|
Zakon o prijevozu opasnih tvari
(NN 79/07)
I. OPÆE ODREDBE
Sadržaj i svrha zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom propisuju uvjeti za prijevoz opasnih tvari u pojedinim
granama prometa, obveze osoba koje sudjeluju u prijevozu, uvjeti za ambalažu i
vozila, uvjeti za imenovanje sigurnosnih savjetnika te prava i dužnosti,
nadležnost i uvjeti za provođenje osposobljavanja osoba koje sudjeluju u
prijevozu, nadležnost državnih tijela u vezi s tim prijevozom te nadzor nad
provođenjem zakona.
(2) Svrha je ovoga Zakona siguran prijevoz opasnih tvari.
(3) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na prijevoz opasnih tvari u Oružanim
snagama Republike Hrvatske, kao i na prijevoz opasnih tvari na teritoriju
Republike Hrvatske koji obavljaju međunarodne vojne organizacije ili vozila
oružanih snaga drugih država na temelju ugovora.
(4) Propis o prijevozu opasnih tvari u Oružanim snagama Republike Hrvatske
donosi ministar obrane.
(5) Na sve postupke koji su predmet ovoga Zakona primjenjivat će se odredbe
Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
Područje primjene
Članak 2.
Ovaj se Zakon primjenjuje na prijevoz opasnih tvari:
– u cestovnom prometu,
– u željezničkom prometu,
– prometu unutarnjim vodama, te
– u zračnom prometu.
Međunarodni ugovori
Članak 3.
(1) Za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu primjenjuje se:
– Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European
Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road-ADR)
s njegovim sastavnim dijelovima, prilozima A i B i aktom o notifikaciji
(»Narodne novine«, br. 12/91.).
(2) Za prijevoz opasnih tvari u željezničkom prometu primjenjuje se:
– Zakon o potvrđivanju Protokola od 3. lipnja 1999. godine o izmjenama
Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (Convention concerning
International Carriage by Rail-COTIF) od 9. svibnja 1980. godine (Protokol
1999.) i Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja
1980. godine u verziji Protokola o izmjenama od 3. lipnja 1999. godine s
pripadajućim dodacima (»Narodne novine«, broj 12/00 – Međunarodni ugovori), Anex
Dodatka C (Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom –
Dangerous Goods by Rail-RID).
(3) Za prijevoz opasnih tvari na unutarnjim plovnim putovima primjenjuje se:
– Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari unutarnjim plovnim
putovima (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous
Goods by inland Waterways-ADN) prihvaćen je od strane Republike Hrvatske 25.
svibnja 2000.
(4) Za prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu primjenjuje se:
– Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu od 7. prosinca 1944. (Convention
on International Civil Aviation of 7 December 1944) (Službeni list FNRJ –
Međunarodni ugovori i drugi sporazumi broj, 3/1954, 9/1961, 5/62, 11/1962 i
Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, broj 55/1970,
49/1971, 62/1973 i 15/1978) i Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih
ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju pristupa (akcesije)
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 6/94.), i
– Međunarodni standardi i preporučena praksa (International Standards and
Recommended Practices) Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (International
Civil Aviation Organisation – ICAO): Dodatak 18 Konvenciji o međunarodnom
civilnom zrakoplovstvu – Siguran prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu (Annex
18 to the Convention on International Civil Aviation – The Safe Transport of
Dangerous Goods by Air) i ICAO Doc. 9284 AN/905 Tehničke instrukcije za siguran
prijevoz opasnih tvari u zračnom prometu (Technical Instructions for the Safe
Transport of Dangerous Goods by Air).
(5) Za prijevoz radioaktivnih tvari i nuklearnog materijala primjenjuje se:
– Bečka konvencije o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu od 21. svibnja
1963. godine, za Republiku Hrvatsku je na snazi od 8. listopada 1991. godine, a
odgovarajuća notifikacija o sukcesiji položena je kod IAEA 29. rujna 1992.
godine, (»Narodne novine«, br. 12/93.)
– Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala (»Narodne novine« –
Međunarodni ugovori i drugi sporazumi 05/01) Convention on the Physical
Protection of Nuclear Material (re. IAEA: INFCIRC/274/Rev.1)
– Safety Standards-Regulations for the Safe Transport of Radioactive Material,
Safety Requirements No. TS-R-1
– Zakon o potvrđivanju Zajedničke konvencije o sigurnosti zbrinjavanja
istrošenog goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada od 5. rujna
1997. godine, (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, br. 3/99.).
Značenje pojmova
Članak 4.
(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:
1. »opasne tvari« su robe, tereti, tvari, materijali i predmeti koji su u
odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona podijeljeni na: eksplozivne tvari,
plinove, zapaljive tekućine, zapaljive krute tvari, samozapaljive tvari, tvari
koje u dodiru s vodom oslobađaju zapaljive plinove, oksidirajuće tvari, organske
perokside, otrove, infektivne tvari, radioaktivne tvari, nagrizajuće tvari i
ostale opasne tvari. Opasne tvari predstavljaju i otpad, pripravci, radioaktivni
i nuklearni materijal ako udovoljavaju uvjetima za svrstavanje u opasne tvari u
smislu odredbi ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,
2. »ambalaža« je svaka jedinica ambalaže ili teretni prostor izrađen prema
odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona namijenjena pakiranju ili punjenju s
opasnim tvarima (kutije, bačve, vreće, kanistri, kombinirana ambalaža, posude,
spremnici, IBC-i, cisterne, kontejneri i ostale jedinice ambalaže),
3. »pakovanje« je jedinica ambalaže u koju su pakirane ili napunjene opasne
tvari, te kao takva cjelina spremna za prijevoz,
4. »vozilo« je svako prijevozno sredstvo u smislu članka 3. ovoga Zakona
(motorno vozilo ili priključno vozilo, željezničko vozilo, brod/plovilo ili
drugo prijevozno sredstvo),
5. »pošiljatelj« je osoba koja predaje opasne tvari na prijevoz i koja je u
ugovoru o prijevozu, odnosno ispravi o prijevozu navedena kao pošiljatelj. Ako
se prijevoz obavlja bez ugovora o prijevozu, odnosno isprave o prijevozu
pošiljatelj je osoba koja predaje opasne tvari na prijevoz,
6. »prijevoznik« je osoba koja obavlja prijevoz opasnih tvari i koja je u
ugovoru o prijevozu, odnosno ispravi o prijevozu, navedena kao prijevoznik. Ako
se prijevoz obavlja bez ugovora o prijevozu, odnosno bez isprave o prijevozu
prijevoznik je osoba koja prevozi opasne tvari,
7. »primatelj« je osoba koja preuzima opasne tvari i koja je u ugovoru o
prijevozu, odnosno ispravi o prijevozu navedena kao primatelj. Ako se prijevoz
obavlja bez ugovora o prijevozu, odnosno bez isprave o prijevozu primatelj je
osoba koja preuzima opasne tvari,
8. »organizator« je osoba koja organizira prijevoz opasnih tvari ili obavlja kao
organizator druge usluge koje se odnose na prijevoz opasnih tvari,
9. »pakiratelj« je osoba koja pakira, puni, ili priprema pakovanja za prijevoz,
10. »punitelj« je osoba koja opasne tvari u tekućem, plinovitom, praškastom ili
rasutom stanju puni u teretne prostore vozila namijenjenih za prijevoz opasnih
tvari, odnosno priprema tako napunjene teretne prostore i vozila za prijevoz,
11. »korisnik teretnog prostora« je pravna ili fizička osoba koja koristi
teretni prostor za prijevoz opasnih tvari,
12. »utovaritelj« je osoba koja utovaruje pakovanja opasnih tvari u teretne
prostore vozila namijenjenih za prijevoz opasnih tvari,
13. »nadzor« je svaka provjera, pregled ili drugi postupak koji iz sigurnosnih
razloga provode nadležna tijela,
14. »sigurnosni savjetnik« je osoba koja ima valjano uvjerenje o stručnom
osposobljavanju za obavljanje poslova vezanih uz prijevoz opasnih tvari, odnosno
pakiranje, utovar i istovar povezan s tim prijevozom, a u skladu s odredbama
ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.
