| Zakon o policiji |
|
|
|
Zakon o policiji
(NN 129/00) I. UVODNE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju: policijski poslovi, organizacija policije, policijske ovlasti i radnopravni položaj policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova. Članak 2. Policija je javna služba Ministarstva unutarnjih poslova koja obavlja određene poslove propisane zakonom (u daljnjem tekstu: policijski poslovi). Policija građanima pruža zaštitu njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda i zaštitu drugih Ustavom zaštićenih vrijednosti u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima. Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) uz policijske poslove obavlja i druge unutarnje poslove određene zakonom. Članak 3. Policijski poslovi utvrđeni ovim Zakonom su: 1. zaštita života, prava, sigurnosti i nepovredivosti osobe, 2. zaštita imovine, 3. sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela, prijestupa i prekršaja, 4. traganje za počiniteljima kaznenih djela, prijestupa i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, 5. nadzor i upravljanje cestovnim prometom, 6. poslovi sa strancima na temelju zakona, 7. nadzor i osiguranje državne granice, 8. drugi poslovi određeni zakonom. Policijske poslove obavljaju policijski službenici Ministarstva u sjedištu i područnim ustrojstvenim jedinicama. Članak 4. Policija poduzima hitne mjere nužne za otklanjanje izravne opasnosti za ljude i imovinu, kad te mjere ne mogu pravodobno poduzeti nadležna tijela. Policija pruža pomoć tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama u slučaju opće opasnosti uzrokovane prirodnim nepogodama ili epidemijama. Članak 5. Ako se pri izvršenju akata tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima opravdano očekuje otpor, policija će tim tijelima pružiti pomoć radi osiguranja provedbe izvršenja. Načelnik policijske uprave odlučit će o načinu pružanja pomoći i o tome će obavijestiti podnositelja zahtjeva najkasnije dva dana prije tražene pomoći. Članak 6. Kada fizička ili pravna osoba podnese prijavu protiv policijskog službenika ili ustrojstvene jedinice, smatrajući da su joj nezakonitom ili nepravilnom radnjom policijskog službenika povrijeđena njena prava, obaveza je izvijestiti podnositelja prijave o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama u roku od 30 dana od dana prijama prijave. Članak 7. Ministar unutarnjih poslova dužan je Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora najmanje jednom godišnje podnijeti pisano izvješće o obavljanju policijskih poslova, a Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora i češće, na njegovo traženje, i za pojedinačne slučajeve. Članak 8. Policija na zahtjev građana, izravno ili putem sredstava javnog priopćavanja, informira o događajima i pojavama iz svoga djelokruga, koja su od interesa za građane te mjerama koje se tim povodom poduzimaju. Policija izravno informira građane i pravne osobe o pitanjima iz svoga djelokruga za rješavanje kojih postoji njihov osnovan interes. Izvješća i informacije iz stavka 1. i 2. ovoga članka daje ministar unutarnjih poslova ili osoba koju on za to ovlasti. Davanje informacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka uskratit će se ili odgoditi kada se radi o državnoj, vojnoj, službenoj ili poslovnoj tajni. Članak 9. Policija surađuje s tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i jedinicama lokalne samouprave na poduzimanju mjera radi ostvarenja sigurnosti građana i imovine. Policija surađuje i s drugim tijelima, organizacijama, zajednicama, nevladinim organizacijama, građanskim udrugama i samoorganiziranim građanima radi razvijanja partnerstva u sprječavanju ili otkrivanju nedopuštenog ponašanja i počinitelja. Radi ostvarivanja ciljeva sadržanih u stavku 1. i 2. ovoga članka mogu se osnivati koordinirajuća tijela. Članak 10. Policijski službenik dužan je u svako doba poduzeti nužne radnje radi zaštite života i osobne sigurnosti ljudi i imovine. II. ORGANIZACIJA POLICIJE Članak 11. Ministarstvo radi stvaranja uvjeta rada: 1. utvrđuje kadrovske i obrazovne potrebe, 2. donosi razvojne, organizacijske i druge temeljne smjernice za rad, 3. donosi planove o korištenju materijalno-financijskih sredstava, 4. donosi i provodi