mojodvjetnik.info

Zakon o kaznenom postupku - povratak na str.1


Glava VII.

PODNESCI I ZAPISNICI

Članak 71.

(1) Privatne tužbe, optužnice i optužni prijedlozi oštećenika kao tužitelja, prijedlozi za progon, pravni lijekovi te druge izjave i priopćenja podnose se pisano ako zakonom nije drukčije propisano.

(2) Podnesci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se na temelju njih moglo postupiti.

(3) Ako u ovom Zakonu nije drukčije propisano, sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne učini u određenom roku, sud će podnesak odbaciti.

(4) U pozivu za ispravak, odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja.

Članak 72.

Podnesci koji se prema ovom Zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku. Ako takvi podnesci nisu predani sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će ih umnožiti na trošak podnositelja.

Članak 73.

(1) Sud će kazniti novčanom kaznom do 20.000,00 kuna branitelja, opunomoćenika, zakonskog zastupnika, oštećenika, privatnog tužitelja, oštećenika kao tužitelja, svjedoka ili vještaka koji u podnesku ili u usmenoj riječi, odnosno na drugi način vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku. Rješenje o kažnjavanju donosi istražni sudac, odnosno vijeće pred kojim je dana izjava, a ako je ona učinjena u podnesku – sud koji o podnesku treba odlučiti. Protiv toga rješenja dopuštena je žalba. Ako državni odvjetnik ili osoba koja ga zastupa vrijeđa drugoga, o tome će se izvijestiti nadležni državni odvjetnik. O kažnjavanju odvjetnika, odnosno odvjetničkog vježbenika izvijestit će se Hrvatska odvjetnička komora.

(2) Kažnjavanje prema stavku 1. ovoga članka ne utječe na progon i izricanje kazne za kazneno djelo počinjeno vrijeđanjem.

Članak 74.

(1) O svakoj radnji poduzetoj tijekom kaznenog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno nakon toga.

(2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretraga stana ili osoba ili se radnja poduzima izvan službenih prostorija tijela, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja poduzima radnju.

(3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja tako da osoba koja poduzima radnju govori glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik, osim u slučajevima kada po ovom Zakonu zapisnik može sastaviti sudski savjetnik ili sudački vježbenik.

(4) Osobi koja se ispituje dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. U slučaju zlouporabe to joj se pravo može uskratiti.

Članak 75.

(1) U zapisnik se unosi naziv državnog tijela pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena nazočnih osoba i u kojem su svojstvu nazočne te naznaka kaznenog predmeta u kojem se poduzima radnja.

(2) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o tijeku i sadržaju poduzete radnje. U zapisnik se ubilježava u obliku pripovijedanja samo bitni sadržaj danih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik će se doslovce unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dan. Ako su pri poduzimanju radnje oduzeti pred­meti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari priključit će se zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.

(3) Pri poduzimanju radnji kao što je očevid, pretraga stana ili osoba, ili prepoznavanje (članak 258. i 259.), u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na značenje takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmete i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, film­ske ili druge tehničke snimke, to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.

Članak 76.

(1) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva.

(2) Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeroviti osobe koje potpisuju zapisnik.

Članak 77.

(1) Ispitana osoba, osobe koje su obvezno nazočne radnjama u postupku te stranke, branitelj i oštećenik, ako su nazočni, imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to ih je dužna upozoriti osoba koja poduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara, i to će se naznačiti u zapisniku.

(2) Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više stranica, ispitana osoba potpisuje svaku stranicu.

(3) Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je nazočnost obvezna pri poduzimanju istražnih rad­nji, a pri pretrazi i osoba koja se pretražuje ili čiji se dom ili druge prostorije pretražuju. Ako zapisnik ne piše zapisničar (članak 74. stavak 2.), zapisnik potpisuju osobe koje su nazočne radnji. Ako takvih osoba nema ili ne mogu shvatiti sadržaj zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka, osim ako nije moguće osigurati njihovu nazočnost.

(4) Osoba koja ne zna pisati umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar ispod otiska upisuje njezino ime i prezime. Ako se zbog nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak kakva drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak.

(5) Ako ispitana osoba nema obje ruke, pročitat će zapisnik, a ako ne zna pisati, zapisnik će joj se pročitati, i to će se zabilježiti u zapisniku. Ako ispitana osoba odbije potpisati zapisnik ili staviti otisak prsta, to će se zabilježiti u zapisniku i navesti razlog odbijanja.

(6) Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid te dan i sat kad se radnja nastavlja.

(7) Ako je bilo prigovora u svezi sa sadržajem zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori.

(8) Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je poduzela radnju i zapisničar.

Članak 78.

(1) Kad je u ovom Zakonu propisano da se na nekom dokazu ne može utemeljiti sudska odluka, istražni će sudac na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti riješiti o izdvajanju toga dokaza iz spisa najkasnije do završetka istrage, odnosno davanja suglasnosti istražnog suca da se optužnica može podignuti bez provođenja istrage (članak 204. stavak 2.). Protiv rješenja istraž­nog suca o prijedlogu stranaka ili o izdvajanju dopuštena je posebna žalba.

(2) Nakon pravomoćnosti rješenja izdvojeni se dokazi, odnosno zapisnici zatvaraju u poseban omot i čuvaju kod istražnog suca odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se njima može služiti u postupku.

(3) Nakon završene istrage te nakon davanja suglasnosti da se optužnica može podignuti bez provođenja istrage (članak 204. stavak 2.) istražni će sudac postupiti prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka i što se tiče svih obavijesti koje su u skladu sa člankom 183. stavkom 4. i člankom 186. stavkom 3. ovoga Zakona državnom odvjetniku, odnosno redarstvenim vlastima dali građani, odnosno osumnjičenik koji je bio ispitan protivno odred­bama članka 186. stavka 5. ovoga Zakona.

Članak 79.