(2) Ostali pojmovi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju isto značenje kao u
ugovorima iz članka 3. ovoga Zakona.
II. ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA SVE GRANE KOPNENOG PROMETA
Dopuštena ambalaža
Članak 5.
Za opasne tvari dopušteno je upotrebljavati samo ambalažu:
– koja prema kvaliteti i izradi odgovara količini i posebnostima opasnih tvari
koje se u njoj prevoze,
– u kojoj je sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona dopušten
prijevoz opasnih tvari,
– koja je provjerena i odobrena sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga
Zakona,
– koja ima znakove upozorenja, natpise, oznake i listice za označavanje
opasnosti, te druge podatke o opasnim tvarima i ambalaži sukladno odredbama
ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.
Odobrenje za ambalažu
Članak 6.
(1) Proizvođač ambalaže za opasne tvari dužan je pribaviti odobrenje za
ambalažu.
(2) Proizvođač ambalaže dužan je ambalažu koju stavlja u promet označiti
sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.
(3) Proizvođač ambalaže za opasne tvari ne smije označavati ambalažu prema
odobrenju iz stavka 1. ovoga članka ako ambalaža više ne odgovara odredbama
ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.
Odobrenje cisterni i drugih vrsta ambalaže
Članak 7.
(1) Odobrenje za ambalažu za prijevoz radioaktivnih tvari izdaje Državni zavod
za zaštitu od zračenja.
(2) Odobrenje za ambalažu za prijevoz nuklearnih materijala izdaje Državni zavod
za nuklearnu sigurnost.
(3) Odobrenje za ambalažu za prijevoz tekućih zapaljivih tvari i plinova,
cisterni, fiksno pričvršćenih za vozilo, u cestovnom prometu izdaje pravna osoba
koju ovlasti ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar).
(4) Odobrenje za ambalažu za prijevoz opasnih tvari osim onih navedenih u stavku
1., 2. i 3. ovoga članka izdaje pravna osobe koju ovlasti ministar nadležan za
gospodarstvo.
(5) Zahtjevu za davanje ovlasti pravne osobe iz stavka 3. i 4. ovoga članka
moraju priložiti dokaze da ispunjavaju uvjete za provođenje postupka za
odobravanje ambalaže za prijevoz opasnih tvari.
(6) Zavodi i ovlaštene pravne osobe iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka smiju
izdati odobrenja samo za ambalažu koja udovoljava odredbama ugovora iz članka 3.
ovog Zakona.
(7) Zavodi i ovlaštene pravne osobe iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka mogu
kao temelj za izdavanje odobrenja za ambalažu uzimati i rezultate provjere
drugih i stranih pravnih osoba, koja udovoljavaju uvjetima iz članka 3. ovoga
Zakona ako je to u interesu svrsishodnosti, jednostavnosti, ekonomičnosti i
brzine postupka.
(8) Ambalaža koju odobri nadležno tijelo strane države priznaje se ako je
provjerena i odobrena sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.
(9) Zavodi i nadležni ministri iz stavka 1., 2. 3. i 4. ovoga članka propisat će
uvjete i način postupka izdavanja odobrenja za ambalažu, kao i uvjete za
oduzimanje odobrenja za ambalažu.
Označavanje ambalaže
Članak 8.
(1) Zavodi i ovlaštene pravne osobe iz članka 7. stavka 1., 2. 3. i 4. ovoga
Zakona, dužna su u odobrenju ambalaže odrediti način označavanja koje mora
odgovarati odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona. Nije dopušteno
upotrebljavati oznake koje se mogu zamijeniti s već odobrenim oznakama odnosno,
oznakama drugih država.
(2) Ako je zbog sigurnosti prijevoza nužno ili ako je određeno odredbama ugovora
iz članka 3. ovoga Zakona, u odobrenju za označavanje ambalaže mogu se odrediti
odgovarajuća ograničenja upotrebe ambalaže (posebni uvjeti, vremenska
ograničenja i sl).
