mojodvjetnik.info

Opći porezni zakon - povratak na str.1

Privremeno utvrÐivanje poreza

 Članak 86.

(1) Ako postoji sumnja glede vlasništva nad nekim predmetom ili glede njegove vrijednosti koja se može otkloniti tek nekim drugim postupkom ili radnjom, porezno tijelo će privremenim rješenjem utvrditi poreznu obvezu.

(2) Rok za donošenje rješenja kojim se konačno utvrđuje porezna obveza iz stavka 1. ovoga članka je tri godine od dana donošenja privremenog rješenja.

ObraČunska prijava

 Članak 87.

Ako je propisano da se porez prijavljuje obračunskom prijavom, tada se porez utvrđuje rješenjem ako je to zakonom propisano ili ako se njime utvrđuje drukčiji iznos poreza od onoga koji je porezni obveznik sam obračunao ili ako porezni obveznik nije predao obračunsku prijavu.

ZaŠtita prava poreznih obveznika pri poniŠtavanju, ukidanju ili izmjeni poreznog rjeŠenja

 Članak 88.

Porezno tijelo ne može poništiti, ukinuti ili izmijeniti porezno rješenje na štetu poreznog obveznika zbog toga što je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da je propis na kojem se zasnivalo dotadašnje utvrđivanje poreza neustavan ili nezakonit.

RjeŠenje o naplati poreza na osnovi jamstva

 Članak 89.

(1) Na rješenja o naplati poreza na osnovi jamstva primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o poreznim rješenjima.

(2) Rješenje o naplati poreza na osnovi jamstva ne može se donijeti:

1. ako poreznom obvezniku utvrđena porezna obveza nije dospjela ili je otpisana, ili

2. ako je za porez koji je utvrđen poreznom dužniku nastupila zastara prava na naplate.

8. Porezna zastara

Zastara

 Članak 90.

(1) Pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

(2) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

(3) Zastara prava na pokretanje prekršajnog postupka počinje teći nakon isteka godine u kojoj je počinjen prekršaj.

(4) Zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

(5) Zastara prava na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.

(6) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima.

Prekid zastare

 Članak 91.

(1) Tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

(2) Tijek zastare prekida se svakom radnjom poreznog obveznika dostavljeno na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni.

(3) Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

Apsolutna zastara

 Članak 92.

Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

9. Pravna pomoć u poreznim stvarima

Pojam pravne pomoÆi u poreznim stvarima

 Članak 93.

Pravna pomoć u smislu ovoga Zakona je pomoć koju tijela državne uprave, područne (regionalne) samouprave i lokalne samouprave pružaju poreznom tijelu u obliku obavijesti ili primjene određene mjere na temelju zahtjeva poreznog tijela a koje su tom tijelu potrebne za provedbu poreznog postupka.

Preduvjeti i opseg pruŽanja pravne pomoÆi

 Članak 94.

(1) Porezno tijelo može zamoliti za pravnu pomoć osobito:

1. ako prema propisima ne može samo obaviti službenu radnju,

2. ako nedostaju uređaji potrebni za obavljanje službene radnje,

3. ako bi službenu radnju moglo obaviti samo uz bitno veći trošak nego zamoljeno tijelo.

(2) Ako zamoljeno tijelo odbije pružiti zatraženu pomoć, o obvezi pružanja pravne pomoći odlučuje više nadležno tijelo ili ako ono ne postoji, nadzorno tijelo.

MeÐunarodna pravna pomoÆ

 Članak 95.

(1) Pod međunarodnom pravnom pomoći, u smislu ovoga Zakona, smatra se pravo poreznog tijela da se u rješavanju odre­đenoga poreznog slučaja za pomoć obrati inozemnom poreznom tijelu.

(2) Pružanje međunarodne pravne pomoći temelji se na međunarodnim ugovorima.

(3) Ako nije sklopljen međunarodni ugovor pravna pomoć pružit će se pod uvjetima:

1. ako postoji uzajamnost,

2. ako se država primateljica pravne pomoći obveže da će primljene obavijesti i dokumentaciju koristiti samo u svrhu poreznog, kaznenog, prijestupovnog i prekršajnog postupka te da će one biti dostupne samo onim osobama, tijelima uprave ili sudovima koji su nadležni za određeni porezni predmet ili progon poreznoga, kaznenog, prijestupovnog ili prekršajnog djela,

3.  ako država kojoj se pruža pomoć izrazi spremnost da kod po­reza na dohodak, dobit i imovinu sporazumno izbjegne može­bitno dvostruko oporezivanje odgovarajućim razgrani­čenjem temelja oporezivanja i

4. ako udovoljenje zamolbi ne ugrožava javni poredak ili druge bitne interese Republike Hrvatske, te da ne postoji opasnost odavanja trgovinske, industrijske, tehnološke ili profesionalne tajne ili poslovnog postupka, koji bi se udovoljenjem toj zamolbi razotkrili te da tuzemnom poreznom obvezniku neće nastati šteta nespojiva sa svrhom pravne pomoći.

(4) Prije dostavljanja obavijesti i dokumentacije u inozemstvo, osobi na koju se predmetna dokumentacija i obavijesti odnose, treba omogućiti da se o tome očituje.

Obveze tijela drŽavne uprave, podruČne (regionalne) samouprave i lokalne samouprave

 Članak 96.

Tijela državne uprave, područne (regionalne) samouprave i lokalne samouprave dužni su poreznom tijelu priopćiti činjenice koje su doznali obavljajući poslove iz svog djelokruga, a koje ukazuju na mogućnost da nije plaćen porez.

10. Inspekcijski nadzor

Pojam inspekcijskog nadzora

 Članak 97.

