mojodvjetnik.info

Zakon o državnom odvjetništvu - str.2

Zakon o državnom odvjetništvu - povratak na str.1 3. DUŽNOSTI I PRAVA DRŽAVNIH ODVJETNIKA I NJIHOVIH ZAMJENIKA Članak 70. Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika obnaša državnoodvjetničku dužnost u državnom odvjetništvu u koje je imenovan. Članak 71. (1) Poslovi u državnom odvjetništvu raspoređuju se na početku svake kalendarske godine prema vrstama predmeta vodeći računa o razmjernom opterećenju. (2) Prije utvrđivanja rasporeda poslova državni odvjetnik pribavit će mišljenje kolegija državnog odvjetništva. (3) Godišnji se raspored poslova prije nego se počne primjenjivati dostavlja višem državnom odvjetništvu, koje zbog opravdanih razloga, može naložiti da se raspored izmijeni. (4) Godišnji se raspored poslova može mijenjati ako to posebne okolnosti opravdavaju. (5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka ministar nadležan za poslove pravosuđa može uz prethodno pribavljeno mišljenje Glavnoga državnog odvjetnika tražiti da se pojedinoj vrsti predmeta dade prvenstvo u rješavanju. U tom slučaju državni odvjetnik mora odmah rasporediti takve predmete odgovarajućem zamjeniku sukladno stavku 1. ovoga članka. Članak 72. Predmet dodijeljen na rad zamjeniku državnog odvjetnika, na način propisan u članku 71. ovoga Zakona, može se oduzeti kada u tom predmetu zamjenik državnog odvjetnika može biti izuzet, kad ne može pravodobno poduzimati radnje u postupku zbog dulje spriječenosti ili kad to zahtijevaju posebni razlozi. Članak 73. Državni se odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika mora ponašati tako da ne umanji svoj ugled ili ugled državnog odvjetništva te ne dovede u pitanje svoju savjesnost ili samostalnost državnog odvjetništva. Članak 74. Državni je odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika dužan zadržati za sebe sve što je doznao o strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima u okviru obnašanja dužnosti, ako to ne predstavlja kažnjivo djelo te čuvati tajnost svih podataka nedostupnih javnosti. Članak 75. Glavni državni odvjetnik, državni odvjetnici i zamjenici državnog odvjetnika ne smiju pripadati nijednoj političkoj stranci niti sudjelovati u njenim aktivnostima. Članak 76. (1) Državni se odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ne smije koristiti svojim službenim položajem ili ugledom državnog odvjetništva za ostvarivanje svojih prava pred državnim tijelima i tijelima lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave. (2) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ne smije obnašati sudačku dužnost, obavljati odvjetničku ili javnobilježničku službu, niti poslove člana upravnog ili nadzornog odbora trgovačkog društva ili druge pravne osobe koja ostvaruje dobit. (3) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ne smije obavljati niti drugu službu ili posao, koji bi mogli utjecati na njegovu samostalnost i objektivnost ili bi se umanjio njegov društveni ugled ili je inače nespojiv s obnašanjem državnoodvjetničke dužnosti. Članak 77. Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika može pisati stručne ili znanstvene radove, sudjelovati u radu stručnih ili znanstvenih skupova, pisati nacrte propisa ili sudjelovati u drugim sličnim aktivnostima. Članak 78. (1) Državni odvjetnik je dužan prethodno u pisanom obliku izvijestiti neposredno višega državnog odvjetnika, a zamjenik državnog odvjetnika državnog odvjetnika o svakom poslu kojeg obavlja osim poslova iz članka 77. ovoga Zakona. (2) O nespojivosti službe ili posla s državnoodvjetničkom dužnosti za zamjenika državnog odvjetnika odlučuje državni odvjetnik, za državnog odvjetnika državni odvjetnik neposredno višega državnog odvjetništva, a za Glavnoga državnog odvjetnika - Vlada Republike Hrvatske. Članak 79. Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika imaju pravo na: – plaću koja je utvrđena za državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu u koje je imenovan, – naknadu umjesto plaće kad nije u mogućnosti obnašati dužnost, – mirovinsko, invalidsko, zdravstveno osiguranje i prava koja iz toga proizlaze po općim propisima, – odmore i dopuste koje imaju službenici i namještenici u državnom odvjetništvu i godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana, – pravo na materijalne troškove pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima, – naknadu za odvojeni život od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora ili državnih blagdana, – naknadu za službena putovanja i putne troškove u svezi s obnašanjem državnoodvjetničke dužnosti, – stručno usavršavanje i specijalizaciju u okviru sredstava osiguranih za tu namjenu. Članak 80. (1) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika općinskog ili županijskoga državnog odvjetništva može se privremeno, ali najdulje šest mjeseci, uputiti na rad u drugo državno odvjetništvo istog ili nižeg stupnja. (2) Državni se odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika može uz svoj pristanak uputiti na rad u drugo državno odvjetništvo istog stupnja i na dulje vrijeme ili trajno premjestiti. (3) Rješenje o privremenom upućivanju na rad u drugo državno odvjetništvo donosi Glavni državni odvjetnik ili državni odvjetnik neposredno višega državnog odvjetništva, a za trajni premještaj Državnoodvjetničko vijeće. (4) O privremenom rasporedu državnih odvjetnika ili zamjenika državnih odvjetnika suglasnost daje i Glavni državni odvjetnik. (5) Protiv rješenja o upućivanju na rad u drugo državno odvjetništvo državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima pravo prigovora Glavnom državnom odvjetniku u roku od osam dana od dostave rješenja. Odluka Glavnoga državnog odvjetnika po prigovoru konačna je. (6) U slučaju ukidanja ili preustroja državnog odvjetništva Glavni državni odvjetnik premjestit će državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika na mjesto zamjenika državnog odvjetnika u državno odvjetništvo istog