Oduzimanje odobrenja za ambalažu
Članak 9.
(1) Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da ambalaža ne udovoljava odredbama
ugovora iz članka 3. ovoga Zakona, zabranit će se njezina upotreba za prijevoz
opasnih tvari i o tome odmah obavijestiti zavode i ovlaštene pravne osobe iz
članka 7. stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona.
(2) Zavodi i ovlaštene pravne osobe iz članka 7. stavka 1., 2., 3., i 4. ovoga
Zakona dužna su pokrenuti postupak za oduzimanje odobrenja za ambalažu iz stavka
1. ovoga članka.
Vozila
Članak 10.
Za prijevoz opasnih tvari može se upotrebljavati vozilo koje:
– je proizvedeno i opremljeno sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga
Zakona,
– ima važeću Potvrdu o udovoljavanju vozila za prijevoz određenih opasnih tvari
ako je to određeno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona
– je označeno sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.
Preventivne mjere sigurnosti i postupak u slučaju nezgode ili nesreće
Članak 11.
(1) Sudionici u prijevozu opasnih tvari dužni su, s obzirom na vrstu predvidivih
opasnosti, poduzeti sve potrebne mjere kako bi se spriječila nezgoda ili
nesreća, odnosno kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri umanjile posljedice nezgode
ili nesreće.
(2) U slučaju opasnosti, odnosno u slučaju nezgode ili nesreće sudionici pri
prijevozu opasnih tvari dužni su odmah obavijestiti Državnu upravu za zaštitu i
spašavanje (112) te dati sve podatke nužne za poduzimanje odgovarajućih mjera.
(3) U slučaju nastanka nezgode ili nesreće za koji postoji obveza
prijavljivanja, sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,
prijevoznik, sigurnosni savjetnik odnosno, organizator prijevoza mora
ministarstvu nadležnom za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) dostaviti
propisano izvješće.
(4) Prijevoznik, pošiljatelj, primatelj i organizator prijevoza moraju
surađivati međusobno i s ovlaštenim osobama nadležnih tijela s ciljem razmjene
podataka o potrebi poduzimanja odgovarajućih sigurnosnih i preventivnih mjera,
te postupaka pri nezgodi ili nesreći.
Obveze pošiljatelja
Članak 12.
Pošiljatelj smije predati opasne tvari na prijevoz ako:
– je to prema odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona dopušteno,
– je izdano odobrenje za prijevoz opasnih tvari za koje je takvo odobrenje
potrebno sukladno člancima 22. i 25. ovoga Zakona,
– je upakirana ili punjena u ambalažu koja udovoljava uvjetima iz članka 5.
ovoga Zakona,
– je udovoljeno odredbama o načinu prijevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju,
čuvanju, čišćenju i dekontaminaciji te drugim odredbama ugovora iz članka 3.
ovoga Zakona,
– vozilo odnosno prijevozna jedinica udovoljava uvjetima iz članka 10. ovoga
Zakona,
– su vozaču odnosno, osobi koja obavlja prijevoz uručene propisane prateće
isprave prema odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona te prema potrebi,
odobrenja za prijevoz sukladno člancima 22. i 25. ovoga Zakona,
– su primijenjene druge mjere sigurnosti sukladno odredbama ugovora iz članka 3.
ovoga Zakona.
Obveze organizatora prijevoza
Članak 13.
Organizator prijevoza dužan je osigurati ispunjavanje svih uvjeta iz članka 12.
ovoga Zakona.
Obveze pakiratelja
Članak 14.
Obveze pakiratelja su:
– poštivati odredbe o pakiranju,
– poštivati odredbe o znakovima upozorenja, natpisima, oznakama, listicama za
označavanje opasnosti kod pripreme pakovanja,
– poštivati druge mjere sigurnosti sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga
Zakona.
Obveze punitelja
Članak 15.