(1) Istražni sudac može odrediti da se izvođenje istražne rad­nje snimi uređajima za zvučno i optičko snimanje. O tome će istražni sudac prethodno izvijestiti osobu koja se ispituje.

(2) Snimka mora sadržavati podatke iz članka 75. stavka 1. ovoga Zakona, podatke potrebne za identificiranje osobe čija se izjava snima i podatak u kojem svojstvu ta osoba daje izjavu. Kad se snimaju izjave više osoba, mora se osigurati da se iz snimke može jasno razaznati tko je dao koju izjavu.

(3) Na zahtjev ispitane osobe snimka će se odmah reproducirati, a ispravci će se ili objašnjenja te osobe snimiti.

(4) U zapisnik o istražnoj radnji unijet će se da je obavljeno tehničko snimanje, tko je snimanje obavio, da je osoba koja se ispituje prethodno upoznata o snimanju, da je snimka reproducirana i gdje se snimka čuva ako nije priložena spisima predmeta.

(5) Istražni sudac može odrediti da se tehnička snimka u cijelosti ili djelomično prepiše. Prijepis će istražni sudac pregledati, ovjeroviti i priključiti zapisniku o poduzimanju istražne rad­nje.

(6) Tehnička snimka učinjena prema odredbama stavka 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga članka čuva se u sudu dok se čuva i kazneni spis.

(7) Istražni sudac može dopustiti da osobe koje sudjeluju u postupku, a imaju opravdan interes snime uređajima za zvučno snimanje izvođenje istražne radnje.

Članak 80.

Za zapisnik o glavnoj raspravi vrijede i odredbe članka 330. do 333. ovoga Zakona.

Članak 81.

(1) O vijećanju i glasovanju sastavit će se poseban zapisnik.

(2) Zapisnik o vijećanju i glasovanju sadrži tijek glasovanja i odluku koja je donesena.

(3) Taj zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasovanju ako nisu unesena u zapisnik.

(4) Zapisnik o vijećanju i glasovanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužan je zapisnik ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je razgledao zapisnik.

Glava VIII.

ROKOVI

Članak 82.

(1) Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti, osim kad to zakon izričito dopušta. Ako je riječ o roku koji je ovim Zakonom propisan radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika, taj se rok može skratiti ako to zahtijevaju okrivljenik ili branitelj pisano ili usmeno na zapisnik pred sudom.

(2) Kad je izjava vezana za rok, smatra se da je dana u roku ako je prije nego što rok protekne predana onome tko je ovlašten da je primi.

(3) Kad je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, brzojavom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom, dan predaje pošti smatra se danom predaje onomu komu je dostavljena. Smatrat će se da pošiljatelj izjave nije propustio rok ako primatelj poslanu izjavu nije dobio na vrijeme zbog pogrešnog rada uređaja za predaju ili prijam poruka, a za koji pošiljatelj nije znao.

(4) Okrivljenik koji se nalazi u pritvoru će izjavu koja je vezana za rok predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u ustanovi radi primjene sigurnosne mjere ili odgojne mjere takvu će izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan i sat predaje takve izjave upravi ustanove smatra se časom predaje tijelu koje je nadležno da je primi.

(5) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očite pogreške podnositelja, predan ili dostavljen nenadležnom sudu prije proteka roka, pa nadležnom sudu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnesen na vrijeme.

Članak 83.

(1) Rokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine.

(2) Sat ili dan kad su dostava ili priopćenje obavljeni, odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi sljedeći sat, odnosno dan. Kao dan računaju se dvadeset četiri sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.

(3) Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama za­vršavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok počeo (sukladno stavku 2. ovoga članka). Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

(4) Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u subotu ili u nedjelju, ili u koji drugi dan kad državno tijelo nije radilo, rok istječe protekom prvoga sljedećega radnog dana.

Članak 84.

(1) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude ili protiv rješenja o primjeni sigurnosne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu. Isto će dopustiti sud i branitelju okrivljenika koji u slučaju iz članka 156. stavka 5. ovoga Zakona nije iskoristio svoje pravo na žalbu.

(2) Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

Članak 85.

(1) O povratu u prijašnje stanje odlučuje predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom.

(2) Protiv rješenja kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba.

(3) Kad je podnesena žalba protiv rješenja kojim se ne dopušta povrat u prijašnje stanje, sud je dužan tu žalbu, zajedno sa žalbom protiv presude ili protiv rješenja o primjeni sigurnosne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, te s odgovorom na žalbu i svim spisima, dostaviti višem sudu na rješavanje.

Članak 86.

Molba za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje presude, odnosno rješenja o primjeni sigurnosne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud nadležan za rješavanje molbe može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke o molbi.

Glava IX.

MJERE OSIGURANJA NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA
I DRUGE MJERE OPREZA

1. Zajedničke odredbe

Članak 87.

(1) Sud će pri odlučivanju o mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

(2) Sud će po službenoj dužnosti ukinuti mjere iz stavka 1. ovoga članka ili ih zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu, ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.

2. Poziv

Članak 88.

(1) Nazočnost okrivljenika pri obavljanju radnji u kaznenom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Poziv okrivljeniku upućuje sud.

(2) Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenoga pisanog poziva koji sadrži: naziv suda koji poziva, ime i prezime okrivljenika, naziv kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto kamo okrivljenik treba doći, dan i sat kad treba doći, naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden, službeni pečat i potpis suca.

(3) Kad se okrivljenik prvi put poziva, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja, te da branitelj može biti nazočan njegovu ispitivanju.

(4) Pri prvom ispitivanju, ili pri dostavi optužnice bez provođenja istrage (članak 204.) optužnog prijedloga ili privatne tužbe okrivljenik će se poučiti da je dužan odmah izvijestiti sud o promjeni adrese, te o namjeri da promijeni boravište i upozoriti na posljedice koje propisuje ovaj Zakon ako tako ne postupi.

(5) Ako se okrivljenik ne može odazvati pozivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do sudske zgrade ili drugog mjesta gdje se radnja poduzima, ili se njegovo ispitivanje može odgoditi.

