mojodvjetnik.info

Zakon o vodama

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje pravni status voda i vodnog dobra, način i uvjeti upravljanja vodama (korištenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda), način organiziranja i obavljanja poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama; osnovni uvjeti za obavljanje djelatnosti vodnog gospodarstva; ovlasti i dužnosti tijela državne uprave i drugih državnih tijela, jedinica lokalne samouprave i uprave i drugih pravnih subjekata, te druga pitanja značajna za upravljanje vodama.

Ovim se Zakonom osnivaju i "Hrvatske vode" - pravna osoba za obavljanje poslova upravljanja vodama (u daljnjem tekstu : " Hrvatske vode").

Sredstva za fianciranje poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama osiguravaju se u skladu s posebnim zakonom.

Članak 2.

Odredbe ovoga Zakona odnose se na:

- površinske i podzemne kopnene vode uključujući ušća rijeka koje se ulijevaju u more i kanala spojenih s morem, do crte razgraničenja iz članka 4. točke 6. ovoga Zakona,

- mineralne i termalne vode, osim mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe što se uređuje Zakonom o rudarstvu,

- nalazišta vode za piće u teritorijalnom moru,

- vode mora u pogledu zaštite od onečišćenja s kopna i otoka.

Ravnatelj Državne uprave za vode (u daljnjem tekstu: ravnatelj) i ministar ministarstva nadležan za poslove pomorstva sporazumno utvrđuju crtu razgraničenja kopnenih voda i voda mora iz stavka 1. alineja 1. ovoga članka u vezi s člankom 4. točkom 6. ovoga Zakona.

Članak 3.

Vode su opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne mogu biti ni u čijem vlasništvu.

Vode kao opće dobro imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske.

Za korištenje i stjecanje prava na vodama, pored odredaba ovoga Zakona, moraju biti ispunjeni i uvjeti određeni posebnim zakonima (zaštita prirode, plovidba, ribarstvo, zdravstvo i dr.).        x

Članak 4.

Pojedini izrazi, prema ovom Zakonu, imaju sljedeće značenje:

1. vodni režim čini prostorni raspored i izgrađenost vodnog sustava te stanje količina i kakvoće voda na određenom području i u određenom vremenu,

2. vodni sustav čine svi vodotoci i druge vode, vodna dobra i vodne građevine na određenom području (područje Republike Hrvatske, vodno odnosno slivno područje),

3. korito je terensko udubljenje kroz koje stalno ili povremeno teku vode odnosno u kojem se nalaze stajaće vode,

4. obalu čini pojas zemljišta uz korita tekućih i drugih kopnenih voda koji služi pristupu vodi i redovnom održavanju korita voda,

5. vodotok čini korito tekuće vode zajedno s obalama i vodom koja njime stalno ili povremeno protječe,

6. ušće rijeke koja se ulijeva u more i kanala spojenog s morem čini korito vodotoka s obalama do crte razgraničenja koja spaja najdalje suprotne točke njihovih obala na utoku u more,

7. međudržavne vode su vode koje čine ili presijecaju državnu granicu.

II. UPRAVLJANJE VODAMA

Članak 5.

Upravljanje vodama čini skup aktivnosti, odluka i mjera čija je svrha održavanje, poboljšanje i ostvarivanje jedinstva vodnog režima na određenom području, što se ostvaruje osobito osiguravanjem potrebnih količina vode odgovorajuće kakvoće za različite namjene, zaštitom voda od onečišćenja, uređenjem vodotoka i drugih voda i zaštitom od štetnog djelovanja voda.

Članak 6.

Upravljanje vodama zasniva se na načelima:

1. voda je nezamjenjiv uvjet života i rada. Obveza je svih osoba s pažnjom čuvati njezinu kakvoću, štedljivo i racionalno je koristiti, uz jednake zakonom utvrđene uvjete,

2. vodama se upravlja prema načelu jedinstva vodnog sustava i načelu održivog razvoja kojim se zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije i ne ugrožavaju pravo i mogućnost budućih generacija da to ostvare za sebe,

3. teritorijalne jednice za upravljanje vodama jesu vodna i slivna područja kao hidrografske i gospodarske cjeline. Granice administrativno-teritorijalnih jedinica ne mogu biti zaprekom za integralno upravljanje vodama na tim područjima,

4. u pripremi i donošenju planova koji su osnova upravljanja vodama polazi se od obveze cjelovite zaštite okoliša i ostvarivanja općeg i gospodarskog razvoja Republike Hrvatske,

5. za korištenje voda koje prelaze granice dopuštene opće uporabe, kao i za svako pogoršanje kakvoće vode, plaća se naknada razmjerno koristi odnosno stupnju i opsegu utjecaja na promjene u stanju voda,

6. propisima kojima se utvrđuju zadaci i obveze za ulaganja u poboljšanje vodnog sustava moraju se utvrditi i izvori za njihovo financiranje.

