|
Zakon o azilu
(NN 79/07)
Glava I.
OPÆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom propisuju načela, uvjeti i postupak za odobravanje azila,
odobravanje supsidijarne zaštite, odobravanje privremene zaštite, status, prava
i obveze tražitelja azila, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom,
stranaca pod privremenom zaštitom te uvjeti i postupak za poništenje i prestanak
azila, supsidijarne i privremene zaštite.
Značenje izraza u ovom Zakonu
Članak 2.
Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:
Stranac je osoba koja nema hrvatsko državljanstvo i osoba bez državljanstva.
Izbjeglica je stranac koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva te se zbog
osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti,
pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, ne može ili
se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno osoba bez
državljanstva koja se nalazi izvan zemlje uobičajenog boravišta, a koja se ne
može ili se zbog osnovanog straha ne želi vratiti u tu zemlju.
Tražitelj azila je stranac koji podnese zahtjev za azil o kojemu nije donesena
konačna odluka.
Azilant je stranac kojemu je odobren azil na temelju odredaba ovoga Zakona.
Azil je zaštita kojom se ostvaruje ustavna odredba o pružanju utočišta strancu u
Republici Hrvatskoj na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova (u
daljnjem tekstu: Ministarstvo) o udovoljavanju zahtjeva za azil, sukladno
odredbi članka 4. ovoga Zakona.
Supsidijarna zaštita je zaštita koja se odobrava strancu koji ne ispunjava
uvjete za azil, a za kojeg se opravdano vjeruje da bi povratkom u zemlju
podrijetla bio izložen trpljenju ozbiljne nepravde i koji stoga nije u
mogućnosti ili ne želi zatražiti zaštitu te zemlje.
Privremena zaštita je zaštita koja se odobrava strancima koji u velikom broju
dolaze u Republiku Hrvatsku iz zemlje u kojoj je zbog rata ili njemu sličnog
stanja, općeg nasilja ili unutarnjih sukoba došlo do kršenja ljudskih prava, ako
ih zemlja podrijetla nije spremna ili nije u mogućnosti zaštititi te ukoliko
zbog velikog broja osoba nije moguće učinkovito provesti postupak za odobrenje
azila u interesu svih osoba koje traže zaštitu.
Zahtjev za azil je zahtjev kojim stranac traži zaštitu u smislu članka 4. ovoga
Zakona.
Maloljetnik bez pratnje je stranac koji nije navršio osamnaest godina života, a
ušao je u Republiku Hrvatsku bez pratnje zakonskog zastupnika ili je nakon
ulaska ostao bez te pratnje.
Članom obitelji, ukoliko je ta obitelj već postojala u zemlji podrijetla
tražitelja azila, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod
privremenom zaštitom, smatra se:
– bračni ili izvanbračni drug prema važećim propisima Republike Hrvatske koji
uređuju obiteljske odnose,
– maloljetno dijete koje nije zasnovalo vlastitu obitelj i ovisno je o
roditeljima, bez obzira je li rođeno u braku, izvan braka ili je posvojeno,
– roditelj ili drugi zakonski zastupnik maloljetnog tražitelja azila, azilanta,
stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom,
– srodnik u ravnoj lozi, ukoliko se nesporno utvrdi da je živio u zajedničkom
domaćinstvu s azilantom, strancem pod supsidijarnom zaštitom ili strancem pod
privremenom zaštitom.
Ranjive skupine su poslovno nesposobne osobe, maloljetnici, starije i nemoćne
osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji
s maloljetnom djecom te žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog
i seksualnog nasilja.
Boravište je mjesto u kojem se azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom
zaštitom nastanio s namjerom da u njemu živi.
Prihvatilište za tražitelje azila (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) je objekt
koji služi kolektivnom smještaju tražitelja azila.
Putna isprava za azilanta je putna isprava za izbjeglice propisana Konvencijom o
statusu izbjeglica iz 1951. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.).
Zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima stranac ili zemlja u kojoj je
osoba bez državljanstva imala svoje ranije uobičajeno boravište. Ako stranac ima
više od jednog državljanstva, zemlja podrijetla je svaka zemlja čije
državljanstvo ima.
Rasa podrazumijeva boju kože, podrijetlo te pripadnost određenoj etničkoj
skupini.
Vjera podrazumijeva izražavanje vjerskih ili ateističkih uvjerenja samostalno
ili u zajednici te obuhvaća aktivnosti koje se temelje na religijskom uvjerenju,
kao i odbijanje sudjelovanja u tim aktivnostima.
Nacionalnost podrazumijeva pripadnost grupi ljudi koja je određena po svom
kulturnom, etničkom ili jezičnom identitetu, zajedničkom zemljopisnom ili
političkom podrijetlu ili odnosom sa stanovništvom neke druge države, a može
obuhvatiti i državljanstvo.
Političko mišljenje podrazumijeva izražavanje mišljenja ili uvjerenja koja su
različita od mišljenja ili uvjerenja stranke ili organizacije koja kontrolira
državu ili važan dio državnog područja, odnosno drugih počinitelja proganjanja
iz članka 10. ovoga Zakona, bez obzira je li tražitelj azila postupao ili nije
po tom mišljenju ili uvjerenju.
