mojodvjetnik.info

Zakon o strancima

(NN 109/03)

I. OPÆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom određuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka te rad stranaca u Republici Hrvatskoj.

Članak 2.

Strancem se, u smislu ovoga Zakona, smatra osoba koja nije hrvatski državljanin.

Stranac koji ima višestruko državljanstvo smatra se državljaninom države koja mu je izdala putnu ispravu s kojom je ušao u Republiku Hrvatsku.

Članak 3.

Stranac može ulaziti u Republiku Hrvatsku i boraviti na njezinu području s važećom putnom ispravom u koju je unijeta viza ili odobrenje boravka, ukoliko ovim Zakonom ili među­narodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Bez važeće putne isprave dopušten je ulazak strancima koje je Republika Hrvatska dužna prihvatiti na temelju međunarodnih ugovora.

Članak 4.

Stranac koji je upisan u putnu ispravu druge osobe može ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske samo s osobom u čiju je putnu ispravu upisan.

Stranci koji imaju zajedničku putovnicu mogu ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske samo zajedno, a osobe koje su upisane u zajedničku putovnicu moraju imati ispravu s fotografijom na temelju koje se može utvrditi njihov identitet. Voditelj skupine mora imati osobnu putnu ispravu.

Članak 5.

Strancu će se ograničiti ili zabraniti kretanje na određenom području u Republici Hrvatskoj zbog zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi nadležna sigurnosna služba.

Članak 6.

Stranac je dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se propisa i odluka državnih tijela.

Članak 7.

Strancima je zabranjeno osnivanje političkih stranaka.

Stranci mogu osnivati udruge prema posebnim propisima.

Stranac može nabavljati, držati i nositi oružje i streljivo prema propisima koji uređuju nabavljanje, držanje i nošenje oružja.

Stranac se može kretati u stranoj vojnoj, policijskoj ili carinskoj odori pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Članak 8.

 Na pitanja postupka primjenjivat će se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije dru­gačije određeno.

II. PUTNE ISPRAVE

Članak 9.

Putne isprave, u smislu ovoga Zakona, jesu strana putna isprava i putna isprava za stranca.

Stranom putnom ispravom smatra se: putovnica (osobna ili obiteljska), zajednička putovnica, diplomatska putovnica, službena putovnica, pomorska knjižica, brodarska knjižica i druga putna isprava priznata po međunarodnom ugovoru.

Putna isprava za stranca je putna isprava za izbjeglice, putna isprava za osobe bez državljanstva i putni list za stranca.

Članak 10.

Putna isprava za stranca izdaje se osobi koja je navršila 16 godina života.

Osoba mlađa od 16 godina života upisat će se u putnu ispravu jednog od roditelja.

Iznimno, kad za to postoje opravdani razlozi, putna isprava za stranca može se izdati i osobi mlađoj od 16 godina života.

Članak 11.

Putnu ispravu za stranca izdaje policijska uprava, odnosno policijska postaja Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo), prema boravištu, odnosno prebivalištu stranca.

Putni list za stranca, osim nadležnog tijela, izdaje i diplomat­ska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvatske.

Putna isprava za stranca izdaje se s rokom važenja do jedne godine.

Rok važenja putne isprave za osobe bez državljanstva može se produžavati najduže do pet godina.

Članak 12.

Putni list za stranca izdaje se strancu koji nema važeću putnu ispravu ako:

1. mu je prestalo hrvatsko državljanstvo – za odlazak u inozemstvo,

2. je izgubio stranu putnu ispravu ili je na drugi način ostao bez nje, a država čiji je državljanin nema svoju diplomatsku misiju, odnosno konzularni ured u Republici Hrvatskoj, niti njezine interese zastupa druga država – za odlazak u inozemstvo,

3. je u inozemstvu izgubio putnu ispravu za stranca koju je izdalo nadležno tijelo ili diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske – za povratak u Republiku Hrvatsku.

Putni list za stranca može se izdati i drugom strancu ako za to postoje opravdani razlozi.

Članak 13.

Putni list za stranca izdaje:

1. u slučajevima iz članka 12. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona – nadležno tijelo,

2. u slučajevima iz članka 12. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona – diplomatska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvat­ske, uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo),

3. u slučajevima iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona – nad­ležno tijelo ili diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 14.

