijelova, koji predstavlja funkcionalnu cjelinu s obzirom na praćenje, zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka te upravljanje kakvoćom zraka,

30. naseljeno područje: područje s više od 250 000 stanovnika, ili područje s manje od 250 000 stanovnika, a gustoća je stanovništva veća od prosječne u Republici Hrvatskoj te je nužna ocjena i upravljanje kakvoćom zraka.

Članak 8.

(1) Izvori su onečišćivanja zraka stacionarni i pokretni emisijski izvori.

(2) Stacionarni izvori jesu:

– točkasti: kod kojih se onečišćujuće tvari ispuštaju u zrak kroz za to oblikovane ispuste (postrojenja, tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji i građevine i sl.),

– difuzni: kod kojih se onečišćujuće tvari unose u zrak bez određena ispusta/dimnjaka (uređaji, površine i druga mjesta).

(3) Pokretni izvori jesu prijevozna sredstva koja ispuštaju onečišćujuće tvari u zrak: motorna vozila, lokomotive, plovni objekti, zrakoplovi.

(4) Izvori iz stavka 1. ovoga članka moraju biti izgrađeni i/ili proizvedeni, opremljeni, rabljeni i održavani tako da ne ispu­štaju u zrak onečišćujuće tvari iznad graničnih vrijednosti emisije odnosno da ne ispuštaju/unose u zrak onečišćujuće tvari u količi­nama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi, kakvoću življenja i okoliš.

(5) Granične vrijednosti emisija iz pokretnih izvora propisuju se posebnim propisom.

II. PLAN, PROGRAMI I IZVJEŠÆA

Članak 9.

(1) Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka (u daljnjem tekstu: Plan) provedbeni je dokument strategije zaštite zraka koja je sastavni dio Strategije zaštite okoliša i sadrži:

– načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta,

– ocjenu stanja kakvoće zraka,

– prioritetne mjere i aktivnosti,

– preventivne mjere za očuvanje kakvoće zraka,

– kratkoročne mjere, kada postoji rizik od prekoračivanja kritičnih razina,

– kratkoročne mjere, kada postoji rizik od prekoračivanja tolerantnih vrijednosti, u cilju postizanja graničnih vrijednosti u zadanom roku,

– mjere za postizanje graničnih vrijednosti u zadanom roku ako su prekoračene,

– mjere za smanjivanje emisija onečišćujućih tvari i stakleničkih plinova po djelatnostima,

– mjere za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj,

– mjere za smanjivanje emisija postojanih organskih onečišćivala i teških metala,

– mjere za poticanje porasta energetske učinkovitosti i uporabu obnovljive energije,

– mjere za smanjivanje ukupnih emisija iz prometa,

– mjere za smanjivanje nepovoljnih učinaka zakiseljivanja, eutrofikacije i fotokemijskog onečišćenja,

– način provedbe mjera,

– redoslijed ostvarivanja mjera,

– rok izvršavanja mjera,

– obveznike provedbe mjera,

– međunarodne obveze Države,

– procjenu sredstava za provedbu Plana,

– analizu troškova i time stvorene koristi poboljšanja kakvoće zraka.

(2) Nositelj izrade Plana iz stavka 1. ovoga članka je ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u suradnji sa središnjim tijelima državne uprave nadležnim za područja: zdravlja, industrije, energetike, poljoprivrede, šu­mar­stva, znanosti, voda, mora, prometa, turizma, praćenja meteoro­loških uvjeta i dr.

(3) Plan donosi Vlada za razdoblje od četiri godine.

(4) Plan se objavljuje u »Narodnim novinama«.

Članak 10.

(1) Skupština županije, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba donosi Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka (u daljnjem tekstu: Program) koji je sastavni dio programa zaštite okoliša za područje županije odnosno, Grada Zagreba.

(2) Gradsko, odnosno općinsko vijeće donosi Program iz stav­ka 1. ovoga članka za područje grada odnosno općine u kojem je razina onečišćenosti zraka iznad tolerantnih vrijednosti (TV).