(6) Prema potrebi sud može naložiti tjelesni pregled ili vještačenje radi provjere postojanja okolnosti iz stavka 5. ovoga članka.

3. Dovođenje

Članak 89.

(1) Dovedbeni nalog može izdati sud ako je doneseno rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv.

(2) Dovedbeni nalog izvršavaju redarstvene vlasti.

(3) Dovedbeni nalog izdaje se u pisanom obliku i sadrži: ime i prezime okrivljenika kojeg treba dovesti te druge potrebne podatke koji su poznati, naziv kaznenog djela koje mu se stavlja na teret uz navođenje odredaba Kaznenog zakona, razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis suca koji izdaje nalog.

(4) Osoba kojoj je povjereno izvršenje naloga predaje nalog okrivljeniku i poziva ga da pođe s njom. Ako okrivljenik to odbije, dovest će se prisilno.

(5) Protiv vojnih osoba, pripadnika redarstvene vlasti i pripadnika pravosudne policije neće se izdavati dovedbeni nalog, već će se zatražiti od njihova zapovjedništva, odnosno ustanove da ih dovede.

4. Mjere opreza

Članak 90.

(1) U slučaju kad postoje okolnosti iz članka 105. ovoga Zakona zbog kojih je moguće odrediti pritvor, sud će, ako se ista svrha može ostvariti i nekom od mjera opreza propisanih ovim člankom, obrazloženim rješenjem naložiti okrivljeniku provo­đenje jedne ili više mjera. Pri tome će se okrivljenik upozoriti da se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ta mjera može zamijeniti drugom mjerom opreza, težom mjerom ili pritvorom.

(2) Mjere opreza jesu:

1) zabrana napuštanja boravišta,

2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,

3) obveza okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu,

4) zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostav­ljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

5) zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti,

6) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,

7) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom.

(3) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Zabrana obavljanja poslov­ne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti.

(4) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na nesmetano općenje s braniteljem.

(5) Mjere opreza mogu biti naložene tijekom cijeloga kaznenog postupka. Prije započinjanja kaznenog postupka i tijekom istrage mjere opreza nalaže i ukida istražni sudac, a nakon podizanja optužnice ili optužnog prijedloga pa do pravomoćnosti presude – vijeće ili sudac pojedinac.

(6) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Svaka dva mjeseca istražni sudac, odnosno sudac pojedinac ili vijeće, ispitat će po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako one više nisu potrebne. Mjere će se ukinuti i prije proteka roka od dva mjeseca ako je za njima prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njihovu primjenu.

(7) Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjaviti žalbu, koja ne zadržava njihovo izvršenje. O žalbi protiv rješenja istražnog suca ili suca pojedinca odlučuje vijeće iz članka 18. stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona.

(8) Kad je tijekom istrage državni odvjetnik predložio primjenu mjera opreza, a istražni se sudac s time ne slaže, donijet će rješenje kojim odbija prijedlog državnog odvjetnika. Protiv rješe­nja istražnog suca dopuštena je žalba, koja ne zadržava izvršenje rješenja i o kojoj odlučuje vijeće iz članka 18. stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona.

(9) Redarstvena vlast koja je, u slučaju vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, izašla na mjesto događaja može privremeno, a najdulje do tri dana, oduzeti dozvolu za upravljanje motornim vozilom od osobe za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj.

Članak 91.

(1) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, sud će odrediti mjesto u kojem okrivljenik mora boraviti dok traje mjera opreza i granice izvan kojih se ne smije udaljavati.

(2) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane posje­ćivanja određenog mjesta ili područja, sud će odrediti mjesto ili područje te udaljenost ispod koje im se okrivljenik ne smije približiti.

(3) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza obvezom okriv­ljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu, sud će odrediti službenu osobu kojoj se okrivljenik mora javljati, rok u kojemu se mora javljati i način vođenja evidencije o javljanju okrivljenika.

(4) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom približavanja određenoj osobi i zabranom uspostavljanja ili održa­vanja veze s određenom osobom, sud će odrediti razdaljinu ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi, te zabraniti uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne veze s odre­đenom osobom.

(5) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom poduzimanja određene poslovne aktivnosti, sud će potanje odrediti vrstu i predmet poslovne aktivnosti.

(6) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice, navest će se osobni podaci, tijelo koje je izdalo ispravu, broj i datum izdavanja.

(7) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza privremenim oduzimanjem dozvole za upravljanje motornim vozilom, navest će se podaci o toj dozvoli (osobni podaci, tijelo koje je izdalo dozvolu, broj, datum, vrsta vozila i dr.).

Članak 92.

(1) Rješenje kojim nalaže mjeru opreza sud dostavlja i tijelu koje izvršava mjeru opreza.

(2) Mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, privremenog oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, te privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom, izvršava redarstvena vlast.

(3) Mjeru opreza obveze okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu izvršava redarstvena vlast ili drugo državno tijelo kojemu se okrivljenik mora javljati.

(4) Mjeru opreza zabrane poduzimanja poslovnih aktivnosti izvršava tijelo nadležno za nadzor nad poslovnom aktivnosti i redarstvena vlast.

Članak 93.

(1) Sud može u svako doba naložiti provjeru izvršavanja mjere opreza i zatražiti izvješće od redarstvene vlasti ili drugog tijela koje izvršava mjeru opreza. Tijelo koje izvršava mjeru opreza hitno će provesti naložene provjere i odmah o tome obavijestiti sud.

(2) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze naložene mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava sud.

(3) Osobi različitoj od okrivljenika sud može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba, postupi protivno rješenju, kaznit će se novčanom kaznom do 20.000,00 kuna.

5. Jamstvo

Članak 94.