stupnja. Članak 81. (1) Ako državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika bude imenovan za ministra, zamjenika ili za drugoga dužnosnika u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa, državnoodvjetnička dužnost mu miruje dok obnaša dužnost na koju je imenovan u izvršnoj vlasti. (2) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika uz svoj pristanak, može biti raspoređen i na druge poslove u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa, ali ne dulje od dvije godine, za koje vrijeme mu državnoodvjetnička dužnost miruje. (3) U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija. (4) Odluku o rasporedu državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika prema stavku 2. ovoga članka donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa uz suglasnost Glavnoga državnog odvjetnika. Članak 82. Ako državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika bude imenovan za voditelja ili raspoređen za zamjenika posebnoga ustrojstvenog oblika iz članka 12. ovoga Zakona, državnoodvjetnička dužnost u državnom odvjetništvu u kojem je radio prije prelaska mu miruje dok obavlja tu dužnost. Članak 83. (1) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika građaninu ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom. (2) Republika Hrvatska može od državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika zatražiti naknadu isplaćene svote samo kad je štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. (3) Zahtjev za naknadu štete iz stavka 2. ovoga članka zastarijeva za šest mjeseci od dana isplaćene naknade oštećeniku. 4. STEGOVNA ODGOVORNOST ZAMJENIKA DRŽAVNIH ODVJETNIKA Članak 84. (1) Zamjenik državnog odvjetnika odgovara za počinjena stegovna djela. (2) Stegovna djela jesu: 1. zlouporaba položaja ili prekoračenja službene ovlasti, 2. neopravdano neobavljanje ili neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti, 3. obavljanje službe, poslova ili djelatnosti nespojivih s državnoodvjetničkom dužnošću, 4. izazivanje poremećaja u radu državnog odvjetništva koji znatno utječu na djelovanje državnog odvjetništva, 5. povreda službene tajne u svezi s obnašanjem državnoodvjetničke dužnosti, 6. nanošenje štete ugledu državnom odvjetništvu ili državnoodvjetničkoj dužnosti na drugi način, 7. postupanje protivno članku 75. ovoga Zakona. (3) Smatrat će se da zamjenik državnog odvjetnika neuredno obavlja državnoodvjetničku dužnost osobito: – ako bez opravdanog razloga ne izrađuje državnoodvjetničke odluke i pismena u zakonskom roku, – ako je državni odvjetnik ocijenio njegov rad negativnom ocjenom (članak 67. stavak. 2 točka 1.), – ako je, bez opravdanog razloga, broj odluka koje je donio u jednogodišnjem razdoblju bitno ispod prosjeka u Republici Hrvatskoj. Članak 85. (1) Za počinjena stegovna djela mogu se izreći sljedeće stegovne kazne: 1. ukor, 2. novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu kroz najdulje šest mjeseci, 3. zastoj u promaknuću do tri godine, 4. razrješenje od dužnosti. (2) Kazna iz točke 4. stavka 1. ovoga članka može se izreći samo za stegovno djelo iz članka 84. ovoga Zakona ako je počinjeno pod naročito otegotnim okolnostima. (3) Kod izricanja kazne za stegovno djelo uzima se u obzir osobito: težina povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti pod kojima je stegovno djelo učinjeno, raniji rad i ponašanje zamjenika državnog odvjetnika i druge okolnosti koje utječu na izricanje kazne. (4) Pri odlučivanju o odgovornosti i kazni za stegovno djelo na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku. (5) O izrečenoj se kazni u roku od 24 sata obavještava državno odvjetništvo u kojem zamjenik državnog odvjetnika obavlja državnoodvjetničku dužnost, te ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa koje vodi evidenciju o izrečenim kaznama. Članak 86. (1) Stegovni postupak ne smije se pokrenuti nakon šest mjeseci od saznanja za počinjeno stegovno djelo i počinitelja, odnosno dvije godine od počinjenoga stegovnog djela. (2) Stegovna kazna ne može se izreći nakon proteka godine dana od dana pokretanja stegovnog postupka. (3) Ako stegovno djelo povlači kaznenu odgovornost stegovni postupak smije se pokrenuti u vremenu u kojem zastarijeva pokretanje kaznenog postupka, pod uvjetom da je taj postupak pokrenut. (4) Izvršenje stegovne kazne zastarijeva za godinu dana od njezine pravomoćnosti. (5) Kazna ukora briše se iz evidencije po službenoj dužnosti nakon dvije godine od dana pravomoćnosti odluke kojom je izrečena, a novčana kazna nakon tri godine. VIII. DRŽAVNOODVJETNIČKO VIJEÆE Članak 87. Zamjenike državnog odvjetnika imenuje, razrješava i odlučuje o njihovoj stegovnoj odgovornosti Državnoodvjetničko vijeće. Članak 88. Državnoodvjetničko vijeće (u daljnjem tekstu: Vijeće) ima pečat, koji sadrži njegov naziv, te naziv i grb Republike Hrvatske. 1. IZBOR I RAZRJEŠENJE ČLANOVA DRŽAVNOODVJETNIČKOG VIJEÆA Članak 89. (1) U postupku izbora članova Državnoodvjetničkog vijeća Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora zatražit će od Glavnoga državnog odvjetnika i dekana pravnih fakulteta da pokrenu postupak kandidiranja za članove Vijeća. (2) Glavni državni odvjetnik zatražit će od državnih odvjetništava da predlože zamjenike državnog odvjetnika kao kandidate iz državnih odvjetništava. Na temelju prikupljenih prijedloga Glavni državni odvjetnik, uz suglasnost proširenog Kolegija Glavnoga državnog odvjetnika utvrđuje kandidate i prijedlog upućuje Hrvatskom saboru. (3) Prijedlog kandidata iz reda zamjenika državnih odvjetnika mora osigurati odgovarajuću zastupljenost kandidata iz Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, županijskih i općinskih državnih odvjetništava. (4) Kandidate iz reda sveučilišnih profesora pravnih znanosti utvrđuje sjednica dekana pravnih fakulteta i upućuje ih Hrvatskom saboru. (5) Kandidate iz reda Hrvatskoga sabora utvrđuje Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora. (6) Za svako mjesto u Vijeću