mojodvjetnik.info

Zakon o općem upravnom postupku - povratak na str.1

Glava V.

DOSTAVA

1. Način dostave

Članak 81.

(1) Dostava pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih službenih spisa) obavlja se, u pravilu, tako što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno.

(2) Dostava se obavlja preko pošte ili je obavlja organ preko svoje službene osobe. Osoba kojoj ima da se pismeno dostavi može biti pozvana radi primitka samo iznimno, kad to zahtijeva priroda ili značenje pismena koje se ima uručiti.

(3) Način dostave određuje organ čije se pismeno dostavlja.

Članak 82.

(1) Dostava se obavlja samo radnim danom, i to danju.

(2) Organ čije se pismeno ima dostaviti može iz osobito važnih razloga odrediti da se dostava izvrši i u nedjelju ili na dan državnog praznika, a i noću ako je to neodgodivo.

(3) Dostava poštom može se obavljati i u nedjelju i na dan državnog praznika:

Članak 83.

(1) Dostava se obavlja, u pravilu, u stanu, u poslovnoj prostoriji ili radionici gdje je zaposlena osoba kojoj se dostava ima izvršiti, a odvjetniku - u njegovu odvjetničkom uredu.

(2) Dostava se može izvršiti i izvan prostorija navedenih u stavu (1) ovog članaka, ako osoba kojoj se dostava obavlja pristane da primi pismeno koje se dostavlja, a ako tih prostorija nema, može se takvoj osobi izvršiti dostava gdje god se ona zatekne.

2. Posredna dostava

Članak 84.

(1) Kad se osoba kojoj se dostava ima izvršiti ne zatekne u svojem stanu, dostava se obavlja predajom pismena kojem od odraslih članakova njezina domaćinstva, a ako se ni oni ne zateknu, onda nadstojniku kuće ili susjedu, ako oni na to pristanu.

(2) Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostava se može izvršiti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno. Dostava odvjetniku može se izvršiti i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetničkom uredu.

(3) Dostava po st. (1) i (2) ovog članaka ne može se izvršiti osobi koja u istom postupku sudjeluje sa suprotnim interesom.

Članak 85.

(1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostava ima izvršiti odsutna i da joj osobe navedene u članaku 84. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit će se pismeno organu koji ga je izdao, uz naznaku gdje se odsutni nalazi.

(2) Ako je boravište osobe kojoj se dostava ima izvršiti i pored istraživanja ostalo nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit će toj osobi privremenog zastupnik a u smislu članaka 55. ovog zakona i njemu će predati pismeno.

Članak 86.

(1) Ako se dostava ne može izvršiti ni na način propisan u članaku 84. ovog zakona, a nije utvrđeno da je osoba kojoj se dostava ima izvršiti odsutna, dostavljač će predati pismeno nadležnom organu opčine na čijem se području nalazi boravište

osobe kojoj se dostava obavlja, ili pošti u mjestu njegova boravišta ako se dostava obavlja preko pošte. Na vratima stana, poslovne prostorije ili radionice osobe kojoj se dostava ima izvršiti dostavljač će pribiti pismeno priopćenje gdje se pismeno nalazi. Na priopćenju i na samom pismenu koje se imalo dostaviti dostavljač će označiti razlog takve dostave, a i dan kad je priopćenje pribio na vrata, i staviti svoj potpis.

(2) Dostava se smatra izvršenom kad je priopćenje pribijeno na vrata. Kasnije oštećenje ili uništenje tog priopćenja nema utjecaja na valjanost dostave.

(3) O dostavi izvršenoj na način propisan u stavu (1) ovog članaka obavijestit će se organ koji je naredio dostavu.

3. Obavezna osobna dostava

Članak 87.

(1) Dostava se mora izvršiti osobno osobi kojoj je pismeno namijenjeno kad je takva dostava određena ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostave počinje teći rok koji se ne može produžavati, ili kad to osobito odredi organ koji je naredio dostavu. Smatra se da je izvršena osobna dostava odvjetniku i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetničkom uredu.

(2) Kad se osoba kojoj se dostava ima osobno izvršiti ne zatekne u stanu, poslovnoj prostoriji, radionici, ili se u odvjetničkom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljač će se obavijestiti kad i na kojem je mjestu može naći, pa će joj kod koje od osoba navedenih u članaku 84. ovog zakona ostaviti pismenu obavijest da u određeni dan i sat bude u svojem stanu odnosno na radnom mjestu radi primanja pismena. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se dostava ima izvršiti, dostavljač će postupiti na način propisan u članaku 86. ovog zakona, i tada se smatra da je dostava izvršena.

(3) Dostavom pismena zakonskom zastupniku, punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena (članak 89) smatra se da je dostava izvršena samoj stranci.

4. Posebni slučajevi dostave

a) Dostava zakonskom zastupniku i punomoćniku

Članak 88.

(1) Dostava zakonskom zastupniku ili punomoćniku, ako ih stranka ima, obavlja se na način propisan u čl. od 81. do 87. ovog zakona.

(2) Ako više stranaka imaju zajedničkoga zakonskog zastupnika ili punomoćnika u istom predmetu, dostava se za sve njih obavlja tome zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku. Ako stranka ima više punomoćnika, dovoljno je da se dostava izvrši samo jednom od njih.

b) Dostava punomoćniku za primanje pismena

Članak 89.

(1) Stranka može ovlastiti određenu osobu kojoj se imaju obavljati sve dostave za nju. Kad stranka obavijesti o tom ovlaštenju organ koji vodi postupak, organ će obavljati sve dostave tom punomoćniku (punomoćnik za primanje pismena).