(1) Okrivljenik protiv kojeg treba odrediti pritvor ili je pritvor protiv njega već određen zbog bojazni da će okrivljenik pobjeći može se ostaviti na slobodi, odnosno pustiti na slobodu ako on osobno ili tko drugi za njega dade jamstvo da do kraja kaznenog postupka neće pobjeći, a sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.

(2) Rješenje o jamstvu i o njegovu ukidanju donosi se sukladno članku 90. stavku 5. do 8. ovoga Zakona.

Članak 95.

(1) Jamčevina uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu kaznenog djela, osobne i obiteljske prilike okrivljenika, te imovno stanje okrivljenika i osobe koja daje jamstvo.

(2) Jamčevina se sastoji u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo ili u osobnoj obvezi jedne ili više osoba da će u slučaju bijega okrivljenika platiti utvrđeni iznos jamstva.

(3) Ako okrivljenik pobjegne, rješenjem će se, sukladno propisima, odrediti kome će pripasti vrijednost dana kao jamčevina.

Članak 96.

(1) Protiv okrivljenika će se, unatoč danom jamstvu, odrediti pritvor ako na uredan poziv ne dođe, a izostanak ne opravda, ako se sprema pobjeći ili ako postoji neka druga zakonska osnova da se protiv njega odredi pritvor.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka jamstvo se ukida. Položena jamčevina, dragocjenosti, vrijednosni papiri ili druge pokretnine vraćaju se, a hipoteka skida. Na isti se način postupa i kad kazneni postupak pravomoćno završi rješenjem o obustavi postupka ili presudom.

(3) Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo prestaje kad osuđenik stupi na izdržavanje kazne.

6. Uhićenje

Članak 97.

(1) Svatko smije spriječiti bijeg osobe zatečene u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti.

(2) Zatečena u kaznenom djelu je osoba koju netko opazi u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da je upravo ona počinila kazneno djelo.

Članak 98.

(1) Redarstvene su vlasti ovlaštene uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog, te osobu protiv koje treba izvršiti rješenje o pritvoru.

(2) Redarstvene su vlasti ovlaštene uhititi:

1) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti,

2) osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz članka 105. ovoga Zakona.

Članak 99.

(1) Prilikom uhićenja uhićenika se mora odmah izvijestiti o razlozima uhićenja, osim ako to s obzirom na okolnosti uhićenja nije nikako moguće.

(2) Redarstvene su vlasti dužne o uhićenju obavijestiti obitelj uhićenika u roku od 24 sata, osim ako se on tome protivi. O uhićenju će se obavijestiti i nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji uhićenika o kojima se on brine.

Članak 100.

(1) Redarstvene vlasti moraju uhićenika odmah, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata dovesti istražnom sucu ili ga pustiti na slobodu. Zakašnjenje moraju posebno obrazložiti.

(2) Kad je neka osoba spriječena u bijegu prema odredbi članka 97. stavka 1. ovoga Zakona, nju će se odmah dovesti istražnom sucu ili redarstvenim vlastima koje će postupiti prema stavku 1. ovoga članka, a ako to nije moguće, o tome će se izvijestiti jedno od tih tijela.

(3) Prilikom dovođenja uhićenika istražnom sucu podnijet će se pisana obavijest o razlozima i vremenu uhićenja. Takva se obavijest može dati usmeno na zapisnik.

(4) Istražni će sudac uhićenika koji mu je doveden odmah upozoriti u smislu odredbe članka 6. ovoga Zakona, a po potrebi i pomoći mu da uzme branitelja. Upozorenje i izjava uhićenika unosi se u zapisnik. Ako uhićenik izjavi da neće uzeti branitelja ili u roku od dvadeset četiri sata od primljenog upozorenja ne uzme branitelja, istražni će sudac uhićenika ispitati i odlučiti o njegovu puštanju na slobodu. U slučaju kad je obrana prema ovom Zakonu obvezatna, istražni će sudac uhićeniku koji nije uzeo branitelja prije ispitivanja odrediti branitelja po službenoj dužnosti, s liste dežurnih odvjetnika koju za područje pojedinog županijskog suda donosi Hrvatska odvjetnička komora i dostavlja županijskom sudu.

7. Zadržavanje

Članak 101.

(1) Istražni sudac može na prijedlog redarstvene vlasti ili državnog odvjetnika pisanim i obrazloženim rješenjem odrediti da se uhićenik koji mu je doveden zadrži do dvadeset četiri sata, ako utvrdi da postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, ako postoje razlozi iz članka 105. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona, a zadržavanje je potrebno radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o dokazima, te otklanjanja ozbiljne opasnosti po život ili zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega. Novo zadržavanje po prethodnim odredbama može se odrediti samo još jedanput ako su glede uhićenika prikupljene obavijesti o drugom kaznenom djelu. Iznimno, istražni sudac može na prijedlog redarstvenih vlasti ili državnog odvjetnika odrediti da se prema ovom stavku uhićenik zadrži kod policije, ako se radi o kaznenim djelima iz članka 192. ovoga Zakona za koje je moguće izreći kaznu zatvora preko pet godina.

(2) Istražni sudac može po službenoj dužnosti ili na prijedlog državnog odvjetnika odrediti da se uhićenik koji mu je doveden zadrži do četrdeset osam sati i u slučaju kad smatra da postoji osnovana sumnja da je uhićenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da postoje razlozi za određivanje pritvora iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona, ako državni odvjetnik protiv uhićenika još nije podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog. Ako državni odvjetnik do isteka roka od četrdeset osam sati ne podnese istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog, uhićenik će se pustiti na slobodu.

(3) Ako je uhićenik bio zadržan prema stavku 1. ovoga članka istražni sudac može odrediti zadržavanje prema stavku 2. ovoga članka još dvadeset četiri sata.