planove o izgradnji i korištenju informacijskog sustava, 5. donosi i provodi planove o izgradnji i korištenju radiokomunikacijskog i telekomunikacijskog sustava, 6. donosi i provodi planove o izgradnji i korištenju sigurnosno-zaštićenog kriptološkog sustava, 7. utvrđuje potrebe i nabavlja tehnička sredstva, 8. organizira međunarodnu suradnju, 9. obavlja utvrđene poslove u vezi s Visokom policijskom školom, 10. organizira i provodi unutarnji nadzor, 11. obavlja druge poslove određene zakonom. Članak 12. Za obavljanje policijskih poslova u Ministarstvu se osniva Ravnateljstvo policije (u daljnjem tekstu: Ravnateljstvo), kao upravna organizacija u sastavu Ministarstva. Zadaće Ravnateljstva su: 1. praćenje i analiza stanja sigurnosti i pojava koje pogoduju nastanku i razvitku kriminaliteta, 2. usklađivanje, usmjeravanje i nadziranje rada policijskih uprava, 3. izravno sudjelovanje u obavljanju određenih složenijih poslova iz djelokruga rada policijskih uprava, 4. briga o provođenju međunarodnih ugovora o policijskoj suradnji i drugih međunarodnih akata za koje je nadležno, 5. organiziranje i provođenje kriminalističkih vještačenja, 6. stvaranje uvjeta za rad Policijske akademije, 7. donošenje standarda za opremu i materijalno-tehnička sredstva, 8. sukladno posebnim propisima briga o spremnosti policije za djelovanje u izvanrednim uvjetima. Ravnateljstvom upravlja pomoćnik ministra-ravnatelj. Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra unutarnjih poslova imenuje i razrješuje ravnatelja. Članak 13. Radi obavljanja poslova iz članka 3. ovoga Zakona, na području Republike Hrvatske ustrojavaju se policijske uprave. Na temelju pokazatelja o veličini područja, broju stanovništva, broju kaznenih djela, prijestupa i prekršaja te značajkama prometnih pravaca i zemljopisnom položaju, policijske uprave svrstavaju se u četiri kategorije. Vlada Republike Hrvatske uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova utvrđuje kategoriju pojedine policijske uprave. Članak 14. U obavljanju policijskih poslova iz članka 3. ovoga Zakona, policijska uprava na području za koje je osnovana: 1. prati i analizira stanje sigurnosti i pojave koje pogoduju nastanku i razvitku kriminaliteta, 2. organizira, usklađuje, usmjerava i nadzire rad policijskih postaja, 3. izravno sudjeluje u obavljanju složenijih poslova iz djelokruga rada policijske postaje, 4. obavlja i provodi utvrđene mjere u graničnoj kontroli i osiguranju državne granice, 5. poduzima mjere radi zaštite određenih osoba i objekata, 6. obavlja druge poslove utvrđene posebnim propisima. Policijskom upravom upravlja načelnik policijske uprave. Ministar unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: ministar) na prijedlog ravnatelja imenuje i razrješuje načelnika policijske uprave. Prije podnošenja prijedloga ravnatelj će zatražiti mišljenje županijske skupštine ili Skupštine Grada Zagreba. Članak 15. Za izravno obavljanje policijskih i drugih poslova u policijskoj upravi osniva se policijska postaja. Na temelju pokazatelja iz članka 13. stavka 2. ovoga Zakona policijske postaje svrstavaju se u tri kategorije. Vlada Republike Hrvatske uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova utvrđuje kategoriju pojedine policijske postaje. Policijskom postajom upravlja načelnik policijske postaje. Ravnatelj na prijedlog načelnika policijske uprave imenuje i razrješuje načelnika policijske postaje. III. POLICIJSKE OVLASTI Članak 16. Policijske ovlasti propisane ovim Zakonom su: 1. provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, 2. pozivanje, 3. dovođenje, 4. traganje za osobama i predmetima, 5. privremeno ograničenje slobode kretanja, 6. davanje upozorenja i zapovijedi, 7. privremeno oduzimanje predmeta, 8. poligrafsko testiranje, 9. pregled prostorija, prostora, objekata i dokumentacije, 10. pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, 11. osiguranje i pregled mjesta događaja, 12. zaprimanje prijava, 13. javno raspisivanje nagrade, 14. snimanje na javnim mjestima, 15. uporaba sredstava prisile, 16. zaštita žrtava kaznenih djela i drugih osoba, 17. prikupljanje, obrada i korištenje osobnih podataka. Policijske ovlasti iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje policijski službenik. Članak 