(3) Ured državne uprave u županiji nadležan za zaštitu okoliša daje prethodnu suglasnost na Program iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Program iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi se za razdoblje od četiri godine.

Članak 11.

(1) Za potrebe ostvarenja ciljeva Plana, Programa i drugih dokumenata važnih za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka, te za uvid u stanje kakvoće zraka, izrađuje se Izvješće o stanju kakvoće zraka za područje Države (u daljnjem tekstu: Izvješće) za razdob­lje od četiri godine.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

– stanje kakvoće zraka: područja i razine onečišćenosti, trajanje određenih znakovitih razina onečišćenosti, opće informacije o području, vrste i procjene onečišćivanja, porijeklo onečiš­ćenosti, analizu čimbenika koji su uzrokovali onečišćenost zraka, pojedinosti o poduzetim mjerama i projektima za poboljšanje kakvoće zraka,

– ocjenu provedenih mjera i njihove učinkovitosti,

– ostvarivanje smjernica Plana, programa i drugih dokumenata zaštite i poboljšanja kakvoće zraka,

– provedbu obveza iz međunarodnih ugovora iz područja zaštite zraka,

– ocjenu provedenoga inspekcijskog nadzora,

– podatke o izrečenim kaznama,

– podatke o korištenju financijskih sredstava za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka,

– prijedlog izmjena i dopuna postojećih dokumenata, te druge podatke od značenja za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka.

(3) Ministarstvo je nositelj izrade Izvješća iz stavka 1. ovoga članka, a izrađuje ga Agencija za zaštitu okoliša.

(4) Izvješće iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo podnosi Vladi.

Članak 12.

(1) O provedbi Programa iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona upravni odjel županije, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za zaštitu okoliša izrađuje izvješće za razdoblje od dvije godine i podnosi ga poglavarstvu županije, odnosno Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba.

(2) O provedbi Programa iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona upravni odjel grada odnosno općine nadležan za zaštitu okoliša izrađuje godišnje izvješće i podnosi ga gradskom poglavarstvu odnosno općinskom vijeću.

(3) Izvješće iz stavka 1. i 2. ovoga članka izrađuje se suklad­no Izvješću iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 13.

Izvješće iz članka 11. ovoga Zakona objavljuje se u »Narod­nim novinama«, a Izvješće iz članka 12. stavka 1. i 2. ovoga Zakona objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Članak 14.

(1) Nacrt Plana i Izvješća iz članka 9. i 11. ovoga Zakona mora biti javno objavljen, radi pribavljanja mišljenja, prijedloga i primjedbi javnosti.

(2) Posredstvom medija Ministarstvo izvješćuje javnost o mjestu na kojem su nacrt Plana i Izvješća dostupni, te načinu i vremenu iznošenja mišljenja, prijedloga i primjedbi.

(3) Rok u kojem javnost može iznositi primjedbe, prijedloge i mišljenja ne može biti kraći od 30 dana od dana objave.

(4) Ministarstvo razmatra mišljenja, prijedloge i primjedbe javnosti te ocjenjuje i odlučuje o njihovoj opravdanosti.

(5) Odredbe stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka primjenjuju se odgovarajuće i na donošenje Programa i Izvješća županije, Grada Zagreba, grada i općine.

III. PRAÆENJE I UTVRÐIVANJE KAKVOÆE ZRAKA, EMISIJA I IZVORA EMISIJE

Članak 15.

Razina onečišćenosti zraka prati se:

– mjerenjem i/ili procjenjivanjem razina onečišćenosti zraka u nenaseljenim područjima (pozadinska onečišćenost zraka),

– mjerenjem i/ili procjenjivanjem razina onečišćenosti koje su posljedica regionalnoga i prekograničnoga daljinskog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku i oborina na teritoriju Države,

– mjerenjem razina onečišćenosti zraka i oborina u naseljima i industrijskim područjima,

– mjerenjem razina onečišćenosti zraka u okolici stacionarnih izvora koji mogu utjecati na kakvoću zraka,

– mjerenjem fizikalnog stanja atmosfere, odnosno meteo­ro­loških uvjeta na lokacijama gdje se mjeri kakvoća zraka,

– mjerenjem i opažanjem promjena koje ukazuju na učinak onečišćenosti zraka (posredni pokazatelji kakvoće zraka): na tlu, biljkama, građevinama, u biološkim nalazima i sl.