(4) Istražni sudac nenadležnog suda može rješenjem zadržati osobu prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka. Istražni sudac zadržat će osobu protiv koje postoje razlozi za određivanje pritvora iz članka 105. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona kad obavlja hitne istražne radnje prije započinjanja istrage, ili kad mu je istražni sudac nadležnog suda povjerio obavljanje pojedinih istražnih radnji. U slučaju kad je odredio zadržavanje, istražni sudac nenadležnog suda dužan je do isteka roka zadržavanja zadržanu osobu uputiti nadležnom istražnom sucu, te o tome izvijestiti državnog odvjetnika.

Članak 102.

(1) Rješenje o zadržavanju odmah se uručuje uhićeniku i dostavlja nadležnom državnom odvjetništvu, a redarstvenoj vlasti ako je na njezin prijedlog ono doneseno. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika da se uhićenik zadrži, donijet će rješenje kojim se prijedlog odbija i uhićenik pušta na slobodu. Protiv toga rješenja državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od dvadeset četiri sata, o žalbi odlučuje vijeće iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona u daljnjem roku od dvadeset četiri sata. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. 

(2) Uhićenik ima pravo žalbe protiv rješenja o zadržavanju za vrijeme trajanja te mjere. O žalbi odmah po njezinu primitku odlučuje vijeće iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(3) Na postupanje s uhićenikom koji je zadržan prema članku 101. stavku 1. i 2. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na postupanje s pritvorenicima. U slučajevima kad je uhićenik zadržan prema odredbi članka 101. stavka 1. ovoga Zakona, redarstvene vlasti mogu s njim obaviti razgovor radi prikupljanja obavijesti, prema odredbi članka 186. stavka 4. ovoga Zakona.

(4) Zadržani uhićenik ima se odmah pustiti na slobodu ako je povodom njegove žalbe rješenje o zadržavanju bilo ukinuto ili ako su istekli rokovi iz članka 101. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, osim ako je državni odvjetnik u istražnom zahtjevu, neposrednoj optužnici ili optužnom prijedlogu zatražio određivanje pritvora.

Članak 103.

Ako je državni odvjetnik podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog i zatražio određivanje pritvora, izvijestit će odmah o tome istražnog suca koji je odredio zadržavanje. Istražni sudac će uhićenika zadržati do donošenja odluke nadležnog suda o istražnom zahtjevu i pritvoru, odnosno o pritvoru nakon podignute neposredne optužnice ili optužnog prijedloga. Ako nadležna sudbena vlast ne odredi pritvor u roku od sedamdeset dva  sata od kada je istekao rok iz članka 101. stavka 1. i 2. ovoga Zakona na kojega je zadržavanje određeno, uhićenik se mora odmah pustiti na slobodu.

8. Općenite odredbe o pritvoru

Članak 104.

(1) Pritvor može biti određen samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

(2) Čim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor određen, pritvor se mora ukinuti i pritvorenika pustiti na slobodu.

(3) Pri odlučivanju o pritvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit će se računa o razmjeru između težine počinjenoga kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

(4) Sudbena tijela pred kojima se vodi postupak postupat će u predmetima u kojima je određen pritvor posebno žurno, te po službenoj dužnosti paziti jesu li prestali razlozi i zakonski uvjeti za pritvor i u tom slučaju ga odmah ukinuti.

9. Osnove za određivanje pritvora

Članak 105.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, pritvor se protiv te osobe može odrediti: 

1) ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i dr.),

2) ako postoji osnovana sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače,

3) ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti kazneno djelo kojim prijeti,

4) ako su u pitanju kaznena djela: ubojstva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zlouporabe opojnih droga, iznude, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, zlouporabe položaja ili ovlasti, udruživanja za počinjenje kaznenog djela ili kojeg drugoga kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od dvanaest godina ili teža kazna, ako je to neophodno zbog posebno teških okolnosti djela. 

(2) Pritvor se može odrediti na temelju odredbe stavka 1. točke 3. ovoga članka samo ako postoji opasnost od počinjenja kaznenog djela protiv imovine ili drugoga kaznenog djela za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od tri godine ili težu kaznu.

(3) Pritvor se može odrediti i protiv okrivljenika koji, iako uredno pozvan, izbjegava doći na glavnu raspravu.

(4) Pri izricanju presude uvijek će se odrediti pritvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

Članak 106.

(1) Kad postoje okolnosti iz članka 105. stavka 1. točke 1. i 3. ovoga Zakona, sud može odrediti kućni pritvor ako se svrha određivanja pritvora može postići zabranom da se osoba udaljuje iz stana ili drugog prostora u kojemu boravi.

(2) Rješenjem o određivanju kućnog pritvora sud može, uz suglasnost osobe, odrediti primjenu vanjskoga elektroničkog ili video nadzora za vrijeme trajanja kućnog pritvora na svim otvorima stana ili drugog prostora u kojem boravi.

(3) Ako u ovom Zakonu nema posebnih odredaba o kućnom pritvoru, u odnosu na određivanje, ukidanje i produljenje kućnog pritvora na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o pritvoru. Ministar nadležan za poslove pravosuđa uz suglasnost ministra unutarnjih poslova donijet će posebne propise kojima se potanje uređuje primjena mjera iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

10. Rješenje o određivanju pritvora

Članak 107.

(1) Pritvor se određuje pisanim rješenjem nadležne sudbene vlasti.

(2) Rješenje o pritvoru sadrži: naziv suda koji donosi rješenje, ime i prezime osobe, te osobne podatke osobe koja se pritvara i kazneno djelo za koje je okrivljena, zakonsku osnovu za pritvor, rok na koji je pritvor određen, odredbu o uračunavanju vremena za koje je osoba koja se pritvara bila lišena slobode prije donošenja rješenja o pritvoru s naznakom trenutka uhićenja, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu i potpis suca. U obrazlo­ženju će se određeno i potpuno izložiti činjenice i dokazi iz kojih proizlazi postojanje razloga iz članka 105. stavka 1., odnosno opasnosti ili bojazni iz članka 105. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Rješenje o pritvoru predaje se pritvoreniku odmah po pritvaranju. U spisima se naznačava vrijeme predaje rješenja. Primitak rješenja pritvorenik potvrđuje potpisom.