Određena društvena skupina podrazumijeva osobe iz iste sredine, istih običaja
ili istog društvenog položaja. Članovi te skupine dijele uvjerenja na kojima se
temelji njihov identitet ili svijest te ih se ne žele odreći. Skupina mora imati
poseban identitet u relevantnoj zemlji te se razlikovati od društva koje ju
okružuje. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina
može značiti i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolne
orijentacije.
Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje,
nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i
individualnu prijetnju životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili
unutarnjeg oružanog sukoba.
Sigurna zemlja podrijetla je zemlja u kojoj je stranac boravio prije dolaska u
Republiku Hrvatsku kao državljanin te zemlje ili osoba bez državljanstva s
posljednjim uobičajenim boravištem u toj zemlji te je u njoj siguran od
proganjanja iz razloga navedenih u članku 4. ovoga Zakona i od trpljenja
ozbiljne nepravde, a karakterizira je poštivanje ljudskih prava, demokratski
poredak, pravna sigurnost i politička stabilnost.
Sigurna treća zemlja je zemlja u kojoj je stranac boravio prije dolaska u
Republiku Hrvatsku, pod uvjetom da je u njoj siguran od proganjanja iz razloga
navedenih u članku 4. ovoga Zakona i od trpljenja ozbiljne nepravde, uključujući
poštivanje načela iz članka 3. ovoga Zakona te je u njoj u mogućnosti dobiti
azil.
Procjena je li neka zemlja sigurna zemlja podrijetla temeljit će se na
izvješćima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u
daljnjem tekstu: UNHCR), Vijeća Europe, država Europske unije i relevantnih
međunarodnih organizacija, a prilikom procjene stanja uzet će se u obzir:
1. relevantni zakoni i propisi zemlje podrijetla i način njihove primjene,
2. poštivanje prava i sloboda utemeljenih u Europskoj konvenciji za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim
pravima te Konvenciji protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili
ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,
3. poštivanje zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja prema Konvenciji iz
1951.,
4. postojanje učinkovitog sustava pravnih lijekova protiv kršenja navedenih
prava i sloboda.
Prilikom procjene je li neka zemlja sigurna treća zemlja, osim uvjeta iz stavka
2. točke 1. do 4. ovoga članka, uzet će se u obzir i postojanje efikasnog
sustava azila u toj zemlji.
Vlada Republike Hrvatske utvrđuje listu sigurnih zemalja podrijetla i sigurnih
trećih zemalja te ih objavljuje u »Narodnim novinama«.
Vlada će revidirati navedene liste kada se promijene uvjeti koji određuju zemlju
kao sigurnu zemlju podrijetla ili sigurnu treću zemlju.
Zabrana prisilnog udaljenja ili vraćanja (»refoulement«)
Članak 3.
Nije dopušteno prisilno udaljiti ili na bilo koji način vratiti stranca u zemlju
u kojoj bi njegov život ili sloboda bili ugroženi zbog rasne, vjerske ili
nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog
političkog mišljenja ili u zemlju u kojoj bi mogao biti podvrgnut mučenju,
nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
Azil
Članak 4.
U Republici Hrvatskoj odobrit će se azil strancu koji se ne nalazi u zemlji svog
državljanstva ili osobi bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje
uobičajenog boravišta, a koja se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje
rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili
političkog mišljenja ne može, ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu
te zemlje.
Djela proganjanja
Članak 5.
Osnovani strah od proganjanja u smislu članka 4. ovoga Zakona postoji ukoliko su
djela proganjanja:
1. dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno
kršenje osnovnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena
prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda, odnosno ako predstavljaju
2. skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno
ozbiljne da, u cjelini, mogu utjecati na pojedinca na način iz točke 1. ovoga
stavka.
Djela proganjanja iz stavka 1. ovoga članka mogu biti:
1. fizičko ili mentalno nasilje, uključujući i seksualno nasilje,
2. zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su
diskriminirajuće ili koje se provode na diskriminirajući način,
3. sudski progon ili kažnjavanje koje je nerazmjerno ili diskriminirajuće,
4. uskraćivanje sudske pomoći,
5. sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom
sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje
koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u članku 6. i 8. ovoga Zakona,
6. djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana uz spol ili djecu.
Između djela proganjanja i razloga za proganjanje mora postojati povezanost.
Prilikom procjene strahuje li tražitelj azila osnovano od proganjanja, nije
važno posjeduje li tražitelj azila stvarno rasne, religijske, nacionalne,
društvene ili političke karakteristike koje izazivaju proganjanje, ukoliko mu
počinitelj proganjanja pripisuje takve karakteristike.
Razlozi za isključenje
Članak 6.
Azil se neće odobriti strancu ukoliko postoji opravdana sumnja da je počinio,
poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:
1. zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog
odredbama međunarodnih dokumenata,
2. teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan Republike Hrvatske uključujući i
naročito okrutna djela čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem,
3. djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
Azil se neće odobriti strancu koji već uživa zaštitu ili prima pomoć tijela ili
agencija Ujedinjenih naroda, osim UNHCR-a.
