mojodvjetnik.info

Zakon o porezu na dohodak

(NN 127/00)

I. TEMELJNE ODREDBE

1. OPÆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Raspodjela prihoda od poreza na dohodak utvrđuje se posebnim zakonom.

2. POREZNI OBVEZNIK

Članak 2.

(1) Porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak. Ako više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak, porezni obveznik je svaka fizička osoba zasebno i to za svoj udio u zajednički ostvarenom dohotku.

(2) Tuzemni porezni obveznik je fizička osoba koja ima prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu. Tuzemnim poreznim obveznikom smatra se i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivališta ni uobičajeno boravište, a zaposlena je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću.

(3) Inozemni porezni obveznik je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a u Republici Hrvatskoj ostvaruje dohodak koji  podliježe oporeziva­­­nju prema odredbama ovoga Zakona.

3. POREZNA OSNOVICA

Članak 3.

(1) Osnovica poreza na dohodak tuzemnoga poreznog obveznika je ukupni iznos dohotka koje­ga porezni obveznik ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu, uma­­­njen za preneseni gubitak (članak 28.) i uma­­­njen za osobni odbitak (članak 29.).

(2) Osnovica poreza na dohodak inozemnoga poreznog obveznika je ukupni iznos dohotka koje­ga porezni obveznik ostvari u tuzemstvu, uma­­­njen za preneseni gubitak ostvaren u tuzemstvu i uma­­­njen za osobni odbitak.

4. POREZNO RAZDOBLJE

Članak 4.

(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća za kalendarsku godinu (porezno razdob­­­lje).

(2) Porezno razdob­­­lje može biti kraće od kalendarske godine u s­­­ljedećim slučajevima:

1. ako tuzemni porezni obveznik tijekom iste kalendarske godine postane inozemni porezni obveznik ili obratno, u kojem slučaju porezno razdob­­­lje obuhvaća razdob­­­lje u kojemu je fizička osoba bila tuzemni ili inozemni porezni obveznik,

2. rođe­­­nja ili smrti poreznog obveznika.

(3) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka prava iz ovoga zakona računaju se u korist poreznog obveznika, na pune mjesece.

5. POREZNE STOPE

Članak 5.

(1) Porez na dohodak plaća se po stopi od 15% od porezne osnovice do visine dvostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka.

(2) Porez na dohodak plaća se po stopi od 25% na razliku porezne osnovice između dvostrukog i peterostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka.

(3) Porez na dohodak plaća se po stopi od 35% na iznos porezne osnovice koji prelazi iznos peterostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka.

(4) Porez na dohodak utvrđen prema stavcima 1., 2. i 3. ovoga članka povećava se za prirez koji uvedu jedinice lokalne samouprave prema posebnim zakonima, a uma­­­njuje se ako jedinice lokalne samouprave propišu niži udio u porezu na dohodak od onog koji im pripada po posebnom zakonu.

6. PRIMICI KOJI SE NE SMATRAJU DOHOTKOM

Članak 6.

(1) Dohotkom se ne smatraju primici od kamata na kunsku i deviznu šted­­­nju, na pologe (po viđe­­­nju i oročene) na žiroračunu, tekućem i deviznom računu koji su ostvareni od banaka, štedionica i štedno kreditnih zadruga, primici od kamata po vrijednosnim papirima izdanim u skladu s posebnim zakonom, primici od otuđe­­­nja financijske imovine ako to nije djelatnost poreznog obveznika te mirovine tuzemnih poreznih obveznika ostvarene u inozemstvu.

(2) Dohotkom se ne smatraju ni primici za koje fizičke osobe ne pružaju tržišne protuusluge i to:

2.1. primici po posebnim propisima:

2.1.1. potpore zbog zbri­­­njava­­­nja ratnih invalida i članova uže obite­­­lji poginulih boraca Domovinskog rata,

2.1.2. socijalne potpore,

2.1.3. doplatak za djecu i novčani primici za opremu novorođenog djeteta,

2.1.4. primici osoba s invaliditetom, osim plaća i mirovina,

2.1.5. državne nagrade, nagrade jedinica područne (re­gionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave,

2.2. potpore zbog unište­­­nja i ošteće­­­nja imovine zbog ratnih događaja i prirodnih nepogoda,

2.3. nas­­­ljedstva  i darova­­­nja,

2.4. primici od otuđe­­­nja osobne imovine,

2.5. odštete koje nisu u svezi s gospodarstvenom djelatnošću,

2.6. primici ostvareni na nagradnim natječajima ili natjeca­­­njima i igrama na sreću.

(3) Dohotkom se ne smatraju ni primici po osnovi osigura­­­nja stvari, odgovornosti, života i imovine. Primici po osnovi osigura­­­nja života i dobrovo­­­ljnoga mirovinskog osigura­­­nja smatraju se dohotkom ako su premije toga osigura­­­nja bile oslobođene opore­ziva­­­nja.

(4) Ako su primici iz stavka 2. i 3. ovoga članka u svezi s ostvariva­­­njem dohotka iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona, smatraju se oporezivim dohotkom.

(5) Dohotkom se u smislu ovoga Zakona ne smatraju primici koji se ostvaruju u okviru djelatnosti koja se oporezuje prema Zakonu o porezu na dobit.

7. PRIMICI NA KOJE SE NE PLAÆA POREZ

 Članak 7.

Porez na dohodak ne plaća se na:

1. naknadu razlike plaće za vrijeme vojne službe u oružanim snagama Republike Hrvatske,

2. naknadu plaće pripadnicima civilne zaštite i drugim osobama za djelatnost u okviru civilne zaštite i zaštite od prirodnih nepogoda,

3. naknadu plaće za vrijeme privremene nezaposlenosti i spriječenosti za rad isplaćenu na teret izvanproračunskih fondova,

4. nagrade učenicima i studentima za vrijeme praktičnog rada i naukova­­­nja do propisanog iznosa,

5. nagrade učenicima i studentima osvojene na natjeca­­­njima u okviru obrazovnog sustava i organiziranim školskim i sveu­čilišnim natjeca­­­njima,

6. primitke učenika i studenata na redovnom školova­­­nju za rad preko učeničkih i studentskih udruga, po posebnim propisima,

7. naknade štete zbog pos­­­ljedica nesreće na radu,

8. naknade i nagrade koje osuđene osobe primaju za rad u kazneno-popravnim ustanovama i domovima za preodgoj,

9. primitke zaposlenika po osnovi naknade, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac do propisanog iznosa,

10. primitke po osnovi naknada, potpora i nagrada osoba koje obav­­­ljaju samostalne djelatnosti do propisanih iznosa,

11. primitke po osnovi službenih putova­­­nja fizičkih osoba koje nisu zaposlenici ili ne obav­­­ljaju samostalnu djelatnost do propisanog iznosa,

12. stipendije koje se do propisanih iznosa ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada,

13. stipendije studenata i poslijediplomanata, te poslijedoktoranata za koje su sredstva osigurana u proračunu Republike Hrvat­ske.

 8. OSOBNA OSLOBOÐENJA

Članak 8.

Fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obav­­­ljaju diplomatsko-konzularne dužnosti ne plaćaju porez na dohodak na tako ostvaren dohodak i to:

1. šefovi inozemnih diplomatskih misija akreditiranih u Republici Hrvatskoj i diplomatsko osob­­­lje inozemnih diplomatskih misija u Republici Hrvatskoj, a i članovi ­­­njihove uže obite­­­lji, ako ti članovi nisu hrvatski držav­­­ljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj,

2. šefovi inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj i konzularni dužnosnici te članovi ­­­njihove uže obite­­­lji, ako ti članovi nisu hrvatski držav­­­ljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, 

3. dužnosnici UN i ­­­njihovih posebnih agencija, struč­­­njaci tehničke pomoći UN i ­­­njihovih posebnih agencija,

4. fizičke osobe zaposlene kod inozemnih diplomatskih misija, konzulata i međunarodnih organizacija, fizičke osobe zaposlene kod šefova diplomatskog osob­­­lja inozemnih diplomatskih misija i međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj, ako nisu hrvatski držav­­­ljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvat­skoj,

5. počasni konzularni dužnosnici inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj za primitke što ih ostvaruju od države koja ih je imenovala za obav­­­lja­­­nje konzularnih poslova.

II. OPOREZIVI DOHODAK

1. OPÆE ODREDBE O UTVRÐIVANJU DOHOTKA

Članak 9.

(1) Dohodak je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdob­­­lju i izdataka nastalih u istom razdob­­­lju.

(2) Izdacima se smatraju svi od­­­ljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvariva­­­nja ili osigura­­­nja primitaka iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Primici i izdaci utvrđuju se primjenom načela blagajne.

(4) Primici se pripisuju onoj osobi koja ih je ostvarila. U slučaju prestanka porezne obveze primici se pripisuju onoj osobi kojoj se na teme­­­lju ­­­njihovog pri­­­ljeva povećava gospodarstvena snaga (pravnom s­­­ljedniku).

(5) Izdaci se pripisuju onoj fizičkoj osobi kojoj se pripisuju i primici od gospodarstvene djelatnosti prema stavku 4. ovoga članka, bez obzira tko ih je učinio.

(6) Primici i izdaci koji su nastali u ime i za račun drugoga (prolazne stavke) ne smatraju se dohotkom prema stavku 1. ovoga članka.

(7) Izdacima poreznog razdob­­­lja smatraju se i darova­­­nja u naravi ili u novcu doznačenom na žiroračun, a u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, športske, vjerske i druge svrhe, udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obav­­­ljaju u skladu s posebnim propisima, do visine 2% od ostvarenih ukupnih primitaka prethodne godine. Ako se darova­­­nja daju u naravi, darodavate­­­lj i daroprimate­­­lj obvezni su o tome imati vjerodostojne isprave. Iznimno, izdacima se smatraju i darova­­­nja iznad propisane visine, pod uvjetom da su dana prema programima i rješe­­­nju nadležnih ministarstava.

(8) Izdacima se smatraju i uplaćene premije po osnovi osigura­­­nja života, dopunskog zdravstvenog i dobrovo­­­ljnoga mirovinskog osigura­­­nja, do visine 0,8 osnovnoga osobnog odbitka iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona.

(9) Izdacima se ne smatraju izdaci koji su uzrokovani osobnim potrebama poreznog obveznika ili nisu nastali s namjerom ostvariva­­­nja oporezivih primitaka, kao što su:

1. porez na dohodak, porez na nas­­­ljedstva i darove i drugi osobni porezi,

2. izdaci za novčane kazne i prekršaje, izdaci za troškove sudskog ili upravnog postupka u osobnim predmetima i kamate na zakaš­­­njela plaća­­­nja osobnih izdataka.

(10) Izdacima se ne smatraju ni oni izdaci koji se ne mogu jasno odvojiti od osobnih izdataka.

2. Oblici dohotka

Članak 10.

(1) Porezni obveznici mogu ostvarivati primitke na tržištu rada, robe, usluga i kapitala te dava­njem na korište­nje imovine i imovinskih prava.

(2) Tuzemnim poreznim obveznicima oporezuju se s­ljedeći oblici dohotka:

1. dohodak od nesamostalnog rada,

2. dohodak od samostalne djelatnosti,

3. dohodak od imovine i imovinskih prava,

4. dohodak od kapitala.

(3) Inozemnim poreznim obveznicima oporezuju se s­ljedeći oblici dohotka:

1. dohodak od nesamostalnog rada koji se isplaćuje u tuzemstvu ili koji je isplaćen za rad u tuzemstvu,

2. dohodak od poslovne jedinice u tuzemstvu,

3. dohodak od nesamostalnog rada zastupnika u tuzemstvu,

4. dohodak od nekretnina i pripadajućih stvari i prava koje se nalaze u tuzemstvu,

5. dohodak od imovinskih prava koja se koriste u tuzemstvu uz naknadu,

6. dohodak od vlastitih ili čarter pomorskih brodova ili zrakoplova koji se koriste za otpremu iz tuzemnih luka,

7. dohodak od samostalne djelatnosti (isporuke dobara i usluga) koje su obav­ljene u tuzemstvu ili u inozemstvu, a služe za obav­lja­nje djelatnosti u tuzemstvu.

III. UTVRÐIVANJE DOHOTKA

1. Dohodak od nesamostalnog rada

Članak 11.

Dohodak od nesamostalnog rada je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdob­lju u skladu s odredbama članka 12. ovoga Zakona i izdataka nastalih u istom razdob­lju u skladu s odredbama članka 13. ovoga Zakona.

2. Primici po osnovi nesamostalnog rada

Članak 12.

(1) Primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se:

1. plaća koju isplaćuje poslodavac po osnovi rada koji posloprimac obav­lja po uputama poslodavca,

2. mirovine i drugi dohoci iz prijaš­njih odnosa po osnovi rada bez obzira da li ih isplaćuju prijaš­nji poslodavci ili druge osobe (na primjer Hrvatski zavod za mirovinsko osigura­nje),

3. primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac daje zaposlenicima iznad propisanih iznosa,

4. plaća koju umjesto poslodavca isplati druga osoba,

5. svi drugi primici po osnovi i u svezi s nesamostalnim radom.

(2) Primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju se i:

1. premije osigura­nja koje poslodavci plaćaju za svoje zaposlenike i druge osobe po osnovi osigura­nja života, dopunskog zdravstvenog osigura­nja, dobrovo­ljnoga mirovinskog osigura­nja i osigura­nja ­njihove imovine,

2. stipendije kao potpore učenicima i studentima za redovno školova­nje na sred­njim, višim i visokim školama i fakultetima, iznad propisanih iznosa,

3. poduzetnička plaća koja ulazi u rashod koji se može odbiti pri utvrđiva­nju poreza na dobit,

4. mirovine koje se isplaćuju poduzetnicima koji su obav­ljali samostalnu djelatnost, poduzetnicima koji su plaćali porez na dobit i drugim osobama na teme­lju prijaš­njih uplata doprinosa u propisano obvezno ili dobrovo­ljno mirovinsko osigura­nje, a koji su bili porezno dopustivi izdatak ili rashod.