Obveze punitelja su:
– prije punjenja opasnih tvari u teretne prostore namijenjene za prijevoz
opasnih tvari provjeriti jesu li teretni prostori te njihova oprema očišćeni i
tehnički ispravni, je li istekao rok za sljedeću kontrolu cisterne, baterijske
cisterne, demontabilne ili prenosive cisterne,
– teretne prostore vozila namijenjene za prijevoz opasnih tvari puniti samo
opasnim tvarima koje se smiju prevoziti u tim teretnim prostorima ili
cisternama,
– pri punjenju opasnih tvari u susjedne komore višedijelnog teretnog prostora,
poštivati odredbe o opasnim tvarima koje se nalaze neposredno jedna pored druge,
– kod punjenja opasnih tvari u teretne prostore poštivati dopušteni stupanj
punjenja odnosno, dopuštenu masu punjenja po litri zapremine,
– prije i nakon punjenja opasnih tvari u teretne prostore provjeriti
nepropusnost naprave za ispust,
– osigurati da se na vanjskoj strani teretnog prostora koju puni ne nalaze
ostaci opasnih tvari,
– teretni prostor smije puniti samo na određenom, posebno uređenom mjestu za
punjenje,
– poštivati i druge mjere sigurnosti sukladno propisima iz članka 3. ovoga
Zakona.
Obveze vlasnika ili korisnika teretnog prostora
Članak 16.
Obveze vlasnika ili korisnika teretnog prostora su:
– poštivati odredbe o konstrukciji, opremi, kontroli i označavanju teretnog
prostora,
– održavati teretni prostor i njihovu opremu sukladno odredbama ugovora iz
članka 3. ovoga Zakona,
– omogućiti izvanrednu provjeru teretnog prostora u slučaju događaja (preinaka,
prepravka, popravak nakon nesreće i sl.) koji bi mogao utjecati na njezinu
sigurnost,
– poštivati druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora iz članka 3.
ovoga Zakona.
Obveze utovaritelja
Članak 17.
Obveze utovaritelja su:
– započeti utovar kada su ispunjeni svi uvjeti za prijevoz opasnih tvari iz
članka 12. ovoga Zakona,
– poštivati odredbe o zabrani zajedničkog utovara i o razdvajanju opasnih tvari
od živežnih namirnica i stočne hrane,
– utovarivati opasne tvari samo na određenom i u tu svrhu opremljenom mjestu za
utovar,
– poštivati druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora iz članka 3.
ovoga Zakona.
Obveze prijevoznika
Članak 18.
Prijevoznik smije prevoziti opasne tvari ako:
– je to dopušteno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,
– posjeduje odobrenje za prijevoz opasnih tvari za koje je potrebno odobrenje za
prijevoz iz članka 22. ili 25. ovoga Zakona,
– su opasne tvari pakirane u ambalaži koja udovoljava uvjetima iz članka 5.
ovoga Zakona,
– su ispunjene odredbe o načinu prijevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju i
osiguranju opasnih tvari te čišćenju, otplinjavanju i dekontaminaciji teretnih
prostora, te druge odredbe ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,
– vozilo udovoljava uvjetima iz članka 10. ovoga Zakona i tehnički je ispravno,
– je vozilo pravilno natovareno i opterećeno u skladu s najvećim dopuštenim
količinama opasnih tvari u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,
– posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim
osobama,
– su poštivane i druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora iz članka
3. ovoga Zakona i drugim propisima kojima se uređuje sigurnost prijevoza.
Obveze primatelja
Članak 19.
Obveze primatelja su:
– u najkraćem mogućem roku preuzeti opasne tvari,
– očistiti vozilo i/ili teretni prostor i obaviti otplinjavanje ili
dekontaminaciju i pobrinuti se da se nakon čišćenja, otplinjavanja ili
dekontaminacije s vozila uklone znakovi upozorenja, natpisi, oznake i listice za
označavanje opasnosti, ako je to propisano odredbama ugovora iz članka 3. ovoga
Zakona,
– istovariti opasne tvari samo na za to određenom i posebno opremljenom mjestu
za istovar,
– poštivati i druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora iz članka 3.
ovoga Zakona i drugim propisima kojima se uređuje sigurnost prijevoza.