Ukoliko zaštita ili pomoć iz stavka 2. ovoga članka iz bilo kojeg razloga
prestane, strancu koji ispunjava uvjete iz članka 4. ovoga Zakona odobrit će se
azil.
Azil se neće odobriti strancu kojem nadležna tijela Republike Hrvatske priznaju
ista prava i obveze kao hrvatskom državljaninu.
U svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, u slučaju postojanja opravdane sumnje
koja upućuje na počinjenje djela iz stavka 1. ovoga članka, nadležna
sigurnosno-obavještajna agencija obavit će razgovor s tražiteljem azila te
dostaviti Ministarstvu svoje mišljenje.
Supsidijarna zaštita
Članak 7.
U Republici Hrvatskoj odobrit će se supsidijarna zaštita strancu koji ne
ispunjava uvjete za odobrenje azila, kad postoji konkretna opasnost da će
povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi te se zbog toga ne
može ili ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.
Supsidijarna zaštita odobrava se na rok od godinu dana, a može se produžiti
ukoliko i dalje postoje razlozi za odobrenje, osim ako razlozi zaštite
nacionalne sigurnosti i pravnog poretka ne zahtijevaju drugačije.
Zahtjev za produženje supsidijarne zaštite podnosi stranac pod supsidijarnom
zaštitom najkasnije 30 dana prije isteka roka iz stavka 2. ovoga članka.
Razlozi za isključenje supsidijarne zaštite
Članak 8.
Supsidijarna zaštita neće se odobriti strancu ukoliko postoji opravdana sumnja
da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:
1. zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog
odredbama međunarodnih dokumenata,
2. teškog kaznenog djela prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske,
3. djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, ili da
4. predstavlja opasnost za društvo ili sigurnost Republike Hrvatske.
Supsidijarna zaštita neće se odobriti i strancu koji je počinio kazneno djelo za
koje je u Republici Hrvatskoj propisana kazna zatvora, a koji je napustio zemlju
podrijetla radi izbjegavanja kazne propisane u toj zemlji.
U svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, u slučajevima postojanja opravdane sumnje
koja upućuje na počinjenje djela iz stavka 1. ovoga članka, nadležna
sigurnosno-obavještajna agencija obavit će razgovor s tražiteljem azila te
dostaviti Ministarstvu svoje mišljenje.
Izbjeglica »sur place«
Članak 9.
Izbjeglici koji se već nalazi u Republici Hrvatskoj odobrit će se azil ako se ne
može ili ne želi vratiti u zemlju podrijetla zbog osnovanog straha od
proganjanja u smislu članka 4. ovoga Zakona odnosno od trpljenja ozbiljne
nepravde, ukoliko se taj strah temelji na događajima koji su nastupili nakon što
je izbjeglica napustio zemlju podrijetla, odnosno na aktivnostima koje je
poduzeo nakon što je napustio zemlju podrijetla te predstavljaju izražavanje i
nastavak uvjerenja koja je imao u zemlji podrijetla.
Počinitelji proganjanja ili ozbiljne nepravde
Članak 10.
Proganjanje u smislu članka 4. ovoga Zakona i ozbiljnu nepravdu mogu provoditi:
– državna tijela,
– stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili važan dio državnog
područja,
– nedržavna tijela, ukoliko se dokaže da država ili stranke, odnosno
organizacije koje kontroliraju važan dio državnog područja, uključujući i
međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od
proganjanja ili ozbiljne nepravde.
Davatelji zaštite u zemlji podrijetla
Članak 11.
Zaštitu od proganjanja u smislu članka 4. ovoga Zakona i od trpljenja ozbiljne
nepravde, u zemlji podrijetla mogu pružiti:
– državna tijela,
– stranke te nacionalne ili međunarodne organizacije koje kontroliraju državu
ili važan dio državnog područja.
Pružanje zaštite iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva poduzimanje
administrativnih, sudskih ili drugih mjera u cilju sprječavanja proganjanja,
odnosno trpljenja ozbiljne nepravde i dostupnost te zaštite građanima.
Tijela nadležna za odlučivanje o zahtjevu
Članak 12.
O zahtjevu za azil odlučuje Ministarstvo.
Protiv odluke Ministarstva dopuštena je žalba Povjerenstvu za azil (u daljnjem
tekstu: Povjerenstvo), osim u slučaju iz članka 74. ovoga Zakona.
Protiv odluke Povjerenstva može se pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom
Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Upravni sud).
Povjerenstvo
Članak 13.
Povjerenstvo je neovisno tijelo.
Povjerenstvo rješava o žalbama protiv odluka Ministarstva donesenih sukladno
odredbama ovoga Zakona i obavlja druge poslove određene ovim Zakonom i drugim
propisima.
Poslove iz svog djelokruga Povjerenstvo obavlja sukladno Ustavu Republike
Hrvatske, zakonima i međunarodnim ugovorima koji su dio hrvatskoga pravnog
poretka te drugim propisima.