Putna isprava za stranca neće se izdati strancu:

1. protiv kojeg se vodi kazneni, odnosno prekršajni postupak, osim ako ne postoji suglasnost državnog tijela koje vodi postupak,

2. koji je osuđen na kaznu zatvora ili novčanu kaznu, dok kaznu ne izdrži odnosno dok ne plati novčanu kaznu,

3. koji nije regulirao svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov, na zahtjev nadležnog suda,

4. ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Žalba na rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje putne isprave za stranca ne odgađa izvršenje rješenja.

Kada nadležno tijelo utvrdi postojanje nekih od razloga iz stavka 1. ovoga članka, oduzet će putnu ispravu za stranca na vrijeme dok postoje razlozi zbog kojih je putna isprava oduzeta.

U slučaju iz stavka 3. ovoga članka nadležno tijelo izdaje potvrdu o oduzimanju putne isprave za stranca.

III. VIZE

Članak 15.

Viza je odobrenje za ulazak, boravak ili tranzit preko područja Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske propisuje vizni sustav Republike Hrvatske.

Stranac je dužan pribaviti vizu prije ulaska u Republiku Hrvatsku.

Na temelju vize stranac ne može raditi na području Repub­like Hrvatske.

Vizu izdaje diplomatska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvatske.

Prije izdavanja vize, diplomatska misija, odnosno konzularni ured dužan je, u slučajevima određenima podzakonskim propisima, zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 16.

Viza se izdaje strancu koji ima važeću putnu ispravu.

Viza se izdaje na rok koji je kraći od roka važenja putne isprave.

Članak 17.

Vrste viza su:

– putna,

– tranzitna,

– zrakoplovno-tranzitna,

– grupna,

– diplomatska,

– službena.

Članak 18.

Putna viza izdaje se za jedan ili više ulazaka na područje Republike Hrvatske.

Putna viza izdaje se za turistička, poslovna, osobna ili druga putovanja.

Putna viza izdaje se s rokom važenja do jedne godine.

Neprekidan boravak, odnosno ukupno trajanje uzastopnih boravaka stranca s putnom vizom u Republici Hrvatskoj ne smije biti duže od 90 dana, u vremenskom razdoblju od šest mjeseci, računajući od dana prvog ulaska.

Putna viza s rokom važenja dužim od jedne godine može se, uz uvjet uzajamnosti, izdati osoblju diplomatskog ili konzularnog predstavništva strane države u Republici Hrvatskoj.

Iznimno, ako to zahtijevaju humanitarni, ozbiljni profesionalni ili osobni razlozi, putnu vizu za jedan ulazak i boravak do 15 dana može izdati tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice.

Članak 19.

Tranzitna viza izdaje se strancu za jedno, dva ili iznimno više putovanja preko područja Republike Hrvatske.

Tranzitna viza izdaje se s rokom važenja do šest mjeseci.

Na temelju tranzitne vize stranac može prilikom svakog putovanja boraviti u Republici Hrvatskoj najduže pet dana.

Tranzitna viza može se izdati strancu koji dokaže da ima osiguran ulazak u državu u koju putuje.

Iznimno, ako to zahtijevaju humanitarni, ozbiljni profesionalni ili osobni razlozi, tranzitnu vizu za jedan tranzit može izdati tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice.

Članak 20.

Stranac koji za vrijeme međupristajanja u zrakoplovnoj luci u Republici Hrvatskoj ne napušta zrakoplovno-tranzitni prostor ili zrakoplov ne treba vizu.

Iznimno, Vlada Republike Hrvatske može odrediti da zbog razloga iz članka 5. ovoga Zakona državljani određenih država ili putnici na određenim putnim smjerovima trebaju zrakoplovno-
-tranzitnu vizu.

Strancu se može izdati zrakoplovno-tranzitna viza za jedan ili više prolazaka kroz međunarodni tranzitni prostor zrakoplovne luke, u kojem prilikom svakog prolaska može ostati najduže 24 sata.

Članak 21.

