mojodvjetnik.info

5. Odjeljak

PROBNI RAD

Obveza probnoga rada

Članak 53.

(1) Osobe se u pravilu primaju u državnu službu na neodređeno vrijeme i to uz obvezni probni rad.

(2) Za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) probni rad (vježbenički staž) traje 12 mjeseci.

(3) Za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postup­kom probni rad traje 6 mjeseci.

(4) Ako se radno mjesto popunjava napredovanjem ili premještajem državnog službenika, ne primjenjuju se odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka o probnom radu.

Obavljanje probnog rada

Članak 54.

(1) Državni službenik primljen redovitim postupkom (vježbenik) za vrijeme probnoga rada osposobljava se za samostalni rad, pri čemu sudjeluje u posebnom programu osposobljavanja za obavljanje poslova određenoga radnog mjesta, a može se radi osposobljavanja uputiti i na rad u različite ustrojstvene jedinice istog ili drugog državnog tijela.

(2) Ako je službenik iz stavka 1. ovoga članka upućen na rad u drugo državno tijelo, prava iz službe ostvaruje u državnom tijelu u kojem je primljen u službu.

(3) Čelnik tijela imenuje komisiju koja prati i ocjenjuje rad državnog službenika iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Državni službenik primljen izvanrednim postupkom obavlja probni rad na radnom mjestu na koje je raspoređen. Njegov rad prati i ocjenjuje neposredno nadređeni službenik.­

Ocjenjivanje službenika na probnom radu

Članak 55.

(1) Na kraju probnog rada državnog službenika se ocjenjuje ocjenom:

a) »zadovoljava«, kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika može očekivati da će službenik i dalje uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta,

b) »ne zadovoljava«, kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika ne može očekivati da će službenik uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta.

(2) Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se državna služba, o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada.

(3) Ukoliko se rješenje o prestanku državne službe otkazom ne donese u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da je službenik zadovoljio na probnom radu.

6. Odjeljak

DRŽAVNI STRUČNI ISPIT

Obveza polaganja

Članak 56.

(1) Državni službenik koji je zadovoljio na probnom radu dužan je najkasnije u roku od šest mjeseci od isteka probnog rada položiti državni stručni ispit.

(2) Državni stručni ispit nije dužan polagati državni službenik koji ima položen pravosudni ispit.

(3) Posebni dio državnoga stručnog ispita nije dužan polagati državni službenik koji ima akademsko zvanje doktora ili magistra znanosti stečeno u području koje je povezano s poslovima iz djelokruga državnog tijela u kojem je zaposlen.

Opći i posebni dio državnog stručnog ispita

Članak 57.

(1) Državni stručni ispit sastoji se od općeg i posebnog dijela.

(2) Postupak i način polaganja te program državnoga stručnog ispita propisuje Vlada uredbom.

Državna ispitna komisija

Članak 58.

(1) Državni stručni ispit polaže se pred državnom ispitnom komisijom koja se ustrojava pri središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

(2) Članove državne ispitne komisije koji ispituju opći dio državnog stručnog ispita imenuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, a članove ispitne komisije koji ispituju posebni dio imenuje čelnik središnjeg tijela državne uprave, odnosno drugog državnog tijela nadležnog za pojedino upravno područje.­

Troškovi polaganja ispita

Članak 59.

Troškovi prvog polaganja državnoga stručnog ispita terete držav­no tijelo koje službenika upućuje na polaganje ispita.

Neizvršenje obveze polaganja državnog stručnog ispita u propisanom roku

Članak 60.

(1) Službeniku koji ne položi državni stručni ispit u roku iz članka 56. ovoga Zakona, prestaje državna služba istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.­

(2) Ako je prijava za polaganje državnoga stručnog ispita pravodobno podnesena, a službenik nije u roku iz stavka 1. ovoga članka bio pozvan na polaganje, taj se rok može produžiti do dana kada službenik bude pozvan na polaganje ispita.

(3) U slučaju privremene spriječenosti za rad zbog bolovanja ili porodnog dopusta, odnosno drugog opravdanog razloga, rok iz stavka 1. i 2. ovoga članka može se produžiti za onoliko vremena koliko je trajala privremena spriječenost za rad, odnosno drugi opravdani razlozi.

(4) O produženju državne službe i roka za polaganje državnog stručnog ispita iz stavka 2. i 3. ovoga članka donosi se posebno rješenje.