mora se predložiti najmanje tri kandidata. Članak 90. (1) Članove Vijeća bira Hrvatski sabor. (2) Sedam članova Vijeća bira se iz reda zamjenika državnih odvjetnika, dva člana iz reda Hrvatskoga sabora i dva člana iz reda sveučilišnih profesora pravnih znanosti. (3) Članovi Vijeća između sebe biraju predsjednika i zamjenika predsjednika. Predsjednik Vijeća mora biti iz reda zamjenika državnog odvjetnika. (4) Predsjednik i zamjenik predsjednika biraju se tajnim glasovanjem na vrijeme od dvije godine i mogu biti ponovo izabrani. Članak 91. (1) Članovi Vijeća biraju se na vrijeme od četiri godine, s time da članom Vijeća nitko ne može biti više od dva puta uzastopce. (2) Izabrani član Vijeća dužan je stupiti na dužnost u roku od 30 dana od dana izbora. (3) Ako izabrani član Vijeća bez opravdanog razloga ne stupi na dužnost u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da nije ni izabran. Članak 92. (1) Vrijeme na koje je izabran član Vijeća počinje teći od dana izbora. (2) Predsjednik Vijeća dužan je 6 mjeseci prije isteka vremena na koje je član Vijeća izabran izvijestiti o tome Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora. Članak 93. Prije stupanja na dužnost član Vijeća daje pred predsjednikom Hrvatskoga sabora prisegu: »Prisežem svojom čašću da ću se u obnašanju dužnosti člana Državnoodvjetničkog vijeća držati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da ću savjesno obavljati svoju dužnost.« Članak 94. (1) Predsjednik ili član Vijeća ne smije biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje u Vijeću. (2) Predsjednik ili član Vijeća ne smije biti uhićen ili pritvoren niti se protiv njega smije poduzeti kazneni progon bez odobrenja Vijeća. (3) Predsjednik ili član Vijeća može biti uhićen ili pritvoren bez odobrenja Vijeća samo ako je zatečen da čini kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od 5 godina. U takvom slučaju državno tijelo, koje je predsjednika ili člana Vijeća uhitilo ili pritvorilo dužno je o tome odmah izvijestiti Vijeće. Članak 95. (1) Predsjedniku ili članu prestaje dužnost u Vijeću po sili zakona danom kad mu prestane dužnost koju je obavljao u vrijeme kada je izabran za predsjednika ili člana Vijeća. (2) Ne smatra se prestankom dužnosti ako član Vijeća bude imenovan za zamjenika državnog odvjetnika u drugo državno odvjetništvo ili bude izabran za nastavnika drugoga pravnog fakulteta. (3) Predsjednik ili član Vijeća bit će razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran: – ako to sam zatraži, – ako bude imenovan državnim odvjetnikom, danom stupanja na dužnost, – ako bude osuđen na kaznu zatvora, – ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost, – ako primi državljanstvo druge države. (4) Predsjednik ili član Vijeća bit će razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran zbog neopravdanog neobavljanja ili neurednog obavljanja dužnosti predsjednika ili člana Vijeća. (5) Prijedlog za razrješenje dužnosti člana Vijeća prije isteka vremena na koje je izabran mogu podnijeti Glavni državni odvjetnik, uz suglasnost Kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske proširenog županijskim državnim odvjetnicima, sjednica dekana pravnih fakulteta svaki u pogledu članova Vijeća koje su predložili u postupku utvrđivanja kandidata za predsjednika i članove Vijeća. Prijedlog za razrješenje mogu podnijeti i Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora i ministar nadležan za poslove pravosuđa. (6) Postojanje razloga za razrješenje člana Vijeća prije isteka vremena na koje je izabran utvrđuje Odbor za pravosuđe Hrvatskoga sabora, a razrješuje ih Hrvatski sabor. Članak 96. (1) Ako predsjednik ili član Vijeća zatraži razrješenje od dužnosti, a Hrvatski sabor ne donese odluku o tom zahtjevu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, Vijeće će na zahtjev predsjednika ili člana, utvrditi da mu je prestala dužnost danom proteka roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za razrješenje od dužnosti. (2) Sud koji je izrekao zatvorsku kaznu predsjedniku ili članu Vijeća dužan je bez odgode dostaviti pravomoćnu presudu Vijeću, koje će o tome odmah izvijestiti Hrvatski sabor. (3) Prijedlog da se pokrene postupak radi utvrđivanja trajnog gubitka sposobnosti člana Vijeća da obavlja svoju dužnost podnosi Odboru za pravosuđe Hrvatskoga sabora predsjednik Vijeća, a za predsjednika najmanje tri člana Vijeća. (4) Odluku o razrješenju predsjednika ili člana Vijeća donosi Hrvatski sabor većinom glasova svih zastupnika. Članak 97. (1) Ako je pokrenut postupak iz članka 95. stavka 3. podstavka 3. i 4. ovoga Zakona ili poduzet kazneni progon za kazneno djelo za koje može biti izrečena kazna zatvora, predsjednik ili član Vijeća može biti udaljen od obavljanja dužnosti na temelju odluke Vijeća koja se donosi većinom glasova svih članova. (2) Odluku o udaljenju od obavljanja dužnosti donosi Vijeće: – za člana, na prijedlog predsjednika Vijeća, – za predsjednika, na prijedlog tri člana Vijeća. (3) Vijeće može većinom glasova svih članova odlučiti da predsjednik ili član, protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak, ne obavlja dužnost u Vijeću dok taj postupak traje. 2. NADLEŽNOST I NAČIN RADA a) Nadležnost Članak 98.  U djelokrug Vijeća spada: – imenovanje zamjenika državnih odvjetnika, – vođenje postupka i odlučivanje o stegovnoj odgovornosti i razrješenju zamjenika državnih odvjetnika, – obavljanje drugih poslova u skladu sa zakonom. b) Način rada Članak 99. (1) Vijeće odlučuje u sjednici. (2) Odluka Vijeća o razrješenju zamjenika državnog odvjetnika izrađuje se u pisanom obliku i sadrži obrazloženje u kojem se navode činjenice na temelju kojih je Vijeće u raspravljanju utvrdilo da postoje razlozi za razrješenje. Odluku potpisuje predsjednik Vijeća. (3) Sjednice saziva predsjednik, a u njegovoj odsutnosti član koji ga zamjenjuje. (4) Iznimno, sjednica će biti sazvana na prijedlog najmanje tri člana Vijeća. Članak 100. Predsjednik Vijeća: 1. predstavlja Vijeće, 2. saziva i predsjedava sjednicama Vijeća, 3. predlaže dnevni red sjednica, 4. objavljuje rezultate glasovanja, 5. potpisuje akte koje donosi Vijeće, 6. skrbi o izvršavanju odluka Vijeća, 7. obavlja i druge poslove određene zakonom ili općim aktom. Članak 101. (1) Način rada Vijeća uređuje se poslovnikom. (2) Poslovnik donosi Vijeće glasovima najmanje osam članova Vijeća. Članak 102. Vijeće ima stručnu službu koja obavlja administrativne, tehničke i računovodstvene poslove. 