Grupna viza izdaje se grupi od 5 do 50 osoba za jedan ulazak ili tranzit preko područja Republike Hrvatske.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, grupna viza se može izdati i grupi s većim brojem osoba, ako se radi o organiziranim turističkim grupama koje u Republiku Hrvatsku dolaze na temelju međunarodnih ugovora.

Na temelju grupne vize za jedan ulazak u Republici Hrvat­skoj može se boraviti najduže 30 dana.

Iznimno, ako je to u interesu Republike Hrvatske, grupnu vizu može izdati tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice.

Članak 22.

Postupak i način izdavanja viza iz članka 17. ovoga Zakona propisat će se podzakonskim propisom.

Članak 23.

Viza se ne može produžiti.

Iznimno, putna viza može se produžiti zbog više sile, humanitarnih, ozbiljnih profesionalnih ili osobnih razloga, u skladu s člankom 18. stavkom 4. ovoga Zakona.

Zahtjev za produženje putne vize podnosi se nadležnom tijelu, a o zahtjevu odlučuje Ministarstvo.

Članak 24.

Viza se neće izdati ako:

1. postoje razlozi iz članka 29. ovoga Zakona,

2. se stranac osobno ne odazove na poziv diplomatske misije odnosno konzularnog ureda.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, viza se može izdati iz humanitarnih razloga, ako je to u interesu Republike Hrvatske ili u skladu s prihvaćenim međunarodnim obvezama.

U slučaju iz stavka 2. ovoga članka tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice može odrediti da se strancu dopusti ulazak samo na određenom graničnom prijelazu.

Tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice može skratiti rok važenja vize ako utvrdi da stranac nema dovoljno sred­stava za uzdržavanje.

Tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice poništit će vizu ako utvrdi postojanje razloga iz članka 29. ovoga Zakona.

Protiv odluke o zahtjevu za izdavanje vize nije dopuštena žalba.

Članak 25.

Prijevoznik može dovesti stranca na granični prijelaz ako ispunjava uvjete iz članka 3. ovoga Zakona.

Stranca koji ne ispunjava uvjete iz članka 3. ovoga Zakona prijevoznik je dužan bez odgađanja na svoj trošak odvesti iz države i podmiriti troškove boravka u Republici Hrvatskoj.

Organizator turističkih ili poslovnih putovanja u Republiku Hrvatsku, obvezan je za strance, kojima pruža navedene usluge, podmiriti troškove udaljenja iz Republike Hrvatske i troškove boravka u Republici Hrvatskoj, ako se stranac prisilno udaljuje iz razloga navedenih u članku 3. ovoga Zakona, ukoliko te troškove ne mogu stranci sami podmiriti.

IV. ULAZAK I IZLAZAK STRANACA
IZ DRŽAVE

Članak 26.

Smatra se da je stranac ušao u državu kada je prešao državnu granicu, odnosno kada je prošao mjesto obavljanja granične kontrole.

Zadržavanje stranca u tranzitnom prostoru u zračnoj luci i zadržavanje stranca u sidrištu luke ili pristaništu ne smatra se ulaskom u državu.

Članak 27.

Stranci su dužni prilikom ulaska i izlaska iz države podvrgnuti se graničnoj kontroli.

Granična kontrola stranaca obavlja se sukladno propisima kojima se uređuje nadzor državne granice.

Granična kontrola stranaca koji ulaze u državu obuhvaća i utvrđivanje razloga iz članka 29. ovoga Zakona.

Članak 28.

Iznimno od članka 3. ovoga Zakona, strancu koji nema važeću putnu ispravu, a dolazi radi turističkog ili poslovnog posjeta, tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice može izdati graničnu propusnicu, na temelju isprave kojom se može utvrditi identitet stranca, a koju je izdala država čiji je državljanin.

Strancu na kružnom putovanju u međunarodnom pomorskom, riječnom ili zračnom prometu granična propusnica može se izdati i na temelju popisa putnika koji je ovjerio zapovjednik plovila, odnosno zapovjednik zrakoplova.

Popis putnika iz stavka 2. ovoga članka sadrži ime i prezime, godinu rođenja, državljanstvo i broj putne isprave putnika, odnosno broj druge isprave kojom se dokazuje identitet.

Granična propusnica izdaje se s rokom važenja do 3 mjeseca.