7. Odjeljak

DRŽAVNA SLUŽBA NA ODREÐENO VRIJEME I POVJERAVANJE POSLOVA NA TEMELJU UGOVORA O DJELU

Državna služba na određeno vrijeme

Članak 61.

(1) Za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu trajnijega karaktera, kao i radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika, osobe se mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme dok traju privremeni poslovi, odnosno do povratka odsutnoga službenika.

(2) Za prijam u državnu službu na određeno vrijeme potrebno je prethodno odobrenje Ministarstva financija.

(3) U slučaju predvidivog trajanja službe na određeno vrijeme od najmanje šest mjeseci, osobe se primaju uz obvezni probni rad u trajanju od dva mjeseca.

(4) Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova može trajati šest mjeseci i može se produžiti, ali najviše za još šest mjeseci.

(5) Osobe se u državnu službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se objavljuje putem nadležne službe za zapošljavanje. Rok za podnošenje prijave na oglas je osam dana.

(6) Za slobodno radno mjesto na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti ako u državnom tijelu ima službenika primljenih u državnu službu na određeno vrijeme koji ispunjavaju uvjete za to radno mjesto.

(7) Državna služba na određeno vrijeme ne može postati držav­na služba na neodređeno vrijeme.

Povjeravanje poslova

Članak 62.

(1) Pojedini poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu, osim poslova koje obavljaju državni službenici iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona, mogu se na temelju ugovora o djelu povjeriti pružateljima stručnih usluga izvan državne službe. Na odnos pružatelja usluga i državnog tijela primjenjuju se propisi kojima se uređuju obveznopravni odnosi.

(2) Izdaci za pružatelje usluga iz stavka 1. ovoga članka ne smiju prelaziti 2% ukupnog iznosa sredstava za osnovne plaće s doprinosima u tekućoj godini osiguranim za to tijelo.

(3) Pružatelji stručnih usluga na temelju ugovora o djelu ne mogu postati državni službenici bez provođenja postupka prijma u državnu službu prema pravilima redovitog ili izvanrednog postupka.

8. Odjeljak

ODLUČIVANJE O PRAVIMA, OBVEZAMA I ODGOVORNOSTI DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Rješenja

Članak 63.

(1) O rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika kao i o prestanku državne službe odlučuje rješenjem čelnik tijela ili osoba koju on za to pisano ovlasti.

(2) Ovlaštenje za donošenje rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se odnositi na donošenje svih ili samo nekih rješenja.

(3) Rješenja iz stavka 1. ovoga članka upravni su akti.

(4) Konačna rješenja o prijamu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, stavljanju na raspolaganje i prestanku državne službe dostavljaju se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

Žalba

Članak 64.

Protiv rješenja iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona može se podnijeti žalba Odboru za državnu službu.

9. Odjeljak

ODLUČIVANJE O ŽALBAMA

Odbor za državnu službu

Članak 65.

(1) Odbor za državnu službu se osniva kao neovisno tijelo za rješavanje žalbi sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Sjedište Odbora je pri središnjem tijelu državne uprave nad­ležnom za službeničke odnose.

(3) U obavljanju svojih poslova Odbor za državnu službu koristi pečat s grbom Republike Hrvatske.

(4) Na sadržaj zaglavlja akata Odbora za državnu službu primjenjuju se propisi kojima se uređuje sadržaj zaglavlja akata tijela državne uprave.

(5) Uredske i druge administrativne poslove za Odbor za državnu službu obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose.

Imenovanje članova Odbora za državnu službu

Članak 66.

(1) Predsjednika i članove Odbora za državnu službu imenuje Vlada na temelju internog oglasa, iz reda državnih službenika, na vrijeme od pet godina, uz mogućnost ponovnog izbora. Svi članovi Odbora moraju biti diplomirani pravnici, a predsjednik Odbora mora imati pravosudni ispit.

(2) O raspisanom internom oglasu iz stavka 1. ovoga članka obavještava se sindikat, koji ima pravo uvida u prijave na oglas i ostalu potrebnu dokumentaciju te može predlagati članove Odbora.

(3) Predsjednik i članovi Odbora za državnu službu neovisni su i svoje zadaće obavljaju nepristrano i u skladu sa zakonom.

(4) Predsjednika i članove Odbora za državnu službu Vlada može razriješiti prije isteka vremena na koje su imenovani na njihov osobni zahtjev ili zbog njihovog nezakonitog, nesavjesnog ili nemarnog rada.