(2) Punomoćnik za primanje pismena dužan je svaki akt bez odgode poslati stranci.

(3) Ako bi neposredna dostava stranci, punomoćniku ili zakonskom zastupniku znatno odugovlačila postupak, službena osoba koja vodi postupak može naložiti stranci da u određenom predmetu, a u određenom roku, postavi u sjedištu organa punomoćnika za primanje pismena. Ako stranka ne postupi po ovom nalogu, organ može postupiti prema članaku 55. ovog zakona.

(4) Kad se stranka ili njezin zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu a nemaju punomoćnika u Jugoslaviji, pozvat će se

prilikom dostave prvog pismena da u određenom roku postave punomoćnika ili punomoćnika za primanje pismena, i upozorit će se da će im se, ako u ostavljenom roku ne postave punomoćnika, postaviti po službenoj dužnosti punomoćnik za primanje pismena odnosno privremeni zastupnik.

(5) Dostavom pismena punomoćniku za primanje pismena smatra se da je dostava izvršena stranci kojoj je pismeno imalo biti dostavljeno.

Članak 90.

(1) Kad više stranaka koje u postupku zajednički sudjeluju s istovjetnim zahtjevima nemaju zajedničkog punomoćnika, dužne su prilikom prve radnje u postupku prijaviti organu zajedničkog punomoćnika za primanje pismena, po mogućnosti takva koji stanuje u sjedištu organa. Dok ne prijave zajedničkog punomoćnika za primanje pismena, smatrat će se za takva punomoćnika ona stranka između njih koja je na prvome zajedničkom podnesku prva potpisana ili označena. Ako se na takav način ne može odrediti punomoćnik, službena osoba koja vodi postupak može odrediti za punomoćnika bilo koju od tih stranaka. Ako je broj stranaka velik ili su iz raznih mjesta, mogu stranke prijaviti, a i sama službena osoba može odrediti više takvih punomoćnika i označiti koju će od stranaka svaki od njih zastupati.

(2) Zajednički punomoćnik za primanje pismena dužan je bez odgode obavijestiti sve stranke o pismenu koje je za njih primio i omogućiti im da pregledaju, prepišu i ovjere pismeno, koje, u pravilu, on treba da čuva.

(3) U pismenu koje se dostavlja punomoćniku za primanje pismena označit će se sve osobe za koje se dostava obavlja.

c) Dostava državnim organima, m organizacijama i zajednicama

Članak 91.

(1) Dostava državnim organima, ustanovama i drugih pravnih osoba obavlja se predajom pismena službenoj osobi odnosno osobi određenoj za primanje pismena, ako za pojedine slučajeve nije drugačije propisano.

(2) Ako u postupku sudjeluju poslovne jedinice, naselje, grupa osoba i dr. (članak 50. stav (2) dostava se obavlja predajom pismena osobi koju su oni odredili (članak 53. stav (4).

(3) Ako dostavljač u određenome radnom vremenu ne nade osobu određenu za primanje pismena, predaju pismena može izvršiti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu odnosno organizaciji koja se zatekne u njihovim prostorijama.

d) Dostava ostalim osobama

Članak 92.

Osobama i pravnim osobama u inozemstvu, kao i stranim državama, međunarodnim organizacijama i osobama koje uživaju diplomatski imunitet, dostava se obavlja preko organa državne uprave nadležnog za inozemne poslove, ako međunarodnim ugovorima nije drugačije određeno.

Dostava izvoda iz matičnih knjiga, svjedodžaba; potvrda i drugih pismena izdanih na zahtjev stranke može se obavljati neposredno. Dostava ostalih pismena obavlja se preko odgovarajućih diplomatskih i konzularnih predstavništava u inozemstvu.

Službenim osobama i osobama u suhozemnom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu dostava se može obavljati i preko službenih organa odnosno organa drugih pravnih osoba u kojima su zaposlene.

Članak 93.

Osobama koje su lišene slobode dostava se obavlja preko uprave ustanove u kojoj se nalaze.

e) Dostava javnim priopćenjem

Članak 94.

Ako se radi o većem broju osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostava će se izvršiti putem javnog priopćenja na oglasnoj ploči organa koji je pismeno izdao. Smatra se da je dostava izvršena nakon isteka 15 dana od dana isticanja priopćenja na oglasnoj ploči, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi duži rok. Pored objavljivanja na oglasnoj ploči, organ može objaviti priopćenje i u novinama odnosno drugim sredstvima javnog informiranja ili na koji drugi uobičajeni način.

f) Odbijanje primitka

Članak 95.

(1) Ako osoba kojoj je pismeno upućeno odnosno odrasli članak njezina domaćinstva odbije bez zakonskog razloga primiti pismeno, ili to učini osoba zaposlena u državnom organu, samoupravnoj organizaciji ili zajednici ili u odvjetničkom uredu, odnosno ako to učini osoba koju su za primitak pismena odredili naselje, grupa osoba i dr. (članak 50. stav (2), dostavljač će pismeno ostaviti u stanu ili prostoriji u kojoj dotična osoba. stanuje odnosno gdje je zaposlena, ili će pismeno pribiti na vrata stana ili prostorije.

(2) Kad je dostava izvršena na način predviđen u stavu (1) ovog članaka, dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan, sat i razlog odbijanja primitka, a i mjesto gdje je pismeno ostavio, i time se smatra da je dostava izvršena.

g) Promjena stana

Članak 96.

(1) Kad stranka ili njezin zakonski zastupnik u toku postupka promijeni svoje prebivalište ili stan, dužni su. o tome odmah obavijestiti organ koji vodi postupak.