Granična propusnica neće se izdati strancu ako postoje razlozi iz članka 29. ovoga Zakona.

Članak 29.

Ulazak u Republiku Hrvatsku neće se dopustiti strancu ako:

1. ne ispunjava uvjete iz članka 3. ovoga Zakona,

2. nema dovoljno sredstava za uzdržavanje za vrijeme borav­ka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu,

3. je u tranzitu, a ne ispunjava uvjete za ulazak u treću državu,

4. je na snazi zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja,

5. nema potvrde o cijepljenju, a dolazi s područja na kojem vlada epidemija zaraznih bolesti,

6. to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja,

7. postoji opravdana sumnja da će njegov boravak biti povezan s činjenjem kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti,

8. se u evidenciji nadležnog tijela vodi kao međunarodni prijestupnik,

9. postoji opravdana sumnja da njegov boravak neće biti korišten u namjeravanu svrhu.

Zabrana ulaska upisuje se u putnu ispravu stranca.

Vlada Republike Hrvatske utvrđuje visinu sredstava za uzdrža­vanje iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.

Članak 30.

Nezakonitim prelaskom državne granice smatra se ako stranac:

1. prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu izvan mjesta ili vremena određenog za prelazak državne granice,

2. izbjegne ili pokuša izbjeći graničnu kontrolu,

3. pri prelasku državne granice upotrijebi tuđu, nevažeću, odnosno nevaljanu putnu ili drugu ispravu,

4. tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice navede neistinite podatke,

5. uđe u državu za vrijeme trajanja zaštitne ili sigurnosne mjere protjerivanja.

Članak 31.

Stranac kojemu za ulazak ne treba viza, može u Republici Hrvatskoj boraviti najviše 90 dana u vremenskom razdoblju od šest mjeseci, računajući od dana prvog ulaska, ako ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Članak 32.

Stranci mogu slobodno izlaziti iz Republike Hrvatske.

Izlazak iz zemlje neće se dopustiti strancu ako:

– posjeduje tuđu, nevažeću, odnosno nevaljanu putnu ili drugu ispravu,

– ne ispunjava uvjete za ulazak u drugu državu,

– postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno, odnosno prekršajno gonjenje, izvršenje kazne, sudskog naloga, uhićenja ili izvršenje dospjele imovinskopravne obveze,

– to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Strancu će se dopustiti izlazak iz zemlje kada prestanu postojati razlozi iz stavka 2. ovoga članka.

V. BORAVAK STRANACA

Članak 33.

Boravak stranca u smislu ovoga Zakona je:

1. boravak do 90 dana,

2. privremeni boravak,

3. stalni boravak.

Boravkom iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se boravak stranca bez vize, s vizom ili s graničnom propusnicom, ukoliko ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

1. Privremeni boravak

Članak 34.

Odobrenje za privremeni boravak mora imati stranac koji:

1. namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže ili zbog drugih razloga, a ne onih na temelju kojih je viza izdana,

2. za ulazak ne treba vizu, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 90 dana ili iz razloga navedenih u članku 37. ovoga Zakona,

3. obavlja poslove iz članka 95. ovoga Zakona, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 30 dana.

Članak 35.

Odobrenje za prvi privremeni boravak izdaje se s rokom važenja do jedne godine, ako ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Odobrenje za privremeni boravak može se produživati najduže do dvije godine, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Odobrenje za privremeni boravak unosi se u putnu ispravu stranca. Rok važenja putne isprave mora biti najmanje tri mjeseca duži od vremena na koje se izdaje odobrenje.

Iznimno, strancu koji nema važeću putnu ispravu, odobrenje za privremeni boravak može se produžiti rješenjem.

Poslovna dozvola iz članka 97. ovoga Zakona smatra se odobrenjem za privremeni boravak i rad na području Republike Hrvat­ske.

Članak 36.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak stranac podnosi diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

Stranac kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna viza zahtjev za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak može podnijeti i nadležnom tijelu.

Zahtjev za produženje privremenog boravka stranac podnosi nadležnom tijelu, najkasnije 30 dana prije isteka roka važećeg privremenog boravka.

O zahtjevu iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odlučuje nadležno tijelo.