Članak 7.

Vodni režim se utvrđuje na osnovi dugoročnog pračenja prostornog rasporeda količine, kakvoće i drugih osobina voda i izgrađenosti vodnog sustava.

Pod promjenama vodnog režima razumijevaju se sve promjene koje nastaju uslijed ljudske djelatnosti i ponašanja ili djelovanja prirodnih sila kojima se mijenjaju količina ili kakvoća voda i njihov prostorni i vremenski raspored.

1. VODNE GRAÐEVINE

Članak 8.

Vodne građevine su građevinski objekti ili skupovi takvih objekata zajedno s pripadajućim uređajima koji čine tehničku odnosno tehnološku cjelinu, a služe za uređenje vodotoka i drugih voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda, zahvaćanje voda radi njihova namjenskog korištenja i za zaštitu voda.

Članak 9.

Vodne građevine, s obzirom na njihovu namjenu, jesu:

1. regulacijske i zaštitne vodne građevine - napisi, obaloutvrde, umjetna korita vodotoka, odteretni kanali, lateralni kanali za zaštitu od vanjskih voda, odvodni tuneli, brane s akumulacijama, ustave, retencije i drugi pripadajući im objekti, crpne stanice za obranu od poplava, građevine za zaštitu od erozija i bujica, te drugi objekti pripadajući ovim građevinama,

2. vodne građevine za melioracijsku odvodnju - osnovna i detaljna kanalska (melioracijska) mreža, crpne stanice za melioracijsku odvodnju, drenaže i drugi objekti pripadajući ovim građevinama,

3. vodne građevine za korištenje voda:

a) za vodoopskrbu - vodozahvati (zdenci, kaptaže, zahvati na vodotocima, jezerima i akumulacijama, crpke i sl:), uređaji za pročišćavanje vode za piće, vodospreme i magistralni cjevovodi,

b) za melioracijsko navodnjavanje - akumulacije i druge zahvatne građevine, razvodna mreža i drugi objekti pripadajući ovim građevinama,

c) za proizvodnju električne energije - akumulacije, dovodni i odvodni kanali i drugi objekti pripadajući ovim građevinama,

d) za plovidbu - plovni putevi, prevodnice, ustave i drugi objekti pripadajući ovim građevinama,

4. vodne građevine za zaštitu voda - kolektori, uređaji za pročišćavanje otpadnih voda, ispusti u prijemnik i drugi objekti pripadajući ovim građevinama.

Građenje vodnih građevina iz stavka 1. točke 1. ovoga članka u interesu je Republike Hrvatske.

Građenje vodnih građevina iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. ovoga članka koje se financira iz sredstava proračuna ili drugih namjenskih sredstava koja se osiguravaju na osnovi zakona ili propisa donesenog na osnovi zakona, u interesu je Republike Hrvatske.

U svrhu građenja građevina iz stavka 2. i 3. ovoga članka može se neposredno podnijeti prijedlog za izvlaštenje sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju.

Članak 10.

Regulacijske i zaštitne vodne građevine su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i u njenom su vlasništvu.

Vodnim građevinama iz stavka 1. ovoga članka upravljaju "Hrvatske vode", koje se brinu o njihovu čuvanju, redovnom tehničkom i gospodarskom održavanju i namjenskom korištenju.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka regulacijske i zaštitne vodne građevine koje se grade na zemljištu određene pravne odnosno fizičke osobe i sredstvima te osobe, a koje služe isključivo za potrebe poljoprivredne ili druge dozvoljene djelatnosti odnosno radi zaštite njene imovine, u vlasništvu su te osobe.

Članak 11.

Vodne građevine za melioracijsku odvodnju i vodne građevine za melioracijsko navodnjavanje čije se građenje financira sredstvima proračuna ili sredstvima posebnih naknada koje u skladu sa zakonom plaćaju korisnici na slivnom području, su dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i u vlasništvu su županija na čijem se području nalaze.

Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se i na vodne građevine za melioracijsku odvodnju i vodne građevine za melioracijsko navodnjavanje izgrađene do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Vodnim građevinama iz stavka 1. i 2. ovoga članka upravljaju "Hrvatske vode".

Iznimno od stavka 1. ovoga članka vodne građevine za melioracijsku odvodnju i vodne građevine za melioracijsko navodnjavanje, koje se grade sredstvima vlasnika zemljišta i za potrebe toga zemljišta vlasništvo su te osobe.