(2) Ako oni to ne učine, a dostavljač i pored istraživanja ne može saznati kamo su se odselili, organ će odrediti da se sve daljnje dostave u postupku za tu stranku obavljaju pribijanjem pismena na oglasnoj ploči organa koji vodi postupak.

(3) Dostava se smatra izvršenom nakon isteka osam dana od dana pribijanja pismena na oglasnoj ploči organa koji vodi postupak.

(4) Kad punomoćnik odnosno punomoćnik za primanje pismena u toku postupka promijeni svoje prebivalište ili stan, a ne obavijesti o tome organ koji vodi postupak, dostava će se izvršiti kao da punomoćnik nije ni postavljen.

5. Dostavnica

Članak 97.

(1) Potvrdu o izvršenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primalac i dostavljač. Primalac će na dostavnici sam slovima naznačiti dan primitka.

(2) Ako je primalac nepismen ili se ne može potpisati, dostavljač će na dostavnici naznačiti njegovo ime i dan predaje i stavit će napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.

(3) Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje, i time se smatra da je dostava izvršena.

(4) Ako je dostava izvršena kojoj od osoba navedenih u članaku 84. ovog zakona, dostavljač će na dostavnici naznačiti osobu kojoj je pismeno predano i odnos te osobe prema osobi kojoj se dostava imala izvršiti.

(5) Ako je dostava izvršena po članaku 86. ovog zakona, na dostavnici treba naznačiti dan izvršenog priopćenja te dan predaje pismena općinskom organu odnosno pošti.

6. Greške u dostavi

Članak 98.

(1) Ako pri dostavi bude učinjena greška, smatrat će se da je dostava izvršena onog dana za koji se utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno.

(2) Ako je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i drugim sredstvima.

Glava VI.

ROKOVI

Članak 99.

(1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti određeni rokovi.

(2) Ako rokovi nisu određeni zakonom ili drugim propisom, određuje ih, s obzirom na okolnosti slučaja, službena osoba koja vodi postupak.

(3) Rok koji je odredila službena osoba koja vodi postupak, a i rok određen propisima za koji je predviđena mogućnost produženja, može se produžiti na molbu zainteresirane osobe podnesenu prije isteka roka, ako postoje opravdani razlozi za produženje.

Članak 100.

(1) Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

(2) Kad je rok određen po danima, dan u koji je dostava ili priopćenje izvršeno, odnosno u koji pada događaj od kojega treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Rok koji je određen po mjesecima odnosno po godinama završava se istekom onog dana, mjeseca odnosno godine koji po svojem broju odgovara danu kad je dostava ili priopćenje izvršeno, odnosno danu u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se svršava posljednjeg dana tog mjeseca.

(3) Svršetak roka može se označiti i stanovitim kalendarskim danom.

Članak 101.

(1) Početak i tok rokova ne sprečavaju nedjeljni dani i dani državnih praznika.

(2) Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan državnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod kojega se radnja postupka ima poduzeti ne radi, rok istječe istekom prvoga idućeg radnog dana.

Članak 102.

(1) Podnesak je podnesen u roku ako je prije nego što rok istekne stigao organu kojem je imao biti predan.

(2) Kad je podnesak upućen poštom preporučeno ili telegrafskim putem, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje organu kojem je upućen.

(3) Za osobe koje se nalaze u oružanim snagama dan predaje podneska odgovarajućoj komandi smatra se kao dan predaje organu kojem je upućen.

(4) Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se nalaze smatra se kao dan predaje organu kojemu je upućen.

(5) Ako je nadležni organ odredio dan kad će se raspravljati o podnesku koji je stranka dužna podnijeti, pa pozvao stranku da podnesak dostavi do određenog dana, organ je dužan uzeti u razmatranje podnesak koji je primljen prije početka raspravljanja.

Glava VII.

POVRAÆAJ U PRIJAŠNJE STANJE

Članak 103.

(1) Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvrši neku radnju postupka, pa je zbog tog propuštanja isključena od obavljanja te radnje, dopustit će se, na njezin prijedlog, povraćaj u prijašnje stanje.

(2) Na prijedlog stranke koja je propustila da u roku preda podnesak, dopustit će joj se povraćaj u prijašnje stanje i kad je ona iz neznanja ili očitom greškom podnesak pravovremeno poslala poštom ili neposredno predala nenadležnom organu.

(3) Povraćaj u prijašnje stanje dopustit će se i u slučaju kad je stranka očitom greškom prekoračila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadležnog organa najkasnije za tri dana nakon isteka roka, ako bi stranka zbog zakašnjenja izgubila neko pravo.

Članak 104.

(1) Stranka je dužna u prijedlogu za povraćaj u prijašnje stanje iznijeti okolnosti zbog kojih je bila spriječena da u roku izvrši propuštenu radnju i da te okolnosti učini barem vjerojatnima (članak 162).

(2) Prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje ne može se temeljiti na okolnosti koju je organ već ranije ocijenio kao nedovoljnu za produženje roka ili odgađanje rasprave.

(3) Ako se povraćaj u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušteno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.

Članak 105.

(1) Prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje podnosi se u roku od osam dana računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kad je to saznala.

(2) Nakon isteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u prijašnje stanje.

(3) Ako se propusti rok za traženje povraćaja, ne može se tražiti povraćaj zbog propuštanja tog roka.

(4) Ako se propusti rok za traženje obnove pastupka, ne može se tražiti povraćaj u prijašnje stanje zbog propuštanja ovog roka.

Članak 106.

(1) Prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje podnosi se organu kod kojega je trebalo izvršiti propuštenu radnju.

(2) O prijedlogu odlučuje zaključkom organ kod kojega je trebalo izvršiti propuštenu radnju.