(3) Primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju se i drugi primici koje poslodavac isplaćuje posloprimcima u svezi sa sadaš­njim, prijaš­njim ili budućim radom, koji se umjesto u novcu daju u naravi. Primicima u naravi smatraju se korište­nje zgrada, prometnih sredstava, povo­ljnije kamate pri odobrava­nju kredita i druge pogodnosti koje poslodavci daju zaposlenicima i drugim fizičkim osobama koje su s poslodavcima poslovno ili osobno povezane. Primitkom po osnovi povo­ljnijih kamata smatra se razlika između ugovorene niže i stope kamate od 6% godiš­nje, osim kamata po kreditima koji se daju ili subvencioniraju iz proračuna, ali ne zaposlenicima uprave.

3. Izdaci po osnovi nesamostalnog rada

Članak 13.

(1) Izdacima koji se oduzimaju od primitaka prilikom utvrđiva­nja dohotka od nesamostalnog rada, smatraju se uplaćeni obvezni doprinosi iz plaće i to:

1. doprinos za mirovinsko osigura­nje,

2. doprinos za zdravstveno osigura­nje,

3. doprinos za zapoš­ljava­nje.

(2) Izdacima koji se oduzimaju od primitaka po osnovi poduzetničke plaće iz članka 12. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, smatraju se uplaćeni propisani obvezni doprinosi osoba koje samostalno obav­ljaju djelatnosti po posebnim zakonima.

(3) Izdacima iz stavka 1. ovoga članka koji se mogu odbiti kod utvrđiva­nja dohotka od nesamostalnog rada smatraju se i uplaćene premije osigura­nja iz članka 9. stavka 8. ovoga Zakona.

4. Dohodak od samostalne djelatnosti

Članak 14.

Dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, dohodak od slobodnih zanima­nja, dohodak od po­ljoprivrede i šumarstva i dohodak od drugih samostalnih djelatnosti koje nisu osnovna djelatnost poreznog obveznika, a povremeno se obav­ljaju radi ostvariva­nja dohotka.

5. Vrste samostalnih djelatnosti

Članak 15.

(1) Obrtničkim djelatnostima, u smislu ovoga Zakona, smatraju se djelatnosti u smislu članka 1. Zakona o obrtu i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti. Obrtničkom djelatnošću smatra se i dava­nje u zakup cjelokupnog obrta. Obrtničkom djelatnošću smatra se i prodaja više od tri nekretnine ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdob­lju od pet godina. Obrtničkom djelatnošću ili djelatnošću slobodnog zanima­nja iz stavka 2. ovoga članka smatra se i ustup uz naknadu ili konačna prodaja imovinskih prava u okviru tih samostalnih djelatnosti.

(2) Djelatnostima slobodnih zanima­nja smatraju se:

1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bi­lježnika, revizora, inže­njera, arhitekata, poreznih savjetnika, tumača, prevodite­lja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti,

2. samostalna djelatnost znanstvenika, k­njiževnika, izumite­lja i druge slične djelatnosti,

3. samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti,

4. samostalna djelatnost novinara, umjetnika i športaša.

(3) Djelatnosti po­ljoprivrede i šumarstva obuhvaćaju korište­nje prirodnih bogatstava zem­lje i uporabu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda. Porez na dohodak od po­ljoprivrede i šumarstva plaća se ako je fizička osoba po osnovi te djelatnosti obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost.

(4) Drugim samostalnim djelatnostima smatraju se:

1. djelatnosti članova predstavničkih i izvršnih tijela državne vlasti, jedinica područne (re­gionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave,

2. djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgo­va­č­kih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih ­njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odobra koje imaju ta tijela, stečajnih upravite­lja i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu,

3. povremene samostalne djelatnosti kao što su povremene autorske djelatnosti znanstvenika, umjetnika, struč­njaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, agenata, akvizitera, športskih sudaca i dele­gata te druge djelatnosti koje se obav­ljaju uz neku osnovnu djelatnost ili nesamostalni rad.

6. NaČin ostvariva­nja dohotka od samostalne djelatnosti

Članak 16.

Dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 15. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona porezni obveznik može ostvarivati sam, kao supoduzetnik ili u nekom drugom obliku sudjelova­nja u dohotku od samostalne djelatnosti.

7. Promjena naČina oporeziva­nja

Članak 17.

(1) Porezni obveznik iz članka 15. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona može, na vlastiti zahtjev, plaćati porez na dobit umjesto na dohodak. U slučaju supoduzetnišva ili drugog oblika zajedničkog dohotka pisani zahtjev podnose i potpisuju svi supoduzetnici.

(2) Pisani zahtjev kojim se traži promjena načina oporeziva­nja dostav­lja se nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja tekuće godine za iduću kalendarsku godinu.

(3) Rješe­nje kojim se usvaja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka obvezuje poreznog obveznika s­ljedeće tri godine. U opravdanim slučajevima Porezna uprava može odobriti i kraći rok prelaska s plaća­nja poreza na dohodak na porez na dobit i obratno.

(4) Porezni obveznik iz članka 15. stavka 4. točke 2. i 3. ovoga Zakona može na vlastiti zahtjev utvrđivati dohodak u skladu s člancima 18. do 22. ovoga Zakona.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka porezni obveznik može, na vlastiti zahtjev od iduće­ga poreznog razdob­lja plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak u skladu sa stavkom 2. i 3. ovoga članka.

8. UtvrÐiva­nje dohotka od samostalnih djelatnosti

Članak 18.

(1) Dohodak od samostalnih djelatnosti je razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdob­lju.

(2) Poslovni primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku u okviru ­nje­gove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdob­lju.

(3) Primici iz stavka 2. ovoga članka utvrđuju se prema ­njihovoj tržišnoj vrijednosti.

(4) U poslovne primitke ulaze i primici ostvareni od prodaje i izuzimanja stvari i prava koja služe za obav­lja­nje samostalne djelatnosti i koja se vode ili su se trebala voditi u popisu dugotrajne imovine, kao i primici ostvareni od otuđe­nja ili likvidacije djelatnosti. Ako stjecate­lj cijele djelatnosti nastav­lja poduzetničku djelatnost, primici od otuđe­nja se ne oporezuju ukoliko je osigurano kasnije oporeziva­nje skrivenih pričuva.

(5) Poslovnim primicima smatraju se i izuzima­nja osim izuzima­nja financijske imovine.

(6) Poslovnim primicima smatraju se ma­njkovi dobara u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske obrtničke komore te pripadajući porezi zara­čunati prilikom nabave dobara za koja je utvrđen ma­njak.

(7) Poslovni izdaci su svi od­ljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdob­lja u ci­lju stjeca­nja, osigura­nja i očuva­nja poslovnih primitaka. U poslovne izdatke poreznih obveznika koji obav­ljaju samostalne djelatnosti iz članka 15. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona ulaze oni izdaci koji su neposredno vezani za obav­lja­nje djelatnosti.

(8) U poslovne izdatke ulaze i k­njigovodstvene vrijednosti pojedinačno ili ukupno prodanih ili izuzetih dobara dugotrajne imovine koja su se vodila ili trebala voditi u popisu dugotrajne imovine. Poslovnim izdacima smatraju se i troškovi otuđe­nja i likvidacije.