(4) Rješenje o kućnom pritvoru, osim podataka iz stavka 2. ovoga članka sadrži: zabranu osobi da se udaljuje iz stana ili drugog prostora, zabranu komuniciranja s drugim osobama, osim osoba koje s njom žive ili ju opskrbljuju neophodnim potrep­štinama za život, te pod uvjetima koje određuje Zakon člankom 106. stavkom 2., mjeru video i elektroničkog nadzora okriv­ljenika. Rješenje o kućnom pritvoru se dostavlja redarstvenoj vlasti.

11. Sudbena vlast nadležna za određivanje i ukidanje pritvora

Članak 108.

(1) Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage pritvor određuje i ukida istražni sudac na prijedlog državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti. O prijedlogu državnog odvjetnika da se odredi pritvor istražni sudac odlučuje odmah a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata. Kad se istražni sudac ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika za određivanje ili ukidanje pritvora, donijet će rješenje kojim se njegov prijedlog odbija. U takvu slučaju državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od četrdeset osam sati. Žalba ne zadržava izvršenje, a o njoj odlučuje vijeće iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona u roku od četrdeset osam sati.

(2) Istražni sudac određuje i ukida pritvor na prijedlog državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti u slučaju kad provodi pojedine istražne radnje u skraćenom postupku ili kad je državni odvjetnik zatražio suglasnost za podignuće optužnice bez provo­đenja istrage, do njezina podnošenja sudu.

(3) Nakon podnošenja optužnice ili optužnog prijedloga sudu izvan glavne rasprave do pravomoćnosti presude pritvor određuje, produljuje i ukida sudsko vijeće iz članka 18. stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Za trajanja glavne rasprave i do objave presude pritvor određuje, produljuje i ukida vijeće ili sudac pojedinac pred kojim se rasprava vodi.

(4) Kad odlučuje o žalbi protiv presude, pritvor određuje, produljuje i ukida žalbeno vijeće (članak 20. stavak 2. i 3. i član­ka 21. točka 1. i 2.).

(5) Kad sudbeno vijeće koje odlučujući o izvanrednim pravnim lijekovima ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponov­ni postupak, može odrediti pritvor ako postoje razlozi iz članka 105. ovoga Zakona, a nisu protekli rokovi iz članka 114. ovoga Zakona.

Članak 109.

(1) Na sjednicu vijeća (članak 18. stavak 4., odnosno članak 20. stavak 2.) na kojoj se nakon predaje optužnice ispituje postoje li razlozi za pritvor, odnosno na kojoj se odlučuje o određivanju, ukidanju ili produljenju pritvora, pozivaju se državni odvjetnik i branitelj, a po ocjeni vijeća i okrivljenik, odnosno pritvorenik.

(2) Sjednica vijeća održat će se i ako uredno pozvane osobe iz stavka 1. ovoga članka ne dođu na sjednicu, ili ako okrivljenik ili njegov branitelj nisu uredno primili poziv zbog toga jer su promijenili boravište ne obavijestivši o tome sud ili zbog toga što dostava nije bila moguća zbog njihove nedostupnosti.

(3) Vijeće će omogućiti strankama da usmeno izlože svoja stajališta važna za donošenje odluke o pritvoru, daju potrebna obrazloženja, pisane podneske i prilože važnu dokumentaciju.

(4) Vijeće će prilikom donošenja odluke o pritvoru uzeti u razgledavanje i dopise i dokumentaciju koja u sud pristigne do početka sjednice, a koje stranke dostave vijeću poštom ili na drugi način.

(5) Tijekom sjednice vijeća vodi se zapisnik koji se prilaže spisu predmeta zajedno s rješenjem kojim je vijeće odlučilo o pri­tvoru.

12. Trajanje pritvora

Članak 110.

(1) Pritvor određen rješenjem istražnog suca ili pritvor koji je prvi puta određen tijekom istrage odlukom vijeća može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode. U vrijeme trajanja pritvora uračunava se svako lišenje slobode.

(2) Iz opravdanih razloga na prijedlog istražnog suca ili državnog odvjetnika, vijeće iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona može pritvor tijekom istrage produljiti za još najviše dva mjeseca.

(3) Ako se istraga vodi, vijeće iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona može, nakon isteka roka iz stavka 2. ovoga članka, pritvor produljiti za još najviše tri mjeseca.

(4) Ukupno trajanje pritvora u istrazi, računajući i vrijeme trajanja lišenja slobode prije donošenja rješenja o pritvoru, ne može prijeći šest mjeseci, i istekom tog roka pritvorenik se ima odmah pustiti na slobodu.

(5) Prije podnošenja optužnog prijedloga u skraćenom postupku, pritvor može trajati onoliko koliko je potrebno da se provedu istražne radnje, ali ne dulje od šezdeset dana.

Članak 111.

(1) Ako se u trenutku podnošenja optužnice ili optužnog prijedloga sudu okrivljenik nalazi u pritvoru, vijeće iz članka 18. stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona odmah će, a najkasnije u roku od četrdeset osam sati po podnošenju optužnice ili optužnog prijedloga odlučiti ima li još mjesta pritvoru, te svojim rješenjem produljiti ili ukinuti pritvor.

(2) Nakon podnošenja optužnice, optužnog prijedloga ili prijedloga da se optužnica podigne bez istrage, pritvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Vijeće iz članka 18. stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona svaka će dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o pritvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Žalba protiv ovoga rješenja ne zadržava njegovo izvrše­nje. Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru vijeće će u času dono­šenja nepravomoćne presude ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora.

(3) Ako je povodom prigovora protiv optužnice, zahtjeva predsjednika vijeća za ispitivanjem optužnice ili zahtjeva za obnovu kaznenog postupka predmet vraćen u istragu, ranije određe­ni pritvor do podnošenja nove optužnice traje najdulje šest mjeseci. Nakon podnošenja nove optužnice primijenit će se odredbe stavka 2. ovoga članka.