(3) Nepravovremeno podnesen prijedlog odbacit će se bez daljnjeg postupka.

(4) Ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate, nadležni organ može odlučiti o prijedlogu bez izjašnjenja protivne stranke.

(5) Protiv zaključka kojim je kao nepravovremen odbačen prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje dopuštena je posebna žalba samo kad je zaključak donio prvostepeni organ.

Članak 107.

(1) Protiv zaključka kojim se dopušta povraćaj u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je povraćaj dopušten na prijedlog koji je nepravovremeno podnesen ili je nedopušten (članak 105. stav 3).

(2) Protiv zaključka kojim je odbijen prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje dopuštena je posebna žalba samo ako je zaključak donio prvostepeni organ.

(3) Žalba nije dopuštena protiv zaključka o prijedlogu za povraćaj u prijašnje stanje koji je donio organ nadležan za rješavanje u drugom stepenu o glavnoj stvari.

Članak 108.

(1) Prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje ne zaustavlja tok postupka, ali organ nadležan za odlučivanje o prijedlogu

može privremeno prekinuti postupak dok zaključak o prijedlogu ne postane konačan.

(2) Kad je povraćaj u prijašnje stanje dopušten, postupak se vrača u ono stanje u kojem se nalazio prije propuštanja, a poništavaju se sva rješenja i zaključci koje je organ donio u vezi s propuštanjem.

Glava VIII.

ODRŽAVANJE REDA

Članak 109.

(1) Službena osoba koja rukovodi radnjom postupka dužna je brinuti se o održavanju reda pri radu.

(2) U tom cilju službena je osoba ovlaštena da opominje osobe koje smetaju radu i da određuje što je potrebno da se red održi.

(3) Osobe koje prisustvuju kakvoj radnji postupka ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.

Članak 110.

(1) Osoba koja i pored opomene ometa rad ili učini nepristojnost pri vršenju radnje postupka, može biti udaljena.

Osoba koja sudjeluje u radnji postupka može biti udaljena tek pošto je prethodno bila opomenuta da će biti udaljena i pošto su joj bile predočene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog narušavanja reda ili zbog nepristojnosti izriče službena osoba koja rukovodi radnjom postupka.

(2) Ako na temelju odredbe stava 1. ovog članaka bude udaljena stranka koja nema punomoćnika, ili ako bude udaljen punomoćnik čiji vlastodavac nije prisutan, službena osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat će osobu koja se udaljava da postavi svojeg punomoćnika. Ako pozvana osoba to ne učini, službena osoba može odgoditi radnju na trošak osobe koja je odbila postaviti svojeg punomoćnika, a može joj i sama postaviti punomoćnika ako je to potrebno. Takav punomoćnik može zastupati samo u onoj radnji postupka s koje je stranka udaljena.

Članak 111.

(1) Tko u radnji postupka teže naruši red ili učini krupniju nepristojnost, može se, pored udaljenja, kazniti novčanom kaznom do 5.000 dinara.

(2) Ta kazna ne isključuje krivičnu ili disciplinsku odgovornost.

(3) Kaznom i2 stava (1) ovog članaka može biti kažnjena i osoba koja svojim podneskom grubo povrijedi običaje ponašanja prema organu ili službenoj osobi koja vodi postupak.

Članak 112.

(1) Novčanu kaznu zbog radnji predviđenih u članaku 111. stavu (1) ovog zakona izriče službena osoba koja rukovodi radnjom postupka, a zbog radnji predviđenih u članaku 111. stavu (3) - organ koji vodi postupak.

(2) Protiv zaključka o kazni može se izjaviti posebna žalba. Žalba protiv zaključka o kazni zbog narušavanja reda ne odgađa izvršenje kazne.

Glava IX.

TROŠKOVI POSTUPKA

1. Troškovi organa I stranaka

Članak 113.

(1) Posebni izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za

svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i sl., a koji su nastali provođenjem postupka o nekoj upravnoj stvari, padaju, u pravilu, na teret onoga koji je cijeli postupak izazvao.

(2) Kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove.

(3) Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi državni organ koji je postupak pokrenuo.

Članak 114.

(1) Svaka stranka snosi, u pravilu, sama svoje troškove uzrokovane postupkom, kao što su troškovi dolaženja, danguba, izdaci na takse, za pravno zastupanje i stručno pomaganje.

(2) Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci naknaditi opravdane troškove koji su ovoj nastali sudjelovanjem u postupku. Ako je u takvu slučaju koja od stranaka djelomično uspjela sa svojim zahtjevom, ona je dužna naknaditi protivnoj stranci troškove razmjerno dijelu svojeg zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obiješću uzrokovala protivnoj stranci troškove u postupku, dužna je ovoj te troškove naknaditi.

(3).Troškovi za pravno zastupanje naknađuju se samo u slučajevima kad je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano.

(4) Zahtjev za naknadu troškova po odredbama st. (2) i (3) ovog članaka mora biti stavljen na vrijeme, tako da organ koji vodi postupak može o njemu odlučiti u rješenju. U protivnom, stranka gubi pravo na naknadu troškova. Službena osoba koja vodi postupak dužna je na to upozoriti stranku.

(5) Svaka stranka snosi svoje troškove postupka koji je završen nagodbom, ako u nagodbi nije drugačije određeno.

(6) Troškove stranke i druge osobe u postupku, uzrokovane postupkom pokrenutim po službenoj dužnosti ili u općem interesu, a koje stranka odnosno druga osoba u postupku nije izazvala svojim ponašanjem, snosi organ koji je pokrenuo postupak.

Članak 115.