Obveze prijevoznika u slučaju gubitka opasnih tvari
Članak 20.
Prijevoznik je dužan poduzeti sve što je nužno kako bi se u slučaju gubitka
opasnih tvari tijekom prijevoza, izgubljene opasne tvari pronašle, te o
opasnosti od opasnih tvari bez odgode obavijestiti Državnu upravu za zaštitu i
spašavanje.
Mjere u slučaju prosipanja ili istjecanja opasnih tvari
Članak 21.
(1) Prijevoznik je dužan opasne tvari koje su se za vrijeme prijevoza prosule
ili istekle osigurati, prikupiti ili odstraniti, odnosno smjestiti na za to
određeno mjesto ili ih na drugi način učiniti bezopasnim te o tome obavijestiti
Državnu upravu za zaštitu i spašavanje.
(2) Ako prijevoznik nije u mogućnosti postupiti sukladno odredbi stavka 1. ovoga
članka, dužan je pozvati pravnu ili fizičku osobu koja je ovlaštena za
postupanje u slučaju nezgoda ili nesreća s opasnim tvarima, na račun
prijevoznika.
(3) Prosute ili istekle opasne tvari i kontaminirani predmeti se moraju zbrinuti
u skladu s posebnim propisima.
Odobrenje za prijevoz
Članak 22.
(1) Za prijevoz eksplozivnih, radioaktivnih tvari i nuklearnog materijala
potrebno je odobrenje.
(2) Odobrenje za prijevoz eksplozivnih tvari u unutarnjem prometu izdaje
policijska uprava odredišnog područja, a u međunarodnom prometu (uvoz, izvoz,
provoz) ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
(3) Odobrenje za prijevoz radioaktivnih tvari izdaje Državni zavod za zaštitu od
zračenja.
(4) Odobrenje za prijevoz nuklearnog materijala izdaje Državni zavod za zaštitu
od zračenja uz suglasnost Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost.
(5) Odobrenje iz stavka 2. ovoga članka nije potrebno za unutarnji prijevoz
prema izuzećima određenim odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona, te za
prijevoz onih radioaktivnih tvari i nuklearnih materijala za koje odobrenje
odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona nije predviđeno, ali je potrebno o
točnom vremenu početka i predviđenom vremenu završetka prijevoza eksplozivnih
tvari, najmanje 24 sata prije početka prijevoza, obavijestiti policijsku upravu
nadležnu za područje s kojeg prijevoz opasnih tvari započinje.
(6) Pravnoj ili fizičkoj osobi čija je djelatnost vezana za uporabu eksplozivnih
ili radioaktivnih tvari može se izdati odobrenje za višekratni prijevoz tih
tvari s rokom valjanosti do jednog mjeseca za eksplozivne tvari i do šest
mjeseci za radioaktivne tvari i to u slučajevima kada se prijevoz istovjetnih
količina obavlja uvijek u iste dane u tjednu i iste sate i na istom putu
(itinereru) od polazišta do odredišta s istim prijevoznim sredstvom.
(7) Podnositelj zahtjeva za odobrenje na temelju ovoga članka, dužan je o točnom
vremenu početka i predviđenom vremenu završetka prijevoza najmanje 24 sata prije
početka prijevoza obavijestiti policijsku upravu nadležnu za područje s kojeg
prijevoz ekspozivnih tvari započinje, odnosno područje na kojem je granični
prijelaz preko kojeg se uvozi, izvozi ili provozi eksplozivna tvar, a u slučaju
prijevoza radioaktivnih tvari i nuklearnog materijala navesti zavod koji je
izdao odobrenje.
Zahtjev za izdavanje odobrenja
Članak 23.
(1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za prijevoz iz članka 22. stavka 1. ovoga
Zakona podnosi pošiljatelj ili organizator prijevoza ili primatelj, a mora
sadržavati:
– podatke o proizvođaču, pošiljatelju, prijevozniku i primatelju,
– UN brojeve opasnih tvari, te podatke i potvrde određene propisima iz članka 3.
ovoga Zakona,
– podatke o vrsti, tehničkom nazivu, količini, načinu pakiranja, kemijskom i
fizičkom sastavu opasnih tvari,
– naznaku pravca kretanja (itinerara),
– naznaku mjesta istovara,
– vremensko razdoblje od 15 dana u kojem će se prijevoz obaviti,
– podatke o vozilu i vozaču za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu,
– odobrenje nadležnog tijela susjedne države kojim se odobrava uvoz ili provoz.