Članak 12.

Građenje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, tehničko i gospodarsko održavanje vodotoka, vodnog dobra i vodnih građevina provodi se u skladu s planom upravljanja vodama.

Plan upravljanja državnim vodama (članak 11. stavak 1.) donose "Hrvatske vode" u suglasnosti s ravnateljem.

Planove upravljanja lokalnim vodama na pojedinim slivnim područjima donose "Hrvatske vode" uz suglasnost županijskih skupština županija na čijem je području slivno područje odnosno uz suglasnost Gradske skupštine Grada Zagreba za slivno područje Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: županijska skupština).

Članak 13.

Tehničko i gospodarsko održavanje, snošenje dijela troškova održavanja i usklađivanje korištenja višenamjenskih akumulacija i drugih vodnih građevina koje se, osim za zaštitu od štetnog djelovanja voda, koriste i za druge namjene (proizvodnja električne energije, navodnjavanje, rekreacija i sl.), ostvaruje se u skladu s ugovorom koji zaključuju "Hrvatske vode" i drugi ovlaštenici prava na tim građevinama uz suglasnost Državne uprave za vode.

2. TERITORIJALNE OSNOVE ZA UPRAVLJANJE VODAMA

Članak 14.

Područje Republike Hrvatske se u svrhu upravljanja vodama dijeli na vodna i slivna područja.

Članak 15.

Vodna područja obuhvaćaju područje jednog ili više slivova glavnih riječnih vodotoka ili njihovih dijelova, koji čine prirodnu hidrografsku cjelinu.

Vodna područja su:

1. vodno područje sliva Save,

2. vodno područje slivova Drave i Dunava,

3. vodno područje primorsko-istarskih slivova,

4. vodno područje dalmatinskih slivova.

Granice vodnih područja utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

Članak 16.

Slivno područje obuhvaća, u okviru vodnog područja, jedan ili više slivova manjih vodotoka za koje se, zbog povezanosti vodne problematike, izgrađenog vodnog sustava i gospodarskih uvjeta osigurava jedinstveno upravljanje vodama.

Slivno područje čini teritorijalnu jedinicu za upravljanje lokalnim vodama.

Slivna područja utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

Članak 17.

Površinske vode dijele se na vode značajne za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: državne vode) i na lokalne vode.

Popis državnih voda utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. Ostale površinske vode, osim voda iz stavka 2. ovoga članka, smatraju se lokalnim vodama.

3. PLANSKE OSNOVE ZA UPRAVLJANJE VODAMA

Članak 18.

Planske osnove za upravljanje vodama su Vodnogospodarska osnova Hrvatske, te vodnogospodarske osnove i vodnogospodarski planovi slivnih podrućja.

Članak 19.

Vodnogospodarska osnova Hrvatske je dugoročni planski dokument kojim se utvrđuju osnove za upravljanje vodama, bilanca voda i poboljšanje vodnog sustava na temelju kojeg se osigurava cjelovit i usklađen vodni režim u Republici Hrvatskoj i na svakom vodnom području (u daljnjem tekstu: jedinstveni vodni režim).

Vodnogospodarskom osnovom Hrvatske se osobito: utvrđuje raspored, zalihe i osobine voda, utvrđuju potrebe za vodom u svim područjima života, rata i drugih djelovanja i način osiguravanja dovoljnih količina vode uporabive za takve namjene, osigurava zaštita voda od onečišćenja, utvrđuju najpovoljnija tehnička i druga rješenja za uređenje vodotoka, zaštitu od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, te druga rješenja značajna za upravljanje vodama i osiguravanje jedinstvenoga vodnog režima.

Vodnogospodarska osnova Hrvatske mora se zasnivati na znanstvenim istraživanjima, kontinuiranom praćenju rasporeda stanja i pojava u vezi s vodama i njihovim korištenjem, uvažavanju specifičnosti vodne problematike svakog vodnog područja i cjelovite zaštite okoliša.

Vodnogospodarska osnova Hrvatske, Strategija prostornog uređenja Države, Strategija zaštite okoliša, planske osnove gospodarenja šumama na državnoj razini i planske osnove razvoja sustava unutarnje plovidbe, međusobno se usklađuju.

Članak 20.

Vodnogospodarska osnova Hrvatske mora se usklađivati s promjenama koje nastaju u vodnom sustavu, gospodarskom i društvenom razvoju.

Vodnogospodarsku osnovu Hrvatske donosi Sabor Republike Hrvatske. .

Članak 21.

Osnovni planski dokument za upravljanje vodama i poboljšanje vodnog sustava na slivnom području je vodnogospodarska osnova slivnog područja ili vodnogospodarski plan slivnog područja.