Troškove postupka u vezi s izvršenjem snosi izvršenik. Ako se ti troškovi od njega ne mogu naplatiti, snosi ih stranka na čiji je prijedlog izvršenje provedeno.

Članak 116.

Ako se postupak pokreće na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će izazvati posebne izdatke u gotovom novcu (u vezi s uviđajem, vještačenjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak može zaključkom odrediti da stranka unaprijed položi potreban iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, organ može odustati od izvođenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produženje postupka zahtijeva javni interes.

Članak 117.

(1) U rješenju kojim se postupak završava organ koji donosi rješenje određuje tko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kojem roku imaju isplatiti.

(2) U rješenju se mora posebno navesti da li će onaj tko snosi troškove imati da naknadi troškove drugoj stranci (članak 114, st. (2) i (3).

(3) Ako troškove postupka snosi više osoba, troškovi će se između njih razdijeliti na jednake dijelove odnosno u odgovarajućem razmjeru.

(4) Ako organ u rješenju ne odluči o troškovima, navest će da će o troškovima donijeti poseban zaključak.

Članak 118.

(1) Svjedoci, vještaci, tumači i službene osobe imaju pravo na naknadu troškova putovanja, izdataka izazvanih bavljenjem u mjestu, a ako im zarada za to vrijeme ne pripada, imaju pravo još i na naknadu izgubljene zarade. Pored naknade, vještaci i tumači imaju pravo i na posebnu nagradu.

(2) Zahtjev za naknadu odnosno nagradu dužni su svjedoci, vještaci i tumači postaviti prigodom saslušanja, tumačenja odnosno davanja vještačkog mišljenja. U protivnom, gube to pravo. Službena osoba koja vodi postupak dužna je na to upozoriti svjedoka, vještaka ili tumača.

(3) Iznos naknada utvrđuje posebnim zaključkom organ koji vodi postupak, određujući tko ih je dužan platiti i u kojem roku. Protiv tog zaključka dopuštena je posebna žalba. Taj zaključak predstavlja osnovu za izvršenje.

Članak 119.

(1) Naknade troškova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vještacima i tumačima, odnosno posebne nagrade vještacima i tumačima, način naplate i isplate tih naknada i nagrada te oslobođenje od plaćanja troškova regulirat će se propisima republike odnosno autonomne pokrajine.

(2) U pogledu naknade službenim osobama važe propisi koji se odnose na te osobe.

2. Oslobođenje od plaćanja troškova

Članak 120.

(1) Organ koji vodi postupak može osloboditi stranku od snošenja troškova u cijelosti ili djelomično, ako nađe da ona ne može podnijeti troškove bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje obitelji. Organ donosi zaključak o tome na prijedlog stranke, na temelju uvjerenja o njezinu imovnom stanju koje je izdao nadležni općinski organ uprave.

(2) Oslobođenje od snošenja troškova odnosi se na oslobođenje od taksa, izdataka organa koji vodi postupak, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i sl., a i na oslobođenje od polaganja osiguranja za troškove.

(3) Strani državljani oslobodit će se snošenja troškova samo uz uvjet uzajamnosti. U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti, objašnjenje daje organ uprave nadležan za inozemne poslove. Za traženje objašnjenja važi odredba članaka 41. stava (4) ovog zakona.

Članak 121.

Organ koji vodi postupak može u toku postupka ukinuti zaključak o oslobođenju od snošenja troškova ako utvrdi da više ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila oslobođena snošenja troškova.

Članak 122.

Protiv zaključka kojim se odbija zahtjev stranke za oslobođenje od snošenja troškova te protiv zaključka iz članaka 121. ovog zakona stranka može izjaviti posebnu žalbu.

PRVOSTEPENI POSTUPAK

Glava X.

POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA

1. Pokretanje postupka

Članak 123.

Upravni postupak pokreće nadležni organ po službenoj dužnosti ili u povodu zahtjeva stranke.

Članak 124.

(1) Nadležni organ pokrenut će postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu utemeljen propis i kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.

(2) Pri pokretanju upravnog postupka po službenoj dužnosti nadležni organ uzima u obzir i eventualne predstavke građana i organizacija i upozorenje organa.

Članak 125.

(1) Upravni postupak je pokrenut čim je nadležni organ izvršio ma koju radnju u cilju vođenja postupka.

(2) Ako nadležni organ u povodu stavljenog zahtjeva stranke nade da po važećim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet će o tome zaključak, protiv kojega je dopuštena posebna žalba.

Članak 126.

U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke nadležni organ može pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev.

2. Spajanje stvari u jedan postupak

Članak 127.

(1) Ako se prava ili obveze stranaka temelje na istome ili sličnome činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi, i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadležan, može se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad se radi o pravima i obvezama više stranaka.

(2) Uz iste uvjete jedna stranka ili više stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i više različitih zahtjeva.

(3) O vođenju jednog postupka u ovakvim slučajevima nadležni organ donijet će poseban zaključak protiv kojega se može izjaviti žalba, osim ako je zaključak donio drugostepeni organ.

Članak 128.

Nadležni organ može putem javnog priopćenja pokrenuti upravni postupak prema većem broju osoba koje organu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu imati položaj stranaka, ako se radi o bitno istom zahtjevu prema svima njima.

Članak 129.

(1) Kad se u smislu članaka 127. ovog zakona vodi jedan postupak, ili kad je postupak pokrenut putem javnog priopćenja u smislu članaka 128, svaka stranka nastupa u postupku samostalno.

(2) U zaključcima kojima se u takvu postupku poduzimaju izvjesne mjere prema strankama, mora se odrediti koja se od tih mjera odnosi na koju od stranaka, osim ako se radi o strankama koje u postupku zajednički sudjeluju s istovjetnim zahtjevima, ili ako zakonom nije drugačije propisano.