(5) Predsjednik i članovi Odbora za vrijeme trajanja mandata ne smiju obavljati nikakve druge dužnosti, a za svoj rad u Odboru imaju pravo na plaću prema odluci Vlade.

(6) Predsjednik i članovi Odbora imaju položaj državnih službenika, a prava i obveze iz državne službe ostvaruju u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

(7) Predsjedniku i članovima Odbora za vrijeme trajanja mandata miruju prava i obveze iz službe u državnom tijelu u kojem su bili u službi prije imenovanja, a po isteku mandata imaju pravo povratka na odgovarajuće poslove u to državno tijelo. Zahtjev za povratak podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka mandata.

(8) Vlada uredbom pobliže propisuje broj članova, ustrojstvo i način rada Odbora za državnu službu.

Odlučivanje o žalbama

Članak 67.

(1) Odbor za državnu službu odlučuje o žalbama protiv rješenja o prijamu u državnu službu i rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika.

(2) Odbor za državnu službu dužan je odlučiti o žalbi u roku od 30 dana od dana njezina primitka.

(3) Protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik imaju pravo pokretanja upravnog spora u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.

10. Odjeljak

POSREDOVANJE U DRŽAVNOJ SLUŽBI

Posredovanje

Članak 68.

(1) Posredovanje je razrješenje nastalih spornih odnosa između službenika putem posrednika u državnoj službi.

(2) Posredovanje se odnosi na sljedeće sporne odnose:

a) sporne odnose između nadređenog i podređenog državnog službenika koji se odnose na izradu planova rada, raspodjelu zadataka i tereta rada,

b) pobijanje prijedloga ocjene rada i učinkovitosti, koju je dao nadređeni službenik,

c) pritužbe na slučajeve osobnog uznemiravanja, diskriminacije, zlouporaba položaja od strane nadređenih i lošeg ili nepravilnog izvršavanja nadzornih funkcija,

d) pritužbe na rad i ponašanje državnih službenika prije podnošenja prijedloga čelniku tijela za pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti,

e) i druge sporne odnose koji nastanu između službenika.

Izbor posrednika

Članak 69.

(1) U svakom državnom tijelu službenici između sebe biraju jednog ili više posrednika u državnoj službi (u daljnjem tekstu: posrednik) i to jednog posrednika na svakih 100 zaposlenih službenika. U državnom tijelu koje ima manje od 100 zaposlenih službenika, bira se jedan posrednik.

(2) Za posrednika ne može biti biran službenik koji radi na poslovima planiranja i upravljanja kadrovima ili sličnim poslovima.

(3) Državnog službenika koji je dobio najviše glasova čelnik tijela imenovat će posrednikom na vrijeme od najviše tri godine.

(4) Ukoliko posrednik ne bude izabran, čelnik tijela odredit će osobu koja će privremeno obavljati dužnost posrednika.

Obavljanje zadaća

Članak 70.

(1) Posrednik, nakon što prihvati dužnost, obavlja povjerene zadaće samo u tijelu u kojem je zaposlen i izabran za posrednika.

(2) Zadaću posredovanja posrednik obavlja uz redovite poslove radnog mjesta na koje je raspoređen.

Naknada za rad

Članak 71.

Posrednik ima pravo na posebnu naknadu, čiju visinu utvrđuje čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

Razrješenje dužnosti

Članak 72.

(1) Čelnik tijela može razriješiti posrednika i prije isteka vremena na koje je izabran, ako svoju dužnost ne obavlja savjesno i pravodobno.

(2) Posrednika se može razriješiti i na vlastiti zahtjev, na prijed­log sindikata, odnosno najmanje 15 državnih službenika.

Pokretanje i završetak posredovanja

Članak 73.

(1) Postupak pred posrednikom pokreće se na prijedlog ili pritužbu državnog službenika koji ima interes za razrješenje spornog odnosa.

(2) Posredovanje završava pisanim izvješćem posrednika o mirnom rješenju spornog odnosa, ili pisanim izvješćem s prijedlogom za razrješenje spornog odnosa, koje se dostavlja čelniku tijela i službenicima u spornom odnosu.

(3) Posrednik je dužan završiti posredovanje u roku od 30 dana od dana podnošenja prijedloga ili pritužbe iz stavka 1. ovoga članka.

5. Dio

KLASIFIKACIJA RADNIH MJESTA U DRŽAVNOJ SLUŽBI

Klasifikacija radnih mjesta

Članak 74.