17. Policijskom službeniku Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) izdaje službenu značku i službenu iskaznicu. Policijski službenik dužan je nositi odoru kada obavlja poslove održavanja javnog reda i mira, nadzora i upravljanja prometom na cestama, nadzora i zaštite državne granice ili obavlja druge poslove prema propisima o načinu postupanja policije. Poslove iz stavka 2. ovoga članka policijski službenik može po nalogu nadređenog službenika obavljati i bez odore. Članak 18. Policijski službenik ovlašten je nositi oružje i streljivo. Oružje i streljivo, kao i druga sredstva prisile, policijski službenik upotrebljava pod uvjetima određenim ovim Zakonom. Članak 19. U primjeni policijskih ovlasti policijski službenik je dužan postupati čovječno i poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe te druga temeljna prava i slobode čovjeka. Članak 20. Policijski službenik dužan je prije početka primjene policijske ovlasti predstaviti se pokazivanjem službene značke i službene iskaznice. Iznimno, policijski službenik neće se predstaviti na način određen u stavku 1. ovoga članka, ako stvarne okolnosti primjene policijske ovlasti ukazuju da bi to moglo ugroziti postizanje njenoga cilja. U tom slučaju policijski službenik će tijekom izvršenja policijske ovlasti na svoje svojstvo upozoriti riječju “Policija!”. Čim prestanu okolnosti iz stavka 2. ovoga članka, policijski službenik predstavit će se na način određen stavkom 1. ovoga članka. Članak 21. Primjena policijske ovlasti mora biti razmjerna potrebi zbog koje se poduzima. Primjena policijske ovlasti ne smije izazvati veće štetne posljedice od onih koje bi nastupile da policijska ovlast nije primijenjena. Između više policijskih ovlasti, primijenit će se ona kojom se s najmanje štetnih posljedica i u najkraćem vremenu postiže njen cilj. Članak 22. Policijske ovlasti policijski službenik primjenjuje prema vlastitoj odluci, po zapovijedi nadređenog službenika i po nalogu nadležnog tijela. Policijski službenik dužan je izvršiti zapovijed nadređenog službenika i nalog nadležnog tijela, a neće ih izvršiti ako bi time počinio kazneno djelo. Članak 23. Ovlasti iz ovoga Zakona policijski službenik primjenjuje i prema vojnim osobama ako posebnim propisom nije drukčije određeno. O postupanju iz stavka 1. ovoga članka policijski službenik dužan je odmah izvijestiti Vojnu policiju. Članak 24. Policijske ovlasti prema maloljetnim osobama, mlađim punoljetnim osobama i u predmetima kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika primjenjuju policijski službenici posebno osposobljeni za poslove suzbijanja maloljetničke delinkvencije. Iznimno, policijske ovlasti primijenit će drugi policijski službenik ako zbog okolnosti slučaja ne može postupati policijski službenik posebno osposobljen za poslove suzbijanja maloljetničke delinkvencije. Policijske ovlasti prema maloljetnoj osobi primjenjuju se u nazočnosti njenog roditelja ili skrbnika, osim ako zbog posebnih okolnosti ili neodgodivosti postupanja to nije moguće. 1. Provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta Članak 25. Ovlast provjere identiteta osobe primijenit će se prema osobi: 1. koju treba uhititi, dovesti, zadržati ili uputiti nadležnim tijelima državne vlasti, 2. od koje prijeti opasnost koja zahtijeva policijsko postupanje, 3. nad kojom se obavlja pregled ili pretraga ili se poduzimaju druge zakonom propisane mjere i radnje, 4. koja se zatekne u tuđem domu, objektu i drugim prostorima ili u prijevoznom sredstvu nad kojim se obavlja pregled ili pretraga, ako je provjera identiteta potrebna, 5. koja se zatekne na prostoru ili u objektu na kojem je privremeno ograničena sloboda kretanja, ako je provjera identiteta potrebna, 6. koja prijavljuje izvršenje kaznenog djela, prijestupa ili prekršaja ili počinitelje tih djela, odnosno priopćava obavijesti od interesa za rad policije, 7. koja svojim ponašanjem izaziva sumnju da je počinitelj kaznenog djela prijestupa ili prekršaja ili da ga namjerava počiniti ili po osobnom izgledu nalikuje osobi za kojom se traga, 8. koja se zatekne na mjestu izvršenja kaznenog djela, prijestupa ili prekršaja, 9. koja se nalazi na mjestu na kojem je iz sigurnosnih razloga nužno utvrditi identitet svih osoba ili pretežnog broja osoba, 10. na opravdani zahtjev službenih osoba tijela državne uprave, pravnih ili fizičkih osoba. Opravdanim zahtjevom iz stavka 1. točke 10. ovoga članka smatra se zahtjev iz kojeg je vidljivo da su službenim osobama takvi podaci nužni za zakonito postupanje ili da je fizičkim osobama povrijeđeno neko pravo. Policijski službenik dužan je upoznati osobu s razlogom provjere njenog identiteta. Članak 26. Provjera identiteta osobe provodi se uvidom u njenu osobnu iskaznicu ili uvidom u drugu javnu ispravu s fotografijom. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, provjera identiteta može biti provedena na temelju iskaza osobe čiji je identitet provjeren. Članak 27. Ovlast utvrđivanja identiteta osobe primijenit će se prema osobi koja ne posjeduje ispravu iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona ili kada se sumnja u vjerodostojnost takve isprave. Identitet se utvrđuje korištenjem metoda i sredstava kriminalističke taktike i tehnike, medicinskim ili drugim odgovarajućim vještačenjima. U cilju utvrđenja identiteta osobe Ministarstvo je ovlašteno javno objaviti fotorobot, crtež, snimku ili opis osobe. Kada identitet nije moguće utvrditi na drugi način, Ministarstvo je ovlašteno objaviti fotografiju osobe koja o sebi ne može dati podatke ili mrtvog tijela nepoznate osobe. Članak 28. Ovlast utvrđivanja i provjere identiteta predmeta primjenjuje se kada je u postupku potrebno utvrditi obilježja i svojstva predmeta kao i utvrditi odnos između osobe ili događaja i predmeta. Ministarstvo je ovlašteno javno objaviti sliku, crtež, snimku ili opis predmeta ako je to od značaja za uspješno vođenje postupka utvrđivanja identiteta predmeta. 2. Pozivanje Članak 29. Dopušteno je pozivati na obavijesni razgovor osobu za koju se osnovano može pretpostaviti da raspolaže s obavijestima nužnim za obavljanje policijskih poslova iz članka 3. stavka 1. točke 1. do 4. ovoga Zakona. U pozivu se mora naznačiti naziv, mjesto i adresa ustrojstvene jedinice Ministarstva, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja. Osoba koja se odazvala pozivu ili je bila prisilno dovedena, a odbije dati obavijest, ne smije se ponovno pozivati zbog istog razloga. O obavljenoj dostavi sastavlja se potvrda (dostavnica). Članak 30. Osobu koja se nalazi u domu smije se pozivati u vremenu od 06.00 do 22.00 sata. Iznimno, ako postoji opasnost od odgode, osobu od koje se traži obavijest policijski službenik ovlašten je pozvati izvan vremena propisanog u stavku 1. ovoga članka. Članak 31. Policijski službenik ovlašten je iznimno osobu pozvati usmeno ili odgovarajućim telekomunikacijskim sredstvom, pri čemu joj je dužan priopćiti razlog pozivanja, a uz njenu suglasnost može je i prevesti do službenih prostorija. Osobe se iznimno smiju pozivati i putem sredstava javnog priopćavanja kada je to prijeko potrebno zbog opasnosti od odgode, sigurnosti postupanja ili kada se poziv upućuje većem broju osoba. Pozivanje maloljetne osobe obavlja se dostavom pisanog poziva putem roditelja ili skrbnika. 3. Dovođenje Članak 32. Osobu se smije dovesti na temelju pisanog naloga izdanog od suda. U smislu stavka 1. ovoga članka, osobe se smiju dovesti u prostorije Ministarstva, drugog nadležnog tijela državne uprave ili do mjesta određenog nalogom. Policijski službenik dužan je osobi koju treba dovesti predati nalog iz stavka 1. ovoga članka. Policijski službenik neće uručiti nalog iz stavka 1. ovoga članka osobi za koju se osnovano sumnja da će pružiti otpor. Osobu se smije dovesti u vremenu od 6.00 do 22.00 sata. Iznimno kada je dovođenje nužno radi poduzimanja policijskih poslova koji ne trpe odgodu, osobu se smije dovesti i izvan vremena utvrđenog u stavku 5. ovoga članka. Dovođenje smije biti poduzeto najranije šest sati prije određenog roka za dovođenje, ako se mora obaviti unutar županije u kojoj je osoba zatečena. Kada se dovođenje mora obaviti izvan županije zatjecanja osobe, dovođenje može trajati najdulje dvadeset četiri sata. Članak 33. Bez pisanog naloga smije se dovesti osobu: 1. za koju treba utvrditi identitet, 2. za kojom je raspisana potraga. Članak 34. Odredbe o dovođenju ne primjenjuju se prema osobi čije je kretanje znatno otežano zbog bolesti, iznemoglosti ili trudnoće te osobi za koju se opravdano pretpostavlja da bi joj se dovođenjem bitno pogoršalo zdravlje. O tim činjenicama mora se izvijestiti tijelo koje je izdalo nalog za dovođenje. Odredbe o dovođenju ne primjenjuju se prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne smiju prekidati sve dok joj se ne osigura odgovarajuća zamjena. Članak 35. Policijski službenik dužan je osobu koju dovodi, prije dovođenja upoznati s razlozima dovođenja, pravu na obavještavanje obitelji ili drugih osoba te pravu na branitelja. 