3. Izmjena zahtjeva

Članak 130.

(1) Pošto je postupak pokrenut, stranka može do donošenja rješenja u prvom stepenu proširiti stavljeni zahtjev, ili umjesto prijašnjeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira da li se prošireni ili izmijenjeni zahtjev temelji na istoj pravnoj osnovi, uz uvjet da se takav zahtjev temelji na bitno istome činjeničnom stanju.

(2) Ako organ koji vodi postupak ne dopusti proširenje ili izmjenu zahtjeva, donijet će o tome zaključak. Protiv takva zaključka dopuštena je posebna žalba.

4. Odustanak od zahtjeva

Članak 131.

(1) Stranka može odustati od svojeg zahtjeva u toku cijelog postupka.

(2) Kad je postupak pokrenut u povodu zahtjeva stranke, a stranka odustane od svojeg zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet će zaključak kojim se postupak obustavlja. O tome će biti obaviještena protivna stranka, ako je ima.

(3) Ako je daljnje vođenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadležni organ produžit će vođenje postupka.

(4) Kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, organ može obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i na zahtjev stranke, postupak će se nastaviti ako stranka to zahtijeva.

(5) Protiv zaključka kojim se obustavlja postupak dopuštena je posebna žalba.

Članak 132.

(1) Stranka odustaje od svojeg zahtjeva izjavom koju daje organu koji vodi postupak. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak o obustavi postupka i ne dostavi ga stranci, stranka može opozvati svoj odustanak od zahtjeva.

(2) Pojedina radnja ili propuštanje stranke može se smatrati njezinim odustankom od zahtjeva samo kad je to zakonom određeno.

(3) Ako je stranka odustala od svojeg zahtjeva nakon donošenja prvostepenog rješenja, a prije isteka roka za žalbu, zaključkom o obustavi postupka poništava se prvostepeno rješenje ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelomično pozitivno riješen. Ako je stranka odustala od svojeg zahtjeva nakon izjavljene žalbe, a prije nego što joj je dostavljeno rješenje doneseno u povodu žalbe, zaključkom o obustavi postupka poništava se prvostepeno rješenje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti bilo djelomično, ako je stranka u cijelosti odustala od svojeg zahtjeva.

Članak 133.

Stranka koja je odustala od zahtjeva dužna je snositi sve troškove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

5. Nagodba

Članak 134.

(1) Ako u postupku sudjeluju dvije stranke ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, službena osoba koja vodi postupak nastojat će u toku cijelog postupka da se stranke nagode, potpuno ili barem u pojedinim spornim točkama.

(2) Nagodba mora biti uvijek jasna i određena i ne smije biti na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba. Službena osoba koja vodi postupak mora na to paziti po službenoj dužnosti. Ako se utvrdi da bi nagodba bila na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba, organ koji vodi postupak neće prihvatiti da se zaključi nagodba, i o tome će donijeti poseban zaključak.

(3) Nagodba se upisuje u zapisnik. Nagodba je zaključena kad stranke nakon pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik. Ovjeren prijepis zapisnika predat će se strankama ako ga traže.

(4) Nagodba ima snagu izvršnog rješenja donesenoga u upravnom postupku.

(5) Organ pred kojim je zaključena nagodba donijet će zaključak kojim će prema potrebi postupak obustaviti u cijelosti ili djelomično.

(6) Ako zaključak o obustavljanju odnosno o nastavljanju postupka nije u skladu sa zaključenom nagodbom, protiv zaključka je dopuštena posebna žalba.

Glava XI.

POSTUPAK DO DONOŠENJA RJEŠENJA

A. Opća načela

1. Zajedničke odredbe

Članak 135.

(1) Prije donošenja rješenja imaju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese.

(2) To se može izvršiti u skraćenom postupku ili u posebnome ispitnom postupku.

Članak 136.

(1) Službena osoba keja vodi postupak može u toku cijelog postupka upotpunjavati činjenično stanje i izvoditi dokaze i o onim činjenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene.

(2) Službena osoba koja vodi postupak naredit će po službenoj dužnosti izvođenje svakog dokaza ako nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari.

(3) Službena osoba koja vodi postupak pribavit će po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi organ nadležan za rješavanje. Na isti način postupit će službena osoba u pogledu činjenica o kojima službenu evidenciju vodi drugi državni organ odnosno samoupravna organizacija i zajednica.

Članak 137.

(1) Činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno.

(2) Ako se ne radi o činjenicama koje su općepoznate, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako sama stranka tako ne postupi, službena osoba koja vodi postupak pozvat će je da to učini. Od stranke se neće tražiti da pribavi i podnese dokaze koje brže i lakše može pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu dužni izdavati po članaku 171. odnosno 172. ovog zakona.

(3) Ako stranka nije u naknadno određenom roku podnijela dokaze, organ ne može zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen (članak 68. stav 2), nego je dužan nastaviti postupak i, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, riješiti upravnu stvar.

Članak 138.

(1) Stranka daje svoju izjavu, u pravilu, usmeno, a može je dati i pismeno.

(2) Kad se radi o složenoj stvari ili kad su potrebna opširnija stručna objašnjenja, službena osoba koja vodi postupak može naložiti stranci da podnese pismenu izjavu, određujući joj dovoljan rok za to. U takvu slučaju i stranka ima pravo tražiti da joj se dopusti davanje pismene izjave.

(3) Ako je stranci naloženo ili dopušteno da podnese pismenu izjavu, ne može joj se zbog toga oduzeti pravo da svoju izjavu dade i usmeno.

Članak 139.