O svom radu, zapažanjima, ostvarivanju i zaštiti prava tražitelja azila te
osobama kojima je sukladno odredbama ovoga Zakona odobrena zaštita Povjerenstvo
je dužno, najmanje jednom godišnje, podnijeti izvješće Vladi Republike Hrvatske.
Povjerenstvo daje obavijesti iz svog djelokruga rada fizičkim i pravnim osobama
sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite podataka.
U obavljanju svojih poslova Povjerenstvo koristi pečat s grbom Republike
Hrvatske.
Prostorne i administrativno-tehničke uvjete za rad Povjerenstva osigurava Ured
za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske.
Sastav Povjerenstva
Članak 14.
Povjerenstvo čine predsjednik i četiri člana.
Predsjednik i dva člana Povjerenstva imenuju se iz tijela državne uprave, jedan
član imenuje se iz reda sveučilišnih nastavnika, a jedan iz reda predstavnika
nevladinih udruga koje se bave promicanjem i zaštitom prava izbjeglica.
Predsjednik Povjerenstva zadržava status državnog službenika. Za vrijeme
trajanja mandata predsjednik Povjerenstva ne smije obavljati nikakvu drugu
dužnost u tijelima državne uprave, a prava i obveze iz radnog odnosa u državnom
tijelu u kojem je bio zaposlen do imenovanja, miruju.
Vlada Republike Hrvatske može odlukom povećati broj članova Povjerenstva ukoliko
se znatno poveća broj tražitelja azila.
Prilikom povećanja broja članova Povjerenstva vodit će se računa o jednakoj
zastupljenosti civilnog i javnog sektora.
Izbor i imenovanje predsjednika i članova Povjerenstva
Članak 15.
Predsjednika i članove Povjerenstva imenuje Vlada Republike Hrvatske na vrijeme
od pet godina, uz mogućnost ponovnog izbora.
Predsjednik i članovi Povjerenstva imenuju se nakon objavljenog javnog poziva.
Vlada Republike Hrvatske objavit će javni poziv u »Narodnim novinama« i najmanje
dva dnevna lista.
Obrazložene prijedloge kandidata za imenovanje predsjednika Povjerenstva
ovlaštena su dati tijela državne uprave, a za imenovanje članova Povjerenstva
fakulteti za društvene znanosti, tijela državne uprave i nevladine udruge koje
se bave promicanjem i zaštitom prava izbjeglica.
U javnom pozivu navode se uvjeti za izbor predsjednika i članova Povjerenstva,
rok za podnošenje prijedloga kandidata te prilozi koji moraju biti dostavljeni
uz prijedlog.
Rok za podnošenje prijedloga ne može biti kraći od 15 dana niti duži od 30 dana
od dana objave javnog poziva.
Javni poziv objavljuje se najmanje 90 dana prije isteka mandata predsjednika i
članova Povjerenstva.
Uvjeti za imenovanje predsjednika i članova Povjerenstva
Članak 16.
Za predsjednika i člana Povjerenstva imenovat će se osoba za koju ne postoje
zapreke za prijam u državnu službu propisane odredbama Zakona o državnim
službenicima, koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik, aktivno se
služi engleskim jezikom te ispunjava druge uvjete propisane ovim Zakonom.
Za predsjednika Povjerenstva imenovat će se osoba koja je položila pravosudni
ispit i ima najmanje pet godina radnog iskustva u pravnoj struci.
Za člana Povjerenstva kojeg je predložilo tijelo državne uprave imenovat će se
osoba koja je položila državni stručni ispit i ima najmanje pet godina radnog
iskustva u pravnoj struci.
Za člana Povjerenstva iz reda sveučilišnih nastavnika imenovat će se sveučilišni
nastavnik pravnog predmeta koji se svojim znanstvenim i stručnim radom istaknuo
na području zaštite ljudskih prava.
Za člana Povjerenstva iz reda predstavnika nevladinih udruga koje se bave
promicanjem i zaštitom prava izbjeglica imenovat će se osoba koja se istaknula
svojim javnim djelovanjem u promicanju i zaštiti ljudskih prava, posebno
izbjeglica.
Članovi Povjerenstva ne mogu biti osobe koje na bilo koji način sudjeluju u
prvostupanjskom postupku azila ili su na drugi način u mogućnosti utjecati na
postupak.
Razrješenje predsjednika i članova Povjerenstva
Članak 17.
Predsjedniku ili članu Povjerenstva može prestati mandat prije isteka vremena na
koje je imenovan ako:
– sam zahtijeva razrješenje,
– ne obavlja svoje poslove sukladno zakonu i drugim propisima,
– je osuđen za kazneno djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora,
– ne prisustvuje sjednicama Povjerenstva,
– nesavjesno i nestručno obavlja poslove člana Povjerenstva.
Prijedlog za razrješenje člana Povjerenstva, Vladi Republike Hrvatske, podnosi
predsjednik Povjerenstva.
Prijedlog za razrješenje predsjednika Povjerenstva, Vladi Republike Hrvatske,
podnose najmanje dva člana Povjerenstva.
Postupak izbora novog predsjednika te člana Povjerenstva obavlja se na način
propisan člankom 15. ovoga Zakona.