4. Traganje za osobama i predmetima Članak 36. Policija je ovlaštena provoditi mjere traganja za osobama i predmetima. Mjere traganja iz stavka 1. ovoga članka su potraga i objava. Potraga se raspisuje: 1. za osobom za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo, prijestup ili prekršaj ili za osobom koja može dati obavijesti o kaznenom djelu, prijestupu ili prekršaju ili o počinitelju, 2. za nestalom osobom, 3. za osobom za kojom je izdana tjeralica u skladu s posebnim zakonom. Objava se raspisuje radi: 1. utvrđivanja prebivališta ili boravišta osoba, u skladu s posebnim zakonom, 2. utvrđivanja identiteta osobe koja nije u stanju dati osobne podatke ili mrtvog tijela osobe za koju se ne mogu utvrditi osobni podaci, 3. pronalaska predmeta u vezi kaznenog djela, prijestupa ili prekršaja, u skladu s posebnim propisima ili predmeta koji su pronađeni ili nestali, 4. oduzimanja predmeta ili isprava temeljem odluke suda ili tijela uprave. 5. Privremeno ograničenje slobode kretanja Članak 37. Osobi se u skladu sa zakonom smije privremeno ograničiti kretanje na određenom prostoru ili objektu radi: 1. sprječavanja izvršenja kaznenih djela, prijestupa i prekršaja, 2. pronalaženja i hvatanja počinitelja kaznenih djela, prijestupa ili prekršaja, 3. pronalaženja i hvatanja osoba za kojima se traga, 4. pronalaženja tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz da je počinjeno kazneno djelo, prijestup ili prekršaj. Privremeno ograničenje slobode kretanja ne smije trajati duže od ostvarenja cilja radi kojega je ovlast primijenjena. Članak 38. Policijski službenik ovlašten je privremeno ograničiti kretanje i zadržavanje na određenom prostoru ili objektu i u slučajevima ugrožavanja sigurnosti izazvanih elementarnim nepogodama, epidemijama i u drugim slučajevima ugrožavanja sigurnosti osoba i imovine (sigurnosni pregled) dok takvo ugrožavanje traje. U ostvarenju ciljeva iz stavka 1. ovoga članka, policijski službenik ovlašten je obaviti udaljenje osoba (evakuaciju). Članak 39. Mjere traganja iz članka 36. ovoga Zakona i privremeno ograničenje slobode kretanja iz članka 37. ovoga Zakona provode se kriminalističko-taktičkim radnjama (potjera, pregled određenih objekata i prostora, zasjeda, racija i blokada prometnih i drugih površina). 6. Davanje upozorenja i zapovijedi Članak 40. Policijski službenik upozorit će osobu koja svojim ponašanjem, djelovanjem ili propuštanjem određene radnje može dovesti u opasnost svoju sigurnost ili sigurnost druge osobe ili sigurnost imovine, narušiti javni red i mir ili ugroziti sigurnost prometa na cestama ili kada se opravdano očekuje da bi ta osoba mogla počiniti ili izazvati drugu osobu da počini kazneno djelo, prijestup ili prekršaj. Članak 41. Zapovijedi se izdaju radi: 1. otklanjanja opasnosti za život i osobnu sigurnost građana, 2. otklanjanja opasnosti za imovinu, 3. sprječavanja izvršenja kaznenih djela, prijestupa i prekršaja, hvatanja njihovih počinitelja te pronalaženja i osiguranja tragova tih djela koji mogu poslužiti kao dokaz, 4. održavanja javnog reda i mira ili uspostavljanja narušenog javnog reda i mira, 5. sigurnosti cestovnog prometa, 6. zaprjećivanja pristupa ili zadržavanja na prostoru ili objektu gdje to nije dopušteno, 7. sprječavanja i otklanjanja posljedica u slučaju opće opasnosti prouzrokovane elementarnim nepogodama, epidemijama ili drugih oblika ugrožavanja opće sigurnosti. Članak 42. Upozorenja i zapovijedi se daju usmeno, pisano ili na drugi pogodan način (svjetlosnim i zvučnim signalima, rukom i slično). 