(1) Porezna tijela provode inspekcijski nadzor sukladno zakonu kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

(2) Inspekcijski nadzor u smislu ovoga Zakona je dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje kod poreznih obveznika i drugih osoba.

Dopustivost inspekcijskog nadzora

 Članak 98.

Inspekcijski nadzor može se obavljati kod svih poreznih ob­veznika i drugih osoba koje raspolažu činjenicama i dokazima bitnim za oporezivanje.

Predmet inspekcijskog nadzora

 Članak 99.

(1) Inspekcijski nadzor obuhvaća opsežnu i podrobnu provjeru svih činjenica bitnih za oporezivanje poreznog obveznika (puni nadzor).

(2) Ovisno o okolnostima, inspekcijski nadzor može se ograničiti na provjeru pojedinih poslova ili činjenica bitnih za oporezivanje (skraćeni nadzor).

(3) Inspekcijski nadzor obuhvaća provjeru jedne ili više vrsta poreza i jedno ili više razdoblja oporezivanja.

(4) Ako je poduzetnik fizička osoba, inspekcijski nadzor može obuhvaćati i one činjenice koje nisu u vezi s njegovom gospodarstvenom djelatnošću.

(5) Inspekcijski nadzor društava kapitala ili društava osoba obuhvaća i provjeru odnosa između vlasnika društva i društva bitnih za oporezivanje.

Razdoblje inspekcijskog nadzora

 Članak 100.

(1) Inspekcijski nadzor može se obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

(2) Inspekcijski nadzor kod velikih poreznih obveznika mora se nastaviti na posljednje razdoblje oporezivanja obuhvaćeno prethodnim inspekcijskim nadzorom (nastavljeni nadzor).

(3) Veliki porezni obveznik u smislu ovoga Zakona je porezni obveznik koji ima godišnju poreznu obvezu, po svim vrstama poreza, u iznosu većem od 50.000.000,00 kuna, kao i povezana društva iz članka 41. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Inspekcijski nadzor kod ostalih poreznih obveznika u pravilu obuhvaća posljednje razdoblje oporezivanja za koja je podnesena porezna prijava.

(5) Inspekcijski nadzor iz stavka 4. ovoga članka mora se proširiti na prethodna razdoblja oporezivanja ako postoje činjenice koje ukazuju da bi se proširenim inspekcijskim nadzorom mogao bitnije izmijeniti iznos utvrđene porezne obveze.

Osobe ovlaŠtene za obavljanje inspekcijskog nadzora

 Članak 101.

Inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi državni službenici ovlašteni za provedbu nadzora, kad je to određeno zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

NaČela odabira poreznih obveznika za inspekcijski nadzor

 Članak 102.

(1) Porezno tijelo odlučuje kod kojeg će poreznog obveznika provoditi inspekcijski nadzor, polazeći od načela da se nad velikim poreznim obveznicima mora provoditi puni i nastavljeni inspekcijski nadzor. Kod ostalih poreznih obveznika nadzor treba provoditi tako da svi porezni obveznici budu podjednako obuh­vaćeni nadzorom.

(2) Porezni obveznik ne može utjecati na odluku poreznog tijela o odabiru poreznih obveznika kod kojih će se provoditi inspekcijski nadzor.

Nalog za inspekcijski nadzor

 Članak 103.

(1) Predmet i razdoblje inspekcijskog nadzora određuje porezno tijelo nalogom.

(2) Nalog za inspekcijski nadzor mora se izdati u pisanom obliku, te osim podataka iz članka 50. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati razdoblje koje je predmet nadzora, vrste poreza, vrijeme početka nadzora i imena ovlaštenih osoba za provođenje nadzora, obvezu sudjelovanja poreznog obveznika u postupku te pravo na prigovor.

Dostava naloga za inspekcijski nadzor

 Članak 104.

(1) Nalog za inspekcijski nadzor dostavlja se poreznom obvezniku i to:

1. velikom poreznom obvezniku 30 dana prije početka inspekcijskog nadzora,

2. ostalim poreznim obveznicima 15 dana prije početka inspekcijskog nadzora.

(2) Iznimno stavak 1. ovoga članka se ne primjenjuje ako bi se time ugrozila svrha inspekcijskog nadzora. U tom slučaju nalog za inspekcijski nadzor predaje se poreznom obvezniku neposredno prije početka nadzora.

(3) Porezno tijelo može odgoditi početak provedbe inspekcijskog nadzora, ako porezni obveznik podnese prigovor u roku od osam dana od dana primitka naloga i u njemu navede opravdane razloge za odgodu nadzora, osim u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Odluka o prigovoru donosi se u obliku zaključka protiv kojeg nije dopuštena žalba.

Tijek inspekcijskog nadzora

 Članak 105.

(1) Prije početka inspekcijskog nadzora osoba ovlaštena za njegovu provedbu mora se predstaviti poreznom obvezniku predočenjem službene iskaznice. Mjesto, nadnevak i vrijeme početka inspekcijskog nadzora moraju se unijeti u zapisnik o inspekcijskom nadzoru.

(2) Ako porezni obveznik smatra da se inspekcijski nadzor ne provodi u skladu s nalogom za inspekcijski nadzor, ima pravo tijekom provedbe tog nadzora podnijeti prigovor poreznom tijelu koje je izdalo nalog. Čelnik poreznog tijela dužan je u roku od tri dana donijeti odluku o prigovoru i dostaviti je poreznom obvezniku.

(3) Odluka o prigovoru donosi se u obliku zaključka protiv kojeg nije dopuštena žalba.

Mjesto i vrijeme provoÐenja inspekcijskog nadzora

 Članak 106.