Odluka o imenovanju i razrješenju predsjednika i članova Povjerenstva objavljuje
se u »Narodnim novinama«.
Rad Povjerenstva
Članak 18.
Način rada i odlučivanja Povjerenstva uređuje se Poslovnikom o radu Povjerenstva
(u daljnjem tekstu: Poslovnik).
Poslovnik se donosi na sjednici Povjerenstva većinom glasova svih članova
Povjerenstva.
Predsjednik i članovi Povjerenstva neovisni su u svom radu i svoje zadaće
obavljaju zakonito i nepristrano.
Predsjednik Povjerenstva predstavlja Povjerenstvo, saziva sjednice Povjerenstva,
provodi drugostupanjski postupak i dodjeljuje predmete članovima Povjerenstva u
rad, podnosi Vladi Republike Hrvatske prijedlog za razrješenje člana
Povjerenstva te obavlja druge poslove propisane ovim Zakonom i Poslovnikom.
Povjerenstvo odlučuje na sjednicama.
Prvu sjednicu Povjerenstva saziva predsjednik najkasnije u roku od 15 dana od
dana imenovanja.
Povjerenstvo može valjano odlučivati ukoliko sjednici prisustvuje najmanje tri
člana ili dva člana i predsjednik. Odluka se donosi većinom glasova.
Troškovi rada Povjerenstva
Članak 19.
Predsjednik ima pravo na plaću, a članovi Povjerenstva imaju pravo na naknadu za
svoj rad.
Predsjednik Povjerenstva, po prestanku mandata, ima pravo povratka na
odgovarajuće poslove u državno tijelo iz kojeg je imenovan, odnosno pravo na
raspored na odgovarajuće poslove u drugom državnom tijelu.
Zahtjev za povratak odnosno raspored u drugo državno tijelo podnosi se
najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka ili prestanka mandata.
Odluku o visini plaće i naknadama iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada
Republike Hrvatske, a isplaćuju se iz državnog proračuna s pozicije Ureda za
ljudska prava Vlade Republike Hrvatske.
Podnošenje zahtjeva za azil
Članak 20.
Zahtjev za azil podnosi se u Prihvatilištu, osim u slučaju iz članka 67. ovoga
Zakona.
Namjeru za podnošenje zahtjeva za azil stranac može izraziti prilikom obavljanja
granične kontrole na graničnom prijelazu.
Ako se stranac već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru za podnošenje
zahtjeva za azil može izraziti u policijskoj upravi, odnosno policijskoj
postaji.
Na stranca koji se, bez opravdanog razloga, nakon što je izrazio namjeru za
podnošenje zahtjeva za azil, ne javi u Prihvatilište u roku koji mu odredi
nadležno tijelo, primjenjuju se propisi o strancima.
Nezakonit ulazak u Republiku Hrvatsku
Članak 21.
Stranac koji je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, a došao je izravno s
područja na kojem je proganjan u smislu članka 4. i 7. ovoga Zakona, neće se
kazniti zbog nezakonitog ulaska ili boravka, ukoliko bez odgode podnese zahtjev
za azil i ako predoči valjane razloge svog nezakonitog ulaska ili boravka.
Pomoć podnositelju zahtjeva
Članak 22.
Strancu koji izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za azil omogućit će se da što
prije podnese zahtjev za azil.
Ministarstvo će obavijestiti tražitelja azila o načinu provođenja postupka za
odobrenje azila, o pravima i obvezama koje ima u tom postupku te o mogućnosti
dobivanja besplatne pravne pomoći i mogućnosti obraćanja predstavnicima UNHCR-a
i drugih organizacija koje se bave zaštitom prava izbjeglica, na svom ili na
jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije, u roku od 15 dana od
dana podnošenja zahtjeva.
Suradnja s Uredom UNHCR-a
Članak 23.
O pitanjima koja se odnose na tražitelje azila, azilante, strance pod
supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom nadležna državna
tijela surađuju s Uredom UNHCR-a.
Ministarstvo će na zahtjev Ureda UNHCR-a dostaviti podatke o:
– tražiteljima azila, azilantima, strancima pod supsidijarnom zaštitom i
strancima pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj,
– primjeni Konvencije iz 1951. i ostalih međunarodnih dokumenata koji se odnose
na izbjeglice,
– zakonima i ostalim propisima koji se primjenjuju ili su u izradi, a odnose se
na izbjeglice.
Ministarstvo će, uz dostavljenu suglasnost tražitelja azila, omogućiti UNHCR-u
pristup informacijama o pojedinačnim zahtjevima za azil, tijeku postupka i
odlukama donesenim u postupku azila.
Jezik u postupku
Članak 24.
Ako tražitelj azila ne razumije jezik na kojemu se vodi postupak, osigurat će mu
se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na
kojem može komunicirati.
Tražitelju azila osigurat će se, ako je to moguće, prevoditelj istog spola.
Prevoditelj je dužan podatke koje dozna tijekom postupka azila čuvati kao
službenu tajnu.
Maloljetnici
Članak 25.