Ocjenjivanje i razvrstavanje područja prema razinama onečišćenosti

Članak 16.

Razina onečišćenosti ocjenjuje se analizom postojećeg stanja na osnovi:

– rezultata redovitih mjerenja u državnoj mreži tijekom najmanje jedne godine,

– rezultata redovitih mjerenja u lokalnoj mreži tijekom najmanje jedne godine,

– rezultata mjerenja posebne namjene,

– primjenom standardiziranih matematičkih modela,

– drugih metoda procjene u skladu s općeprihvaćenom praksom u svijetu.

Članak 17.

(1) Ocjenjivanje onečišćenosti zraka obvezno je na cijelom teritoriju Države.

(2) U područjima u kojima razina onečišćenosti ne pre­ko­račuje gornju granicu procjenjivanja, razina onečišćenosti se ocje­njuje primjenom kombinacije mjerenja i metoda matematičkog modeliranja i/ili drugih metoda procjene u skladu s opće­pri­hvaćenom praksom u svijetu.

(3) U područjima u kojima razina onečišćenosti ne preko­ra­čuje donju granicu procjenjivanja, razina onečišćenosti se ocje­njuje primjenom metoda matematičkog modeliranja i/ili drugih metoda procjene u skladu s općeprihvaćenom praksom u svijetu.

(4) U područjima kojima razina onečišćenosti prekoračuje gra­ničnu vrijednost ili tolerantnu vrijednost, ocjenjivanje razine onečišćenosti provodi se mjerenjem.

(5) U naseljenim područjima ocjenjivanje razine onečišće­nosti provodi se mjerenjem.

(6) U naseljenim područjima u kojima se pojavljuju kritične razine, ocjenjivanje razine onečišćenosti provodi se mjerenjem.

(7) Ocjenjivanje onečišćenosti zraka osigurava Ministarstvo.

Članak 18.

(1) Prema razinama onečišćenosti, s obzirom na propisane granične vrijednosti i tolerantne vrijednosti, utvrđuju se sljedeće kategorije kakvoće zraka:

– prva kategorija kakvoće zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV) niti za jednu onečišćujuću tvar,

– druga kategorija kakvoće zraka – umjereno onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV) za jednu ili više onečiš­ću­jućih tvari, a nisu prekoračene tolerantne vrijednosti (TV) niti za jednu onečišćujuću tvar,

– treća kategorija kakvoće zraka – prekomjerno onečišćen zrak: prekoračene su tolerantne vrijednosti (TV) za jednu ili više onečišćujućih tvari.

(2) Razgraničavanje teritorija Države na područja i njihovo razvrstavanje prema kategorijama kakvoće zraka određuje Vlada.

(3) Kategorije kakvoće zraka utvrđuju se jedanput godišnje za proteklu kalendarsku godinu. Popis kategorija kakvoće zraka na teritoriju Države donosi ministar i objavljuje ih se na web  stranici Ministarstva i u »Narodnim novinama«.

Članak 19.

Ministarstvo je dužno obavijestiti Vladu o područjima na kojima se pojavljuju razine onečišćenosti veće od tolerantne vrijednosti, o rezultatima mjerenja na tim područjima te mjerama i rokovima za postizanje razine onečišćenosti manje od tolerantnih vrijednosti.

Državna mreža za praćenje kakvoće zraka

Članak 20.

(1) Za pojedina područja i naseljena područja u Državi uspostavlja se mreža za trajno praćenje kakvoće zraka (u daljnjem tekstu: državna mreža).

(2) Državna mreža sastavni je dio praćenja stanja okoliša i financira se iz Državnog proračuna.

Članak 21.

(1) Državnu mrežu čine:

– postaje za mjerenja pozadinske onečišćenosti, regionalnoga i prekograničnoga daljinskog prijenosa te mjerenja u okviru međunarodnih obveza Države,

– postaje za mjerenje kakvoće zraka u područjima kulturnog i prirodnog naslijeđa,

– postaje za mjerenje onečišćenosti zraka u naseljima i industrijskim područjima.