(1) Inspekcijski nadzor provodi se u poslovnim prostorijama poreznog obveznika. Porezni obveznik u tu svrhu mora staviti na raspolaganje odgovarajuće mjesto za rad i potrebna pomagala.

(2) Ako ne postoji poslovni prostor koji je pogodan za obavljanje inspekcijskog nadzora, nadzor se obavlja u službenim prostorijama poreznog tijela ili uz pristanak poreznog obveznika u njegovim stambenim prostorijama. Ako se inspekcijski nadzor ne obavlja u poslovnim prostorijama, osoba ovlaštena za provedbu nadzora dužna je poslovne prostorije razgledati i o tome sastaviti zabilješku.

(3) Ovlaštena osoba za nadzor ima pravo stupiti na zemljište i u poslovne prostorije u kojima porezni obveznik obavlja djelatnost te ih pregledati. Poreznom obvezniku ili njegovu opunomo­ćeniku ili zastupniku, mora omogućiti nazočnost pri pregledavanju poslovnih prostorija.

(4) Inspekcijski nadzor obavlja se tijekom uobičajenog radnog vremena. Obavljanje nadzora izvan tog vremena dopustivo je ako porezni obveznik na to pristane ili ako to bezuvjetno nalaže svrha nadzora.

(5) Ako se započeta radnja u postupku inspekcijskog nadzora ne može završiti tijekom radnog vremena poreznog obveznika, a porezni obveznik ne pristane na nastavak obavljanja nadzora nakon redovnoga radnog vremena, porezno tijelo može izvršiti privremeno pečaćenje poslovnog ili skladišnog prostora.

(6) Mjera privremenog pečaćenja iz stavka 5. ovoga članka, može trajati najdulje do početka radnog vremena poreznog obveznika prvog idućeg radnog dana.

(7) O privremenoj mjeri iz stavka 5. ovoga članka donosi se zaključak protiv kojeg nije dopuštena žalba.

NaČela inspekcijskog nadzora

 Članak 107.

(1) Inspekcijski nadzor treba obavljati jednakom pozornošću u pogledu svih bitnih činjenica kako onih koje idu na štetu tako i onih u korist poreznog obveznika.

(2) Inspekcijski nadzor treba usmjeriti na bitne činjenice koje mogu konačno povećati ili smanjiti poreznu obvezu ili dovesti do znatnije podjele porezne obveze na više razdoblja oporezivanja te njegovo trajanje ograničiti na nužnu mjeru.

Obveza sudjelovanja poreznog obveznika u provedbi inspekcijskog nadzora

 Članak 108.

(1) Porezni obveznik je dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenovati osobu koja će to raditi u njegovo ime.

(2) Ako obavijesti poreznog obveznika ili imenovane osobe nisu dostatne, ovlaštena osoba za inspekcijski nadzor može zatražiti od poreznog obveznika da imenuje i druge osobe za davanje obavijesti. Ovlaštena osoba za inspekcijski nadzor može zatražiti obavijesti od drugih zaposlenika poreznog obveznika ili od trećih osoba.

(3) Osobe iz stavka 2. ovoga članka koje daju obavijesti u postupku inspekcijskog nadzora dužne su dati obavijesti ovlaš­tenoj osobi za inspekcijski nadzor, bez pisanog zahtjeva.

Postupak u sluČaju sumnje zbog poreznog kaznenog djela, prijestupa i prekrŠaja

 Članak 109.

Ako se tijekom inspekcijskog nadzora pojavi sumnja da je porezni obveznik počinio kazneno djelo, prijestup ili prekršaj ovlaštena osoba obvezna je podnijeti prijavu nadležnom tijelu.

Pravo poreznog obveznika na obavijest o ishodima inspekcijskog nadzora

 Članak 110.

O ishodu inspekcijskog nadzora, prije sačinjavanja zapisnika, treba izvijestiti poreznog obveznika ili osobu koju je on imenovao i raspraviti sporne činjenice, pravne ocjene, zaključke, te njihove učinke na utvrđivanje porezne obveze i o tome sačiniti zabilješku.

Zapisnik o inspekcijskom nadzoru

 Članak 111.

(1) O inspekcijskom nadzoru sastavlja se zapisnik.

(2) Zapisnik treba sadržavati uz podatke iz članka 50. stavak 4. ovoga Zakona i: mjesto, nadnevak i početak nadzora, opis radnji, činjenica i dokaza provedenih u postupku, te druge podatke o tijeku i ishodu nadzora, a naročito činjenice koje su bitne za promjenu porezne obveze i zbrojni iskaz utvrđenih promjena poreznih obveza. Zapisnik se mora voditi uredno u njemu se ništa ne smije dodati ili mijenjati, prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva, ako zapisnik sadrži više listova, svaka stranica mora biti označena rednim brojem i potpisana.

(3) Na zapisnik o inspekcijskom nadzoru porezni obveznik ima pravo podnijeti prigovor, u roku koji ne može biti kraći od pet, a niti dulji od dvadeset dana računajući od dana primitka zapisnika.

(4) Porezno tijelo dužno je razmotriti prigovor na zapisnik, te ako prigovor ne usvoji, razloge neusvajanja treba navesti u obrazloženju poreznog rješenja.

(5) Ako su prigovorom iznesene nove činjenice i materijalni dokazi zbog kojih bi trebalo promijeniti činjenično stanje utvrđeno u zapisniku ili izmijeniti ranije pravne ocjene, porezno tijelo će o takvim činjenicama i materijalnim dokazima ili novim pravnim ocjenama sastaviti dopunski zapisnik. Na dopunski zapisnik ne može se podnijeti prigovor.

(6) Na temelju činjenica navedenih u zapisniku i dopunskom zapisniku o inspekcijskom nadzoru donosi se porezno rješenje.