Zahtjev za azil za maloljetnika podnosi zakonski zastupnik.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, maloljetnik stariji od 16 godina zahtjev za
azil može podnijeti u svoje ime.
Prilikom provedbi odredaba ovoga Zakona uzet će se u obzir najbolji interes
maloljetnika.
Maloljetnici bez pratnje
Članak 26.
Maloljetniku bez pratnje koji traži azil te maloljetniku bez pratnje kojem se
odobri zaštita na temelju odredaba ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove
socijalne skrbi imenovat će skrbnika.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, maloljetniku bez pratnje starijem od 16
godina koji je u braku neće se imenovati skrbnik.
Ministarstvo će poduzeti potrebne mjere u cilju pronalaženja roditelja
maloljetnika.
Zahtjev za azil maloljetnika bez pratnje rješava se u najkraćem mogućem roku.
Poslovno nesposobne osobe
Članak 27.
Poslovno nesposobnom tražitelju azila tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi
imenovat će skrbnika.
Prikupljanje osobnih podataka
Članak 28.
Ministarstvo i Povjerenstvo mogu, radi provođenja odredaba ovoga Zakona,
zatražiti osobne podatke od tražitelja azila.
Ministarstvo i Povjerenstvo mogu, i bez suglasnosti tražitelja azila,
prikupljati podatke iz stavka 1. ovoga članka od tijela javne vlasti te pravnih
i fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj ako je to:
– u interesu tražitelja azila,
– zakonom ili drugim propisom dopušteno, ili
– potrebno radi provjere podataka o tražitelju azila.
Tijela i osobe iz stavka 2. ovoga članka, koji raspolažu podacima koji se odnose
na tražitelja azila, dužni su dati te podatke na zahtjev Ministarstva i
Povjerenstva.
Osobni i drugi podaci prikupljeni tijekom postupka azila predstavljaju službenu
tajnu i neće se dostaviti zemlji podrijetla tražitelja azila ili drugim tijelima
koja ne sudjeluju u postupku.
Iznimno od stavka 4. ovoga članka, za tražitelja azila kojem je postupak
okončan, mogu se zemlji podrijetla ili drugoj zemlji koja ga pristane prihvatiti
dati podaci o imenu i prezimenu, datumu rođenja, spolu, državljanstvu, članovima
obitelji, ispravama koje je izdala zemlja podrijetla, zadnjoj adresi u zemlji
podrijetla te otisci prstiju i fotografije.
Prikupljanje i korištenje podataka iz ovoga članka provodi se sukladno propisima
kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Glava II.
PRAVA I OBVEZE TRAŽITELJA AZILA, AZILANTA I STRANCA POD SUPSIDIJARNOM
ZAŠTITOM
PRAVA I OBVEZE TRAŽITELJA AZILA
Članak 29.
Tražitelj azila ima pravo na:
– boravak u Republici Hrvatskoj,
– osiguranje osnovnih uvjeta za život i smještaj,
– zdravstvenu zaštitu,
– osnovno i srednje školovanje,
– novčanu pomoć,
– besplatnu pravnu pomoć,
– humanitarnu pomoć,
– slobodu vjeroispovijesti i vjerskog odgoja djece,
– rad.
Pravo na boravak tražitelja azila
Članak 30.
Tražitelj azila ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana podnošenja
zahtjeva za azil do okončanja postupka.
Članovi obitelji tražitelja azila, koji su došli zajedno s tražiteljem azila u
Republiku Hrvatsku, imaju pravo na boravak sukladno stavku 1. ovoga članka.
Zdravstvena zaštita
Članak 31.
Zdravstvena zaštita tražitelja azila obuhvaća hitnu medicinsku pomoć i prijeko
potrebno liječenje bolesti.
Tražitelju azila koji je bio izložen mučenju, silovanju ili drugim teškim
oblicima nasilja kao i tražitelju azila sa specifičnim potrebama pružit će se
nužan tretman vezan uz specifično stanje odnosno posljedice prouzročene
navedenim djelima.
Zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. i 2. ovoga članka tražitelj azila ostvaruje
sukladno odredbama propisa kojima se uređuje područje zdravstvene zaštite
stranaca u Republici Hrvatskoj.
Školovanje maloljetnog tražitelja azila
Članak 32.
Pravo na osnovno i srednje školovanje maloljetni tražitelj azila ostvaruje pod
istim uvjetima kao hrvatski državljanin.
Pravo iz stavka 1. ovoga članka tražitelju azila omogućit će se u roku od tri
mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za azil, odnosno u roku od godine dana ako
tražitelj azila ne poznaje hrvatski jezik.
Obrazovanje tražitelja azila može biti organizirano i u Prihvatilištu.
Novčana pomoć
Članak 33.
Tražitelj azila ima pravo na novčanu pomoć ukoliko nije u radnom odnosu, ne
posjeduje novčana sredstva ili mu troškovi života nisu osigurani na drugi način.
Visinu novčane pomoći odredit će tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi.
Besplatna pravna pomoć tražiteljima azila
Članak 34.