Ako se u toku postupka pojavi osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da sudjeluje

u postupku kao stranka, službena osoba koja vodi postupak ispitat će njezino pravo da bude stranka i o tome donijeti zaključak. Protiv zaključka kojim se ne priznaje to svojstvo dopuštena je posebna žalba:

Članak 140.

Službena osoba koja vodi postupak dužna je po potrebi upozoriti stranku na njezina prava u postupku i da joj ukazuje na pravne posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku.

2. Skraćeni postupak

Članak 141.

(1) Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:

1) ako je stranka u svojem zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na podlozi kojih se može utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su organu poznate;

2) ako se stanje stvari može utvrditi na podlozi službenih podataka kojima organ raspolaže, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava odnosno pravnih interesa;

3) u slučaju kad je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na podlozi činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju, pa su činjenice ili okolnosti učinjene vjerojatnima, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti;

4) kad se radi o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati, a činjenice na kojima rješenje treba da bude utemeljeno utvrđene su ili barem učinjene vjerojatnima.

(2) Rješenja iz toč. 1) i 2) stava (1) ovog članaka mogu se izrađivati elektroničkim računalima.

3. Poseban ispitni postupak

Članak 142.

(1) Poseban ispitni postupak provodi se kad je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su značajne za razjašnjenje stvari ili radi davanja strankama mogućnosti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese.

(2) Tok ispitnog postupka određuje, prema okolnostima pojedinog slučaja, službena osoba koja vodi postupak, držeći se odredaba ovog zakona i propisa koji se odnose na stvar o kojoj se radi.

(3) U ovim granicama službena osoba koja vodi postupak osobito: određuje koje se radnje u postupku imaju izvršiti i izdaje naređenja za njihovo izvršenje, određuje red kojim će se pojedine radnje obavljati i rokove u kojima će se izvršiti ako oni nisu propisani zakonom, određuje usmene rasprave i saslušanja, a i sve što je potrebno za njihovo održavanje, odlučuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima te odlučuje o svim prijedlozima i izjavama.

(4) Službena osoba koja vodi postupak odlučuje da li će se raspravljanje i dokazivanje obavljati odvojeno o pojedinim spornim pitanjima ili zajedno za cijeli predmet.

Članak 143.

(1) Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, davati potrebne podatke i braniti svoja prava i zakonom zaštićene interese.

(2) Stranka može iznositi činjenice koje mogu biti od utjecaja za rješenje stvari i pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. Ona ima pravo sve do donošenja rješenja dopunjavati i objašnjavati svoja tvrđenja, a ako to čini nakon održane usmene rasprave, dužna je opravdati zbog čega to nije učinila na raspravi.

(3) Službena osoba koja vodi postupak dužna je pružiti mogućnost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuđenim dokazima, da sudjeluje u izvođenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe koja vodi postupak, a s njezinom dozvolom i neposredno, te da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadležni organ neće donijeti rješenje prije nego što stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se temelji rješenje, a o kojima stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni.

4. Prethodno pitanje

Članak 144.

(1) Ako organ koji vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti sama stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadležan sud ili koji drugi organ (prethodno pitanje), on može uz uvjete iz ovog zakona sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadležni organ to pitanje ne riješi. O prekidu postupka donosi se zaključak protiv kojega je dopuštena posebna žalba, osim ako je zaključak donio drugostepeni organ.

(2) Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rješenje takva pitanja ima pravni učinak samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno.

(3) U pitanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca organ koji vodi postupak vezan je pravomoćnom presudom krivičnog suda kojom se optuženik proglašava krivim.

Članak 145.

(1) Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivičnog djela, na postojanje braka, na utvrđivanje očinstva, ili kad je to zakonom određeno.

(2) Kad se prethodno pitanje odnosi na krivično djelo, a nema mogućnosti za krivično gonjenje, organ koji vodi postupak raspravit će i to pitanje.

Članak 146.

U slučaju kad se zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak po članaku 145. ovog zakona, organ koji vodi postupak može sam uzeti u raspravljanje prethodno pitanje i raspraviti ga kao sastavni dio stvari, i na toj osnovi riješiti samu stvar.

Članak 147.

(1) Ako organ koji vodi upravni postupak ne uzme prethodno pitanje u raspravljanje u smislu članaka 146. ovog zakona, a postupak za rješenje prethodnog pitanja koji se može voditi samo po službenoj dužnosti još nije pokrenut kod nadležnog organa, on će tražiti da nadležni organ pokrene postupak o tom pitanju.

(2) U stvari u kojoj se postupak za rješenje prethodnog pitanja pokreće u povodu zahtjeva stranke, organ koji vodi upravni postupak može zaključkom naložiti jednoj od stranaka da u cilju rješenja prethodnog pitanja traži od nadležnog organa pokretanje postupka, određujući joj rok u kojem je dužna to učiniti, te da mu o podnesenom traženju podnese dokaz. Pri tome će organ koji vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice propuštanja. Rok za traženje pokretanja postupka za rješenje prethodnog pitanja počinje teći od dana konačnosti zaključka.

(3) Ako stranka ne podnese u određenom roku dokaz da je od nadležnog organa tražila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat će se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit će postupak. Ako to nije učinila protivna stranka, organ će nastaviti postupak i sam će raspraviti prethodno pitanje.

(4) Protiv zaključka donesenoga po stavu (2) ovog članaka dopuštena je posebna žalba.

Članak 148.

Postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja kod nadležnog organa nastavit će se pošto rješenje doneseno o tom pitanju postane konačno.