(1) Radna mjesta se klasificiraju prema standardnim mjerilima za sva državna tijela, a to su: potrebno stručno znanje, složenost poslova, samostalnost u radu, stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama, stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka.

(2) Klasifikacija radnih mjesta predstavlja osnovu za uređivanje sustava plaća u državnoj službi.

(3) Sustav klasifikacije radnih mjesta osigurava izvršenje uprav­ljačkih i izvršnih poslova kroz sljedeće kategorije:

a) radna mjesta rukovodećih državnih službenika,

b) radna mjesta viših državnih službenika,

c) radna mjesta nižih državnih službenika.

(4) Unutar svake kategorije utvrđuju se radna mjesta u skladu s mjerilima iz stavka 1. ovoga članka.

(5) U kategoriji radnih mjesta rukovodećih službenika, na rad­na mjesta tajnika ministarstva, ravnatelja (direktora) u ministarstvu, zamjenika tajnika Vlade, predstojnika ureda Vlade, zamjenika državnog tajnika središnjeg državnog ureda, zamjenika i pomoćnika ravnatelja državne upravne organizacije te predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave, službenici se imenuju na temelju javnog natječaja.­­

(6) Detaljnu razradu radnih mjesta unutar svake kategorije utvrđuje Vlada uredbom.

Nazivi i opisi radnih mjesta

Članak 75.

(1) Jedinstvene standarde i mjerila za određivanje naziva i opisa pojedinih radnih mjesta u državnoj službi uređuje pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

(2) Nazive i opise radnih mjesta u državnom tijelu utvrđuje pravilnikom o unutarnjem redu čelnik tijela uz prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

6. Dio

PREMJEŠTAJI

Premještaj državnih službenika

Članak 76.

(1) Državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto unutar iste kategorije, iste ili približne složenosti poslova.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, službenika se uz njegov pristanak može premjestiti na radno mjesto niže složenosti poslova, za koje ispunjava propisane uvjete.

(3) Službenika se ne može premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada bez njegove suglasnosti ako ima više od 20 godina radnog staža ili ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

Osiguranje smještaja u slučaju premještaja

Članak 77.

(1) Državnom službeniku koji se premješta u drugo radno mjesto koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegovog stanovanja mora se, najduže u roku od šest mjeseci, osigurati odgovarajući smještaj za njega i njegovu obitelj, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Troškovi smještaja terete državno tijelo.

(2) Do osiguravanja uvjeta za smještaj njega i obitelji, službenik ima pravo na naknadu povećanih troškova zbog odvojenog života od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora, državnih blagdana i neradnih dana, sukladno uredbi Vlade ili odredbama kolektivnog ugovora. Službenik za preseljenje ima pravo na naknadu stvarnih troškova preseljenja.

Premještaj u drugo državno tijelo

Članak 78.

Ako se državni službenik premješta po potrebi službe iz jednog u drugo državno tijelo potreban je prethodni pisani sporazum čelnika tijela iz kojeg se službenik premješta i čelnika tijela u koje se službenik premješta.

Premještaj na zahtjev službenika

Članak 79.

(1) Službenika se može na njegov zahtjev premjestiti na drugo radno mjesto samo ako je popunjavanje tog radnog mjesta predviđeno planom.

(2) Ako popunjavanje radnog mjesta nije predviđeno planom, službenika se može premjestiti zbog:

a) zdravstvenih razloga, na temelju liječničkog mišljenja o potrebi promjene radnog mjesta,

b) obiteljskih razloga.

Trajni i privremeni premještaj

Članak 80.

(1) Službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj).

(2) Službenika se po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže šest mjeseci, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje.

(3) Kod premještaja iz stavka 2. ovoga članka službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

(4) Službenik koji je privremeno premješten u drugo državno tijelo ostvaruje sva prava iz državne službe u državnom tijelu iz kojeg je premješten.

Upućivanje na rad izvan državne službe

Članak 81.

(1) Radi obavljanja privremenih poslova koji zahtijevaju poseb­ne vještine i stručno iskustvo državni službenik može se uputiti na rad izvan državne službe, u upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, međunarodne organizacije, pravne osobe s javnim ovlastima u Republici Hrvatskoj.