(4) U skraćenom postupku od predaje optužnog prijedloga do završetka glavne rasprave, primjenjuju se odredbe članka 105. ovoga Zakona, ali vijeće je dužno svakih mjesec dana ispitati postoje li razlozi za pritvor.

Članak 112.

Nakon predaje optužnice ili optužnog prijedloga, a do pravo­moćnosti presude okrivljenik i njegov branitelj mogu sudu pred­ložiti ukidanje pritvora kad nastupe okolnosti zbog kojih pritvor više nije neophodan. Protiv rješenja vijeća kojim se odbija prijed­log za ukidanje pritvora žalba nije dopuštena. U svakom slučaju pritvor će se ukinuti i pritvorenik pustiti na slobodu kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija ili je okrivljeniku izrečena novčana kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena.

Članak 113.

(1) Pritvor određen prema članku 105. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona ukinut će se čim budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja pritvor određen, a najkasnije do završetka glavne rasprave.

(2) Pritvor određen prema članku 105. stavku 3. ovoga Zakona može trajati najdulje mjesec dana.

Članak 114.

(1) Do donošenje presude suda prvoga stupnja pritvor može trajati najdulje:

1) šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do tri godine,

2) godinu dana ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do pet godina,

3) godinu i šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do osam godina,

4) dvije godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora preko osam godina,

5) tri godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna dugotrajnog zatvora.

(2) U predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje pritvora do njezine pravomoćnosti može se produljiti za jednu šestinu u slučajevima iz točke 1. do 3. stavka 1. ovoga članka, odnosno za jednu četvrtinu u slučajevima iz točke 4. i 5. stavka 1. ovoga članka.

(3) Vrhovni sud Republike Hrvatske može, na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika, u slučaju kada je prvostupanjska presuda ukinuta, u postupku za kaznena djela iz točke 1. do 3. stavka 1. ovoga članka, trajanje pritvora produljiti najviše do šest mjeseci, a za kaznena djela iz točke 4. i 5. stavka 1. ovoga članaka, najviše za jednu godinu.

(4) Od dana donošenja drugostupanjske presude protiv koje je dopuštena žalba, pritvor može trajati do pravomoćnosti presude ali najdulje tri mjeseca.

(5) Okrivljenik koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravomoćna, ostat će u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

13. Žalba protiv rješenja o određivanju, ukidanju ili produljenju pritvora

Članak 115.

(1) Žalbu protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida pritvor mogu podnijeti okrivljenik, njegov branitelj i državni odvjetnik u roku od  dva dana. Protiv rješenja vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim se određuje, produljuje ili ukida pritvor žalba nije dopuštena, osim kad vijeće Vrhovnoga suda odlučujući prema članku 108. stavku  4. i 5. ovoga Zakona odredi pritvor okrivljeniku protiv kojega nije bio određen pritvor. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. O žalbi odlučuje vijeće Vrhovnoga suda sastavljeno od petero sudaca. U vijeću koje odlučuje o žalbi ne mogu sudjelovati suci koji su donijeli odluku o određivanju pritvora.

(2) Žalba protiv rješenja o određivanju, produljenju ili ukidanju pritvora ne zadržava njegovo izvršenje.

(3) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka podnesenoj protiv rješenja suca pojedinca i istražnog suca odlučuje vijeće iz članka 18. stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Kad je rješenje o određivanju, produljenju ili ukidanju pritvora donijelo vijeće, o žalbi protiv rješenja odlučuje vijeće višeg suda.

(5) Vijeće će donijeti odluku o žalbi iz stavka 1. ovoga članka u roku od četrdeset osam sati. 

14. Izvršenje pritvora i postupanje s pritvorenicima

Članak 116.

(1) Pritvor se izvršava prema odredbama ovoga Zakona i na njemu utemeljenih propisa.

(2) Pritvor se izvršava u zatvorima koje za tu namjenu odredi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(3) Okrivljenik protiv kojega je određen pritvor iz osnova navedenog u članku 477. stavka 1. ovoga Zakona bit će upućen u bolnicu za osobe lišene slobode ili odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu.

(4) Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni djelatnici ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa koji imaju potrebna znanja i vještine i stručnu spremu predviđenu propisima.

(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donosi propise iz stavka 1. ovoga članka te propisuje uvjete kojima moraju udovoljavati djelatnici koji rade na poslovima izvršenja pritvora.

Članak 117.

(1) Osobi protiv koje je određen kućni pritvor, sud može iznimno odobriti da se za određeno vrijeme udalji iz stana ili drugog prostora:

1. ako je to neophodno potrebno radi liječenja osobe ili

2. ako to nalažu posebne okolnosti uslijed kojih bi mogle nastupiti teške posljedice po život, zdravlje ili imovinu.

(2) Ako se osoba protiv koje je određen kućni pritvor udalji iz stana ili drugog prostora protivno zabrani suda, ili se u određeno vrijeme ne vrati u stan ili drugi prostor, ili se ne pridržava zabrane komuniciranja s osobama ili zabrane uporabe sred­stava komuniciranja, ili izbjegava ili ometa provođenje mjera video ili elektroničnog nadzora, protiv te osobe odredit će se pritvor. O tome će se osoba upozoriti u rješenju o određivanju kućnog pritvora.

(3) Sud nadzire kućni pritvor, a nadzor može u svako doba nalogom zahtijevati od redarstvene vlasti. Redarstvena vlast može i bez naloga suda u svako doba nadzirati kućni pritvor. O postupanju protivno rješenju o određivanju kućnog pritvora redarstvena vlast odmah obavještava sud.

(4) O nadzoru nad kućnim pritvorom sud i redarstvena vlast vode evidenciju.

(5) Propise o vođenju evidencije iz stavka 4. ovoga članka donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa uz suglasnost ministra unutarnjih poslova.

Članak 118.