3. POSTUPAK IMENOVANJA I RAZRJEŠENJA ZAMJENIKA DRŽAVNIH ODVJETNIKA Članak 103. (1) Slobodno mjesto zamjenika državnog odvjetnika objavljuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlaštenih osoba. (2) Prijedlog za oglašavanje slobodnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka ovlašteni su podnijeti državni odvjetnik u odvjetništvu u kojem se imenuje zamjenik državnog odvjetnika ili neposredno viši državni odvjetnik. (3) Oglas o slobodnim mjestima iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u pravilu u »Narodnim novinama«, a po potrebi i na drugi način, a sadrži poziv kandidatima da u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana a niti dulji od 30 dana, podnesu prijavu s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih za imenovanje zamjenika državnog odvjetnika kao i podatke o svom radu. (4) Glavni državni odvjetnik dužan je 90 dana prije isteka roka iz članka 61. stavak 1. ovoga Zakona pokrenuti postupak ponovnog imenovanja zamjenika državnog odvjetnika. Postupak ponovnog imenovanja provodi se na način predviđen u članku 104. ovoga Zakona. (5) Odluku o objavi oglasa o slobodnim mjestima iz stavka 1. ovoga članka, kao i odluku o poništenju objavljenog oglasa, donosi Glavni državni odvjetnik. Članak 104. (1) Nakon proteka roka iz članka 103. stavka 3. ovoga Zakona Glavni državni odvjetnik zatražit će mišljenje o svim kandidatima za zamjenike državnog odvjetnika od nadležnih županijskih državnih odvjetnika i kolegija. Uz poziv na davanje mišljenja, Glavni državni odvjetnik će dostaviti prijave s dokazima i podacima koje su kandidati priložili, te podatke o kandidatima kojima Državno odvjetništvo Republike Hrvatske raspolaže po službenoj dužnosti. (2) Mišljenje o kandidatima daje: – za zamjenika općinskoga državnog odvjetnika državni odvjetnik tog državnog odvjetništva, županijski državni odvjetnik i kolegij općinskoga državnog odvjetništva u kojem je oglašeno slobodno mjesto zamjenika, – za zamjenika županijskoga državnog odvjetnika državni odvjetnik tog državnog odvjetništva, Glavni državni odvjetnik i kolegij županijskoga državnog odvjetništva u kojem je oglašeno slobodno mjesto zamjenika, – za zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika Glavni državni odvjetnik i Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. (3) U postupku davanja mišljenja može se zatražiti i podatke o kandidatima: – od predsjednika suda, ako je kandidat već obavljao dužnost suca, sudskog savjetnika ili sudačkog vježbenika, odnosno drugu dužnost u pravosuđu, – od drugih tijela i organizacija koje mogu dati podatke relevantne za ispunjavanje općih i posebnih uvjeta za imenovanje zamjenika državnog odvjetnika odgovarajućega državnog odvjetništva. (4) Ako su za kandidata već bile dane ocjene obnašanja dužnosti, Vijeće će uzeti takve ocjene u obzir pri izradi mišljenja, a ako njima ne raspolaže, pribavit će ih od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske ili ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa. (5) Mišljenje županijskoga državnog odvjetnika i kolegija o kandidatima za državnoodvjetničku dužnost, izrađuje se u pisanom obliku i sadrži obrazloženje o ispunjavanju općih i posebnih uvjeta za imenovanje zamjenika državnog odvjetnika odgovarajućeg državnog odvjetništva. U izradi obrazloženja županijski državni odvjetnik i kolegij cijenit će na odgovarajući način kriterije iz odredbe članka 65. ovoga Zakona. (6) Državni odvjetnik i kolegij dužni su svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 60 dana. Ako mišljenje ne bude dostavljeno, Glavni državni odvjetnik podnijet će Vijeću listu svih kandidata koji ispunjavaju uvjete za zamjenika državnog odvjetnika, sa svojim mišljenjem i podacima kojima raspolaže po službenoj dužnosti. (7) Vijeće u postupku imenovanja može o kandidatima samo zatražiti podatke iz stavka 3. ovoga članka od odgovarajućih tijela i organizacija. (8) Glavni državni odvjetnik dostavit će Vijeću listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za imenovanje s mišljenjima iz stavka 2. ovoga članka. Uz listu kandidata koji ispunjavaju uvjete Vijeće će se izvijestiti o svim prijavljenim kandidatima, a dostavit će mu se i prijave kandidata sa svim relevantnim podacima prikupljenima u postupku davanja mišljenja. Članak 105. (1) Kod imenovanja zamjenika državnog odvjetnika Vijeće cijeni kriterije iz članka 65. ovoga Zakona uzimajući u obzir mišljenje državnog odvjetnika i nadležnog kolegija, te ocjenu obnašanja dužnosti. (2) Odluka Vijeća o imenovanju zamjenika državnog odvjetnika s pisanim obrazloženjem dostavlja se svim kandidatima u roku od 15 dana od objavljivanja imenovanja. (3) Odluka o imenovanju objavljuje se u »Narodnim novinama«. (4) Zamjenik državnog odvjetnika dužan je stupiti na dužnost u roku koje odredi Vijeće, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana imenovanja. (5) Ako zamjenik državnog odvjetnika ne stupi na dužnost u roku iz stavka 3. ovoga članka, smatrat će se da nije ni imenovan. Članak 106. Vijeće će na zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti poništiti odluku o imenovanju ako utvrdi: – da imenovani zamjenik državnog odvjetnika nije ispunjavao uvjete za imenovanje, – da je odluka utemeljena na neistinitim podacima i dokazima, – da zamjenik državnog odvjetnika bez opravdanog razloga nije niti u roku od šest mjeseci nakon imenovanja položio prisegu, – da je do imenovanja došlo uslijed kaznenog djela kandidata ili predsjednika ili člana Vijeća. Članak 107. (1) Prije stupanja na dužnost zamjenik državnog odvjetnika daje prisegu pred predsjednikom Vijeća ili članom Vijeća kojeg on odredi. (2) Županijski državni odvjetnik i općinski državni odvjetnik daju prisegu pred Glavnim državnim odvjetnikom. (3) Glavni državni odvjetnik prisegu daje pred predsjednikom Hrvatskoga sabora. (4) Prisega glasi: »Prisežem da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i da ću štititi jedinstvenost, suverenitet i pravni poredak Republike Hrvatske.