(2) Lokacije postaja iz stavka 1. ovoga članka, na prijedlog Ministarstva, određuje Vlada.

Članak 22.

(1) Postaje iz članka 21. ovoga Zakona prate kakvoću zraka prema Programu mjerenja razine onečišćenosti.

(2) Program mjerenja razine onečišćenosti u državnoj mreži utvrđuje se na temelju sljedećih mjerila:

– postojećih mjernih podataka,

– standardiziranih postupaka procjene – za područja u kojima nema izmjerenih podataka,

– ugroženosti okoliša s obzirom na veličinu emisije i lokaciju izvora onečišćivanja zraka,

– izloženosti stanovništva, posebno osjetljivih podskupina,

– gustoće naseljenosti,

– osjetljivosti biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa,

– ugroženosti kulturne i prirodne baštine,

– meteoroloških i klimatskih uvjeta,

– topografije,

– ugroženosti okoliša s obzirom na daljinski prijenos one­čišćujućih tvari.

(3) Program mjerenja razine onečišćenosti, te gustoću mje­renja i mjerno razdoblje donosi ministar.

Članak 23.

Ministarstvo obavlja koordinaciju svih aktivnosti državne mreže i surađuje s drugim tijelima državne uprave koja na temelju posebnih propisa sudjeluju u praćenju kakvoće zraka, posebice s tijelima nadležnim za zaštitu zdravlja ljudi, zaštitu prirode, praćenja meteoroloških uvjeta te s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Članak 24.

(1) Podaci kakvoće zraka iz državne mreže javni su i objav­ljuju se na web stranicama Ministarstva.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka koriste se za potrebe izvješća o stanju kakvoće zraka i sastavni su dio informacijskog sustava o kakvoći zraka.

Lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka

Članak 25.

(1) Županija, Grad Zagreb, gradovi i općine provode ocjenjivanje razine onečišćenosti na svom području.

(2) Županija, Grad Zagreb, gradovi i općine, na temelju ocijenjene razine onečišćenosti iz stavka 1. ovoga članka, uspostavljaju mrežu za trajno praćenje kakvoće zrake na svom pod­ručju (u daljnjem tekstu: lokalna mreža) ako su razine onečiš­ćenosti više od graničnih vrijednosti (GV).

(3) Predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave iz stavka 2. ovoga članka određuje lokacije postaja u lokalnoj mreži, donosi program mjerenja razine onečiš­ćenosti i osigurava uvjete njegove provedbe.

(4) Programi mjerenja razine onečišćenosti moraju uvažiti mjerila iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona uz posebno uva­žavanje lokalnih i regionalnih značajki.

(5) Upravni odjel županije odnosno upravno tijelo Grada Zagreba i grada nadležno za poslove zaštite okoliša obavlja koordinaciju svih aktivnosti lokalne mreže i objavljuje podatke o obav­ljenim mjerenjima, te izvješće o podacima mjerenja za proteklu kalendarsku godinu do 30. travnja tekuće godine dostavlja Agenciji za zaštitu okoliša.

Praćenje kakvoće zraka posebne namjene

Članak 26.

(1) U okolici izvora onečišćivanja zraka iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona onečišćivač mora obavljati praćenje kakvoće zraka određeno u aktu o procjeni utjecaja na okoliš i/ili dozvoli izdanoj prema posebnom propisu.

(2) Ako za određeni zahvat nije propisana obveza procjene utjecaja na okoliš, praćenje kakvoće zraka provodi se sukladno dozvoli izdanoj prema posebnom propisu.

(3) Financiranje praćenja kakvoće zraka iz stavka 1. ovoga članka osigurava onečišćivač.

(4) Onečišćivač je dužan podatke kakvoće zraka iz stavka 1. i 2. ovoga članka dostaviti upravnom odjelu županije odnosno upravnom tijelu Grada Zagreba nadležnom za poslove zaštite okoliša do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

Članak 27.