Besplatna pravna pomoć obuhvaća:
– opće informacije o pravima i obvezama tražitelja azila u postupku,
– pomoć u sastavljanju žalbe i
– zastupanje pred Povjerenstvom.
Pomoć iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članaka pruža Ministarstvo na način i u
roku propisanom člankom 22. ovoga Zakona.
Pomoć iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka mogu obavljati odvjetnici,
odvjetnički vježbenici i pravnici iz udruga registriranih za obavljanje pravne
pomoći s kojima Ministarstvo sklopi ugovor.
Pravo na besplatnu pravnu pomoć nema tražitelj azila koji posjeduje znatna
novčana sredstva, stvari veće vrijednosti i za kojeg se na temelju činjenica
utvrđenih u prvostupanjskom postupku može procijeniti da nema izgleda za uspjeh
u postupku budući se zahtjev za azil ne temelji na razlozima za proganjanje iz
članka 4. ovoga Zakona ili trpljenju ozbiljne nepravde.
Pravna pomoć iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka pruža se na zahtjev
tražitelja azila.
Troškove besplatne pravne pomoći koja se pruža sukladno odredbama ovoga Zakona
snosi Ministarstvo.
U slučaju kada se zahtjev za azil ne temelji na razlozima za proganjanje iz
članka 4. ovoga Zakona ili trpljenju ozbiljne nepravde, Povjerenstvo će u odluci
po žalbi tražitelja azila odrediti da troškove pravne pomoći snosi tražitelj
azila odnosno pružatelj pomoći.
Ministar nadležan za unutarnje poslove propisat će postupak ostvarivanja i
isplate troškova besplatne pravne pomoći i tarifu pruženih usluga pravne pomoći
propisane odredbama ovoga Zakona.
Humanitarna pomoć
Članak 35.
Tražitelj azila može primati razne oblike humanitarne pomoći.
Rad tražitelja azila
Članak 36.
Pravo na rad tražitelj azila stječe po isteku godine dana od dana podnošenja
zahtjeva za azil ukoliko postupak azila nije okončan.
Pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se sukladno odredbama zakona kojima se
regulira rad stranaca u Republici Hrvatskoj.
Obveze tražitelja azila
Članak 37.
Tražitelj azila dužan je:
– poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske,
– poštivati Kućni red Prihvatilišta,
– surađivati s nadležnim državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po
njihovim mjerama i uputama,
– odazvati se pozivu Ministarstva i surađivati tijekom cijelog postupka azila,
– javiti promjenu adrese Ministarstvu u roku od 3 dana od dana promjene,
– pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja,
– podvrgnuti se zdravstvenom pregledu, tonskom snimanju saslušanja,
daktiloskopiranju, fotografiranju te drugim radnjama radi utvrđivanja
identiteta,
– ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka azila,
– dati na pregled stvari i predmete koje unosi u Prihvatilište.
Ukoliko tražitelj azila ne poštuje odredbu stavka 1. ovoga članka, može mu se
uskratiti pravo na novčanu pomoć te ograničiti kretanje.
Smještaj tražitelja azila
Članak 38.
Za vrijeme trajanja postupka azila tražitelj azila ima pravo na smještaj u
Prihvatilištu.
Tražitelj azila može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici
Hrvatskoj uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
Tražitelj azila koji posjeduje sredstva za uzdržavanje ili je zaposlen, a ne
podmiruje troškove smještaja u Prihvatilištu, izgubit će pravo na smještaj iz
stavka 1. ovoga članka.
Visinu troškova smještaja u Prihvatilištu odredit će odlukom ministar nadležan
za unutarnje poslove.
Protiv rješenja Ministarstva kojim se tražitelju azila ukida pravo na smještaj,
u slučaju iz stavka 3. ovoga članka, rok za žalbu Povjerenstvu je 5 dana od dana
dostave rješenja.
Rješenje o žalbi Povjerenstvo donosi u roku od 8 dana od dana zaprimanja žalbe.
Prihvatilište za tražitelje azila
Članak 39.
Prihvatilište je ustrojeno Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva.
Hrvatski crveni križ, UNHCR i druge organizacije koje se bave zaštitom prava
izbjeglica ili humanitarnim radom mogu u Prihvatilištu provoditi odgojne,
obrazovne i slične programe te pružati druge oblike pomoći, uz prethodnu
suglasnost Ministarstva.
Tražiteljima azila smještenim u Prihvatilištu osigurat će se prehrana i osnovne
higijenske potrepštine.
Pravila boravka u Prihvatilištu određuju se Kućnim redom.
Kućni red Prihvatilišta donosi ministar nadležan za unutarnje poslove.
PRAVA I OBVEZE AZILANTA I STRANCA POD SUPSIDIJARNOM ZAŠTITOM
Članak 40.
Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na:
– boravak u Republici Hrvatskoj,
– smještaj,
– rad,
– zdravstvenu zaštitu,
– školovanje,
– slobodu vjeroispovijesti i vjerskog odgoja djece,
– besplatnu pravnu pomoć,
– socijalnu skrb,
– spajanje obitelji.
Osim prava navedenih u stavku 1. ovoga članka azilant ima pravo na pomoć pri
uključivanju u društveni život.