« 4. STEGOVNI POSTUPAK a) Tijela stegovnog postupka Članak 108. (1) U stegovnom postupku u prvom stupnju odlučuje Vijeće većinom glasova svih članova. (2) Ako se stegovni postupak vodi protiv člana Vijeća, taj je član izuzet od odlučivanja u stegovnom postupku. Članak 109. (1) Ako postoji osnovana sumnja da je zamjenik državnog odvjetnika počinio stegovno djelo, državni odvjetnik u državnom odvjetništvu u kojem zamjenik državnog odvjetnika obavlja državnoodvjetničku dužnost dužan je protiv njega podnijeti zahtjev za pokretanje stegovnog postupka. (2) Zahtjev za pokretanje postupka zbog počinjenja stegovnog djela može podnijeti i neposredno viši državni odvjetnik i Glavni državni odvjetnik ili ministar nadležan za poslove pravosuđa. (3) Zahtjev za pokretanje postupka pred Vijećem zastupa ovlašteni podnositelj iz stavka 1. i 2. ovoga članka ili osoba koju on ovlasti. (4) Ako je do odluke o pokretanju stegovnog postupka potrebno obaviti izvide, njih obavlja zamjenik državnog odvjetnika kojeg određuje predsjednik Vijeća. b) Tijek stegovnog postupka Članak 110. (1) Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka podnosi se u pisanom obliku i sadrži osobne podatke o zamjeniku državnog odvjetnika čija se stegovna odgovornost traži, opis stegovnog djela, prijedlog za izricanje određene stegovne kazne te obrazloženje iz kojeg proizlazi osnovanost sumnje. (2) Odmah nakon primitka zahtjeva zakazat će se ročište na koje će se pozvati zamjenik državnog odvjetnika i podnositelj zahtjeva. Zamjenika državnog odvjetnika protiv kojeg je podnesen zahtjev za pokretanje stegovnog postupka, upozorit će se u pozivu da na ročištu može biti nazočan i njegov branitelj. (3) Ročište je nejavno osim ako zamjenik državnog odvjetnika protiv kojeg je zahtjev podnesen, ne zatraži drukčije. (4) Ako nakon ročišta Vijeće ustanovi da postoji osnovana sumnja da je počinjeno stegovno djelo, donijet će odluku o pokretanju stegovnog postupka. U takvom slučaju Vijeće može zatražiti i poduzimanje određenih izvida od zamjenika državnog odvjetnika kojeg odredi. (5) Protiv odluke o pokretanju stegovnog postupka nije dopuštena posebna žalba. Članak 111. (1) Ako je ovlašteni predlagatelj u zahtjevu predložio izricanje stegovne kazne razrješenja od dužnosti, Vijeće će bez odgode odlučiti o zahtjevu o privremenom udaljenju od obavljanja dužnosti. Odluka o privremenom udaljenju mora biti u pisanom obliku i s obrazloženjem. (2) Protiv odluke o privremenom udaljenju žalba nije dopuštena. Članak 112. (1) Ovlašteni podnositelj može izmijeniti ili dopuniti zahtjev. Ako izvan rasprave podnositelj izmijeni ili dopuni zahtjev, Vijeće će najkasnije u roku od 15 dana po primitku zahtjeva zakazati raspravu. Na raspravu će se pozvati ovlašteni podnositelj zahtjeva, zamjenik državnog odvjetnika i njegov branitelj. (2) Prije rasprave izdvojit će se iz spisa svi dokazi, na kojima se ne može temeljiti odluka u stegovnom postupku. Članak 113. (1) U postupku odlučivanja o stegovnoj odgovornosti zamjeniku državnog odvjetnika protiv kojeg se postupak vodi, mora se pružiti mogućnost da iznese svoju obranu osobno ili uz branitelja kojega izabere. (2) Javnost će se isključiti s glasovanja i donošenja odluke o stegovnoj odgovornosti. Odluka će se uvijek javno proglasiti. (3) Odluka kojom se utvrđuje da je zamjenik državnog odvjetnika stegovno odgovoran i kojom mu se izriče stegovna kazna može se odnositi samo na stegovno djelo i osobu koje je podnositelj zahtjeva označio u svom zahtjevu. (4) Odluka mora biti izrađena i otpremljena strankama u roku od 15 dana nakon njezina donošenja. Članak 114. Protiv odluke o stegovnoj odgovornosti stranke može se pokrenuti upravni spor. Članak 115. (1) Stegovni postupak provodi se odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (2) U stegovnom postupku ne plaćaju se pristojbe a troškove postupka snosi državno odvjetništvo u kojem zamjenik državnog odvjetnika obavlja dužnost. c) Udaljenje od obavljanja dužnosti Članak 116. (1) Zamjenik državnog odvjetnika bit će udaljen od dužnosti ako je protiv njega poduzet kazneni progon zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora više od pet godina ili dok se nalazi u pritvoru. (2) Zamjenik državnog odvjetnika može biti udaljen od dužnosti: 1. ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina, 2. ako obavlja službu, posao ili aktivnost koji su nespojivi s obavljanjem državnoodvjetničke dužnosti bez prethodnoga pisanog odobrenja državnog odvjetnika, 3. zbog osude za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja državnoodvjetničke dužnosti. (3) Odluku o udaljenju od dužnosti u slučaju iz stavka 1. ovoga članka donosi Glavni državni odvjetnik. (4) Protiv odluke o udaljenju iz stavka 3. ovoga članka zamjenik državnog odvjetnika ima pravo prigovora Vijeću u roku od tri dana o čemu je Vijeće dužno donijeti odluku u daljnjem roku od 15 dana. Ako Vijeće ne donese odluku u navedenom roku smatra se da je udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti prestalo. d) Postupak za razrješenje Članak 117. (1) Zahtjev za razrješenje zamjenika državnog odvjetnika može podnijeti državni odvjetnik u državnom odvjetništvu u kojemu zamjenik državnog odvjetnika radi, viši državni odvjetnik i Glavni državni odvjetnik. (2) Zamjenik državnog odvjetnika može postaviti zahtjev za svoje razrješenje putem državnog odvjetnika kojemu je zamjenik. (3) Zahtjev za razrješenje zamjenika državnog odvjetnika zbog trajnog