(1) U slučajevima kada postoji osnovana sumnja da je došlo do onečišćenosti zraka čija je kakvoća takva da može narušiti zdravlje ljudi, kakvoću življenja i/ili štetno utjecati na bilo koju sastavnicu okoliša, moraju se obaviti mjerenja posebne namjene.

(2) Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba, odnosno grada i općine utvrđuje opravdanost osnovane sumnje iz stavka 1. ovoga članka i donosi odluku o mjerenjima posebne namjene sa sadržajem i razdobljem mjerenja.

(3) Ako se mjerenjem utvrdi prekomjerna onečišćenost zra­ka, a onečišćivač je poznat, troškove mjerenja snosi onečišćivač.

(4) Ako se mjerenjem utvrdi da nije došlo do prekomjerne onečišćenosti ili je došlo do prekomjerne onečišćenosti, a onečišćivač nije poznat, troškove snosi jedinica lokalne samouprave čije je poglavarstvo donijelo odluku iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 28.

Mjerenja iz članka 26. stavka 1. i 2. ovoga Zakona postaju sastavni dio programa mjerenja lokalne mreže.

Članak 29.

(1) Podaci kakvoće zraka iz lokalne mreže su javni i objav­ljuju se jedanput godišnje u službenom glasilu ili na web-stranicama jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u sažetom opsegu i na način razumljiv širokoj javnosti.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka koriste se za potrebe izvješća o stanju kakvoće zraka i sastavni su dio informacijskog sustava o kakvoći zraka.

Članak 30.

(1) Granične vrijednosti (GV) za pojedine onečišćujuće tvari u zraku propisuje Vlada.

(2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka, ovisno o svojstvima onečišćujuće tvari, propisuju se i gornje granice procjenjivanja, donje granice procjenjivanja, granice tolerancije odnosno tolerantne vrijednosti (TV), ciljne vrijednosti, osnovne sastavnice navedenih vrijednosti, kritične razine i posebne mjere zaštite zdrav­lja ljudi koje se pri njihovoj pojavi moraju poduzeti, te rokovi za postupno smanjivanje granica tolerancije.

Članak 31.

(1) Predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave može za svoje područje odrediti strože tolerantne vrijednosti (TV) kakvoće zraka od propisanih uz suglasnost Vlade.

(2) Akt iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Članak 32.

(1) Ako se na određenom području izmjere/utvrde kritične razine, poglavarstvo Grada Zagreba, grada i općine naredit će primjenu posebnih mjera zaštite zdravlja ljudi i način njihova provođenja.

(2) Posebne mjere zaštite zdravlja ljudi iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju i mjere koje se odnose na pokretne izvore.

(3) O pojavi kritičnih razina obvezno se obavješćuje javnost posredstvom medija.

Evidentiranje i praćenje emisije i izvora emisije

Članak 33.

(1) Onečišćivači, vlasnici i/ili korisnici izvora onečišćivanja iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona, dužni su:

– podatke o stacionarnom izvoru, svakoj njegovoj promjeni (re­kon­strukciji) i o upravitelju dostaviti uredu državne uprave u županiji odnosno upravnom tijelu Grada Zagreba nadležnom za zaštitu okoliša,

– osigurati redovito praćenje emisije i o tome voditi evidenciju,

– osigurati obavljanje mjerenja emisije onečišćujućih tvari iz stacionarnog izvora,

– voditi evidenciju o obavljenim mjerenjima s podacima o mjernim mjestima i rezultatima mjerenja te o učestalosti mjerenja emisija,

– voditi evidenciju o upotrijebljenom gorivu i otpadu kod pro­cesa suspaljivanja,

– voditi evidenciju o radu uređaja za smanjivanje emisija.

(2) Podaci iz stavka 1. podstavka 2. – 6. ovoga članka dostav­ljaju se u Katastar onečišćivanja okoliša.

(3) Za izvore onečišćivanja zraka iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona podaci o izvorima emisije vode se na način propisan za prijevozna sredstva, u skladu s posebnim propisom.

Članak 34.

Ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba na osnovi podataka iz članka 33. stavka 1. podstavka 1. ovoga Zakona vode registar izvora onečišćivanja s podacima o prostornom smještaju i kapacitetima izvora onečišćivanja, te o svim promjenama i rekonstrukcijama. Podaci iz registra izvora onečišćivanja dostavljaju se Agenciji za zaštitu okoliša.

IV. MJERE ZA SPRJEČAVANJE I SMANJIVANJE ONEČIŠÆIVANJA ZRAKA

Članak 35.

Djelotvorna zaštita i poboljšanje kakvoće zraka i drugih dije­lova okoliša koji su ugroženi zbog onečišćenosti zraka, osigurava se primjenom načela uravnoteženog razvoja, načela cjelovitog planiranja i primjenom najboljih raspoloživih tehnika, teh­ničkih rješenja i mjera.

Članak 36.

(1) Na području za koje je utvrđeno da je kakvoća zraka prve kategorije djeluje se preventivno kako se zbog građenja i razvitka područja ne bi prekoračile granične vrijednosti (GV).

(2) Na području za koje je utvrđeno da je kakvoća zraka druge kategorije provode se mjere smanjivanja onečišćenosti zraka kako bi se postigle granične vrijednosti (GV).

(3) Na području za koje je utvrđeno da je kakvoća zraka treće kategorije provode se sanacijske mjere kako bi se krat­ko­ročno postigle tolerantne vrijednosti (TV), a dugoročno granične vrijednosti (GV).

Mjere za sprječavanje onečišćivanja zraka

Članak 37.

Sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja zraka provodi se:

– usklađivanjem dokumenata prostornog uređenja s programima zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, odnosno cjelovitim planiranjem,

– propisivanjem graničnih vrijednosti emisija iz stacionarnih izvora i graničnih vrijednosti u vezi sa sastavom određenih proizvoda i/ili drugih značajki kakvoće proizvoda,

– primjenom mjera zaštite zraka utvrđenih u aktu o procjeni utjecaja na okoliš ili dozvoli izdanoj po posebnom propisu za određeni zahvat, pri projektiranju, gradnji i uporabi izvora onečišćivanja zraka iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona,

– primjenom mjera zaštite zraka utvrđenih u dozvoli izdanoj prema posebnom propisu ako za određeni zahvat nije propisana obveza procjene utjecaja na okoliš,

– propisivanjem emisijskih kvota za pojedine onečišćujuće tvari,

– raspodjelom emisijskih kvota stakleničkih plinova,

– poticanjem primjene čistijih tehnologija i obnovljivih izvora energije,

– poticanjem uvođenja mjera energetske učinkovitosti,

– postupnim smanjivanjem potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj,

– provedbom mjera iz sanacijskih programa za pojedine izvore ili područja.

Članak 38.

(1) Granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te učes­talost mjerenja emisije propisuje Vlada.

(2) Granične vrijednosti sastavnica i/ili drugih značajki kak­voće proizvoda, način utvrđivanja kakvoće proizvoda te način dokazivanja sukladnosti propisuje Vlada.

(3) U propisu iz stavka 1. i 2. ovoga članka Vlada može odrediti za postojeće izvore razinu dopuštenog prekoračenja propisanih graničnih vrijednosti za određeno razdoblje.

Članak 39.

(1) Emisijske kvote za pojedine onečišćujuće tvari koje uzrokuju nepovoljne učinke zakiseljivanja, eutrofikacije i fotokemijskog onečišćenja, na teritoriju Države određuju se prema Planu iz članka 9. ovoga Zakona.

(2) Onečišćujuće tvari iz stavka 1. ovoga članka, njihovu emisijsku kvotu za određeno razdoblje i način izrađivanja godiš­njih proračuna emisija propisuje Vlada.

Članak 40.

(1) Postupno smanjivanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj, postupanje s tim tvarima, postupanje s proizvodima koji sadrže te tvari ili su pomoću tih tvari proizvedeni, postupanje s tim tvarima nakon prestanka uporabe proizvoda koji ih sadrži, način prikupljanja, oporabe i trajnog zbrinjavanja tih tvari, način obračuna troškova oporabe tih tvari i način označivanja proizvoda koji sadrže ove tvari propisuje Vlada.