(2) Državnom službeniku za vrijeme obavljanja privremenih poslova iz stavka 1. ovoga članka miruju prava i obveze iz državne službe, ali se to vrijeme priznaje kao neprekidni rad u državnoj služ­bi i kao stečeno radno iskustvo u struci.

(3) Upućivanje na rad izvan državne službe pobliže uređuje Vlada uredbom.

7. Dio

OCJENJIVANJE RADA I UČINKOVITOSTI DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Ocjenjivanje rada i učinkovitosti

Članak 82.

(1) Ocjenjivanje rada i učinkovitosti službenika provodi se svake godine za prethodnu kalendarsku godinu.

(2) Ne ocjenjuju se službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci, bez obzira na razloge.

Svrha ocjenjivanja

Članak 83.

Svrha ocjenjivanja rada i učinkovitosti je:

a) poticanje državnih službenika na učinkovito izvršavanje zadaća,

b) utvrđivanje doprinosa državnog službenika u obavljanju poslova kao kriterija za nagrađivanje i napredovanje u državnoj službi.

Faze ocjenjivanja

Članak 84.

(1) Postupak ocjenjivanja rada i učinkovitosti službenika provodi se kroz tri glavne faze:

a) planiranje poslova koje državni službenik treba obaviti, pri čemu službenik i njegov nadređeni dogovorno utvrđuju plan rada, postavljajući ciljeve koje podređeni službenik treba ostvariti,

b) kontrola rada i učinkovitosti, pri čemu službenik i njegov nadređeni periodično obavljaju pregled onoga što je do tada ostvareno te po potrebi prilagođavaju dogovoreni plan rada,

c) ocjenjivanje rada i učinkovitosti, pri čemu cjelokupni rad državnog službenika ocjenjuje nadređeni službenik prema postignutim rezultatima.­

(2) U različitim fazama postupka ocjenjivanja rada i učinkovitosti službenika koristi se poseban izvještaj o ocjeni rada i učinkovitosti, čiji sadržaj pravilnikom propisuje čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

Utjecaj ocjene rada i učinkovitosti

Članak 85.

(1) Ocjena rada i učinkovitosti uzima se u obzir kod utvrđivanja:

a) potrebe izobrazbe pojedinih državnih službenika ili grupe državnih službenika,

b) ispunjavanja uvjeta za napredovanje,

c) postojanja uvjeta za nastavak rada državnih službenika na probnom radu ili prestanak službe,

d) postojanja uvjeta za upućivanje državnog službenika na rad izvan državne službe,

e) postojanja uvjeta za korištenje plaćenog studijskog dopusta.

(2) Ocjena rada i učinkovitosti službenika uzima se u obzir prilikom izricanja kazni za povrede službene dužnosti.

Postupak ocjenjivanja

Članak 86.

(1) Rad i učinkovitost državnog službenika ocjenjuje neposredno nadređeni službenik, pri čemu utvrđuje njegovu učinkovitost uspoređivanjem rezultata izvršenih poslova s rezultatima utvrđenim u opisu njegovog radnog mjesta i radnim planovima.

(2) Ako službenik nije zadovoljan predloženom ocjenom, ima pravo dati primjedbu nadređenom službeniku, koji je dužan tu primjedbu razmotriti zajedno sa službenikom.

(3) Pravilnost predložene ocjene kontrolira službenik koji je neposredno nadređen službeniku koji je predložio ocjenu te prijedlog ocjene zajedno sa svojim mišljenjem dostavlja čelniku tijela.

(4) Čelnik tijela donosi rješenje o ocjeni.

Ocjena rada i učinkovitosti

Članak 87.

Rad i učinkovitost državnog službenika ocjenjivat će se ocjenama:

a) »izvanredan« – ukoliko je rad i učinkovitost državnog službenika najviše kvalitete i osigurava najbolje i jedinstveno izvršavanje službe,­

b) »odličan« – ukoliko je rad i učinkovitost državnog službenika naročito dobar i osigurava prvorazredno izvršavanje službe,

c) »dobar« – ukoliko je rad i učinkovitost državnog službenika prosječne kvalitete osiguravajući pouzdano obavljanje službe,

d) »zadovoljava« – ukoliko rad i učinkovitost državnog službenika osigurava najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete i preciznosti u obavljanju službe,­

e) »ne zadovoljava« – ukoliko je rad i učinkovitost državnog službenika ispod minimuma standarda kvalitete, te nije dovoljan da osigura pouzdano i prihvatljivo obavljanje službe.