(9) Poslovnim izdacima smatraju se i ulaga­nja osim ulaga­nja financijske imovine i ulaga­nja u dugotrajnu imovinu.

(10) Prim­ljeni krediti i zajmovi nisu poslovni primitak, a otplate kredita i zajmova nisu poslovni izdatak.

(11) Plaćene kamate po kreditima i zajmovima za obav­lja­nje djelatnosti smatraju se poslovnim izdacima, a naplaćene kamate po sredstvima i plasmanima sredstava koja služe za obav­lja­nje djelatnosti smatraju se poslovnim primicima, ako nisu oporezive po odbitku u skladu sa člankom 26. i člankom 38. stavkom 3. ovoga Zakona.

(12) Fizičkim osobama koje ostvaruju dohodak od drugih samostalnih djelatnosti iz članka 15. stavka 4. točke 3. ovoga Zakona poslovni izdaci priznaju se u visini 25% od ostvarenih primitaka. Iznimno, fizičkim osobama koje kao znanstvenici, umjetnici, struč­njaci, novinari i drugi u okviru djelatnosti iz članka 15. stavka 4. točke 3. ovoga Zakona, ostvaruju autorske naknade, poslovni izdaci priznaju se u visini 40% od ostvarenih primitaka.

(13) Porezni obveznici koji obav­ljaju samostalne djelatnosti iz članka 15. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona, mogu odabrati oporeziva­nje na način iz stavka 12. ovoga članka i članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.

9. POSLOVNE KNJIGE I EVIDENCIJE

Članak 19.

(1) Porezni obveznici koji obav­ljaju samostalnu djelatnost iz članka 15. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona, dužni su utvrđivati dohodak na teme­lju podataka iz poslovnih k­njiga i evidencija, ako se dohodak ne oporezuje u skladu sa člankom 32. stavkom 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Poslovne k­njige i evidencije iz stavka 1. ovoga članka su k­njiga primitaka i izdataka, popis dugotrajne imovine i evidencija o tražbinama i obvezama. Porezni obveznik dužan je u k­njizi primitaka i izdataka ili drugim evidencijama osigurati podatke o dnevnom gotovinskom prometu.

(3) Za svaku prodaju, odnosno obav­ljenu uslugu, mora se izdati račun.

10. POPIS DUGOTRAJNE IMOVINE

Članak 20.

(1) U popis dugotrajne imovine unose se stvari i prava, ako ­njihove nabavne cijene odnosno troškovi proizvod­nje (nabavna vrijednost) premašuju 1.000,00 kuna i ako je ­njihov vijek traja­nja du­lji od godinu dana. Prava ulaze u popis dugotrajne imovine samo ako je kod ­njihove nabave plaćena naknada.

(2) Popis dugotrajne imovine služi za utvrđiva­nje otpisa (amortizacije) dugotrajne imovine.

(3) U popis dugotrajne imovine unose se pojedinačna nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine, vijek traja­nja (korište­nja), k­njigovodstvena vrijednost i otpisi.

(4) Nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine, koja su unesena u popis dugotrajne imovine, otpisuje se u skladu s Pravil­nikom o amortizaciji. Ako se dobro dugotrajne imovine zbog unište­nja više ne može koristiti ili ako se proda, izuzme ili na drugi način otuđi, tada se ­nje­gova k­njigovodstvena vrijednost otpisuje u cijelosti.

11. PRIZNAVANJE IZDATAKA

Članak 21.

(1) Izdaci za materijal, robu, proizvode, energiju i usluge, koji služe za stjeca­nje dohotka, priznaju se u visini cijene nabave ili troška proizvod­nje.

(2) Izdaci osob­lja (plaće s porezima i doprinosima) priznaju se u visini stvarnih isplata, a uplaćeni doprinosi za vlastito mirovinsko te zdravstveno osigura­nje poduzetnika koji samostalno obav­ljaju djelatnost priznaju se do visine propisane posebnim zakonima za obvezno osigura­nje.

(3) Izdacima poslova­nja smatraju se i otpisi prema članku 20. stavku 4. ovoga Zakona.

(4) Izdacima otpisa ne smatraju se otpisi povećane vrijednosti dugotrajne imovine zbog revalorizacije.

(5) Iznimno od odredbi stavka 3. ovoga članka obveznicima poreza na dohodak koji obav­ljaju samostalne djelatnosti iz članka 15. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona, priznaju se u poreznom razdob­lju izdaci po osnovi jednokratnog ili ubrzanog djelomičnog otpisa opreme i poslovnih objekata nabav­ljenih u istom poreznom razdob­lju.

(6) Opremom iz stavka 5. ovoga članka smatraju se postroje­nja i strojevi, alati, pogonski, uslužni i uredski inventar, informatička oprema, namještaj, transportni uređaji i sredstva, osim osobnih automobila i drugih prijevoznih sredstava koja služe za osobni prijevoz poduzetnika i ­nje­govih posloprimaca, a poslovnim objektima smatraju se građevinski objekti za poslovne djelatnosti.

(7) Oprema otpisana prema stavku 5. ovoga članka obvezno se unosi u popis dugotrajne imovine.

12. IZDACI KOJI SE POREZNO NE PRIZNAJU

Članak 22.

(1) Pri utvrđiva­nju dohotka od samostalne djelatnosti ne odbijaju se s­ljedeći izdaci:

1. 70% izdataka reprezentacije (ugošće­nja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, izdataka za odmor, šport, rekreaciju i razonodu, izdataka za korište­nje osobnih motornih vozila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i drugih sličnih izdataka),

2. porez na dodanu vrijednost na vlastitu potroš­nju, a i besplatne isporuke i drugi izdaci,

3. primici poduzetnika koji obav­ljaju samostalnu djelatnost po osnovi naknada, potpora i nagrada, ako prelaze propisane iznose,

4. dnevnica i troškova službenog putova­nja poduzetnika koji obav­ljaju samostalnu djelatnost, iznad propisanih iznosa,

5. 30% izdataka u svezi s vlastitim ili unajm­ljenim osobnim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se po osnovi korište­nja tih sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća.

(2) Iznimno od stavka 1. točke 5. ovoga članka poslovnim izdacima smatraju se ukupno nastali izdaci za osigura­nje osobnih motornih vozila i drugih prijevoznih sredstava.

(3) Kao poslovni izdaci ne mogu se odbiti ni drugi izdaci koji nisu u izravnoj svezi s obav­lja­njem samostalne djelatnosti.

13. DOHODAK OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA

Članak 23.

(1) Dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajm­ljiva­nja stanova, soba i poste­lja putnicima i turistima, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava, primitaka od otuđe­nja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdob­lju nastali u svezi s tim primicima.

(2) Kod dohotka od imovine na teme­lju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, izdaci potrebni za ostvariva­nje dohotka od iznajm­ljiva­nja stanova, soba i poste­lja putnicima i turistima za koje je plaćena boravišna pristojba utvrđuju se u visini 50% od ostvarene najamnine.