Vodnogospodarska osnova slivnog područja donosi se za slivna područja s osobito složenom problematikom korištenja voda, zaštite voda, uređenja vodotoka i drugih voda, te zaštitc od štetnog djelovanja voda. Na sadržaj vodnogospodarske osnove slivnog područja odgovarajuće se primjenjuje odredba članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.

Za ostala slivna područja, osim slivnih područja iz stavka 2. ovoga članka, donose se vodnogospodarski planovi.

Vodnogospodarskim planom slivnog područja utvrđuje se: raspored, zalihe i osobine voda, potrebe za vodom, odgovarajuća tehnička i gospodarska rješenja i aktivnosti za upravljanje vodama i poboljšanje stanja voda na slivnom području.

Vodnogospodarska osnova slivnog područja i vodnogospodarski plan slivnog područja moraju biti u skladu s Vodnogospodarskom osnovom Hrvatske.

Vodnogospodarske osnove i vodnogospodarski planovi slivnih područja, program zaštite okoliša, dokumenti prostornog uređenja i planski dokumenti za gospodarenje šumama na slivnim područjima, međusobno se usklađuju.

Članak 22.

Vodnogospodarske osnove i vodnogospodarski planovi slivnih područja moraju se usklađivati s promjenama u vodnom sustavu, gospodarskim i drugim razvojem sa slivnim područjima.

Planski dokument iz stavka 1. ovoga članka donosi županijska skupština na prijedlog "Hrvatskih voda" uz pribavljenu suglasnost Državne uprave za vode o uskladenosti tog datuma s Vodnogospodarskom osnovom Hrvatske. Ako se slivno područje prostire na području dvije ili više županija ovaj dokument donose skupštine tih županija sporazumno.

Ako županijska skupština iz prethodnog stavka u roku od tri mjeseca od dana primitka prijedloga "Hrvatskih voda" ne donese vodnogospodarsku osnovu ili vodnogospodarski plan, ove planske dokumente donijet će Vlada.

Članak 23.

Bliže propise o sadržaju, načinu i postupku donošenja Vodnogospodarske osnove Hrvatske, vodnogospodarske osnove odnosno vodnogospodarskog plana slivnog područja, donosi ravnatelj.

4. KORIŠTENJE VODA

Članak 24.

Korištenjem voda, prema ovom Zakonu, smatra se:

- zahvaćanje, crpljenje i uporaba površinskih i podzemnih voda za različite namjene (opskrba vodom za piće, sanitarne i tehnološke potrebe, navodnjavanje i dr.) ,

- korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije i druge pogonske namjene,

- korištenje voda za uzgoj riba,

- korištenje voda za plovidbu,

- korištenje voda za šport, kupanje, rekreaciju i druge slične namjene,

Članak 25.

Svakome je dozvoljeno korištenje voda pod uvjetima i u granicama određenim ovim Zakonom.

Voda se mora koristiti racionalno i ekonomično. Svaki korisnik vode dužan je koristiti vodu na način i u opsegu kojima se voda čuva od rasipanja i štetnih promjena njezinih svojstava (kakvoće) i ne onemogućuje zakonsko pravo korištenja voda drugim osobama.

Članak 26.

Svakome je dozvoljeno, u skladu s propisima, koristiti vode obićnim načinom koji ne zahtijeva posebne naprave i ne isključuje druge od jednakog korištenja (opća uporaba voda).

Opća uporaba voda obuhvaća osobito:

1. zahvaćanje vode, bez posebnih naprava, iz vodotoka i drugih prirodnih ležišta za piće, sanitarne potrebe i druge osobne potrebe domaćinstva, ·

2. korištenje voda iz rijeka, jezera i drugih površinskih ležišta za kupanje i rekreaciju.

Osobnim potrebama domaćinstva iz stavka 2. točke 1. ovoga članka smatra se korištenje vode za piće, održavanje čistoće i slične potrebe u domaćinstvu. Takvim korištenjem ne smatra se korištenje vode za navodnjavanje, te korištenje vode u tehnološkom procesu pri obavljanju gospodarske djelatnosti.

Članak 27.

Za svako korištenje voda koje prelazi opseg opće uporabe potrebna je vodopravna dozvola, osim kada je ovim Zakonom ili drugim propisom u skladu s ovim Zakonom određeno da se voda može koristiti bez vodopravne dozvole.