Negativna ocjena rada i učinkovitosti

Članak 88.

(1) Državnog službenika koji je ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava«, upućuje se na dodatno stručno osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto.

(2) Državnom službeniku koji je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava« prestaje po sili zakona državna služba, danom konačnosti rješenja o ocjenjivanju.

Unošenje ocjene rada i učinkovitosti u osobni očevidnik

Članak 89.

Ocjena rada i učinkovitosti unosi se u osobni očevidnik državnog službenika.­

8. Dio

NAPREDOVANJE U SLUŽBI

Napredovanje

Članak 90.

(1) Napredovanje u državnoj službi ostvaruje se rasporedom državnog službenika na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.

(2) Državni službenik može biti unaprijeđen ako je:

a) njegov rad najmanje dva puta uzastopno ocijenjen kao »izvanredan« odnosno »odličan«,

b) raspisan interni natječaj za popunu radnog mjesta, na koje bi službenik nakon unaprjeđenja bio raspoređen,

c) javio se na raspisani natječaj za popunu radnog mjesta i ispunjava formalne uvjete za raspored,

d) postigao zadovoljavajuće rezultate na testiranjima, na kojima je pokazao stručnu osposobljenost, vještine i znanje.

(3) Službenik ne može biti unaprijeđen ako ne postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik nakon unaprjeđenja može rasporediti.

(4) Načini i uvjeti napredovanja se pobliže uređuju uredbom Vlade.

Promicanje

Članak 91.

(1) Državni službenik promiče se u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica plaće.

(2) Načini i uvjeti promicanja uređuju se posebnim zakonom kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika.­

9. Dio

IZOBRAZBA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Izobrazba državnih službenika

Članak 92.

(1) Svi državni službenici dužni su trajno se osposobljavati za poslove radnog mjesta i usavršavati stručne sposobnosti i vještine u organiziranim programima izobrazbe.

(2) Državnim službenicima može se dopustiti da sudjeluju u specijaliziranim obrazovnim programima izvan državne službe kako bi usavršili svoje stručne sposobnosti značajne za obavljanje poslova u državnoj službi.

Programi izobrazbe

Članak 93.

(1) Programi izobrazbe u državnoj službi uključuju:

a) godišnje programe stručnog osposobljavanja i usavršavanja službenika u pojedinim državnim tijelima ili pojedinim ustrojstvenim cjelinama,

b) programe osobnog usavršavanja državnih službenika,

c) programe usavršavanja u strateškom upravljanju, namijenjene državnim službenicima u kategoriji rukovodećih državnih službenika ili državnim službenicima koji žele napredovati iz kategorije viših državnih službenika u kategoriju rukovodećih državnih službenika,

d) specijalizirana izobrazba namijenjena pojedinim grupama državnih službenika.

(2) Opće programe izobrazbe organizira posebna ustrojstvena jedinica u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose, a posebne specijalističke programe organiziraju resorna središnja tijela državne uprave.

(3) Oblici, način i uvjeti izobrazbe državnih službenika uređuju se uredbom Vlade.

Sudjelovanje u programu izobrazbe i financiranje

Članak 94.

(1) Sudjelovanje u programu izobrazbe smatra se dijelom obveza državnih službenika, a nadređeni državni službenici obvezni su svojim podređenima omogućiti pohađanje izobrazbe.

(2) Troškovi izobrazbe u državnoj službi pokrivaju se iz državnog proračuna.­

(3) U iznimnim slučajevima državnim službenicima mogu u cijelosti ili djelomično biti nadoknađeni troškovi sudjelovanja u programima izobrazbe koji nisu namijenjeni državnoj službi.

Studijski dopust za osposobljavanje ili usavršavanje

Članak 95.

(1) Državni službenik nakon odrađenog probnog rada u državnoj službi ima pravo podnijeti zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust za osposobljavanje ili usavršavanje u trajanju od, u pravilu, najviše jedne akademske godine.

(2) Program studijskog dopusta odobrava središnje tijelo držav­ne uprave nadležno za službeničke odnose.

(3) Program studijskog dopusta mora odgovarati području rada, a svrha programa mora biti poboljšanje stručnosti državnog službenika.

(4) Tijekom plaćenog studijskog dopusta, državni službenik ima pravo na naknadu plaće u visini osnovne plaće radnog mjesta na koje je raspoređen, bez dodataka. Troškovi osposobljavanja ili usavršavanja podmiruju se iz državnog proračuna.