(2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka određuju se uvjeti koje moraju udovoljavati pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost održavanja i/ili popravka te isključivanja iz uporabe proizvoda koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj.

(3) Pravna i fizička osoba koja obavlja djelatnost održavanja i/ili popravka te isključivanja iz uporabe proizvoda iz stavka 2. ovoga članka mora osigurati obuku uposlenih radnika prema programu stručnog usavršavanja koji propisuje ministar u suradnji s ministrom nadležnim za obrazovanje.

(4) Dozvolu za obavljanje djelatnosti održavanja i/ili poprav­ka te isključivanja iz uporabe proizvoda iz stavka 2. ovoga članka izdaje Ministarstvo.

(5) Protiv upravnog akta iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 41.

(1) Predstavničko tijelo županije, odnosno Grada Zagreba može na svom području donijeti strože granične vrijednosti emisija od propisanih u članku 38. stavku 1. ovoga Zakona:

– za stacionarni izvor za koji je procjena utjecaja na okoliš određena prostornim planom županije odnosno grada Zagreba, sukladno Zakonu o zaštiti okoliša,

– za slučajeve iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka donosi se uz prethodnu suglasnost Vlade.

Članak 42.

(1) U području prve i druge kategorije kakvoće zraka novi zahvat u okoliš ili rekonstrukcija postojećeg izvora onečišćivanja zraka iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona ne smije ugroziti postojeću kategoriju kakvoće zraka.

(2) U području treće kategorije kakvoće zraka ne može se izdati lokacijska, građevinska i uporabna dozvola za novi izvor onečišćivanja zraka niti za rekonstrukciju postojećeg ako se tom gradnjom ne osigurava:

– zamjena postojećega, nezadovoljavajućega stacionarnog izvo­ra novim, kojim se smanjuje onečišćenost zraka,

– povišenje razine onečišćenosti zraka u okolici stacionarnog izvora ne prelazi 10 % tolerantne vrijednosti kakvoće zraka (TV), pod uvjetom da je u tijeku provođenje sanacijskog programa za postojeće izvore onečišćivanja.

(3) U području treće kategorije kakvoće zraka može se izdati lokacijska, građevinska i uporabna dozvola za novi izvor oneči­šćivanja zraka ili za rekonstrukciju postojećeg ako se mjerenjima posebne namjene dokaže da kakvoća zraka više nije treće kategorije.

Mjere za smanjivanje onečišćivanja zraka

Članak 43.

(1) U području druge kategorije kakvoće zraka Gradska skup­ština Grada Zagreba, gradsko odnosno općinsko vijeće donosi Plan mjera za smanjivanje onečišćivanja zraka (u daljnjem tekstu: Plan mjera), kako bi se postupno postigle granične vrijednosti (GV).

(2) Plan mjera iz stavka 1. ovoga članka donosi se na temelju ocjene stanja kakvoće zraka (utvrđivanje mjesta i prekoračenja razine onečišćenosti, njihovo trajanje i uzroci prekoračenja, opće informacije o području, vrsta i procjena onečišćenosti, porijeklo onečišćenosti, analiza čimbenika koji su uzrokovali prekoračenje emisija) i mora sadržavati:

– kratkoročne i dugoročne mjere za smanjivanje emisije iz stacionarnih izvora,

– mjere za smanjivanje emisija iz skupnih izvora (promet, kućna ložišta i slično),

– redoslijed ostvarivanja mjera s rokovima izvršenja i obveznicima njihove provedbe,

– praćenje kakvoće zraka,

– procjenu kakvoće zraka nakon provedbe mjera,

– procjenu sredstava potrebnih za provedbu pojedinih mjera.

(3) Grad Zagreb, grad i općina osigurava iz svog proračuna sredstva za izradu Plana mjera i provedbu mjera za smanjivanje emisija iz skupnih izvora.

(4) Onečišćivač je dužan provesti i financirati mjere za smanjivanje emisija onečišćujućih tvari u zrak utvrđenih u Planu mjera.

Članak 44.