Gradsko ili općinsko vijeće, odnosno Gradska skupština Grada Zagreb (u daljnjem tekstu: gradsko, odnosno općinsko vijeće) po prethodno pribavljenom mišljenju "Hrvatskih voda" može donijeti bliže propise o mjestu, načinu i opsegu opće uporabe voda, uz obvezu osiguravanja ravnopravnog i jednakog korištenja voda za sve, te uz uvjet da opća uporaba voda ne smije biti na štetu ostalih posebnih namjena voda određenih ovim Zakonom.

Članak 28.

Vlasnik, odnosno ovlaštenik drugoga stvarnog prava na zemljištu može bez vodopravne dozvole slobodno koristiti:

1. oborinske vode koje se skupljaju na njegovu zemljištu,

2. vode koje izviru na njegovu zemljištu a do granice tog zemljišta ne stvaraju vodotok (ne otječu izvan granica toga zemljišta),

3. podzemne vode na njegovu zemljištu koje se koriste granicama osobnih potreba domaćinstva (iz zdenaca, crpki i sl.)

Članak 29.

Korištenje voda može se privremeno ograničiti ili trajno obustaviti :

1. ako nastupi privremena nestašica vode u tolikom opseg da nije moguće zadovoljiti potrebe svih korisnika voda na određenom području,

2. ako se utvrdi da su zalihe podzemnih voda ili voda i drugih izvorišta iz kojih se crpi voda za potrebe javne vodoopskrbe u tolikoj mjeri iscrpljene da nema mogućnosti za njihovo daljnje crpljenje ili da postoji opasnost od njihovog potpuno iscrpljivanja,

3. ako je zbog postojećeg opsega crpljenja voda pogoršana kakvoća vode ili bi moglo nastupiti njeno pogoršanje,

4. ako je zbog smanjenja razine podzemnih voda došlo do ugrožavanja šumskog ekosustava.

Odluku o privremenom ugraničenju ili trajnoj obustavi korištenja voda u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka donosi županijsko poglavarstvo, odnosno Gradsko poglavarstvo Grad Zagreba (u daljnjem tekstu: županijsko poglavarstvo) a ako ograničenje ili zabrana crpljenja odnosi na područje dviju ili više županija odluku donosi ravnatelj.

Članak 30.

Pravna ili fizička osoba koja prilikom rudarskih radova, iskopa tunela, drugih iskopa i bušenja tla naiđe na podzemne vo de (izvorišta voda, tekuće i stajaće vode) dužna je to odmah, najkasnije u roku od 48 sati od nalaza prijaviti vodopravnom inspektoru odnosno "Hrvatskim vodama" ili najbližoj policijski upravi koja je dužna o tome odmah izvijestiti "Hrvatske vode".

Pravna, odnosno fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je vodopravnom inspektoru i ovlaštenoj osobi "Hrvatski voda" dopustiti uzimanje podataka i obavljanje potrebnih ispitivanja radi utvrđivanja ležišta, količine i kakvoće vode te poduzeti potrebne mjere osiguranja koje joj naloži ta osoba.

Članak 31.

Grad, odnosno općina na čijem se području nalazi akumulacija ili retencija čijom namjenom pravne i fizičke osobe i području drugog grada, odnosno općine ostvaruju korist, ili pravo na rentu (naknada).

Rentu iz stavka 1. ovoga članka plaća grad, odnosno općina na čijem se području ostvaruje korist od akumulacije ili retencije. Godišnji iznos rente sporazumno utvrđuju gradovi, odnosno općine iz stavka 1. ovoga članka u visini neostvarenog dijela poreza na dohodak i iznosa prireza od zemljišta koje se nalazi pod akumulacijom, odnosno retencijom. Iznos naknade utvrđuje se prema podacima o površini, kulturi i klasi zemljišta iz katastra zemljišta u vremenu prije nastanka akumulacije, odnosno retencije. Ako katastar ne raspolaže tim podacima, iznos naknade utvrđuje se na temelju usporedbe sa odgovarajućim zemljištem u okolišu akumulacije, odnosno retencije.

U slučaju izostanka sporazuma iz stavka 2. ovoga članka, visinu naknade utvrđuje arbitražna komisija koju imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ravnatelja.

Grad, odnosno općina koja je prema odredbi ovoga članka obvezna plaćati rentu, ima pravo rasporediti i naplatiti utvrđeni iznos rente, uvođenjem posebne naknade od pravnih i fizičkih osoba koje ostvaruju neposrednu korist od akumulacije, odnosno retencije.

Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na akumulacije čija se voda prvenstveno koristi za proizvodnju električne energije.

Vlada Republike Hrvatske donijet će bliže propise o osnovama i načinu utvrđivanja visine rente i rokovima njena plaćanja, postupku i načinu uvođenja posebne naknade, osnovama za uvođenje pojedinačnih obveza, plaćanja posebne naknade i načinu prikupljanja sredstava te naknade.

a) Vodoopskrba

Članak 32.