(7) Rješenje iz stavka 6. ovoga članka donosi se najkasnije u roku od 60 dana od dana uručenja zapisnika ili dopunskog zapisnika o inspekcijskom nadzoru.

(8) Ako se na temelju zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrdi da nema osnove za izmjenu porezne obveze, tada se o toj činjenici pisano izvješćuje poreznog obveznika.

Obavijesti o inspekcijskom nadzoru

 Članak 112.

Ako ovlaštene osobe tijekom inspekcijskog nadzora utvrde činjenice koje su značajne za oporezivanje drugih osoba, tada će o tome obavijestiti nadležno porezno tijelo.

11. Plaćanje poreza i kamata

NaČin i vrijeme plaÆanja

 Članak 113.

(1) Porez i kamate po osnovi poreznog duga, uplaćuju se na propisane uplatne račune putem banaka i drugih financijskih organizacija ovlaštenih za obavljanje poslova platnog prometa.

(2) Porezi i kamate iz stavka 1. ovoga članka smatraju se pla­ćeni danom kad je banka ili druga financijska organizacija ovlaš­te­na za obavljanje poslova platnog prometa kod koje se vode uplatni računi primila uplatu.

(3) Vraćanje plaćenog poreza bez pravne osnove i pripa­dajućih kamata pravnim i fizičkim osobama obavlja se bezgotovinski ili propisanim sredstvima gotovinskog plaćanja.

(4) Pri povratu poreza i pripadajućih kamata danom plaćanja smatra se:

1. kod bezgotovinskog plaćanja dan kada su sredstva pristigla u korist računa banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za platni promet vjerovnika,

2. kod gotovinskog plaćanja dan s kojim je za navedenu isplatu terećen račun proračuna.

(5) Povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo je dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.

(6) Iznimno povrat iz stavka 5. ovoga članka se neće izvršiti ako je porezno tijelo prethodno utvrdilo da porezni obveznik ima dospjelih, a neplaćenih poreza ili drugih javnih davanja koje naplaćuje porezno tijelo.

Redoslijed plaÆanja

 Članak 114.

(1) Ako porezni obveznik duguje poreze, kamate i troškove ovrhe iz uplaćenog iznosa najprije se naplaćuju kamate i troškovi ovrhe, a nakon toga glavni porezni dug.

(2) Ako porezni obveznik duguje više vrsta poreza, a uplaćeni iznos nije dostatan za plaćanje ukupnog poreznog duga, tada se pojedine vrste poreza naplaćuju po redoslijedu njihova dospijeća.

(3) Kod iznosa koji dospijevaju istodobno redoslijed naplate određuje porezno tijelo.

(4) Ako porezni obveznik izvrši uplatu obveze iz koje se ne može sa sigurnošću utvrditi vrsta obveze koja se plaća, porezno tijelo će s tom uplatom postupiti na način propisan u stavku 1. ili 2. ili 3. ovoga članka.

Prijeboj

 Članak 115.

(1) Na prijeboj međusobnih poreznih dugova iz porezno-
-dužničkog odnosa primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Porezni obveznik može prebijati porezne dugove iz porezno-dužničkog odnosa samo s nespornim ili pravomoćno utvr­đe­nim poreznim obvezama.

OpÆe odredbe o kamatama

 Članak 116.

(1) Na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju se i plaćaju kamate u skladu sa Zakonom o zateznim kamatama, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(2) Dospijeće pojedine vrste poreza utvrđuje se posebnim zakonom.

(3) Kamate se obračunavaju od dana dospijeća porezne obveze.

(4) Na iznos dužnih kamata ne obračunavaju se kamate.

(5) Na plaćene poreze bez pravne osnove kamate se obra­ču­navaju počevši s 15-tim danom od dana primitka zahtjeva za povrat, a ako je temelj povrata poreza poništeno, izmijenjeno ili ukinuto rješenje ili drugi akt o zaduženju, obračun kamata počinje teći od dana uplate poreza.

(6) Ako se tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi razlika porezne obveze, kamata se obračunava od dana kada je tu poreznu obvezu porezni obveznik bio dužan platiti.

Kamata na porezni dug Čije je plaÆanje odgoÐeno

 Članak 117.

(1) Ako je naplata poreznog duga odgođena, kamata se obračunava i za vrijeme trajanja odgode.

(2) Ako je naplata poreznog duga privremeno odgođena zbog obustave izvršenja konačnog poreznog akta, kamata se obračunava i za vrijeme obustave izvršenja poreznog akta.

Odgoda naplate poreznog duga iz porezno--duŽniČkog odnosa

 Članak 118.

(1) Porezno tijelo može, na zahtjev poreznog obveznika, u cijelosti ili djelomično odgoditi naplatu poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa pod uvjetom:

1. da naplata poreznog duga na dan dospijeća za poreznog obveznika predstavlja neprimjereno opterećenje ili

2. da naplata poreznog duga na dan dospijeća nanosi bitne gospodarstvene štete poreznom obvezniku.

(2) O odgodi naplate poreznog duga iz stavka 1. ovoga članka na osnovi pisanog i obrazloženog zahtjeva poreznog obveznika i pisanog prijedloga pročelnika područnog ureda nadležnog prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu poreznog obveznika, rješenjem odlučuje ravnatelj Porezne uprave.

(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka naplata poreznog duga može se odgoditi jednokratno ili odobriti plaćanje poreznog duga u obrocima, ali najdulje do 10 mjeseci.

(4) Ako se porezni obveznik ne pridržava rokova iz rješenja o odgodi plaćanja poreza, porezno tijelo ukinut će rješenje o odgodi i pokrenut će postupak ovrhe.