(1) U području treće kategorije kakvoće zraka Gradska skupština Grada Zagreba, gradsko odnosno općinsko vijeće donosi odluku o izradi sanacijskog programa za stacionarni izvor i rok u kojem se mora izraditi.

(2) Onečišćivač je dužan u roku što ga odredi Gradska skupština Grada Zagreba, gradsko odnosno općinsko vijeće izraditi sanacijski program.

(3) Sanacijski program iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati:

– opis posljedica prekomjerne onečišćenosti zraka,

– područje za koje se izrađuje sanacijski program,

– mjere kojima će se ostvariti poboljšanje kakvoće zraka,

– opis odabranih tehnoloških i drugih rješenja,

– procjenu troškova i koristi za odabrana rješenja s obzirom na poboljšanje kakvoće zraka,

– procjenu kakvoće zraka nakon provedbe sanacijskih mjera,

– plan praćenja kakvoće zraka i učinaka provedenih mjera,

– redoslijed i rok provedbe pojedinih mjera iz sanacijskog programa,

– rok provedbe sanacijskog programa,

– financijski plan provođenja programa,

– druge potrebne mjere.

(4) Onečišćivač mora pribaviti suglasnost na sanacijski program predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 45.

(1) Za područje u kojem je treća kategorija kakvoće zraka posljedica emisija skupnih izvora (kao što su promet, kućna ložišta i slično) izrađuje se cjeloviti sanacijski program. Izradu i provedbu cjelovitoga sanacijskog programa, te redoslijed i prioritet u njegovoj provedbi, određuje Gradska skupština grada Zagreba, gradsko, odnosno općinsko vijeće.

(2) Sredstva za provođenje sanacijskog programa iz stavka 2. ovoga članka osiguravaju se iz proračuna jedinice lokalne samouprave.

Staklenički plinovi

Članak 46.

(1) Sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu na promjenu klime uređuje se praćenjem emisija stakleničkih plinova, Planom raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova, doz­volom trgovanja pravima na emisije stakleničkih plinova i zajedničkim ulaganjima u mjere smanjivanja emisija stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu: mjere zajedničkog ulaganja).

(2) Plan raspodjele emisijskih kvota mora se temeljiti na Planu i Strategiji energetskog razvoja primjenom najboljih raspoloživih tehnika.

(3) Za provedbu Plana raspodjele emisijskih kvota, trgovanja emisijama i mjera zajedničkog ulaganja uspostavlja se registar emisija stakleničkih plinova koji vodi Agencija zaštite okoliša.

(4) Podaci iz registra emisija stakleničkih plinova dostupni su javnosti.

(5) Stakleničke plinove iz stavka 1. ovoga članka, način praćenja emisije stakleničkih plinova, njihovu emisijsku kvotu za određeno razdoblje, te plan raspodjele emisijskih kvota po djelatnostima i izvorima onečišćivanja, propisuje Vlada.

Članak 47.

(1) Predmet trgovanja predstavljaju prava na emisije stakle­ničkih plinova koje se dodjeljuju izvorima onečišćivanja zraka putem emisijskih kvota.

(2) Postupak dodjele prava na emisijske kvote pojedinim iz­vo­r­i­ma onečišćivanja, način trgovanja s dodijeljenom emisijskom kvotom, način izvješćivanja o postupanju s dodijeljenim kvotama i dostavljanje podataka u registar propisuje Vlada.

Članak 48.

(1) Mjere zajedničkog ulaganja obuhvaćaju ulaganje kapitala u razvoj i korištenje tehnologija kojima se sprječavaju i smanjuju onečišćivanja koja utječu na promjenu klime.

(2) Mjere zajedničkog ulaganja, njihovo vrednovanje i prihvat­ljivost ocjenjuje povjerenstvo koje imenuje Vlada.

(3) Mjerila za odobravanje mjera zajedničkog ulaganja, vred­novanje prikladnosti tih mjera s obzirom na učinke smanjenja emisija stakleničkih plinova, sastav povjerenstva za ocjenjivanje mjera, te način izvješćivanja o provedbi mjera propisuje Vlada.

nastavak na str.2