U zahtjevu iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka mora biti navedena svrha za koju se odobrenje traži. Podnositelj zahtjeva iz stav­ka 1. i 2. ovoga članka ne može mijenjati svrhu boravka za vrijeme trajanja postupka.

O zahtjevu iz stavka 1. i 2. ovoga članka odlučuje nadležno tijelo uz prethodnu suglasnost ministarstva u čiji djelokrug rada spada svrha zbog koje stranac traži boravak.

Ukoliko ministarstvo iz stavka 6. ovoga članka u roku od 10 dana ne obavijesti nadležno tijelo o traženoj suglasnosti smatra se da je suglasnost dana.

Za privremeni boravak u svrhu rada nije potrebna prethodna suglasnost nadležnog ministarstva za rad.

Članak 37.

Privremeni boravak u smislu ovoga Zakona je boravak u svrhu:

1. rada,

2. studiranja i školovanja,

3. spajanja obitelji,

4. drugih opravdanih razloga određenih zakonom ili među­narodnim ugovorom.

Članak 38.

Strancu se može odobriti privremeni boravak ako:

1. ima sredstva za uzdržavanje,

2. ima osigurano stanovanje,

3. ima zdravstveno osiguranje,

4. ne postoje zapreke iz članka 45. ovoga Zakona,

5. je priložio dokaze o opravdanosti privremenog boravka.

Uz zahtjev za prvi privremeni boravak stranac je dužan priložiti i potvrdu o nekažnjavanju države čiji je državljanin ili u kojoj ima stalni boravak.

Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za odobrenje privremenog boravka može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

O žalbi iz stavka 3. ovoga članka odlučuje Ministarstvo.

Članak 39.

Stranac kojemu je odobren privremeni boravak u određenu svrhu, može boraviti u Republici Hrvatskoj, samo u skladu sa svrhom radi koje mu je odobren privremeni boravak.

Stranac kojemu je odobren privremeni boravak u određenu svrhu, osim stranca koji boravi u svrhu sezonskog rada i stranca koji obavlja poslove iz članka 95. ovoga Zakona, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 30 dana, može podnijeti zahtjev za odobrenje boravka s druge osnove.

Članak 40.

Privremeni boravak u svrhu rada odobrit će se strancu:

1. za kojeg je izdana radna dozvola,

2. kojemu ne treba radna dozvola, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 30 dana, ako ispunjava druge uvjete propisane ovim Zakonom.

Odobrenje za privremeni boravak u svrhu rada izdaje se strancu na rok na koji mu je izdana radna dozvola, odnosno na rok iz članka 35. stavka 2. ovoga Zakona.

O zahtjevu za odobrenje privremenog boravka u svrhu rada odlučuje nadležno tijelo prema boravištu stranca.

Članak 41.

Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu školovanja ili studiranja stranac je, osim dokaza o ispunjavanju uvjeta iz članka 38. ovoga Zakona, dužan priložiti potvrdu o školovanju ili studiranju.

Odobrenje za privremeni boravak u svrhu školovanja ili studiranja može se produžiti najduže do dvije godine po isteku roka propisanog za trajanje školovanja odnosno studiranja.

Članak 42.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, podnosi stranac – član uže obitelji: hrvat­skog državljanina, stranca kojemu je odobren stalni ili privremeni boravak ili koji ima status azilanta.

Članovima uže obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju se supružnici, maloljetna djeca koja nisu zasnovala vlastitu obitelj i roditelji maloljetne djece.

Iznimno, članom uže obitelji može se smatrati i drugi srodnik, posvojenik ili posvojitelj, ako postoje posebni osobni ili humanitarni razlozi za spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj.

Na temelju odobrenog privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji stranac ne može raditi na području Republike Hrvatske.

Članak 43.

Strancu, članu uže obitelji hrvatskog državljanina, može se produžiti privremeni boravak na vrijeme do tri godine odnosno do ispunjenja uvjeta za izdavanje odobrenja za stalni boravak.

Strancu, članu uže obitelji, privremeni boravak može se produžiti i u slučaju ako je hrvatski državljanin ili stranac iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona umro, te u slučaju prestanka bračne zajednice koja je u Republici Hrvatskoj trajala najmanje tri godine.

Članak 44.