(4) Kod ostvariva­nja dohotka od imovinskih prava izdaci se utvrđuju u visini stvarno nastalih, za koje porezni obveznik posjeduje uredne i vjerodostojne isprave.

(5) Dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđe­nja nekretnina i imovinskih prava. Otuđe­njem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos uz naknadu. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđe­nja mogu se odbiti kao izdaci.

(6) Dohodak od otuđe­nja nekretnine iz stavka 5. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanova­nje poreznom obvezniku ili uzdržavnim članovima ­nje­gove uže obite­lji iz članka 29. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon tri godine od dana nabave.

(7) Dohotak od otuđe­nja nekretnina i imovinskih prava iz stavka 5. ovoga članka ne oporezuje se ako je otuđe­nje izvršeno između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obite­lji te između razvedenih bračnih drugova ako je otuđe­nje u neposrednoj svezi s razvodom braka te nas­ljeđiva­njem nekretnina i imovinskih prava.

(8) Gubici od otuđe­nja nekretnina i imovinskih prava mogu se odbiti samo od dohotka od otuđe­nja nekretnina i imovinskih prava koji je ostvaren u istoj kalendarskoj godini.

(9) Dohodak od imovine i imovinskih prava oporezuje se samo ako se ne radi o dohotku koji se oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti te ako se na dohodak ne plaća porez na dobit.

14. PROCJENA DOHOTKA OD IMOVINE

Članak 24.

Ako pri utvrđiva­nju dohotka iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđe­nja nekretnina i imovinskih prava nije prijav­ljen ili nije prijav­ljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korište­nje odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

15. PROMJENA NAČINA UTVRÐIVANJA DOHOTKA OD IMOVINE

Članak 25.

(1) Porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdava­njem u najam ili zakup nekretnina a obveznik je poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, utvrđuje dohodak u skladu sa člancima od 18. do 22. ovoga Zakona.

(2) Porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdava­njem u najam ili zakup nekretnina, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost, može na vlastiti zahtjev utvrđivati dohodak u skladu sa člancima od 18. do 22. ovoga Zakona.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka porezni obveznik može plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak, u skladu s odredbama članka 17. ovoga Zakona.

16. DOHODAK OD KAPITALA

Članak 26.

(1) Dohotkom  od kapitala smatraju se primici po osnovi dividendi, udjela u dobiti na teme­lju udjela u kapitalu i kamata, ostvareni u poreznom razdob­lju.

(2) Dividendama i udjelima u dobiti na teme­lju udjela u kapitalu iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i izuzima­nja imovine i korište­nja usluga od strane vlasnika i suvlasnika trgovačkih društava za ­njihove privatne potrebe izvršeni tijekom poreznog razdob­lja na teret dobiti tekuće­g razdob­lja.

(3) Dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primici po osnovi udjela u dobiti članova uprave i zaposlenika trgovačkih društava koje ostvaruju putem dodjele ili opcijske kup­nje vlastitih dionica.

(4) Dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi dividendi i udjela u dobiti ako su dividende i ti udjeli iskorišteni za uveća­nje teme­ljnog kapitala društva.

(5) Pri utvrđiva­nju dohotka od kapitala izdaci se ne priznaju.

17. ZAJEDNIČKI DOHODAK

Članak 27.

(1) Ako više fizičkih osoba ostvaruje dohodak zajedničkim obav­lja­njem samostalne djelatnosti (supoduzetništvo), svaka fizička osoba (supoduzetnik) plaća porez na dio dohotka koji joj pripada od zajedničke samostalne djelatnosti.

(2) Dohodak ostvaren obav­lja­njem zajedničke samostalne djelatnosti iz članka 15. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona, utvrđuje se kao jedinstveni dohodak u skladu s odredbama članaka od 18. do 22. ovoga Zakona. Zajednički ostvaren dohodak dijeli se na pojedine supoduzetnike prema ugovoru. Ako ugovor nije sklop­ljen dohodak se dijeli na jednake dijelove.

(3) Dijelu dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvr­đenog prema stavku 2. ovoga članka, dodaju se primici koje pojedini supoduzetnik ostvari za svoj rad ili druge naknade, a koji su kao poslovni izdaci sma­njili dohodak od zajedničke djelatnosti. Od dijela dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka odbijaju se izdaci koji su nastali pojedinom supoduzetniku, a kao poslovni izdaci nisu sma­njili dohodak od zajedničke djelatnosti.

(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se i na slučajeve kada više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak od imovine i imovinskog prava (suvlasnici, supoduzetnici i drugi).

(5) Zajednički dohodak od imovine i imovinskih prava utvrđuje se prema odredbama članka 23. i 24. ovoga Zakona.

(6) Supoduzetnici koji ostvaruju zajednički dohodak iz stavka 1. i 4. ovoga članka obvezni su imenovati nosite­lja zajedničke djelatnosti, koji je prvenstveno odgovoran za vođe­nje poslovnih k­njiga, plaća­nje poreznih i drugih obveza, podnoše­nje prijava i izvješća i izvršava­nje drugih propisanih obveza koje proizlaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava. Inozemni porezni obveznik ne može biti imenovan nosite­ljem zajedničke djelatnosti. Ako supoduzetnici ne imenuju nosite­lja zajed­ničke djelatnosti, imenovat će ga Porezna uprava.

(7) Nosite­lj zajedničke djelatnosti iz stavka 6. ovoga članka obvezan je po isteku poreznog razdob­lja (kalendarske godine) ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti.

(8) Prijava o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti podnosi se do kraja mjeseca siječ­nja tekuće za proteklu godinu.

IV. POREZNI GUBITAK

Članak 28.

(1) Porezni gubitak koji se kod utvrđiva­nja ukupnog iznosa dohotka iz članka 3. stavka 1. ili 2. ovoga Zakona ne može nadoknaditi (odbiti) u poreznom razdob­lju u kojemu je nastao, prenosi se i nadoknađuje uma­nje­njem porezne osnovice u s­ljedećim poreznim razdob­ljima.

(2) Porezni obveznik gubi pravo na odbitak poreznog gubitka iz stavka 1. ovoga članka istekom pete godine od godine za koju je utvrđen.

(3) Pri nadoknađiva­nju gubitak se odbija nakon uma­nje­nja porezne osnovice za plaće novozaposlenih iz članka 43. ovoga Zakona, a prije osobnih odbitaka iz članka 29. ovoga Zakona. Odbitak gubitka je dopušten u tekućem poreznom razdob­lju ako se nije mogao odbiti (nadoknaditi) u prethodnim poreznim razdob­ljima. Preneseni gubici se nadoknađuju prema redoslijedu ­njihova nastanka.

V. OSOBNI ODBITAK

Članak 29.

(1) Tuzemni porezni obveznici mogu od ukupnog iznosa ostvarenog dohotka prema članku 3. stavku 1. ovog Zakona za svaki mjesec razdob­­­­lja za koje se utvrđuje porez odbiti osnovni osobni odbitak u visini od 1.250,00 kuna. Tuzemnim poreznim obveznicima se kod ostvarene mirovine priznaje osobni odbitak u visini mirovine ostvarene u poreznom razdob­­­­lju, a najviše do 2.500,00 kuna mjesečno.