gubitka sposobnosti za obavljanje dužnosti može se temeljiti samo na pravomoćnoj odluci suda o oduzimanju poslovne sposobnosti ili pravomoćnoj odluci nadležnog tijela da su tjelesna ili duševna svojstva zamjenika državnog odvjetnika takva da onemogućuju obavljanje državnoodvjetničke dužnosti. Ako se zamjenik državnog odvjetnika odbije podvrći odgovarajućem medicinskom pregledu, Vijeće će mu, na prijedlog podnositelja zahtjeva za razrješenje, naložiti da pristupi odgovarajućim pregledima, a ako on to ne učini, razriješit će se dužnosti. Članak 118. (1) U postupku razrješenja Vijeće samo pribavlja dokaze, ili to povjerava određenom državnom odvjetništvu. (2) Zamjeniku državnog odvjetnika čije se razrješenje zahtijeva mora se omogućiti da se izjasni o zahtjevu, osim ako nije sam podnio zahtjev za razrješenje. (3) Odluka o razrješenju donosi se većinom glasova ukupnog broja članova Vijeća. (4) Odluka o razrješenju donosi se u pisanom obliku i mora biti obrazložena. (5) Protiv odluke o razrješenju zamjenik državnog odvjetnika može pokrenuti upravni spor. Članak 119. Ako je zamjenik državnog odvjetnika zatražio razrješenje od dužnosti, a Vijeće ne donese odluku o razrješenju u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, Glavni državni odvjetnik će rješenjem utvrditi da je zamjeniku državnog odvjetnika prestala dužnost danom proteka roka od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za razrješenje. e) Sredstva za rad Članak 120. (1) Za rad Vijeća osiguravaju se posebna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. (2) Naredbodavac za izvršenje financijskog plana sredstava iz stavka 1. ovoga članka je predsjednik Vijeća. Članak 121. (1) Predsjedniku i članovima Vijeća zbog obavljanja dužnosti pripada naknada nastalih troškova, naknada za neostvarenu plaću ili zaradu i nagrada. (2) Odluku o uvjetima i visini naknada i nagrade iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske. Članak 122. (1) Vijeće je dužno osnovati stručnu službu u roku od tri mjeseca sukladno poslovniku Vijeća. (2) Položaj, prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u stručnoj službi uređuje se u skladu s propisima koji se primjenjuju na državne službenike i namještenike. (3) Do početka rada stručne službe Vijeća administrativne, tehničke i računovodstvene poslove obavljat će Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. IX. DRŽAVNOODVJETNIČKI SLUŽBENICI I NAMJEŠTENICI Članak 123. (1) Broj službenika i namještenika za obavljanje stručnih uredskih i tehničkih poslova utvrđuje državni odvjetnik uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. (2) Zasnivanje i prestanak radnog odnosa službenika i namještenika, plaće i ostala prava, obveze i odgovornosti iz rada, potrebnoj školskoj spremi, trajanju i obavljanju vježbeničke prakse, uvjetima za polaganje stručnog ispita, program i način polaganja tog ispita te druga pitanja s tim u svezi uređuje se propisima koji se primjenjuju na državne službenike i namještenike. a) Tajnik državnog odvjetništva Članak 124. (1) Državno odvjetništvo s više od deset zamjenika državnog odvjetnika može imati tajnika. Tajnik državnog odvjetništva pomaže državnom odvjetniku u obavljanju poslova uprave. (2) Za tajnika državnog odvjetništva može biti imenovana osoba koja ima završen pravni fakultet. (3) Za tajnika Državnog odvjetništva Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete za višeg savjetnika ili savjetnika. b) Savjetnici Članak 125. (1) Državno odvjetništvo može imati savjetnike i više savjetnike. (2) Savjetnici pomažu državnom odvjetniku ili njegovom zamjeniku u radu, izrađuju nacrte odluka, uzimaju na zapisnik prijave, podneske i izjave građana te obavljaju samostalno ili pod nadzorom i po uputama državnog odvjetnika ili njegova zamjenika druge stručne poslove predviđene zakonom i propisima donesenim na osnovi zakona. (3) Za savjetnika se u općinskom državnom odvjetništvu može imenovati osoba koja ima završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit. (4) Za savjetnika se u županijskom državnom odvjetništvu može imenovati osoba koja osim uvjeta iz stavka 3. ovoga članka ima najmanje dvije godine rada na pravnim poslovima u sudu, državnom odvjetništvu, odvjetništvu ili javnom bilježništvu. (5) Za savjetnika u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske može se imenovati osoba koja je radila najmanje tri godine kao sudac, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, odvjetnik ili javni bilježnik, odnosno koja je radila kao sudski savjetnik ili savjetnik u državnom odvjetništvu najmanje pet godina. (6) Za višeg savjetnika se može imenovati osoba koja je radila najmanje osam godina kao sudac, državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, odvjetnik ili javni bilježnik, odnosno koja je radila kao sudski savjetnik ili savjetnik u državnom odvjetništvu najmanje deset godina. c) Stručni suradnici Članak 126. (1) Državno odvjetništvo može imati službenike drugih struka s višom ili visokom školskom spremom i propisanim radnim iskustvom defektološkoga, sociološkoga, pedagoškoga, ekonom- skoga, knjigovodstveno-financijskog i drugoga odgovarajućeg obrazovanja. (2) Stručni suradnici iz stavka 1. ovoga članka kao stručni pomoćnici pomažu državnom odvjetniku ili zamjeniku državnog odvjetnika u radu u stvarima u kojima su potrebna stručna znanja a mogu i samostalno obavljati poslove kad je to određeno zakonom ili drugim propisom. d) Državnoodvjetnički vježbenici Članak 127. (1) Broj državnoodvjetničkih vježbenika utvrđuje državni odvjetnik po prethodnoj suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa. (2) Za utvrđeni broj državnoodvjetničkih vježbenika sredstva se osiguravaju u državnom proračunu. (3) Uvjeti za primanje državnoodvjetničkih vježbenika, trajanje i način obavljanja vježbeničke prakse kao i uvjeti za polaganje pravosudnog ispita, program i način polaganja tog ispita, te druga pitanja s tim u svezi uređuju se zakonom. X. ČUVANJE SLUŽBENE TAJNE