Pravo na boravak
Članak 41.
Boravak u Republici Hrvatskoj utvrđuje se rješenjem o odobrenju azila ili
rješenjem o odobrenju, odnosno produženju supsidijarne zaštite.
Pravo na smještaj
Članak 42.
Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom osigurava se smještaj najduže 12
mjeseci od dana konačnosti rješenja kojim se odobrava azil, odnosno supsidijarna
zaštita.
Pravo na smještaj izgubit će azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom
koji odbije smještaj iz stavka 1. ovoga članka.
Pravo na rad
Članak 43.
Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na rad sukladno odredbama
zakona kojima se regulira rad stranaca u Republici Hrvatskoj.
Pravo na zdravstvenu zaštitu
Članak 44.
Azilant i ranjive skupine stranaca pod supsidijarnom zaštitom ostvaruju pravo na
zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao i osiguranik obveznog zdravstvenog
osiguranja u Republici Hrvatskoj.
Stranac pod supsidijarnom zaštitom koji nije naveden u stavku 1. ovoga članka te
član obitelji stranca pod supsidijarnom zaštitom iz članka 48. stavka 4. ovoga
Zakona, ima pravo na hitnu medicinsku pomoć.
Troškovi zdravstvene zaštite osoba iz stavka 1. i 2. ovoga članka isplaćuju se
iz državnog proračuna s pozicije Ministarstva.
Pravo na školovanje
Članak 45.
Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na osnovno, srednje i
visoko školovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin u skladu s
posebnim propisima.
Azilant ostvaruje pravo na usavršavanje, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i
specijalizaciju pod istim uvjetima kao hrvatski državljanin.
Pravo na slobodu vjeroispovijesti
Članak 46.
Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom jamči se sloboda življenja i
odgoja djece u skladu s njegovim vjerskim uvjerenjima.
Besplatna pravna pomoć
Članak 47.
Besplatna pravna pomoć azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom obuhvaća:
– opće informacije o pravima i obvezama koje proistječu odobrenjem azila i
supsidijarne zaštite,
– pomoć u sastavljanju žalbe i
– zastupanje pred Povjerenstvom u slučaju prestanka ili poništenja azila,
odnosno supsidijarne zaštite.
Pomoć iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka pruža Ministarstvo, u roku od 15
dana od dana dodjele statusa, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da će
ga razumjeti.
Pomoć iz stavka 1. podstavka 2. i 3. ovoga članka mogu obavljati odvjetnici,
odvjetnički vježbenici i pravnici iz udruga registriranih za obavljanje pravne
pomoći s kojima Ministarstvo sklopi ugovor.
Pravo na spajanje obitelji
Članak 48.
Maloljetna djeca azilanta koja nisu zasnovala vlastitu obitelj slijede pravni
položaj zakonskog zastupnika kojem je odobren azil.
Članovima obitelji azilanta, koji nisu navedeni u stavku 1. ovoga članka,
boravak se regulira sukladno odredbama Zakona o strancima.
Pravo na spajanje obitelji azilanta s bračnim drugom odobrit će se ako je brak
zaključen, odnosno izvanbračna zajednica postojala prije podnošenja zahtjeva za
azil u Republici Hrvatskoj.
Boravak u svrhu spajanja obitelji stranca pod supsidijarnom zaštitom odobrit će
se članu obitelji koji je zajedno sa strancem pod supsidijarnom zaštitom došao u
Republiku Hrvatsku, a nije podnio zahtjev za azil ili mu nije odobrena zaštita.
Dijete stranca pod supsidijarnom zaštitom rođeno na području Republike Hrvatske,
slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika.
Pravo na spajanje obitelji osoba iz stavka 1.– 4. ovoga članka nema član
obitelji kod kojeg postoje razlozi za isključenje iz članka 6. i 8. ovoga Zakona
te iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti i pravnog poretka Republike
Hrvatske.
Pravo na socijalnu skrb
Članak 49.
Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji ne ostvaruje prihode, ne
posjeduje imovinu, odnosno vlastita novčana sredstva te nema uzdržavatelja ima
pravo na socijalnu skrb sukladno propisima kojima se uređuje područje socijalne
skrbi hrvatskih državljana.
Pomoć pri uključivanju u društvo
Članak 50.
Nadležna ministarstva osigurat će uvjete za uključivanje azilanta u kulturni,
gospodarski i društveni život.
Pri tome će posebnu pozornost usmjeriti na:
– organiziranje tečajeva hrvatskog jezika,
– organiziranje tečajeva, seminara i drugih oblika obrazovanja i stručnog
osposobljavanja,
– pružanje obavijesti o hrvatskoj povijesti, kulturi i državnom ustrojstvu.
Prava člana obitelji azilanta
Članak 51.
Član obitelji azilanta koji boravak u Republici Hrvatskoj regulira sukladno
odredbama Zakona o strancima ostvaruje prava propisana člankom 40. ovoga Zakona.
Obveze azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom
Članak 52.
Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom je obvezan:
– poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske,
– u roku od 8 dana prijaviti boravište i promjenu adrese stanovanja.
nastavak na str.2
|