(2) Tuzemni porezni obveznici mogu odbiti i s­­­­ljedeće osobne odbitke:

1. 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za uzdržavanoga bračnog druga i druge uzdržavane članove uže obite­­­­lji i prvo dijete,

2. 0,7 osnovnoga osobnog odbitka za drugo dijete, 1,00 za treće dijete, 1,4 za četvrto dijete, 1,9 za peto dijete, a za svako da­­­­lj­­­­nje dijete faktor osnovnoga osobnog odbitka progresivno se povećava, i to za 0,6, 0,7, 0,8, 0,9, 1,0… više u odnosu prema faktoru osnovnoga osobnog odbitka za prethodno dijete,

3. 0,3 osnovnoga osobnog odbitka za uzdržavanog člana uže obite­­­­lji, djecu i poreznog obveznika ako su osobe s invaliditetom.

(3) Fizičke osobe čiji dohodak ili čiji drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom prelaze osobni odbitak iz stavka 2. ovoga članka ne smatraju se uzdržavanima. Ako više osoba uzdržava člana ili članove uže obite­­­­lji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve koji te članove uzdržavaju, osim ako se ne sporazume drukčije.

(4) Osobni se odbici iz stavka 1. i 2. ovoga članka zbrajaju. Djecom u smislu stavka 2. točke 1. i 2. ovoga članka smatraju se djeca koju rodite­­­­lji, starate­­­­lji, usvojite­­­­lji, poočimi i pomajke uzdržavaju.

(5) Drugim uzdržavanim članovima uže obite­­­­lji u smislu stavka 2. točke 1. ovoga članka smatraju se rodite­­­­lji poreznog obveznika i rodite­­­­lji ­­­­nje­govog bračnog druga te preci i potomci u izravnoj liniji, a i bivši bračni drugovi za koje porezni obveznik plaća alimentaciju.

(6) Porezni obveznik može koristiti osobne odbitke iz stavka 1. i 2. ovoga članka u razdob­­­­lju za koje postoji porezna obveza i u kojem se osoba uzdržava. Razdob­­­­lje se zaokružuje u korist poreznog obveznika na pune mjesece.

(7) Tuzemnim poreznim obveznicima osobni odbitak uve­ćava se i za iznose plaćene za zdravstveno osigura­­­­nje ako porezni obveznik nije drukčije osiguran, do visine propisanoga obveznog doprinosa za zdravstveno osigura­­­­nje koji plaćaju poslodavac i posloprimac.

(8) Inozemni porezni obveznici mogu u poreznom razdob­­­­lju odbiti osobni odbitak u visini osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka i plaćene doprinose za zdravstveno osigura­­­­nje u tuzemstvu do visine zakonom propisanih doprinosa za posloprimca i poslodavca.

VI. POSTUPAK ZA UTVRÐIVANJE I NAPLATU POREZA

1. UTVRÐIVANJE GODIŠNJEG POREZA

Članak 30.

(1) Porez na dohodak za koji se podnosi godiš­­­­nja porezna prijava obračunava se godiš­­­­nje.

(2) Porez na dohodak obračunava se po stopi od 15% od godiš­­­­nje porezne osnovice do visine dvostrukog osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku godiš­­­­nje porezne osnovice između dvostrukog i peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka i po stopi od 35% na iznos porezne osnovice koji prelazi iznos peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka.

(3) Godiš­­­­nji se porez na dohodak utvrđuje prema poreznoj osnovici iz članka 3. ovoga Zakona, s time što se od utvrđenog poreza odbijaju iznosi plaćenog predujma po svim oblicima dohotka, osim predujma po osnovi dohotka od kapitala.

(4) Ako je tuzemni porezni obveznik ostvario dohodak u inozemstvu (inozemni dohodak) i ako je taj dohodak oporezovan u inozemstvu porezom koji odgovara tuzemnom porezu na dohodak, porez plaćen u inozemstvu uračunava se na propisani način u tuzemni porez na dohodak.

(5) Obveznicima poreza na dohodak porez se utvrđuje poreznim rješe­­­­njem.

(6) Porez na dohodak po godiš­­­­njoj poreznoj prijavi plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješe­­­­nja poreznom obvezniku.

(7) Ako je porezni obveznik tijekom poreznog razdob­­­­lja platio veći predujam od poreza na dohodak utvrđenog rješe­­­­njem, više plaćeni porez vraća se poreznom obvezniku na ­­­­nje­gov zahtjev ili mu se uračunava u predujam za iduće razdob­­­­lje.

2. GODIŠNJA POREZNA PRIJAVA

Članak 31.

(1) Obveznici poreza na dohodak dužni su nakon isteka poreznog razdob­­­­lja (kalendarske godine) podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja.

(2) Godiš­­­­nja porezna prijava podnosi se nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja ve­­­­ljače tekuće godine za prethodnu godinu.

(3) Porezni obveznik koji je tijekom poreznog razdob­­­­lja ostvario dohodak od:

1. nesamostalnog rada istodobno samo kod jednog poslodavca i/ili,

2. druge samostalne djelatnosti iz članka 15. stavka 4. točke 1. ovoga Zakona i/ili,

3. druge samostalne djelatnosti iz članka 15. stavka 4. točke 2. i 3. ovoga Zakona i/ili,

4. kapitala iz članka 26. ovoga Zakona i/ili,

5. samostalne djelatnosti iz članka 32. ovoga Zakona i/ili,

6. nesamostalnog rada iz članka 33. stavka 5. ovoga Zakona i/ili,

7. iznajm­­­­ljiva­­­­nja stanova, soba i poste­­­­lja putnicima i turistima za koje je plaćena boravišna pristojba iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona,

ne podnosi poreznu prijavu za te dohotke, a plaćeni predujmovi poreza po odbitku smatraju se konačno utvrđenim porezom na pojedinačno ili ukupno ostvaren dohodak po tim osnovama.

(4) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka, osim za dohodak iz članka 26. ovoga Zakona, porezni obveznik je obvezan podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu ako isplatite­­­­lj dohotka ili sam porezni obveznik nije obračunao, obustavio i uplatio predujam poreza na dohodak i prireza na propisan način.

(5) Ako porezni obveznik ostvari dohodak iz više odnosa po osnovi nesamostalnog rada istodobno ili ako ostvari taj dohodak izravno iz inozemstva (bez posredstva tuzemnog poslodavca) ili ako ostvari i druge oblike dohotka izravno iz inozemstva ili ako ostvari i druge oblike dohotka za koje je propisana obveza podnoše­­­­nja godiš­­­­nje porezne prijave ili ako je Porezna uprava zatražila od poreznog obveznika da naknadno plati porez po osnovi nesamostalnog rada, dužan je podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu.

(6) Ako je porezni obveznik tijekom godine ostvario sam oblike dohotka iz stavka 3. ovoga članka, može podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu radi ostvariva­­­­nja prava na neiskorišteni osobni odbitak ili dio osobnog odbitka iz članka 29. ovoga Zakona, prava na ravnomjerno godiš­­­­nje oporeziva­­­­nje, odnosno godiš­­­­nje izravna­­­­nje porezne osnovice, prava na uma­­­­nje­­­­nje porezne osnovice za nastale izdatke u ostvariva­­­­nju primitaka od djelatnosti iz članka 15. stavka 4. točke 2. ovoga Zakona te radi iskorište­­­­nja drugih prava propisanih zakonima.