Članak 128. (1) Državni odvjetnici, zamjenici državnih odvjetnika, savjetnici, stručni suradnici, vježbenici, službenici i namještenici dužni su čuvati službenu tajnu bez obzira na način na koji su je doznali. (2) Pod službenom tajnom podrazumijeva se osobito: – sve ono što je kao službena tajna određeno zakonom ili drugim propisom, – sve ono što je kao službena tajna, odnosno poslovna tajna određeno općim aktima pravnih osoba i drugih tijela, organizacija i institucija, – podaci i isprave posebno označene kao službena, odnosno poslovna tajna od strane državnih tijela ili pravnih osoba, drugih tijela, organizacija ili institucija, – podaci i isprave koje su državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika označili kao službena tajna. (3) Pravilnikom o unutarnjem poslovanju državnog odvjetništva odredit će se koji se državnoodvjetnički podaci i isprave smatraju tajnom i način označavanja tajnosti. Članak 129. (1) Obveza čuvanja službene tajne traje i nakon prestanka rada u državnom odvjetništvu. (2) Državni odvjetnik može zamjenika državnog odvjetnika, službenika ili namještenika osloboditi obveze čuvanja službene tajne, ako u pojedinom slučaju za to postoje opravdani razlozi. Za državnog odvjetnika odluku o tome donosi državni odvjetnik neposredno višega državnog odvjetništva, a za Glavnoga državnog odvjetnika - Vlada Republike Hrvatske. Članak 130. Priopćenja za javnost putem sredstava javnog informiranja u svezi s postupkom u pojedinom predmetu, kao i s radom državnog odvjetništva daje državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika, kojeg on na to ovlasti. Članak 131. (1) Državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika, službenik ili namještenik ne smije neovlaštenim osobama dati podatke o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama fizičkih osoba, odnosno imovinskim prilikama pravnih osoba za koje je saznao tijekom postupka. (2) Uvid u spise državnog odvjetništva dopušta državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika koji ga zamjenjuje i to osobama koje na to imaju pravo po zakonu ili po pravilniku o unutarnjem poslovanju državnog odvjetništva. XI. SREDSTVA ZA RAD a) Osiguranje sredstava Članak 132. (1) Sredstva za rad državnog odvjetništva osiguravaju se državnim proračunom Republike Hrvatske. (2) Visina sredstava za rad osigurava se prema propisima koji se primjenjuju za osiguranje sredstava za rad sudova. (3) Sredstva iz stavka 2. ovoga članka osiguravaju se u visini koja omogućuje redovito obavljanje svih poslova u državnom odvjetništvu. Članak 133. (1) Visina sredstava za rad državnog odvjetništva utvrđuje se na temelju prijedloga državnog odvjetnika za osiguranje sredstava. (2) Prijedlog za osiguranje sredstava državnog odvjetništva sadrži procjenu opsega redovitih ili povremenih poslova, potreban broj dužnosnika, službenika i namještenika te ostale pokazatelje koji su značajni za utvrđivanje prijedloga visine sredstava. Članak 134. Sredstva za plaće državnih odvjetnika, njihovih zamjenika, službenika i namještenika osiguravaju se sukladno zakonu. b) Sredstva za posebne namjene Članak 135. (1) Sredstva za posebne namjene jesu: 1. sredstva za rad vježbenika, 2. sredstva za stručno usavršavanje državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika, državnoodvjetničkih službenika i namještenika, 3. Sredstva za namjenske troškove koja obuhvaćaju: – naknade za obavljanje poslova prethodnoga kaznenog postupka, – predujmove za troškove parničnog postupka i izvršenje sudskih odluka, – ostale troškove u svezi s obavljanjem poslova državnog odvjetništva. (2) Uvjete i iznos naknade za obavljanje poslova prethodnoga kaznenog postupka propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. c) Investicije Članak 136. Republika Hrvatska osigurava posebna sredstva za tehničku opremu i radni prostor prema standardima za državna odvjetništva koje propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. d) Financijsko i materijalno poslovanje Članak 137. (1) Financijsko i materijalno poslovanje državnih odvjetništava obavlja se na način koji je propisan za tijela državne uprave. (2) Na osiguranje sredstava za rad državnih odvjetništava primjenjuju se propisi koji se odnose na osiguranje sredstava za rad državnih tijela. XII. ZAŠTITA OSOBA, IMOVINE I OBJEKATA DRŽAVNIH ODVJETNIŠTAVA Članak 138. (1) Zaštitu i osiguranje osoba, imovine i zgrada državnih odvjetništava te održavanje reda u državnom odvjetništvu obavlja pravosudna policija. (2) Pripadnici pravosudne policije obavljaju poslove iz stavka 1. ovoga članka tjelesnom i tehničkom zaštitom po nalogu i uputi nadležnoga državnog odvjetnika. (3) Tjelesna zaštita je neposredno čuvanje i osiguravanje osoba i imovine izravnim poduzimanjem mjera sigurnosti i sredstava prisile. (4) Tehnička zaštita obavlja se tehničkim sredstvima i napravama radi sprječavanja protupravnih radnji usmjerenih prema osobama, objektu i imovini iz stavka 1. ovoga članka te sprječavanja unošenja oružja, oruđa, eksplozivnih naprava i drugih opasnih stvari ili otuđenja imovine. XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 139. Zamjenici državnih odvjetnika imenovani prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju obavljati državnoodvjetničku dužnost u državnom odvjetništvu u koje su imenovani. Članak 140. Županijski i općinski državni odvjetnici imenovani prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju obavljati dužnost do imenovanja županijskih i općinskih državnih odvjetnika po ovom Zakonu. Članak 141. (1) Imenovanje državnih odvjetnika po odredbama ovoga Zakona obavit će se u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Državni odvjetnik koji ne bude ponovno imenovan za državnog odvjetnika ili se nije javio na oglas, ostaje i dalje na dužnosti zamjenika državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu u kojem je obavljao dužnost državnog odvjetnika. Članak 142. Izbor članova Državnoodvjetničkog vijeća po odredbama