Prodaja ili otpis poreznog duga iz porezno--duŽniČkog odnosa

 Članak 119.

(1) Osim u slučajevima utvrđenim ovim Zakonom, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog ministra financija donijeti odluku o prodaji ili otpisu poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa.

(2) U postupku preustroja stečajnog dužnika ministar financija ovlašten je raspolagati pravima poreznog tijela iz porezno-dužničkog odnosa.

12. Sredstva osiguranja naplate poreznog duga

Osiguranje naplate poreznog duga

 Članak 120.

  Porezno tijelo može tražiti od poreznog obveznika ili poreznog jamca da dade sredstva osiguranja plaćanja poreza, kao uvjet za odgodu naplate poreznog duga.

Vrste sredstava osiguranja naplate

 Članak 121.

(1) Naplata poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa može se osigurati:

1. neopozivom garancijom banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za obavljanje platnog prometa koju odredi porezno tijelo,

2. zalogom vrijednosnih papira - vrijednosnica (vlasničkih i vjerovničkih) i tražbina (uključivo i tražbine po osnovi udjela u kapitalu),

3. založnim pravom na nekretninama i pravima građenja,

4. jamstvom druge osobe koja ispunjava uvjete navedene u stavku 2. ovoga članka.

(2) Osoba koja svojim jamstvom osigurava naplatu poreznog duga mora biti vlasnik imovine koja odgovara visini poreznog duga.

(3) Skladište robe smatra se dostatnim osiguranjem za naplatu porezne obveze koju treba platiti na tu robu.

Naplata iz sredstava osiguranja

 Članak 122.

  Ako se porezni obveznik ne pridržava rokova iz rješenja o odgodi plaćanja, a dana su sredstva osiguranja, porezno tijelo ukinut će rješenje o odgodi i porezni dug naplatiti iz sredstava osiguranja naplate.

VI. OVRŠNI POSTUPAK

1. Opće odredbe

Pojam ovrŠnog postupka

 Članak 123.

Ovršni postupak u smislu ovoga Zakona je dio porezno-prav­nog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

NaČela ovrhe

 Članak 124.

(1) Porezno je tijelo dužno u ovršnom postupku primijeniti one ovršne radnje koje su primjerene u odnosu na visinu poreznog duga.

(2) Pri provedbi ovrhe porezno je tijelo dužno paziti na dostojanstvo ovršenika.

Ovrhovoditelj i ovrŠenik

 Članak 125.

(1) Ovrhovoditelj je porezno tijelo koje provodi ovrhu.

(2) Ovršenik je porezni dužnik ili njegov jamac od kojega se naplaćuje porezni dug iz porezno-dužničkog odnosa.

Obveza ovrŠenika

 Članak 126.

  Ovršenik je dužan poreznom tijelu dati podatke o svojoj imovini i dohotku kako bi porezno tijelo moglo izvršiti pripremu ovrhe.

OvrŠna isprava

 Članak 127.

(1) Ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.

(2) Ovršna isprava iz stavka 1. ovoga članka je rješenje o utvrđivanju poreza.

(3) Vjerodostojna isprava u smislu stavka 1. ovoga članka je knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela.

(4) O provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi.

(5) Protiv rješenja o ovrsi može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

(6) Žalba ne odgađa provedbu ovrhe.

SadrŽaj rjeŠenja o ovrsi

 Članak 128.

(1) Rješenje o ovrsi pored podataka iz članka 50. stavak 4. ovoga Zakona mora sadržavati i:

1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje,

2. visinu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju,

3. rok za plaćanje poreznog duga,

4. predmet ovrhe,

5. način provođenja ovrhe,

6. troškove ovrhe i

7. uputu o pravnom lijeku.

(2) Ako je predmet ovrhe plaća, rješenje o ovrsi mora sadržavati tvrtku ili naziv i sjedište isplatitelja plaće.

(3) Rješenje o ovrsi donosi porezno tijelo koje je mjesno nad­ležno za naplatu poreza.

Ovrha radi naplate poreznog duga

 Članak 129.

(1) Ovrha se provodi u opsegu koji je potreban za namirenje poreznog duga iz cjelokupne imovine poreznog obveznika.

(2) Rješenje o ovrsi s nalogom za plaćanje poreznog duga i troš­kova ovrhe dostavlja se ovršeniku na adresu njegova sjedišta odnosno prebivališta ili uobičajenog boravišta.

(3) Ako sjedište odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište ovr­šenika nije poznato poreznom tijelu, primijenit će se odredbe članka 17. ovoga Zakona.

Ovrha nad imovinom tijela drŽavne uprave

 Članak 130.

(1) Ovrha nad imovinom tijela državne uprave nije dopuš­tena.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ako je tijelo državne uprave dužnik poreznog dužnika ovrha je dopuštena.

Ovrha na temelju zamolbe

 Članak 131.

  Ako porezno tijelo provodi ovrhu na temelju zamolbe drugog tijela državne uprave, tijela jedinice područne (regionalne) samouprave ili tijela jedinice lokalne samouprave, za pravni temelj ovrhe odgovorno je tijelo koje je podnijelo zamolbu.

Provedba ovrhe

 Članak 132.

Ovrha se provodi:

1. ako je porezni dug poreznog obveznika dospio,

2. ako je ovršeniku naloženo da u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi podmiri porezni dug kao i troškove ovrhe,

3. ako ovršenik nije udovoljio nalogu iz rješenja o ovrsi (točka 2. ovoga stavka),

4. ako je porezno tijelo poduzelo sve mjere da se porezni dug naplati iz sredstava osiguranja naplate poreznog duga.

Obustava ovrhe

 Članak 133.

Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika:

1. ako je ovršna isprava pravomoćno preinačena ili ukinuta ili poništena,

2. ako prestanu prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa,

3. ako se obustavi izvršenje rješenja o ovrsi,

4. ako se odgodi plaćanje poreznog duga,

5. ako se pokrene stečajni postupak.

Odgoda ovrhe

 Članak 134.

(1) Porezno tijelo može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu za najduže šest mjeseci. Odgoda se može odobriti:

1. ako je protiv ovršne isprave podnijeta žalba,

2. ako je podnijet zahtjev za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojem je donijeta ovršna isprava,

3. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu ili tužbu.

(2) Porezno tijelo može odgodu ovrhe uvjetovati davanjem sredstava osiguranja naplate.

(3) Za trajanja odgode ovrhe obračunavaju se kamate.

Otpis dospjeloga poreznog duga

 Članak 135.

(1) Ako se porezni dug ne može naplatiti ni u postupku ovrhe, otpisuje se kao nenaplativ:

1. ako je ovršenik umro, a nije ostavio pokretnina ni nekretnina iz kojih se može naplatiti porezni dug,

2. ako je pravna osoba po okončanju stečaja brisana iz sud­skog registra, a nije protiv odgovorne osobe u zastarnom roku podnijet zahtjev za plaćanje poreza i kamate iz poreznog jamstva prema članku 26. ovoga Zakona.

(2) Ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika i članove njegova kućanstva, porez se može iznimno, na zahtjev poreznog obveznika, otpisati u potpunosti ili djelomice.

(3) O otpisu dospjeloga poreznog duga porezno tijelo donosi rješenje na način propisan člankom 118. stavkom 2. ovoga Zakona.

Primjena drugih zakona

 Članak 136.

Ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, na ovrhu se primjenjuje Ovršni zakon.

2.  Ovrha pljenidbom na pokretninama, tražbinama i drugim imovinskim pravima

Oblici provoÐenja ovrhe

 Članak 137.

Ovrha pljenidbom provodi se na pokretninama (gotov novac, vrijednosni papiri - vrijednosnice, gotovi proizvodi, poluproizvodi, sirovine, patenti, tehnička unapređenja i druga prava) te tražbinama i drugim imovinskim pravima.

Pljenidba novČanih sredstava na ŽiroraČunima i drugim raČunima

 Članak 138.

(1) Pljenidba novčanih sredstava poreznog dužnika kod banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za platni promet provodi se dostavom rješenja o ovrsi s nalogom banci ili drugoj financijskoj organizaciji ovlaštenoj za platni promet kod koje porezni dužnik ima žiroračun ili drugi račun, da sva novčana sredstva zatečena na računu poreznog dužnika, a i ona koja će prispjeti na taj račun, treba doznačiti na propisane uplatne račune radi izmirenja porezne obveze.

(2) Rješenje o ovrsi i nalog za plaćanje porezne obveze banka ili druga financijska organizacija ovlaštena za platni promet izvršava sa žiroračuna i drugih računa prije svih drugih naloga.

Pljenidba traŽbine ovrŠenika

 Članak 139.

(1) Ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika, tada će ovrhovoditelj naložiti dužniku ovršenika da dužni iznos u roku od 15 dana umjesto ovršeniku uplati u korist propisanih uplatnih računa radi plaćanja poreznog duga ovršenika. Primjerak rješenja o ovrsi s nalogom mora se dostaviti i ovršeniku.

(2) Ako dužnik ovršenika u roku od 15 dana od dana primitka naloga nije osporio tražbinu iz stavka 1. ovoga članka, a niti izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u skladu s člankom 138. ovoga Zakona. U rješenju o pljenidbi tražbine treba naznačiti broj računa i druge podatke potrebne za pravilnu uplatu i evidentiranje tako naplaćenog poreza.

(3) Ako tražbina ovršenikova dužnika u trenutku kada je ovršenikov dužnik primio nalog iz stavka 1. ovoga članka nije dospjela, po njenoj dospjelosti, dužan je navedeni iznos uplatiti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

(4) Pri pljenidbi tražbine koja je osigurana založnim pravom na nekretnini upisanom u zemljišne knjige ili terećenjem broda ili zrakoplova upisom u tuzemni ili inozemni registar, donosi se rješenje s nalogom za uknjižbu nekretnine u korist poreznog tijela. Pljenidba se smatra provedenom kada se upis provede u zemljišnoj knjizi ili registru.

(5) Tražbine po osnovi mjenica i drugih vrijednosnih papira (vrijednosnica) koje se mogu prenijeti naleđem (indosamentom) plijene se na način da ovrhovoditelj iste uzme u posjed.

(6) Na pljenidbu tražbine koju poslodavatelj ima prema zaposleniku na temelju danih robnih, potrošačkih i drugih kredita odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, o pljenidbi plaće.

(7) Ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika - zaposlenika tada će ovrhovoditelj rješenjem naložiti ovršenikovom dužniku - poslodavatelju da plaću ovršenika isplati u korist propisanih uplatnih računa uzimajući u obzir izuzeća propisana člankom 140. ovoga Zakona. Primjerak rješenja dostavlja se ovršeniku - zaposleniku i ovršenikovom dužniku – poslodavatelju.

(8) Ako ovršenikov dužnik – poslodavatelj u roku od 15 dana od primitka rješenja iz stavka 7. ovoga članka nije osporio tražbinu ovršenika – zaposlenika a pri isplati plaće nije izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika – zaposlenika u skladu s člankom 138. ovoga Zakona.

(9) Novčane tražbine mogu se plijeniti iako nisu dospjele.

Nepljenjive traŽbine

 Članak 140.