(7) Obveznicima poreza na dohodak koji su obvezni podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu, a istu ne podnesu ili ako su podaci iz godiš­­­­nje porezne prijave netočni ili nepotpuni, porez na dohodak utvrđuje se procjenom.

3. UTVRÐIVANJE PAUŠALNOG POREZA

Članak 32.

(1) Poreznom obvezniku koji obav­­­­lja djelatnost iz članka 15. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, porez na dohodak može se utvrđivati i u paušalnom iznosu. Samostalne djelatnosti koje će se paušalno oporezivati i visinu paušalnog dohotka ovisno o području na kojem se ta djelatnost obav­­­­lja, utvrđuje ministar financija na prijedlog nadležnih strukovnih komora.

(2) Godiš­­­­nji porez u paušalnom iznosu utvrđuje Porezna uprava rješe­­­­njem. Rješe­­­­njem utvrđeni godiš­­­­nji porezni obveznici plaćaju mjesečno, do kraja svakog mjeseca za tekući mjesec, u visini 1/12 godiš­­­­nje­g poreza.

(3) Porezna uprava može na teme­­­­lju obav­­­­ljenog nadzora i prikup­­­­ljenih podataka o ostvarenom prometu, ukinuti rješe­­­­nje iz stavka 2. ovoga članka i donijeti rješe­­­­nje o plaća­­­­nju predujma poreza u skladu s člankom 35. stavak 1. ovoga Zakona, ako utvrdi da je porezni obveznik ostvario dohodak iznad iznosa koji primjenom propisane porezne stope premašuje utvrđeni paušalni iznos poreza.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka porezni obveznik je obvezan prijeći na utvrđiva­­­­nje dohotka od samostalne djelatnosti na način propisan odredbama članaka 18. do 22. ovoga Zakona.

4. UTVRÐIVANJE PREDUJMA POREZA NA
DOHODAK OD NESAMOSTALNOG RADA

Članak 33.

(1) Kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustav­­­­lja i uplaćuje poslodavac, isplatite­­­­lj mirovine ili sam porezni obveznik. Dužnik poreza na dohodak je posloprimac i umirov­­­­ljenik.

(2) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada se obračunava, obustav­­­­lja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

(3) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada ostvarenih tijekom jednog mjeseca uma­­­­njen za izdatke iz članka 13. stavka 1. i 3. ovoga Zakona koji su plaćeni i uma­­­­njen za iznos mjesečnih osobnih odbitaka iz članka 29. ovoga Zakona.

(4) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se po stopi od 15% od mjesečne porezne osnovice do visine dvostrukog osnovnog osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku mjesečne porezne osnovice između dvostrukog i peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka, a po stopi od 35% na razliku mjesečne porezne osnovice iznad peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka.

(5) Odbitak poreza na dohodak po osnovi nesamostalnog rada koji kod isplatite­­­­lja ne traje duže od 10 dana (80 sati) i isplaćeni dohodak ne iznosi više od 1.250,00 kuna mjesečno, obav­­­­lja poslodavac po stopi od 25% bez obračunava­­­­nja osobnih odbitaka iz članka 29. ovoga Zakona.

(6) U slučajevima iz stavka 5. ovoga članka obustav­­­­ljeni (odbijeni) i uplaćeni porez smatra se konačno utvrđenim porezom za porezno razdob­­­­lje, pa porezni obveznici za taj dohodak nisu obvezni podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu. Porezni obveznik ima pravo taj dohodak i uplaćene iznose predujma poreza unijeti u godiš­­­­nju poreznu prijavu.

(7) Inozemna organizacija, koja ne uživa diplomatski imunitet u Republici Hrvatskoj i službenici te organizacije sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj dužni su pri isplati dohotka od nesamostalog rada zaposlenim građanima ili stranim držav­­­­ljanima obračunati porez po odredbama stavka 1. do 4., odnosno stavka 5. ovoga članka i uplatiti ga u roku od osam dana od dana isplate.

(8) Porezni obveznik zaposlen u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu strane države, u međunarodnoj organizaciji ili u predstavništvu ili organizaciji koja na teritoriju Republike Hrvatske ima diplomatski imunitet, kada je porezni obveznik i po ovom Zakonu, dužan je sam obračunati predujam poreza od nesamostalnog rada na način iz stavka 1. do 4., odnosno stavka 5. ovoga članka i uplatiti ga u roku od osam dana od dana isplate.

(9) Porezni obveznici koji dohodak od nesamostalnog rada ostvare neposredno iz inozemstva, dužni su na taj dohodak sami obračunati predujam poreza od nesamostalnog rada na način iz stavka 1. do 4., odnosno stavka 5. ovoga članka i uplatiti ga u roku od osam dana od dana primitka dohotka.

5. POREZNE KARTICE

Članak 34.

(1) Predujam poreza kod dohotka od nesamostalnog rada utvrđuje se na teme­­­­lju porezne kartice koju za posloprimca ili umirov­­­­ljenika imaju poslodavci i isplatite­­­­lji mirovina. Poreznu karticu besplatno izdaje Porezna uprava, a poslodavci i isplatite­­­­lji mirovina dužni su je čuvati dok posloprimac kod ­­­­njih radi, odnosno dok se isplaćuje mirovina.

(2) Podatke o isplaćenim plaćama i mirovinama i obustav­­­­ljenom i uplaćenom porezu iz poreznih kartica posloprimaca i umirov­­­­ljenika, poslodavac i isplatite­­­­lj mirovine dostav­­­­lja Poreznoj upravi do 31. siječ­­­­nja tekuće godine za proteklu godinu.

(3) Poslodavci i isplatite­­­­lji mirovina obvezni su o isplaćenom dohotku od nesamostalnog rada i uplaćenom porezu na dohodak sastav­­­­ljati i Poreznoj upravi dostav­­­­ljati i druge propisane evidencije.

6. UTVRÐIVANJE PREDUJMA POREZA NA
DOHODAK OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI

Članak 35.

(1) Kod dohotka od samostalne djelatnosti iz članka 15. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona mjesečni predujam se plaća prema rješe­­­­nju Porezne uprave.

(2) Rješe­­­­nje o predujmu vrijedi do izmjene, odnosno do utvrđiva­­­­nja novog predujma.

(3) Porezna uprava može, na zahtjev poreznog obveznika, izmijeniti visinu predujma. Zahtjev se teme­­­­lji na podnesku koji sadrži sve bitne sastojke iz porezne prijave, koji se odnose na proteklo razdob­­­­lje tekuće godine.

(4) Na početku obav­­­­lja­­­­nja samostalne djelatnosti predujmovi se utvrđuju na teme­­­­lju podataka koje je porezni obveznik dao o predviđenom iznosu svoga dohotka.