(5) Nakon isteka studijskog dopusta za osposobljavanje ili usavršavanje državni se službenik ima pravo vratiti na isto ili drugo odgovarajuće radno mjesto u državnom tijelu.

(6) Po završetku plaćenog studijskog dopusta državni službenik je dužan ostati u službi najmanje dvostruko vremena od vremena koliko je trajalo stručno osposobljavanje ili usavršavanje na koje je upućen. Ako službenik u tom razdoblju bude upućen na novo stručno osposobljavanje ili usavršavanje, razdoblje novoga stručnog osposobljavanja ili usavršavanja ne uračunava se u vrijeme koje je službenik dužan ostati u službi.

(7) Ako državni službenik po završetku stručnog osposobljavanja ili usavršavanja ne ostane u službi u vremenu utvrđenom u stavku 6. ovoga članka, dužan je vratiti cjelokupni iznos sredstava utrošen za njegovo stručno osposobljavanje ili usavršavanje.

(8) Ako državni službenik ne završi program stručnog osposobljavanja ili usavršavanja na koji je upućen, dužan je vratiti cjelokupan iznos sredstava utrošen za njegovo stručno osposobljavanje ili usavršavanje.­

10. Dio

ODGOVORNOST ZA POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI

1. OdjeljakODGOVORNOST ZA POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI

Odgovornost za povrede

Članak 96.

(1) Državni službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa ili pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u vezi sa službom.

(2) Kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, ako djelo koje je predmet kaznenoga postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti.

(3) Oslobođenje od kaznene odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti za povredu službene dužnosti ako je izvršeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

Vrste povreda službene dužnosti

Članak 97.

(1) Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.

(2) Teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu.

Lake povrede službene dužnosti

Članak 98.

Lake povrede službene dužnosti su:

a) učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla,

b) napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih razloga,

c) neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,

d) neopravdan izostanak s posla jedan dan,

e) neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez opravdanih razloga,

f) druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela.

Teške povrede službene dužnosti

Članak 99.

Teške povrede službene dužnosti su:

d) neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,

e) nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti,

f) davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice,

g) zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi,

h) odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi,

i) neovlaštena posluga sredstvima povjerenima za izvršavanje poslova,

j) odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem držav­ne službe,

k) obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela,

l) onemogućavanje građana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnošenje zahtjeva, žalbi, prigovora i predstavki ili drugih zakonskih prava,

m) uporaba nevjerodostojne isprave u cilju ostvarivanja prava u službi,

n) ponašanje suprotno etičkom kodeksu koje nanosi štetu ugledu službe,

o) nedoličan odnos prema strankama i iskazivanje bilo kakvog oblika netrpeljivosti prema ljudima,

p) neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno,

q) ponašanje radi kojega je tri puta izrečena kazna za laku povredu službene dužnosti,

r) druge povrede službene dužnosti koje su kao teške propisane posebnim zakonom.

2. Odjeljak

TIJELA ZA VOÐENJE POSTUPKA ZBOG POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI

Tijela za vođenje postupka

Članak 100.

(1) O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

(2) O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

(3) Službeničke sudove i viši službenički sud ustrojava Vlada. Službenički sudovi ustrojavaju se za pojedino ili više državnih tijela.

Sastav službeničkog suda

Članak 101.

(1) Službenički sud ima predsjednika i najmanje deset članova, od kojih se predsjednik i najmanje jedan član imenuju iz reda sudaca.

(2) Viši službenički sud ima predsjednika i najmanje deset članova, od kojih se predsjednik i najmanje dva člana imenuju iz reda sudaca.

(3) Predsjednike i članove službeničkih sudova i višega službeničkog suda imenuje Vlada.

(4) Službenički sud i viši službenički sud odlučuju u vijeću od tri člana koje imenuje predsjednik za svaki pojedini slučaj. Vijeću uvijek predsjeda član imenovan iz reda sudaca.

(5) Odlukom kojom se ustrojava službenički sud utvrđuje se tijelo državne uprave koje će za potrebe službeničkog suda obavljati uredske i druge poslove. Uredske i druge poslove za viši službenički sud obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose.

3. Odjeljak

POSTUPAK ZBOG POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI

Primjena zakona kojim se uređuje opći upravni postupak

Članak 102.

(1) Na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Postupak zbog povrede službene dužnosti je hitan.