(2) Kada se podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za višekratni prijevoz iz
članka 22. stavka 6. ovoga Zakona, nije potrebno navoditi podatke iz stavka 1.
podstavka 7. i 8. ovoga članka.
Dodatni uvjeti za izdavanje odobrenja
Članak 24.
(1) Izdavatelj odobrenja može odrediti dodatne uvjete prijevoza ili posebne
mjere sigurnosti, ako ocijeni da su nužni radi zaštite ljudi, okoliša ili
stvari, odnosno zaštite prijevoza od neovlaštenih osoba.
(2) Troškove za dodatne uvjete, odnosno posebne mjere sigurnosti podmiruje osoba
koja je podnijela zahtjev za izdavanje odobrenja.
Posebno odobrenje
Članak 25.
(1) U svrhu testiranja opasnih tvari ili zbog posebnih okolnosti prijevoza
određenih odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona te radi zaštite ili
spašavanja, ministar može izdati posebno odobrenje za prijevoz opasnih tvari,
ako je zajamčena prihvatljiva razina sigurnosti prijevoza.
(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se za određeno vrijeme.
Ograničenja
Članak 26.
(1) Zavod i tijelo državne uprave nadležno za izdavanje odobrenja za prijevoz
određenih opasnih tvari može zabraniti prijevoz određenih opasnih tvari, odnosno
dopustiti prijevoz samo pod posebnim uvjetima ako je to nužno zbog sigurnosti
prometa, održavanja javnog reda ili zaštite ljudi i okoliša.
(2) Zavod i tijelo državne uprave dužna su o postupcima iz stavka 1. ovoga
članka obavijestiti Ministarstvo.
Zabrana označavanja pakovina i vozila
Članak 27.
Zabranjeno je označavati pakovine, odnosno vozila kojima se ne obavlja prijevoz
opasnih tvari, znakovima upozorenja, natpisima, oznakama i listicama koja se
koriste za označavanje opasnosti, prema odredbama ugovora iz članka 3. ovoga
Zakona.
III. SIGURNOSNI SAVJETNIK I OSOBE KOJE SUDJELUJU U PRIJEVOZU OPASNIH TVARI U
CESTOVNOM PROMETU, ŽELJEZNIČKOM PROMETU I UNUTARNJIM PLOVNIM PUTOVIMA
Sigurnosni savjetnik
Članak 28.
(1) Pravne i fizičke osobe sa sjedištem/prebivalištem u Republici Hrvatskoj čija
djelatnost obuhvaća prijevoz opasnih tvari cestom, željeznicom ili unutarnjim
plovnim putovima, odnosno s tim prijevozom povezano pakiranje, utovar, istovar,
punjenje ili pražnjenje, dužne su imenovati najmanje jednog sigurnosnog
savjetnika za prijevoz opasnih tvari (u daljnjem tekstu: savjetnik).
(2) Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su dostaviti podatke
o savjetniku Ministarstvu najkasnije 15 dana od dana imenovanja. U istom roku
dužni su Ministarstvo obavijestiti i o eventualnim izmjenama.
(3) Savjetnik mora posjedovati važeće Uvjerenje o stručnoj osposobljenosti za
prijevoz opasnih tvari.
(4) Dužnost savjetnika može obavljati osoba koja je zaposlena u pravnoj ili kod
fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka i ima druge obveze, odnosno osoba koje
nije zaposlena u toj pravnoj ili kod te fizičke osobe ako je stručno
osposobljena za obavljanje poslova savjetnika.
(5) Uvjerenja o stručnoj osposobljenosti savjetnika koja su izdali nadležna
tijela drugih država jednakopravne su uvjerenjima izdanim u Republici Hrvatskoj,
ako su izdana sukladno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona.