(5) Predujmovi poreza na dohodak iz stavka 1. ovoga članka plaćaju se mjesečno do pos­­­­ljed­­­­nje­g dana u mjesecu za prethodni mjesec.

(6) Porezna uprava može na teme­­­­lju obav­­­­ljenog očevida i va­­­­nj­skog nadzora, podataka iz obrađenih godiš­­­­njih poreznih prijava ili drugih podataka o poslova­­­­nju poreznog obveznika s kojima raspolaže, izmijeniti rješe­­­­nje iz stavka 1. ovoga članka i utvrditi nove iznose mjesečnih predujmova.

7. UTVRÐIVANJE PREDUJMA POREZA NA
DOHODAK PO ODBITKU

Članak 36.

(1) Predujam poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji inozemni porezni obveznici ostvare obav­­­­lja­­­­njem povremene samostalne umjetničke, artističke, zabavne, športske, k­­­­njiževne i likovne djelatnosti, uk­­­­ljučujući i djelatnosti u svezi s tiskom, radiom i televizijom te zabavnim priredbama, plaća se po odbitku, od ukupne naknade uma­­­­njene za izdatke u visini 40%, po stopi od 25% bez prava na osobne odbitke iz članka 29. ovoga Zakona. Tako plaćeni predujmovi smatraju se konačnim porezom.

(2) Predujam poreza na dohodak od drugih samostalnih dje­latnosti iz članka 15. stavka 4. točke 2. i 3. ovoga Zakona obra­čunavaju, obustav­­­­ljaju i uplaćuju isplatite­­­­lji dohotka po stopi od 35%, bez prava na osobne odbitke iz članka 29. ovoga Zakona. Na isti način isplatite­­­­lji obračunavaju i obustav­­­­ljaju predujam poreza iz dohotka koje­ga ostvare inozemni porezni obveznici obav­­­­lja­­­­njem djelatnosti iz članka 15. stavka 2. ovoga Zakona. Plaćeni pred­ujmovi poreza na dohodak smatraju se konačno utvrđenim porezom na dohodak i porezni obveznik za te dohotke nije obvezan podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu.

(3) Predujam poreza na dohodak članova predstavničkih i izvršnih tijela državne vlasti, tijela područne (re­gionalne) samouprave i tijela jedinica lokalne samouprave iz članka 15. stavka 4. točke 1. ovoga Zakona, obračunavaju, obustav­­­­ljaju i uplaćuju is­pla­tite­­­­lji dohotka, kao porez na dohodak od nesamostalnog rada prema članku 33. stavku 1., 2., 3. i 4., odnosno članku 33. stavku 5. i 6. ovoga Zakona.

(4) Predujam poreza prema stavku 1., 2. i 3. ovoga članka obračunava, obustav­­­­lja i uplaćuje isplatite­­­­lj dohotka, kao porez po odbitku, prilikom svake isplate dohotka i istodobno s isplatom.

8. UTVRÐIVANJE PREDUJMA POREZA NA
DOHODAK OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA

Članak 37.

(1) Kod dohotka od imovine ostvarene od najamnine i zakupnine predujmovi poreza plaćaju se prema rješe­­­­nju Porezne uprave i to do pos­­­­ljed­­­­nje­g dana u mjesecu za tekući mjesec. Prilikom utvrđiva­­­­nju predujma poreza ne uzima se u obzir osobni odbitak poreznog obveznika. Predujam poreza na dohodak plaća porezni obveznik po postupku i na način iz članka 35. ovoga Zakona.

(2) Kod dohotka od imovine ostvarenog iznajm­­­­ljiva­­­­njem stanova, soba i poste­­­­lja putnicima i turistima iz članka 23. stavka 1. i 3. ovoga Zakona predujam poreza obračunava, obustav­­­­lja i uplaćuje isplatite­­­­lj dohotka, odnosno sam porezni obveznik (kod izravnog iznajm­­­­ljiva­­­­nja), pri svakoj naplati najamnine i istodobno s naplatom, od ukupne naknade, primjenom stope od 25%, bez osobnog odbitka iz članka 29. ovoga Zakona. Utvrđeni predujam poreza smatra se konačnim porezom, pa porezni obveznik za ovaj dohodak nije obvezan podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu. Ako porezni obveznik po toj osnovi podnosi godiš­­­­nju poreznu prijavu, od primitaka se odbijaju stvarno nastali izdaci, na teme­­­­lju urednih i vjerodostojnih isprava.

(3) Predujam poreza na dohodak od imovinskih prava obra­čunavaju, obustav­­­­ljaju i uplaćuju isplatite­­­­lji dohotka kao predujam poreza po odbitku istodobno s isplatom dohotka i to od ukupne naknade primjenom stope od 25%, bez osobnog odbitka iz članka 29. ovoga Zakona.

(4) Predujam poreza na dohodak od otuđe­­­­nja nekretnina i imovinskih prava plaćaju porezni obveznici prema rješe­­­­nju Porezne uprave jednokratno na pojedinačno ostvareni dohodak i to u roku od osam dana od dana primitka rješe­­­­nja Porezne uprave o utvrđenom porezu na dohodak. Predujam se utvrđuje od porezne osnovice primjenom stope od 35%. Plaćeni predujam smatra se konačno plaćenim porezom, pa porezni obveznici za taj dohodak nisu obvezni podnijeti godiš­­­­nju poreznu prijavu.

(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poreznim obveznicima koji kao jedini vlasnici daju u najam ili zakup nekretnine na području Republike Hrvatske pravnim osobama i fizičkim osobama koje obav­­­­ljaju samostalnu djelatnost na području Republike Hrvatske, uz najamninu koja je ugovorena u novcu prema tržišnoj vrijednosti zakupnine, predujam poreza može se utvrđivati i po odbitku, ako nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost. U tom slučaju predujam poreza utvrđuje i uplaćuje najmoprimate­­­­lj ili zakupoprimate­­­­lj mjesečno, do kraja mjeseca za tekući mjesec, neovisno o odredbama zak­­­­ljučenog ugovora. Predujam poreza po odbitku utvrđuje se od najamnine ili zakupnine, primjenom stope od 25%, bez mogućnosti uma­­­­nje­­­­nja porezne osnovice za priznate izdatke i za osobne odbitke poreznog obveznika.

9. UTVRÐIVANJE PREDUJMA POREZA NA
DOHODAK OD KAPITALA

Članak 38.

(1) Predujam poreza na dohodak od dividendi i udjela u dobiti na teme­lju udjela u kapitalu iz članka 26. ovoga Zakona, obračunavaju, obustav­­­­ljaju i uplaćuju isplatite­­­­lji istodobno s isplatom, kao porez po odbitku, po stopi od 15%.

(2) Predujam poreza na dohodak od izuzima­nja iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, plaća se po odbitku po stopi od 35%.

(3) Predujam poreza na dohodak od kamata iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona, plaća se po odbitku, po stopi od 35%.

(4) Ako se tijekom poreznog razdob­lja isplaćuju predujmovi dividendi i udjela u dobiti, predujam poreza plaća se po odbitku po stopi od 35%.

(5) Predujam poreza na dohodak po osnovi primitaka iz članka 26. stavka 3. ovoga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 15%.

nastavak na str.2