Dijete rođeno na području Republike Hrvatske koje nije hrvatski državljanin, ne treba odobrenje za boravak do navršenih mjesec dana života.

Nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka, odobrenje za privremeni boravak izdat će se po službenoj dužnosti, a produžuje se na vrijeme na koje je odobren privremeni boravak jednom roditelju ili skrbniku djeteta.

Članak 45.

Strancu koji boravi u Republici Hrvatskoj na boravku do 90 dana i strancu kojem je odobren privremeni boravak, nadležno tijelo otkazat će boravak ako:

1. utvrdi postojanje razloga iz članka 29. ovoga Zakona,

2. radi u Republici Hrvatskoj bez važeće radne ili poslovne dozvole, odnosno protivno odredbama ovoga Zakona,

3. boravi u Republici Hrvatskoj suprotno svrsi radi koje mu je izdano odobrenje,

4. povrijedi javni poredak ili druge društvene vrijednosti zaštićene zakonom.

Prilikom određivanja roka za napuštanje države strancu se mora uzeti u obzir vrijeme u kojem to može učiniti, ali rok ne smije biti duži od 30 dana.

Prilikom odlučivanja o otkazu boravka strancu, mora se uzeti u obzir trajanje boravka i osobne, obiteljske, gospodarske i ostale okolnosti.

Otkaz boravka upisuje se u putnu ispravu.

Članak 46.

Strancu koji boravi u Republici Hrvatskoj na boravku do 90 dana i strancu kojemu je odobren privremeni boravak prestaje boravak:

– ako mu je izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja,

– ako mu je otkazan privremeni boravak,

– istekom roka na koji je privremeni boravak odobren.

2. Stalni boravak

Članak 47.

Stalni boravak odobrit će se strancu koji:

1. do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak ili

2. je tri godine u braku s hrvatskim državljaninom ili strancem na odobrenom stalnom boravku, a u Republici Hrvatskoj ima odobren privremeni boravak.

Maloljetnoj osobi na privremenom boravku u Republici Hrvat­skoj odobrit će se stalni boravak ako je jedan od roditelja stranac s odobrenim stalnim boravkom, uz suglasnost drugog roditelja.

Iznimno, stalni boravak može se odobriti i drugim strancima na privremenom boravku zbog humanitarnih razloga ili ako bi to predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku.

Nadležno ministarstvo daje mišljenje o postojanju razloga iz stavka 3. ovoga članka.

Vrijeme koje je stranac proveo na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava se u vrijeme potrebno za odobrenje stalnog boravka.

Članak 48.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak podnosi se nadležnom tijelu, a o zahtjevu odlučuje Ministarstvo.

Protiv rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Odobrenje za stalni boravak unosi se u putnu ispravu stranca.

Članak 49.

Stalni boravak neće se odobriti strancu:

1. koji je bio pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora,

2. koji nema sredstava za uzdržavanje,

3. koji nema osigurano stanovanje,

4. koji nema zdravstveno osiguranje i

5. ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Članak 50.

Nadležno tijelo otkazat će stalni boravak strancu ako:

– je zbog kaznenog djela pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci ili duže,

– to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Prilikom određivanja roka za napuštanje države, nadležno tijelo mora uzeti u obzir vrijeme u kojem to stranac može učiniti, ali rok ne može biti duži od 30 dana.

Prilikom odlučivanja o otkazu boravka strancu mora se uzeti u obzir trajanje boravka i osobne, obiteljske, gospodarske i ostale okolnosti.

Otkaz boravka upisuje se u putnu ispravu stranca.

Članak 51.

Stalni boravak prestaje strancu ako:

1. mu je izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja,

2. nadležno tijelo utvrdi da se stranac iselio ili da neprekidno boravi u inozemstvu duže od šest mjeseci, a da o tome nije obavijestio nadležno tijelo,

3. mu je otkazan stalni boravak.

U slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, rješenje o prestanku stalnog boravka donosi Ministarstvo, na prijedlog nadležnog tijela.

Rješenje iz stavka 2. ovoga članka može se donijeti bez prethodnog saslušanja stranca.