Korištenje voda za opskrbu stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe, protupožarne zaštite i potrebe obrane ima prvenstvo u odnosu na korištenje voda za ostale namjene.

Ovisno o specifičnim potrebama i uvjetima na pojedinim slivnim područjima može se odrediti red prvenstva korištenja voda uz obavezno davanje prvenstva namjenama iz stavka 1.ovoga članka. Odluku o tome donosi županijska skupština uz suglasnost Državne uprave za vode.

Ako se slivno područje nalazi na području više županija, odluku iz stavka 2. ovoga članka donose županijske skupštine tih županija sporazumno, a ako se ne postigne sporazum, odluku donosi Vlada Republike Hrvatske.

Članak 33.

Grad odnosno općina, ima prvenstveno pravo korištenja voda iz izvorišta i drugih ležišta na njenom području za namjene iz članka 32. ovoga Zakona u opsegu koji odgovara potrebama toga područja za razdoblje od pet godina od dana postavljanja zahtjeva druge jedinice lokalne samouprave za korištenje voda za iste namjene.

Ukoliko se ne postigne sporazum o pravu korištenja voda iz stavka 1. ovoga članka, o zahtjevu druge jedinice lokalne samouprave rješava Državna uprava za vode.

Članak 34.

Vodoopskrbnu djelatnost, prema ovom Zakonu, čine poslovi zahvaćanja i crpljenja podzemnih i površinskih voda za piće i druge potrebe i njihova proćišćavanja do stupnja zdravstvene ispravnosti, dovođenje do mjesta potrošnje raspodjela korisnicima.

Vodoopskrbnu djelatnost obavljaju pravne osobe organizirane u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.

Vodoopskrbni sustav čini skup objekata i uređaja za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 35.

Pravne osobe koje obavljaju vodoopskrbnu djelatnost dužne su osigurati stalni i sustavni pregled vode i poduzimati mjere za osiguravanje zdravstvene ispravnosti vode za piće i tehničke ispravnosti uređaja i podatke o tome dostavljati nadležnoj vodopravnoj i sanitarnoj inspekciji.

Opseg i način pregleda vode za piće i uređaja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar zdravstva.

Članak 36.

Korištenje voda iz izvora i podzemnih voda, osim voda iz članka 28. ovoga Zakona, može se odobriti samo ako su prethodno obavljeni vodoistražni radovi.

Vodoistražnim radovima smatraju se radovi i ispitivanja radi utvrđivanja postojanja, rasprostranjenosti, količine, kakvoće i pokretljivosti podzemnih voda na određenom području.

Članak 37.

Odlukom Gradskog, odnosno općinskog vijeća propisuje se:

1. način održavanja objekata i osiguravanja odgovarajuće kakvoće i količine vode i uvjeti korištenja javnih zdenaca, javnih crpki i drugih sličnih objekata koji nisu uključeni u sustav organizirane komunalne djelatnosti prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu,

2. uvjeti osiguravanja odgovarajuće kakvoće vode i korištenja voda iz članka 28. ovoga Zakona.

Članak 38.

Kakvoća voda za vodoopskrbu, mora odgovarati uvjetima utvrđenim klasifikacijom voda (članak 71.) i drugim uvjetima propisanim zakonom, odnosno podzakonskim propisom.

Članak 39.

Pravne i fizičke osobe koje zahvaćaju i crpe vode, osim voda iz članka 28. ovoga Zakona, dužne su voditi očevidnik o količinama takve vode i o tome dostavljati podatke "Hrvatskim vodama".

Propis o sadržaju i način vođenja očevidnika i dostavljanju podataka iz stavka 1. ovoga članka donosi ravnatelj.

Članak 40.

Područje na kojem se nalazi izvorište ili drugo ležiše vode koja se koristi ili je rezervirano za javnu vodoopskrbu, kao i područje na kojem se za iste potrebe zahvaća voda iz rijeka, jezera, akumulacija i sl. (u daljnjem tekstu: izvorišta), mora biti zaštićeno od namjernog ili slučajnog zagađenja i od drugih utjecaja koji mogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost voda ili na njenu izdašnost (zone sanitarne zaštite).

Zaštita iz stavka 1. ovoga članka provodi se u skladu s odlukom o zaštiti izvorišta kojom se, na temelju prethodnih vodoistražnih radova, određuje veličina i granice zona sanitarne zaštite, sanitarni i drugi uvjeti održavanja i druge zaštitne mjere, izvori i način njihova fnanciranja, te kazne za povredu odredaba te odluke.

Članak 41.