ovoga Zakona obavit će se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 143. (1) Postupci imenovanja zamjenika državnog odvjetnika koji su u tijeku stupanjem na snagu ovoga Zakona se poništavaju. (2) Stegovni postupci koji su u tijeku nastavit će se po odredbama ovoga Zakona. Članak 144. (1) Do donošenja propisa koje, po odredbama ovoga Zakona donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa primjenjivat će se propisi državnog odvjetništva i državnog pravobraniteljstva koji su na snazi ako nisu u suprotnosti s ovim Zakonom. (2) Propise, za čije je donošenje ovlašten po odredbama ovoga Zakona, ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 145. (1) Državni pravobranitelj Republike Hrvatske i zamjenici državnog pravobranitelja Republike Hrvatske danom stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju obnašati dužnost kao zamjenici Glavnoga državnog odvjetnika. (2) Državni pravobranitelji županija i Grada Zagreba, danom stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju obnašati dužnost kao zamjenici nadležnoga državnog odvjetnika u županijskom državnom odvjetništvu. (3) Zamjenici državnog pravobranitelja županija i Grada Zagreba danom stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju obnašati dužnost kao zamjenici nadležnoga državnog odvjetnika u općinskom državnom odvjetništvu. Članak 146. Na temelju punomoći državnog odvjetnika nadležnoga državnog odvjetništva savjetnici i viši savjetnici koji su do stupanja na snagu ovoga Zakona radili u državnom pravobraniteljstvu, mogu najdulje dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona obavljati poslove zastupanja u građanskim i upravnim stvarima pred sudovima, upravnim i drugim javnim tijelima. Članak 147. (1) Vrijeme provedeno na radu kao državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja izjednačava se s vremenom provedenim na radu kao državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika. (2) Na dužnosnike iz članka 145. ovoga Zakona u cijelosti se odnosi odredba članka 139. ovoga Zakona. (3) Savjetniku ili višem savjetniku vrijeme provedeno na radu u državnom pravobraniteljstvu računa se kao vrijeme provedeno na radu u državnom odvjetništvu. Članak 148. (1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa će u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku o ispostavama županijskih državnih pravobraniteljstava, ustrojenim prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona, čija su sjedišta u drugim mjestima u odnosu na sjedišta nadležnih državnih odvjetništava u koja se preuzimaju dužnosnici iz članka 145. ovoga Zakona. (2) Broj zamjenika državnog odvjetnika u pojedinom državnom odvjetništvu određuje ministar nadležan za poslove pravosuđa na prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika sukladno okvirnim mjerilima za rad državnih odvjetništava. (3) Okvirna mjerila na prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika propisat će ministar nadležan za poslove pravosuđa u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 149. (1) Glavni državni odvjetnik odredit će način i postupak za prenošenje arhive i neriješenih predmeta Državnog pravobraniteljstva na nadležna državna odvjetništva. (2) Predmete koji nisu pravomoćno dovršeni, državna odvjetništva preuzet će sukladno svojoj nadležnosti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (3) U roku iz stavka 2. ovoga članka neće se primjenjivati odredbe ovoga Zakona o nadležnosti u zastupanju Republike Hrvatske nadležnih općinskih i županijskih državnih odvjetništava. Članak 150. (1) Predmeti koji nisu pravomoćno dovršeni, a za koje državna odvjetništva po ovom Zakonu nisu nadležna vratit će se strankama koje su zastupali u postupku, u roku od 6 mjeseci. (2) Nadležna državna odvjetništva ovlaštena su u razdoblju iz stavka 1. ovoga članka poduzimati u ovim predmetima sve radnje koje čine poslove zastupanja. Članak 151. (1) Državna odvjetništva koja su preuzela dužnosnike iz članka 145. ovoga Zakona preuzet će državne službenike i namještenike zatečene na radu u državnim pravobraniteljstvima iz kojih su preuzeti navedeni dužnosnici. (2) Državni službenici i namještenici zatečeni na radu na dan stupanja na snagu ovoga Zakona u državnim pravobraniteljstvima i preuzeti po stavku 1. ovoga članka, mogu se rasporediti na rad u druga državna odvjetništva u istom mjestu samo na radno mjesto za koje je propisana školska sprema koju imaju, i to najkasnije u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona. (3) Uz pristanak državnog službenika ili namještenika iz stavka 2. ovoga članka raspored se može izvršiti i u državno odvjetništvo izvan sjedišta državnog pravobraniteljstva u kojem je zatečen na radu. (4) Rješenje o rasporedu iz stavka 2. i 3. ovoga članka donosi državni odvjetnik u državnom odvjetništvu u kojem je državni službenik ili namještenik preuzet na rad u suglasnosti s državnim odvjetnikom državnog odvjetništva u koje se raspoređuje. (5) Ako državni službenik ili namještenik ne postupi po rješenju o rasporedu, prestaje mu rad u roku od 6 mjeseci. Članak 152. Državna odvjetništva koja su na temelju ovoga Zakona preuzela dužnosnike, državne službenike i namještenike državnih pravobraniteljstava iz članka 145. i 151. ovoga Zakona, preuzimaju cjelokupnu imovinu tih državnih pravobraniteljstava. Članak 153. Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o državnom odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 75/95. i 36/98.) i Zakon o državnom pravobraniteljstvu (»Narodne novine« br. 75/95.). Članak 154. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 701-01/01-01/01 Zagreb, 24. svibnja 2001. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r. Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU Proglašavam Zakon o državnom odvjetništvu, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 24. svibnja 2001. Broj: 01-081-01-1624/2 Zagreb, 31. svibnja 2001. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r.