Ako stranac ne obavijesti nadležno tijelo o promjeni adrese ili ga na adresi na kojoj je prijavljen nije moguće pronaći, dostava rješenja iz stavka 2. ovoga članka obavit će se putem oglasne ploče nadležnog tijela.

VI. NEZAKONITI BORAVAK

Članak 52.

Stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ako ne posjeduje vizu ili odobrenje boravka u smislu članka 3. ovoga Zakona.

Stranac koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj mora napustiti državu odmah ili u roku koji mu je određen.

Smatra se da je stranac napustio Republiku Hrvatsku, ulaskom u drugu državu u koju mu je odobren ulazak.

Stranac koji je pravodobno podnio zahtjev za produženje privremenog boravka, smije ostati u Republici Hrvatskoj do pravomoćnosti odluke kojom je riješeno o njegovom zahtjevu.

Članak 53.

Strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, nadležno tijelo odredit će rok u kojem je dužan napustiti državu, a može mu odrediti i mjesto prelaska državne granice i obvezu prijave službenoj osobi tijela nadležnog za kontrolu prelaska državne granice.

Prilikom određivanja roka za napuštanje države, nadležno tijelo mora uzeti u obzir vrijeme u kojem to stranac može učiniti, ali rok ne smije biti duži od 30 dana.

Žalba protiv rješenja o određivanju roka za napuštanje države ne odgađa izvršenje rješenja.

 Rok za napuštanje države računa se od dana izvršnosti odluke.

Strancu koji iz opravdanih razloga ne napusti državu u roku koji mu je određen, na njegov zahtjev ili po službenoj dužnosti, može se odrediti novi rok.

Strancu kojemu je izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja i strancu kojega treba vratiti na temelju među­narodnog ugovora, odredit će se rok za napuštanje države samo ako postoje opravdani razlozi.

Članak 54.

Prilikom odlučivanja o izricanju zaštitne ili sigurnosne mjere protjerivanja, mora se uzeti u obzir trajanje boravka, osobne, obiteljske, gospodarske i ostale okolnosti.

Zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja upisuje se u putnu ispravu stranca.

Protiv rješenja nadležnog suda kojim se odlučuje o prekršaju, stranac može izjaviti žalbu u roku od 8 dana.

Ako postoji opasnost da bi stranac mogao osujetiti izvršenje rješenja, sud iz stavka 3. ovoga članka može odrediti da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Članak 55.

Državna tijela, pravne i fizičke osobe dužne su bez odgađanja obavijestiti nadležno tijelo o strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili za kojeg postoje razlozi za otkaz boravka.

Tijelo koje je protiv stranca pokrenulo prekršajni ili kazneni postupak za djela koja se progone po službenoj dužnosti, dužno je o tome bez odgađanja obavijestiti nadležno tijelo.

VII. PRISILNO UDALJENJE STRANCA

Članak 56.

Nadležno tijelo prisilno će udaljiti stranca koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj i ne napusti Republiku Hrvatsku u skladu sa člankom 52. stavka 2. ovoga Zakona.

Odmah će se prisilno udaljiti stranac kojemu je izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja i stranac kojeg treba vratiti na temelju međunarodnog ugovora.

Članak 57.

Nije dopušteno prisilno udaljenje stranca u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi radi njegove rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, zbog pripadnosti posebnoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja, u kojoj bi mogao biti pod­vrg­nut mučenju ili neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Zabrana prisilnog udaljenja stranca ne odnosi se na stranca za kojega postoje opravdani razlozi da bi mogao ugroziti javni poredak ili nacionalnu sigurnost ili ako je pravomoćnom presudom osuđen za teško kazneno djelo.

Članak 58.

 Zbog osiguranja prisilnog udaljenja stranca se može uhititi i zadržati u prostorijama nadležnog tijela najdulje 12 sati.

Strancu kojega nije bilo moguće odmah prisilno udaljiti i strancu kojem nije utvrđen identitet, ograničit će se sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Centar).

Stranac kojega zbog zdravstvenih ili drugih posebnih potreba ili razloga nije moguće smjestiti u Centar, smjestit će se na drugi odgovarajući način.

Članak 59.

Smještaj u Centru određuje se na vrijeme do prisilnog uda­ljenja stranca, s tim da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od 90 dana.

Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, stranca se može ponovno smjestiti u Centar ako:

1. je u tijeku postupak utvrđivanja identiteta ili prikupljanje isprava,

2. to zahtijevaju sigurnosni razlozi,

3. je tijekom postupka prisilnog udaljenja stranac podnio zahtjev za priznavanje statusa azilanta.

Stranac se može otpustiti iz Centra ako se opravdano očekuje da ga neće biti moguće prisilno udaljiti.

Boravak stranca izvan Centra ne uračunava se u vrijeme smještaja u Centru.

Članak 60.

Za vrijeme boravka u Centru stranac je dužan pridržavati se pravila boravka u Centru i ne smije ga napustiti bez odobrenja.

Strancu za kojega se opravdano pretpostavlja da će napustiti Centar bez odobrenja ili da se neće pridržavati pravila boravka, odredit će se pojačani nadzor unutar Centra.

Članak 61.

Smještaj u Centar rješenjem određuje nadležna policijska uprava.

Protiv rješenja, stranac može u roku od 8 dana uložiti žalbu Ministarstvu, koje o žalbi odlučuje u roku od 8 dana.

Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Članak 62.

Smještaj u Centru prestaje:

– odlaskom stranca iz države,

– protekom vremena iz članka 59. ovoga Zakona.

Članak 63.

 Privremeni ostanak u Republici Hrvatskoj može se odobriti strancu kojega se ne može prisilno udaljiti ako:

– ima osiguran smještaj i sredstva za uzdržavanje i

– je na taj način osigurano izvršenje obveze napuštanja države.

Privremeni ostanak odobrava i produžuje nadležno tijelo na zamolbu stranca ili po službenoj dužnosti, na vrijeme do šest mjeseci, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 64.

Strancu na privremenom ostanku može se ograničiti kretanje samo u mjestu boravka i odrediti obveza redovitog javljanja najbližoj policijskoj postaji. Ograničenje kretanja i obveza redovitog javljanja može trajati najduže šest mjeseci.

Strancu kojemu je odobren privremeni ostanak nadležno tijelo određuje boravište na određenoj adresi.

Strancu s odobrenim privremenim ostankom ne prestaje i ne mijenja se obveza napuštanja Republike Hrvatske.

Privremeni ostanak upisuje se u putnu ispravu stranca, a strancu koji ne posjeduje putnu ispravu, izdaje se isprava s fotografijom.

Članak 65.

Privremeni ostanak u Republici Hrvatskoj prestaje:

1. odlaskom stranca iz države,

2. protekom roka važenja privremenog ostanka,

3. poništenjem.

Privremeni ostanak može se poništiti kad prestanu postojati razlozi iz članka 63. i 64. stavka 1. ovoga Zakona ili u slučaju nepridržavanja propisa u Republici Hrvatskoj.

Članak 66.

Maloljetni stranac smješta se u Centar zajedno s roditeljima odnosno drugim zakonskim zastupnikom, osim ako se procijeni da je za njega povoljniji drugačiji smještaj.

Iznimno, stroži nadzor unutar Centra može se odrediti maloljetnom strancu mlađem od 16 godina samo s roditeljem ili drugim zakonskim zastupnikom.

Članak 67.

Stranac je dužan snositi troškove svog smještaja u Centru i druge troškove koji nastanu prilikom njegovog prisilnog uda­ljenja.

Troškove iz stavka 1. ovoga članka stranca bez sredstava dužan je snositi poslodavac koji je stranca zaposlio bez odgovarajućeg odobrenja te osoba koja se obvezala da će snositi troškove stranca za vrijeme njegovog boravka u Republici Hrvat­skoj.

Troškovi koje nije moguće naplatiti sukladno stavku 1. i 2. ovoga članka, naplaćuju se iz sredstava državnog proračuna.

Članak 68.

Nadležno tijelo može strancu kojeg treba prisilno udaljiti oduzeti novčana sredstva i naplatiti troškove iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona. O oduzetim novčanim sredstvima izdaje se potvrda.

Zbog osiguranja izvršenja prisilnog udaljenja, strancu se mogu privremeno zadržati putne i druge isprave, te putne karte. O oduzetim ispravama i predmetima izdaje se potvrda.

nastavak na str.2