Odluku o zaštiti izvorišta čije se zone sanitarne zaštite prostiru na području jednog grada ili općine donosi nadležno gradsko, odnosno općinsko vijeće.

Odluku o zaštiti izvorišta čije se zone sanitarne zaštite prostiru na području više gradova ili općina u sastavu iste županije donosi županijska skupština.

Odluku o zaštiti izvorišta čije se zone sanitarne zaštite nalaze na području dvije ili više županija donose sporazumno skupštine tih županija. U slučaju da se ne postigne sporazum odluku donosi ravnatelj.

Za donošenje odluke o zaštiti izvorišta potrebno je prethodno mišljenje "Hrvatskih voda".

Zone sanitarne zaštite utvrđene odlukom o zaštiti izvorišta, kao i prostor rezerviran za zone sanitarne zaštite za koje nije donesena odluka moraju se uvrstiti u dokumente prostornog uređenja područja na kojima se te zone prostiru.

Članak 42.

Kada su radi zaštite izvorišta, u zonama sanitarne zaštite, potrebna posebna povećana ulaganja u vodoopskrbni sustav i sustav javne odvodnje otpadnih voda, potrebna sredstva za takva ulaganja osiguravaju se u proračunima gradova i općina na čijem se području koristi voda iz toga izvorišta, razmjerno količini vode koja se isporučuje na području svake od navedenih jedinica lokalne samouprave.

Gradovi, odnosno općine iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo, radi podmirenja troškova navedenih ulaganja, uvesti posebnu naknadu, a koja se plaća u cijeni isporučene vode neposrednim korisnicima. Ova se naknada uvodi na određeno vrijeme potrebno za podmirenje stvarnih troškova ulaganja.

Članak 43.

Bliže propise o uvjetima i načinu utvrđivanja zona sanitarne zaštite i o mjerilima za utvrđivanje posebne naknade iz članka 42. ovoga Zakona donosi ravnatelj.

b) Korištenje voda za melioracijsko navodnjavanje

Članak 44.

Zahvaćanje i korištenje voda iz vodotoka i drugih prirodnih ležišta površinskih voda, crpljenje podzemnih voda i prikupljanje oborinskih voda za navodnjavanje poljoprivrednog i drugog zemljišta (melioracijsko navodnjavanje) obavlja se na način i pod uvjetima određenim vodopravnom dozvolom te ugovorom o koncesiji kada je to određeno ovim Zakonom.

Korisnici voda iz stavka 1. ovoga članka dužni su snositi troškove održavanja sustava za melioracijsko navodnjavanje.

Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na vode iz članka 28. ovoga Zakona.

Članak 45.

U svrhu građenja i korištenja melioracijskog sustava za navodnjavanje od interesa za više vlasnika ili korisnika zemljišta mogu se osnivati zadruge.

Za upis djelatnosti zadruge u sudski registar moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 174. ovoga Zakona

Stručni nadzor nad korištenjem voda za melioracijsko navodnjavanje putem zadruge obavljaju "Hrvatske vode".

Članak 46.

Melioracijski sustav za navodnjavanje za potrebe navodnjavanja vlastitog zemljišta može izgraditi vlasnik toga zemljišta.

Članak 47.

U svrhu dovođenja voda u melioracijskom sustavu za na vodnjavanje mogu se ustanovljavati služnosti.

Ako zainteresirane stranke ne postignu sporazum o ustanovljavanju služnosti, o ustanovljavanju služnosti i visini naknade odlučuje županijski ured, odnosno ured Grada Zagreba nadležan za imovinsko-pravne poslove.

Na ustanovljavanje služnosti odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o izvlaštenju o postupku i naknadi za nepotpuno izvlaštenje.

Članak 48.

Bliže propise o tehničkim, gospodarskim i drugim uvjetim za uređenje melioracijskog sustava za navodnjavanje, tehničkog upravljanju sustavom, obavezi izvještavanja o stanju i korištenju sustava, osnovama za utvrđivanje održavanja troškova sustava načinu raspoređivanja tih troškova na korisnike donosi ravnatelj.

c) Korištenje vodnih snaga

Članak 49.

Pravo korištenja vodnih snaga za proizvodnju električne energije i za pogon uređaja koji se pokreću snagom vode, stječe se na osnovi ugovora o koncesiji i vodopravne dozvole.

Pri odlučivanju o dodjeli prava korištenja vodnih snaga polazi se od načela večeg javnog interesa (poboljšanje općeg standarda ljudi, zaštite okoliša, zaštite zdravlja i dr.) i racionalnijeg korištenja vodne snage.

Pravo korištenja vodnih snaga odobrava se na određeno vrijeme.