7. Privremeno oduzimanje predmeta Članak 43. Policijski službenik privremeno će oduzeti predmet: 1. kada okolnosti slučaja ukazuju da je određeni predmet namijenjen izvršenju kaznenog djela, prijestupa ili prekršaja, 2. kad je radi zaštite opće sigurnosti oduzimanje predmeta prijeko potrebno, 3. koji osoba kojoj je oduzeta sloboda ima uz sebe i može ga uporabiti za samoozljeđivanje, napad ili bijeg. O privremenom oduzimanju predmeta policijski službenik dužan je izdati potvrdu. Potvrda mora sadržavati značajke privremeno oduzetog predmeta po kojima se on razlikuje od drugih predmeta te podatke o osobi od koje je predmet oduzet. Članak 44. Kada zbog svojstva privremeno oduzetih predmeta čuvanje u prostorijama policije nije moguće ili je povezano sa značajnim poteškoćama, privremeno oduzeti predmeti mogu se pohraniti ili osigurati na odgovarajući način, do odluke nadležnog tijela. Kada prestanu razlozi radi kojih je predmet privremeno oduzet, ako drugim zakonom ili odlukom nadležnog tijela nije drukčije određeno, privremeno oduzeti predmet će se vratiti osobi od koje je oduzet. Članak 45. Policija je ovlaštena prodati privremeno oduzete predmete kada za daljnje postupanje nije nadležan sud ili drugo tijelo uprave ako: 1. predmetima prijeti opasnost od propadanja ili značajni gubitak vrijednosti, 2. je čuvanje i održavanje predmeta vezano s nerazmjerno visokim troškovima ili teškoćama. Privremeno oduzeti predmet može biti prodan kada ga pozvana osoba ne preuzme u određenom roku koji ne može biti kraći od jedan mjesec te kada joj je priopćeno da će predmet biti prodan ukoliko ga ne preuzme. Privremeno oduzeti predmeti se prodaju na javnoj dražbi. Ako se privremeno oduzeti predmet nije mogao prodati na održanoj javnoj dražbi ili ako je očigledno da će troškovi dražbe biti nerazmjerni sa iznosom dobivenim prodajom ili ako postoji opasnost od propadanja predmeta, privremeno oduzeti predmeti će se prodati u slobodnoj prodaji. Ako se kupac ne može pronaći unutar roka od jedne godine privremeno oduzeti predmet može se uporabiti u općem dobru ili uništiti. Sredstva ostvarena prodajom privremeno oduzetog predmeta prihod su državnog proračuna. 8. Poligrafsko testiranje Članak 46. Policijski službenik ovlašten je nad osobom od koje traži obavijesti primijeniti poligrafsko ispitivanje nakon što osobu upozna s radom uređaja i nakon što osoba izrazi pisanu suglasnost. Policijski službenik dužan je prekinuti primjenu poligrafskog ispitivanja ukoliko osoba od koje se traže obavijesti, nakon što je dala pisanu suglasnost, izjavi da istu povlači. Članak 47. Poligrafskom testiranju ne smije se podvrgnuti: 1. osoba koja je pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem opojnih droga ili drugih psihoaktivnih tvari, 2. osoba koja ima ozbiljna srčana oboljenja, 3. osoba u stresnom stanju, 4. osoba koja uzima lijekove za smirenje, 5. osoba koja pokazuje vidljive znakove duševne bolesti ili poremećenosti, 6. osoba koja osjeća intenzivnu fizičku bol, 7. trudnica i rodilja. 9. Pregled prostorija, objekata i dokumentacije Članak 48. Policijski službenik ovlašten je ući u poslovni prostor te obaviti njegov pregled i pregled dokumentacije radi: 1. pronalaska počinitelja kaznenih djela, prijestupa ili prekršaja, 2. postupanja po dojavi o prisutnosti eksplozivne naprave ili druge opasnosti. 10. Pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava Članak 49. Policijski službenik ovlašten je obaviti pregled osobe, predmeta kojeg osoba nosi sa sobom i prometnog sredstva kada je to nužno radi pronalaska predmeta podobnih za napad ili samoozljeđivanje. Pregledom osobe u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se uvid u sadržaj odjeće i obuće. Pregledom prometnog sredstva u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se pregled svih otvorenih i zatvorenih prostora prometnog sredstva i predmeta koji se prevoze. Pregled predmeta koji osoba nosi sa sobom obuhvaća pregled predmeta koje su kod osobe ili u njezinoj izravnoj blizini ili predmeta osobe po čijem se nalogu u njezinoj pratnji oni prevoze. Pregled osobe mora obaviti osoba istoga spola, osim slučajeva kada je neophodan žuran pregled osobe radi oduzimanja oružja ili predmeta podobnih za napad ili samoozljeđivanje. Prilikom pregleda policijski službenici ovlašteni su koristiti tehnička sredstva i službenog psa. Pri poduzimanju mjera iz stavka 1. ovoga članka policijski službenik ovlašten je nasilno otvoriti zatvoreno prometno sredstvo ili predmet kojeg osoba nosi sa sobom. Ako