Postupak se može nastaviti po službenoj dužnosti i u slučaju kad se ocijeni da više nema razloga da se čeka na konačno rješenje prethodnog pitanja kod nadležnog organa, osim u slučaju iz stavka 1. članakka 145. ovoga zakona.

5. Usmena rasprava

Članak 149.

Službena osoba koja vodi postupak određuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slučaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti:

1) u stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više stranaka s protivnim interesima, ili

2) kad se ima izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

Članak 150.

(1) Usmena rasprava je javna.

(2) Službena osoba koja vodi postupak može isključiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njezin dio: 1) ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti; 2) ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave;

3) ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji; 4) ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju službenu, poslovnu, profesionalnu, znanstvenu ili umjetničku tajnu.

(3) Prijedlog za isključenje javnosti može staviti i zainteresirana osoba.

(4) O isključenju javnosti donosi se zaključak koji mora biti obrazložen i javno objavljen.

(5) Pri priopćavanju rješenja javnost se ne može isključiti.

Članak 151.

(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomoćnike i stručne pomagače.

(2) Službena osoba koja vodi postupak može dopustiti da usmenoj raspravi s koje je javnost isključena prisustvuju pojedine službene osobe, znanstveni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu odnosno znanstveni rad. Službena osoba koja vodi postupak upozorit će te osobe da su dužne čuvati kao tajnu ono što budu na raspravi saznale.

Članak 152.

(1) Organ koji vodi postupak dužan je poduzimati sve što je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlačenja i po mogućnosti bez prekidanja i odgađanja.

(2) Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu i da na nju dođu na vrijeme i bez izvanrednih troškova. Pozvanim osobama ostavit će se, u pravilu, osam dana od dostave poziva do dana rasprave.

Članak 153.

Kad je za raspravljanje na usmenoj raspravi potrebno poznavanje planova, spisa ili drugih predmeta, te predmete treba staviti na uvid pozvanim osobama istovremeno s određivanjem rasprave, a u pozivu za raspravu naznačiti vrijeme i mjesto kad i gdje se oni mogu razgledati.

Članak 154.

(1) Organ koji vodi postupak dužan je i javno objaviti određivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da se pojedinačni pozivi neće moći na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerojatnost da ima zainteresiranih osoba koje se još nisu pojavile kao stranke, ili kad to nalažu drugi slični razlozi.

(2) Javna objava usmene rasprave treba da sadrži sve podatke koji moraju biti navedeni u pojedinačnom pozivu te poziv da na raspravu dođe svatko tko smatra da se stvar tiče njegovih pravno zaštićenih interesa. Ta se objava priopćuje na način propisan u članaku 94. ovog zakona.

Članak 155.

Usmena rasprava držat će se, u pravilu, u sjedištu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uviđaj u mjestu izvan sjedišta tog organa, usmena rasprava može se održati na mjestu uviđaja. Organ koji vodi postupak može odrediti za usmenu raspravu i drugo mjesto kad je to potrebno zbog znatnog smanjenja troškova i zbog temeljnijega, bržega ili jednostavnijeg raspravljanja stvari.

Članak 156.

(1) Službena osoba koja vodi postupak dužna je na početku usmene rasprave utvrditi koje su od pozvanih osoba prisutne, a u pogledu odsutnih provjeriti jesu li im pozivi pravilno dostavljeni.

(2) Ako neka od stranaka koja još nije saslušana nije došla na raspravu, a nije utvrđeno da joj je poziv pravilno dostavljen, službena osoba koja vodi postupak odgodit će raspravu, osim u slučaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom.

(3) Ako na usmenu raspravu ne dođe stranka po čijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari može se pretpostaviti da je stranka prijedlog povukla, organ koji vodi postupak obustavit će postupak. Protiv zaključka o tome dopuštena je posebna žalba. Ako se ne može pretpostaviti da je stranka povukla prijedlog, ili ako bi se postupak u javnom interesu morao nastaviti po službenoj dužnosti, službena osoba će, prema okolnostima slučaja, provesti raspravu bez te osobe, ili će je odgoditi.

(4) Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, službena osoba koja vodi postupak može provesti raspravu i bez nje, a može na njezin trošak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rješenja stvari.

Članak 157.

(1) Ako prisutna stranka, i pored upozorenja na posljedice, ne stavi u toku same rasprave primjedbu na rad koji se na raspravi obavlja, smatrat će se da nema primjedbe. Ako ta stranka kasnije stavi primjedbu na rad obavljen na raspravi, organ koji rješava o stvari cijenit će i tu primjedbu, ako ona može imati utjecaja na rješavanje stvari, i ako nije dana nakon rasprave u cilju odugovlačenja postupka.

(2) Ako stranka koja je pozvana javnim priopćenjem poziva nije došla na raspravu, a primjedbe na rad obavljen na raspravi stavi nakon rasprave, te će se primjedbe uzeti u obzir uz uvjet iz stava 1. ovog članaka.

Članak 158.

(1) Na usmenoj raspravi treba da se raspravi i utvrdi ono što je predmet ispitnog postupka.

(2) Ako se predmet ne može raspraviti na jednoj raspravi, službena osoba koja vodi postupak prekinut će raspravu i zakazati što prije njezin nastavak. Za taj nastavak službena osoba poduzet će sve mjere koje su propisane za određivanje usmene rasprave, a prisutnim osobama može usmeno priopćiti te mjere, a i vrijeme i mjesto nastavka rasprave. Prilikom nastavka usmene rasprave službena osoba koja vodi postupak iznijet će u glavnim crtama tok dotadašnje rasprave.

(3) Za izvođenje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovno određivati usmena rasprava, ali će se stranci dati mogućnost da se o izvedenim dokazima izjasni.

 
nastavak na str.3