U postupku ovrhe ne mogu se plijeniti sljedeće ovršenikove tražbine:

1. po osnovi plaće i s plaćom izjednačenih primanja do visine osobnog odbitka,

2. novčana primanja koja su izuzeta od oporezivanja.

Obveza oČitovanja duŽnika ovrŠenika

 Članak 141.

Dužnik ovršenika mora ovrhovoditelja u roku od 15 dana od dana primitka rješenja o ovrsi na tražbini ovršenika obavijestiti o tome:

1. priznaje li tražbinu kao utemeljenu,

2. koja prava prema tražbini polažu druge osobe,

3. je li i zbog kojih prava tražbina već zaplijenjena za druge vjerovnike.

Prodaja vlasniČkih i vjerovniČkih vrijednosnih papira (vrijednosnica)

 Članak 142.

(1) Zaplijenjeni vlasnički i vjerovnički vrijednosni papiri (vrijednosnice), pod uvjetom da kotiraju, prodaju se na burzi, a ako ne kotiraju, prodaju se na slobodnom tržištu.

(2) Ako zaplijenjeni vlasnički i vjerovnički papiri (vrijednosnice) ne kotiraju na burzi njihova prodaja mora se oglasiti u dnevnom tisku.

Pljenidba traŽbine na temelju udjela u kapitalu

 Članak 143.

(1) Pljenidbi podliježu i tražbine na temelju udjela u kapitalu.

(2) Javna prodaja tražbina na temelju udjela u kapitalu obvezatno se objavljuje u dnevnom tisku.

Pljenidba pokretnina

 Članak 144.

(1) Pokretnine koje su kod ovršenika ovrhovoditelj popisuje i plijeni (pljenidbeni popis). Pokretnine osim novca, dragocjenosti i vrijednosnih papira (vrijednosnica) ostavljaju se kod ovršenika, ako se time ne ugrožava ovrha. Zaplijenjene pokretnine koje ostaju kod ovršenika treba označiti stavljanjem pečata ili na drugi način. To se primjenjuje i na pljenidbu pokretnina koje su kod treće osobe koja ih je spremna predati.

 (2) Ako ovršenik namjerno ili krajnjom nepažnjom uništi ili ošteti ili otuđi popisane stvari, ovrhovoditelj će podnijeti kaznenu prijavu nadležnom tijelu.

(3) Ovrhovoditelj je po pisanom sudskom nalogu ovlašten pretražiti stambene prostorije. Ovrhovoditelj je ovlašten pretražiti poslovne prostorije i spremnike, te naložiti otvaranje zaključanih vrata, ako to zahtijeva svrha ovrhe.

(4) Ako u provedbi ovrhe u stambenim ili poslovnim prostorijama nije nazočan ovršenik ili član njegove obitelji ili njegov zaposlenik, ovrhovoditelj mora kao svjedoke pozvati dvije punoljetne osobe.

Pokretnine koje se ne mogu plijeniti

 Članak 145.

Ne mogu biti predmet pljenidbe:

1. odjeća, cipele, rublje i drugi predmeti za osobnu uporabu, posteljina, posuđe, pokućstvo, štednjak, hladnjak, televizor, radio prijemnik i druge stvari za kućanstva ako ih ovršenik i članovi njegova kućanstva trebaju za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba,

2. hrana i ogrjev za potrebe ovršenika i članove njegova kućanstva,

3. radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i drugo radno oruđe koje ovršenik kao poljoprivrednik treba za rad na svom gospodarstvu, te sjeme za uporabu i hranu za stoku potrebnu do sljedećeg razdoblja prinosa žetve, kosidbe i sl.,

4. knjige i druge stvari koje ovršenik treba za obavljanje svoje znanstvene, umjetničke ili druge djelatnosti,

5. alat, oruđe, strojevi i drugi predmeti koji su ovršeniku – fizičkoj osobi koja samostalno obavlja djelatnost nužni za obavljanje njegove upisane djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za tri mjeseca.

Prava treÆih osoba

 Članak 146.

(1) Ako ovršenik izjavi da su popisane pokretnine vlasništvo treće osobe, a za to ne pruže dokaze ni on ni treća osoba, ovrhovoditelj može popisati i te predmete, ali je tu treću osobu dužan uputiti da podnese tužbu sudu u roku od osam dana od dana dostave obavijesti o popisu, radi dokazivanja svoga prava vlasništva. Ako u tom roku ne podnese dokaz da je tužba podnijeta sudu, ovrha će se nastaviti kao da nije bilo prigovora.

(2) Podnošenjem tužbe sudu u roku određenom u stavku 1. ovoga članka obustavlja se prodaja popisanih stvari do okončanja sudskog postupka.

(3) Treća osoba koja se ne nalazi u posjedu stvari ne može prigovoriti pljenidbi na temelju založnog ili povlaštenog prava. Ta osoba može tražiti namiru iz utrška, bez obzira na to je li njena tražbina dospjela ili nije.

Zapisnik o popisu pokretnina

 Članak 147.

(1) O popisu pokretnina ovrhovoditelj vodi zapisnik u kojem mora navesti sve potrebne podatke i druge pojedinosti koje su se dogodile tijekom popisivanja. Pljenidbeni popis sastavni je dio zapisnika. Ovrhovoditelj procjenom utvrđuje vrijednost pokretnina koje se plijene. Ta se vrijednost određuje kao cijena koja bi se mogla postići na javnoj prodaji. U zapisnik se mora unijeti nalog o zabrani prava raspolaganja zaplijenjenim pokretninama.

(2) Zapisnik o popisu potpisuju ovrhovoditelj, ovršenik, odnosno punoljetni član njegova kućanstva, nazočni svjedoci i druge službene osobe koje su bile nazočne popisivanju.