(3) U postupku zbog povrede službene dužnosti ne plaćaju se pristojbe.

Javnost i pravo na branitelja

Članak 103.

(1) Postupak zbog povrede službene dužnosti je javan. Odlukom tijela koje vodi postupak može se iznimno isključiti javnost, ako to zahtijeva potreba čuvanja službene ili druge zakonom propisane tajne ili drugih opravdanih razloga.

(2) Državni službenik u postupku zbog povrede službene duž­nosti ima pravo na branitelja, koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika.

(3) Tijelo koje vodi postupak zbog povrede službene dužnosti dužno je, na zahtjev službenika protiv kojeg se vodi postupak, omogućiti sudjelovanje sindikata čiji je član, koji u tom postupku ima položaj izjednačen s položajem branitelja.

Pokretanje postupka

Članak 104.

(1) Postupak zbog lake povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik tijela, na vlastiti poticaj ili na pisani prijedlog nadređenog službenika.

(2) Postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.

Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti

Članak 105.

Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti sadrži:

– naziv nadležnog službeničkog suda,

– podatke o podnositelju zahtjeva (naziv i sjedište državnog tijela te ime, prezime i dužnost osobe koja je ovlaštena za podnošenje zahtjeva),

– podatke o službeniku protiv kojeg se pokreće postupak (osob­ni podaci o službeniku, naziv i sjedište tijela i ustrojstvene jedinice u kojoj je službenik zaposlen, naziv radnog mjesta na koje je službenik raspoređen),

– činjenični opis povrede službene dužnosti (način, vrijeme i mjesto počinjenja povrede, te ostale okolnosti iz kojih proistječu zakonska obilježja teške povrede službene dužnosti),

– zakonski naziv teške povrede službene dužnosti i odredbu Zakona kojom je ta povreda propisana,

– dokaze, čije se izvođenje predlaže,

– potpis podnositelja zahtjeva i pečat državnog tijela.

Odgovor na zahtjev za pokretanje postupka

Članak 106.

(1) Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti dostavlja se službeniku, koji može podnijeti odgovor na zahtjev u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva.

(2) U odgovoru na zahtjev za pokretanje postupka službenik, njegov branitelj ili sindikat čiji je član, ukoliko ga službenik ovlasti za zastupanje, ima pravo predložiti izvođenje dokaza važnih za donošenje odluke.

Posebne odredbe o postupku zbog teške povrede službene dužnosti

Članak 107.

(1) U postupku zbog teške povrede službene dužnosti mora se provesti usmena rasprava, a službenik protiv kojega je pokrenut postupak mora biti saslušan.

(2) Iznimno, rasprava se može održati i bez nazočnosti službenika protiv kojega se vodi postupak ako je službenik uredno pozvan i očitovao se o zahtjevu, a postoje opravdani razlozi da se rasprava održi.

(3) Rasprava se može održati bez nazočnosti službenika protiv kojega se vodi postupak i u slučaju kada se službenik nije očitovao o zahtjevu, ako je tri puta uzastopno uredno pozvan, a pozivu se nije odazvao niti je opravdao nedolazak te je očito da službenik namjerno izbjegava sudjelovanje u postupku i odugovlači postupak.

(4) Ako su na temelju usmene rasprave, održane sukladno stavku 1. – 3. ovoga članka, utvrđene sve činjenice bitne za odlučivanje, službenički sud donijet će odluku o zahtjevu.

Odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti

Članak 108.

(1) U postupku zbog povrede službene dužnosti o odgovornosti službenika odlučuje se rješenjem, a o pitanjima postupka zaključkom.

(2) Protiv odluke čelnika tijela u postupku zbog lake povrede službene dužnosti može se podnijeti žalba nadležnom službeničkom sudu u roku od osam dana od dana primitka odluke.

(3) Protiv odluke službeničkog suda u postupku zbog teške povrede službene dužnosti može se podnijeti žalba Višem službeničkom sudu u roku od osam dana od dana primitka odluke.

(4) Odluka o žalbi iz stavka 2. i 3. ovoga članka je konačna i izvršna.

(5) Protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti može se pokrenuti upravni spor.

Zastara pokretanja i vođenja postupka

Članak 109.

(1) Pravo na pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od tri mjeseca od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku šest mjeseci od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od šest mjeseci od dana pokretanja postupka ne bude donesena konačna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

(2) Pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od dvije godine od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od dvije godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena konačna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

nastavak na str.3