Članak 50.

Mjerna jedinca za količinu vode iz članka 49. stavka ovoga Zakona jest 1 m.

Mjerna jedinica za pokretačku snagu vode iz članka 49. stavka 1. ovoga Zakona jest 1 kW.

Članak 51.

Vodne građevine i uređaji za korištenje vodnih snaga mogu ju se projektirati i izvesti tako da:

- omogućavaju vraćanje voda u vodotoke ili druga ležišta voda,

- ne smanjuju postojeći opseg korištenja voda za vodoopskrbu, navodnjavanje i druge namjene ili ne sprečavaju korištenje voda za druge, u skladu s ovim Zakonom, planom utvrđene namjene,

- ne smanjuju stupanj zaštite od štetnog djelovanja voda i ne otežavaju provođenje mjera takve zaštite,

- ne pogoršavaju zdravstvene prilike i ne utječu negativno na stanje okoliša,

- ne uzrokuju štete na šumama i drugoj flori i fauni ili imovini i na zakonu utemeljenim interesima drugih osoba,

- ne otežavaju. pješački, cestovni i željeznićki promet i plovidbu na unutarnjim plovnim putevima.

Članak 52.

U slučaju izgradnje akumulacija za korištenje vodnih snaga, mora se istodobno osigurati njihova višenamjenska uporaba, a osobito zaštita od poplave i drugih oblika štetnog djelovanja voda i osiguravanje vode za vodoopskrbu, navodnjavanje i druge namjene.

Višenamjenska uporaba akumulacija iz stavka 1. ovoga članka osigurava se sukladno ugovoru o koncesiji, vodopravnim uvjetima i lokacijskoj dozvoli.

Ugovorom koji zaključuju investitori građenja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se obveza snošenja odgovarajućeg dijela troškova građenja i sudjelovanje u tehničkom i gospodarskom održavanju akumulacije i njenog okoliša nakon dovršenja građenja.

5. VAÐENJE MINERAL.NIH SIROVINA U PODRUČJU ZNAČAJNOM ZA VODNI REŽIM

Članak 53.

Pijesak i šljunak iz obnovljenih ležišta u području značajnom za vodni režim mogu se vaditi samo na osnovi vodopravne dozvole, te na osnovi ugovora o koncesiji kada je to ovim Zakonom određeno.

Područje značajno za vodni režim iz stavka 1. ovoga članka jest:

- vodotoci i druga ležišta površinskih voda,

- uređeni i neuređeni inundacijski pojas (članak 85. stavci 2. i 3.),

- pojas mora uz ušća rijeka koja se ulijevaju u more i kanala spojenih s morem u polumjeru od jedne nautičke milje, računajući od sredine ušća na crti određenoj u članku 2. stavku 2. ovoga Zakona.

Za vađenje pijeska i šljunka iz neobnovljivih ležišta i za vađenje kamena na području iz stavka 2. ovoga članka i u zonama sanitarne zaštite, pored uvjeta propisanih Zakonom o rudarstvu, potrebna je i vodopravna dozvola.

Članak 54.

Pravne, odnosno fizičke osobe koje na području iz članka 53. ovoga Zakona vade pijesak, šljunak ili kamen dužne su voditi očevidnik o količini i kakvoći izvađenih tvari i podatke o tome dostavljati " Hrvatskim vodama".

Sadržaj i način vođenja očevidnika i dostavljanja podataka iz stavka 1. ovoga članka propisuje ravnatelj.

Članak 55.

Pravna, odnosno fizička osoba koja na području iz članka 53. ovoga Zakona bez vodopravne dozvole i koncesije vadi pijesak i šljunak dužna je naknaditi tako počinjenu štetu prema cjeniku kojeg donose "Hrvatske vode" uz suglasnost ravnatelja.

Rješenje o naknadi štete iz stavka 1. ovoga članka donose "Hrvatske vode". Protiv toga rješenja dozvoljena je žalba Državnoj upravi za vode.

Naplaćeni iznos naknade štete iz stavka 1. ovoga članka prihod je "Hrvatskih voda" i koristi se za saniranje stanja nastalog štetnom radnjom.

Članak 56.

Vodopravnom dozvolom, odnosno ugovorom o koncesiji iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona osobito se određuje eksploatacijsko polje, količina i uvjeti vađenja pijeska, šljunka i kamena koji se može izvaditi, te obveza uređenja eksploatacijskog polja i njegova okoliša po završetku vađenja.

Eksploatacijsko polje je omeđeni prostor (dužina širina i dubina) na površini zemlje, pod vodom ili u vodi na kojem se mogu vaditi pijesak, šljunak ili kamen.

nastavak na str.2