postoje osnove sumnje da pregledavana osoba kod sebe, u prometnom sredstvu ili u predmetu kojeg nosi sa sobom posjeduje predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku ili postupku pred prekršajnim sudom, policijski službenik ovlašten je zadržati osobu do pribavljanja naloga za pretragu, a najduže šest sati. 11. Osiguranje i pregled mjesta događaja Članak 50. Kada policijski službenik sazna za izvršenje kaznenog djela, prijestupa, prekršaja ili drugog događaja povodom kojega je potrebno izravnim opažanjem utvrditi ili razjasniti činjenice, policijski službenik ovlašten je osigurati mjesto događaja do dolaska službene osobe odgovarajućeg tijela, pregledati mjesto događaja radi pronalaženja ili osiguranja tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz, pronalasku počinitelja te prikupljanju obavijesti u vezi s kaznenim djelom, prijestupom, prekršajem ili događajem. Policijski službenik ovlašten je do okončanja pregleda, a najduže 6 sati, zadržati osobu za koju procijeni da može dati obavijesti važne za razjašnjavanje događaja ili za poduzimanje spasilačkih aktivnosti, ako je vjerojatno da se obavijesti ne bi mogle kasnije prikupiti ili se ne bi mogla osigurati nazočnost osobe koja može poduzeti spasilačke aktivnosti. U svrhu zaštite žrtava kaznenog djela, prijestupa, prekršaja, događaja ili radi zaštite interesa postupka policijski službenik ovlašten je zabraniti snimanje mjesta događaja. 12. Zaprimanje prijava Članak 51. Policijski službenik dužan je zaprimiti prijavu o počinjenom kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti. Ako se pri podnošenju kaznene prijave ili provođenjem izvida utvrdi da se radi o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi ili se utvrdi da događaj nema obilježja kaznenog djela, policijski službenik je dužan o tome izvijestiti oštećenog. Ako policijski službenik zaprimi pisanu ili usmenu prijavu o kaznenom djelu s poznatim počiniteljem za koje se progoni privatnom tužbom, dužan je o tome obavijestiti oštećenu osobu. U svrhu utvrđivanja počinitelja kaznenog djela iz stavka 2. i 3. ovoga članka, policijski službenik je dužan na zahtjev oštećenog ili druge osobe ovlaštene na podnošenje privatne tužbe poduzeti nužne radnje koje one ne mogu samostalno poduzeti. Obveze iz stavka 2., 3. i 4. ovoga članka ne odnose se na slučajeve kada postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo protiv časti i ugleda. 13. Javno raspisivanje nagrade Članak 52. Policija je ovlaštena javno raspisati nagradu za danu obavijest radi: 1. otkrivanja i uhićenja osobe koja je počinila teže kazneno djelo, 2. pronalaženja nestale osobe, 3. drugih opravdanih slučajeva kada su obavijesti građana potrebne u ostvarenju poslova iz članka 3. ovoga Zakona. Raspisivanje nagrade smije se objaviti u sredstvima javnog priopćavanja ili na drugi pogodni način. Nema pravo na nagradu osoba koja je dala obavijest za koju je raspisana nagrada, ukoliko policija istom već raspolaže. 14. Snimanje na javnim mjestima Članak 53. Snimanjem na javnim mjestima razumijeva se trajni akustički i video nadzor nad javnim mjestima gdje se učestalo čine kaznena djela, prijestupi ili prekršaji radi njihovog sprječavanja. Kada postoji opasnost da prilikom javnog okupljanja dođe do ugrožavanja života i zdravlja ljudi te imovine, policijski službenik ovlašten je obaviti video snimanje ili fotografiranje javnog skupa. Policija mora namjeru o provođenju aktivnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka javno priopćiti. 15. Uporaba sredstava prisile Članak 54. Sredstva prisile u smislu ovoga Zakona su: tjelesna snaga, palica, sredstva za vezivanje osobe, uređaj za prisilno zaustavljanje motornog vozila, službeni psi, kemijska sredstva, službeni konji, vatreno oružje, uređaj za izbacivanje mlazova vode, posebna vozila i posebne vrste oružja i eksplozivna sredstva. Sredstva prisile smiju biti uporabljena radi zaštite života ljudi, svladavanja otpora, sprječavanja bijega ili odbijanja napada, ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jamče uspjeh. Policijski službenik uvijek će uporabiti najblaže sredstvo prisile koje jamči uspjeh. Osoba protiv koje su ispunjeni uvjeti za uporabu sredstava prisile neće se upozoriti ukoliko bi isticanje upozorenja dovelo u