(6) Pravne i fizičke osobe koje prevoze opasne tvari prema izuzećima određenim
odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona nisu dužne imenovati savjetnika.
Poslovi savjetnika
Članak 29.
Poslovi savjetnika su prvenstveno:
– praćenje propisa u području prijevoza opasnih tvari,
– nadzor nad rukovanjem opasnim tvarima u pravnoj ili fizičkoj osobi u skladu s
propisima kojima se uređuje prijevoz opasnih tvari,
– savjetovanje uprave pravne osobe ili fizičke osobe,
– savjetovanje drugih zaposlenih u pravnoj i kod fizičke osobe,
– nadgledanje i praćenje stručne izobrazbe zaposlenih u pravnoj ili kod fizičke
osobe te vođenje evidencije o njihovom osposobljavanju,
– provođenje odgovarajućih mjera radi sprečavanja nesreća, odnosno težih kršenja
propisa,
– donošenje odgovarajućih mjera u slučaju nesreće,
– sastavljanje godišnjeg izvješća i obavljanje drugih poslova.
Stručno osposobljavanje savjetnika
Članak 30.
(1) Ministar uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje propisuje program,
provedbu i način stručnog osposobljavanja kao i način provjere znanja savjetnika
sukladno ugovorima iz članka 3. ovoga Zakona.
(2) Ministar propisuje, sukladno ugovorima iz članka 3. ovoga Zakona, izgled i
rok valjanosti Uvjerenja o stručnoj osposobljenosti savjetnika iz članka 28.
stavka 3. ovoga Zakona, uvjete za ustanove koje provode postupak osposobljavanja
savjetnika, način provedbe i sadržaja ispita, utvrđuje katalog pitanja, visinu
naknada, te imenuje Ispitno povjerenstvo za provođenje ispita.
(3) Ispitno povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka početkom svake kalendarske
godine imenuje ministar na prijedlog Nacionalnog povjerenstva iz članka 56.
stavka 1. ovoga Zakona.
(4) Za utvrđivanje stručne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka plaća se
propisana naknada. Članovi povjerenstva imaju pravo na propisanu naknadu za svoj
rad.
(5) Stručno osposobljavanje i provjeru znanja iz stavka 1. ovoga članka mogu
obavljati ustanove koje dobiju ovlast ministarstva nadležnog za obrazovanje ako
ispunjavaju uvjete utvrđene propisom iz stavka 2. ovoga članka.
Stručna poduka osoba koje sudjeluju u prijevozu
Članak 31.
(1) Osobe koje sudjeluju u prijevozu opasnih tvari, odnosno pri pakiranju,
utovaru, istovaru, punjenju i pražnjenju koje je vezano s tim prijevozom, moraju
imati odgovarajuće obrazovanje, završen program stručne poduke, ovisno o
poslovima i obvezama radnog mjesta i položiti ispit stručne poduke.
(2) Stručna poduka osoba iz stavka 1. ovoga članka, kao i njihovo znanje u
opsegu značajnom za sigurnost poslova koje obavljaju, mora se periodično, a u
propisanim slučajevima i izvanredno provjeravati.
(3) Stručnu poduku osoba iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati ustanove koje
ovlasti ministarstvo nadležno za obrazovanje, ako ispunjavaju uvjete iz posebnih
propisa.
(4) Ispit iz stručne poduke osoba iz stavka 1. ovoga članka provodi Ispitno
tijelo ustanove iz stavka 3. ovoga članka. O položenom ispitu izdaje se
uvjerenje, a o izdanim uvjerenjima vodi se očevidnik.
(5) Program, provedbu i način stručne poduke kao i način provedbe ispita
propisuje ministar nadležan za obrazovanje.
(6) Oblik i sadržaj uvjerenja, način i postupak izdavanja uvjerenja o položenom
ispitu osoba iz stavka 1. ovoga članka, kao i uvjete koje moraju ispunjavati
ustanove iz stavka 3. ovoga članka, propisuje ministar nadležan za obrazovanje.
nastavak na str.2
|