(1) Pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika. Ovlašteni djelatnici pravosudne policije i straže pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prisilna sredstva samo onda i na način kako je to propisano, u slučajevima ako na drugi način nije moguće provesti mjere izvršenja pritvora kojima pritvorenik pruža aktivni ili pasivni otpor.

(2) Pritvorenikova prava i slobode mogu biti ograničeni samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je određen pritvor, spriječi bijeg pritvorenika, spriječi počinjenje kaznenog djela, te otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi.

(3) Uprava zatvora prikuplja, obrađuje i pohranjuje podatke o pritvorenicima. Zbirka tih podataka sadržava:

1) podatke o istovjetnosti pritvorenika i njegovu psiho­fizičkom stanju,

2) podatke o primitku u pritvor, trajanju, produljenju i ukinuću pritvora,

3) podatke o radu koji pritvorenik obavlja,

4) podatke o ponašanju pritvorenika i primijenjenim stegovnim mjerama,

5) druge podatke koje određuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(4) Podaci iz stavka 3. ovoga članka pohranjuju se i uporab­ljuju dok traje pritvor. Osim  središnjoj evidenciji o pritvorenicima koju vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, ti se podaci daju na pisani zahtjev tijelima kaznenog postupka i pojedinca na kojega se odnose.

Članak 119.

Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. U pravilu, pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora. Pritvorenik se neće smjestiti zajedno s osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati, ili s osobama s kojima bi druženje moglo štetno utjecati na vođenje postupka.

Članak 120.

(1) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od dvadeset četiri sata. Osim toga njima će se osigurati kretanje na slobodnom zraku najmanje dva sata dnevno.

(2) Pritvorenik smije kod sebe imati predmete osobne uporabe, higijenske potrepštine, o svom trošku nabavljati knjige, novine i druge tiskovine, sredstva za praćenje javnih medija, te imati druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. Prilikom primitka u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne pretrage oduzeti predmeti u svezi s kaznenim djelom, a ostali predmeti koje okrivljenik ne smije imati u pritvoru prema njegovoj će se uputi pohraniti i čuvati ili predati osobi koju odredi pritvorenik.

Članak 121.

(1) Po odobrenju istražnog suca, odnosno predsjednika vijeća i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi pritvorenika imaju pravo posjećivati, u okviru kućnog reda, njegovi srodnici, a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. Pojedini se posjeti mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka.

(2) Istražni će sudac, odnosno predsjednik vijeća odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjet pritvoreniku koji je državljanin te zemlje, sukladno kućnom redu pritvora.

(3) Pritvorenik se smije dopisivati s osobama izvan zatvora sa znanjem i pod nadzorom istražnog suca, a nakon podignute optužnice, predsjednika vijeća. Pritvoreniku se može zabraniti odašiljanje i primanje pisama i drugih pošiljaka, ali ne i odaši­ljanje molbe, pritužbe ili žalbe.

(4) Pritvorenik ima pravo, sukladno kućnom redu, pod nadzorom uprave pritvora, o svom trošku obavljati telefonske razgovore. Uprava pritvora u tu svrhu pritvorenicima osigurava potreban broj javnih telefonskih priključaka. Istražni sudac, sudac pojedinac ili predsjednik vijeća mogu zbog razloga sigurnosti ili postojanja nekog od razloga iz članka 105. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona rješenjem ograničiti ili zabraniti pritvoreniku korištenje telefona. 

(5) Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem.

Članak 122.

(1) Za stegovne prijestupe pritvorenika istražni sudac, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća može, na prijedlog upravitelja zatvora, izreći stegovnu kaznu ograničenja posjeta i dopisivanja. To se ograničenje ne odnosi na veze pritvorenika s braniteljem ili susrete s konzularnim službenikom.

(2) Stegovni prijestupi su sve teže povrede koje se odnose na:

1) fizičke napade na druge pritvorenike, djelatnike ili službene osobe, odnosno njihovo vrijeđanje,

2) izrađivanje, primanje, unošenje, krijumčarenje predmeta za napad ili bijeg,

3) unošenje u zatvor ili pripremanje u zatvoru opojnih sredstava ili alkohola,

4) povrede propisa o sigurnosti na radu, protupožarnoj zaštiti te sprječavanju posljedica prirodnih nepogoda,

5) namjerno prouzročenje veće materijalne štete,

6) nedolično ponašanje pred drugim pritvorenicima ili službenim osobama.

(3) Protiv rješenja o stegovnoj mjeri dopuštena je žalba vijeću iz članka 18. stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ovoga Zakona u roku od dvadeset četiri sata. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) O primjeni prisilnih mjera prema pritvoreniku uprava zatvora bez odgode izvješćuje istražnog suca.

Članak 123.

(1) Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik nadležnog suda.

(2) Predsjednik suda ili sudac kojega on odredi dužan je najmanje jedanput tjedno obići pritvorenike i ako nađe da je potrebno, i bez nazočnosti pravosudnog policajca, izvijestiti se kako se pritvorenici hrane, kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa. Predsjednik suda, odnosno sudac kojeg on odredi, dužan je poduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku zatvora. Predsjednik suda ne može odrediti da istražni sudac umjesto njega obavlja nadzor nad izvršavanjem pritvora.

(3) Predsjednik suda i istražni sudac ili predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac pred kojim se vodi postupak, neovisno o nadzoru iz stavka 2. ovoga članka, mogu u svako doba obilaziti pritvorenike, s njima razgovarati i od njih primati pritužbe.

(4) Ako tijekom pregleda ili povodom pritužbe pritvorenika sudac iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da je istekao rok trajanja pritvora određen u rješenju o pritvoru ili da ne postoji zakonita odluka o oduzimanju slobode, odmah će odrediti pritvorenikovo puštanje na slobodu.

Članak 124.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će kućni red u zatvorima za izdržavanje pritvora kojim će se pobliže urediti izvršavanje pritvora u skladu s odredbama ovoga Zakona.      


nastavak na str.3