pitanje izvršenje službene radnje. Uporaba tjelesne snage Članak 55. Uporabom tjelesne snage u smislu ovoga Zakona smatra se uporaba različitih zahvata borilačkih vještina ili njima sličnih postupaka na tijelu druge osobe, kojima je cilj odbijanje napada ili svladavanje otpora osobe uz nanošenje najmanjih štetnih posljedica. Uporaba palice Članak 56. Uporaba palice dopuštena je ako su blaži načini uporabe tjelesne snage bezuspješni ili ne jamče uspjeh. Uporaba sredstava za vezivanje Članak 57. Sredstva za vezivanje dopušten je uporabiti radi: 1. sprječavanja otpora osobe ili odbijanja napada usmjerenog na policijskog službenika, 2. sprječavanja bijega osobe, 3. onemogućavanja samoozljeđivanja ili ozljeđivanja druge osobe. Uporaba ureÐaja za prisilno zaustavljanje vozila Članak 58. Uporaba uređaja za prisilno zaustavljanje vozila dopuštena je radi: 1. sprječavanja bijega osobe koja je zatečena u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, 2. sprječavanja bijega osobe koja je lišena slobode ili za koju postoji nalog za lišenje slobode, 3. sprječavanja nezakonitog prelaska državne granice vozilom, 4. sprječavanja nedopuštenog pristupa vozilom do objekta ili područja gdje se nalaze osobe koje policijski službenik osigurava. Uporaba sluŽbenog psa Članak 59. Službeni pas smije se uporabiti kao sredstvo prisile u slučajevima kada: 1. su ispunjeni uvjeti za uporabu tjelesne snage ili palice, 2. su ispunjeni uvjeti za uporabu vatrenog oružja, 3. se uspostavlja narušeni javni red i mir. U slučajevima iz stavka 1. točke 2. ovoga članka službeni pas smije se koristiti i bez zaštitne košare, a u slučajevima iz točke 1. i 3. samo sa zaštitnom košarom. Uporaba kemijskih sredstava Članak 60. Kemijska sredstva dopušteno je, uz slučajeve iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, uporabiti radi istjerivanja osobe iz zatvorenog prostora ili radi rješavanja talačkih situacija. Uporaba sluŽbenog konja Članak 61. Službeni konj smije se uporabiti kao sredstvo prisile samo radi uspostavljanja narušenoga javnog reda i mira. Uporaba vatrenog oruŽja prema osobama Članak 62. Policijski službenik ovlašten je uporabiti vatreno oružje ako su druga sredstva prisile korištena bezuspješno ili ne jamče uspjeh. Policijski službenik ovlašten je uporabiti vatreno oružje kada na drugi način ne može: 1. zaštiti svoj život i život drugih ljudi, 2. spriječiti izvršenje kaznenog djela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina i više, 3. spriječiti bijeg osobe zatečene u izvršenju kaznenoga djela za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža ili osobe za kojom je raspisana potraga zbog izvršenja takvoga kaznenog djela, 4. spriječiti bijeg osobe koja je uhićena zbog izvršenja kaznenih djela iz točke 3. ovoga stavka ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdržavanja kazne zatvora za ta kaznena djela. Prije uporabe vatrenog oružja policijski službenik će uputiti usmeno upozorenje “stoj, policija!” a nakon toga drugi poziv “stoj, pucat ću!”. Upozorenje iz stavka 3. ovoga članka neće se upućivati ukoliko bi se time dovelo u pitanje izvršenje službene zadaće. Članak 63. Uporaba vatrenog oružja nije dopuštena kada dovodi u opasnost život drugih osoba, osim ako je uporaba vatrenog oružja jedino sredstvo za obranu od izravnog napada ili opasnosti. Uporaba vatrenog oružja nije dopuštena protiv maloljetnika osim kada je uporaba vatrenog oružja jedini način za obranu od napada ili opasnosti. Uporaba sredstava prisile prema skupini Članak 64. Policijski službenik ovlašten je uputiti zapovijed skupini osoba da se raziđe ako se skupina protupravno okupila i protupravno se ponaša te tako može izazvati nasilje. Ako se skupina ne raziđe, dopušteno je uporabiti sljedeća sredstva prisile: 1. posebna motorna vozila, 2. tjelesna snaga, 3. palica, 4. kemijska sredstva, 5. mlazovi vode, 6. službeni pas, 7. službeni konj. Sredstva iz stavka 2. ovoga članka dopušteno je uporabiti samo po zapovijedi načelnika policijske uprave ili policijskog službenika kojeg on ovlasti. |
| Kako se upisati u imenik? Pogledajte video ovdje... |
| Imenik odvjetnika |
| Forum |
| Pregled najvažnijih zakona RH |
| Zakon o odvjetništvu |
| Kodeks odvjetničke etike |
| Odvjetničke tarife |
| Linkovi |
| Kontakt |