(3) U slučaju da ovršenik nije nazočan popisu ili ako odbije potpisati zapisnik i razlog odbijanja, mora se zapisnički utvrditi.

Javna prodaja pokretnina

 Članak 148.

(1) Zaplijenjene se pokretnine javno prodaju. Ako je za­plijenjena lako kvarljiva roba, ovrhovoditelj će dopustiti da tu robu u njegovoj nazočnosti proda ovršenik.

(2) Javna prodaja pokretnina se oglašava. Oglas mora sadržati obavijesti o mjestu, nadnevku, vremenu i načinu prodaje kao i opis predmeta i njihovih početnih cijena.

(3) Oglas o javnoj prodaji pokretnina mora se vidno istaknuti na mjestu gdje će se obaviti prodaja. Oglas se mora dostaviti ovršeniku najmanje pet dana prije dana koji je određen za javnu prodaju.

(4) Ako je procijenjena vrijednost pokretnina koje se javno prodaju veća od 100.000,00 kuna, oglas se mora objaviti u dnevnom tisku.

Obavljanje javne prodaje

 Članak 149.

(1) Javna prodaja može započeti kada se prijave najmanje dva kupca.

(2) U javnoj prodaji kao kupci ne mogu sudjelovati ovršenik i službene osobe koje su zaposlene u poreznim tijelima.

(3) Pokretnine se prodaju po najvišoj ponuđenoj cijeni koja ne smije biti niža od polovice njihove vrijednosti utvrđene procjenom.

(4) Ako se ne postigne polovica cijene iz stavka 3. ovoga članka može se u roku od najmanje pet dana odrediti nova javna prodaja na kojoj se stvari mogu prodati po postignutoj cijeni.

Zapisnik o javnoj prodaji

 Članak 150.

(1) O javnoj prodaji ovrhovoditelj je dužan voditi zapisnik. U zapisnik se unose svi podaci o načinu i tijeku prodaje.

(2) Zapisnik o izvršenoj javnoj prodaji pokretnina dostavlja se ovršeniku u roku od tri dana od dana izvršene prodaje.

Ovrha na imovinskim pravima

 Članak 151.

(1) Za ovrhu na imovinskim pravima primjenjuju se odredbe o ovrsi nad pokretninama i tražbinama, osim ako se radi o imovinskim pravima koja su predmet ovrhe na nekretninama.

(2) Učinci pljenidbe nastupaju u trenutku kada je ovršeniku priopćena zabrana raspolaganja imovinskim pravima.

UČinak pljenidbe

 Članak 152.

(1) Porezno tijelo pljenidbom stječe založno pravo na zaplije­njenoj imovini.

(2) Založno pravo po osnovi ranije pljenidbe ima prednost pred založnim pravom po osnovi kasnije pljenidbe.

Prestanak obveze iz poreznog jamstva

 Članak 153.

 Obveza iz poreznog jamstva prestaje kad se porezni dug u cijelosti naplati od poreznog dužnika. Obveza iz poreznog jamstva prestaje i onda ako se ovrhom nad imovinom poreznog dužnika i poreznog jamca nije osigurala puna naplata poreznog duga.

ProvoÐenje ovrhe nad nekretninama

 Članak 154.

Prijedlog za ovrhu nad nekretninama podnosi porezno tijelo nadležnom sudu.

TroŠkovi ovrhe

 Članak 155.

(1) Troškove ovrhe snosi ovršenik. Ako ima više ovršenika, oni su solidarni dužnici.

(2) Troškovi koji nisu utvrđeni ovršnim rješenjem utvrđuju se posebnim rješenjem u roku od osam dana od nastanka.

(3) Najmanji iznos troškova ovrhe iznosi 200,00 kuna i naplaćuju se u postupku ovrhe.

3. Mjere osiguranja

Pljenidba radi osiguranja naplate

 Članak 156.

(1) Ako postoji vjerojatnost da porezni dužnik onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate.

(2) Mjere osiguranja naplate sastoje se u zabrani raspolaganja sredstvima na žiro-računu ili drugim računima poreznog dužnika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog dužnika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini.

 (3) Mjere za osiguranje naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu se poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja, ako postoji vjerojatnost da bi porezni dužnik mogao onemogućiti naplatu.

(4) Pljenidba radi osiguranja naplate može se odgoditi ili obustaviti ako porezni dužnik da sredstva osiguranja plaćanja iz članka 121. stavka 1. ovoga Zakona.

VII. PRAVNI LIJEK

Dopustivost i podnoŠenje Žalbe

 Članak 157.

(1) Protiv poreznog akta kojim je odlučeno o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa može se podnijeti žalba.

(2) Žalba se može podnijeti i onda kada žalitelj istakne kako o njegovu zahtjevu za donošenjem poreznog akta nije donijeta odluka u propisanom roku.

(3) Protiv rješenja kojim je odlučeno o žalbi može se podnijeti tužba nadležnom sudu.

(4) Podnijeta tužba ne odgađa izvršenje poreznog akta.

Pravo na podnoŠenje Žalbe

 Članak 158.

Žalbu na porezni akt može podnijeti svaka osoba o čijim se pravima ili obvezama odlučivalo u prvostupanjskom poreznom postupku i svaka osoba koja za to ima pravni interes.

Žalbeni rok

 Članak 159.

Žalba se podnosi u roku od 30 dana od dana primitka poreznog akta.

PodnoŠenje Žalbe

 Članak 160.

(1) Žalba se podnosi nadležnom drugostupanjskom poreznom tijelu, a predaje neposredno ili putem pošte preporučeno odnosno izjavljuje u zapisnik prvostupanjskom poreznom tijelu. Dostatno je da je iz žalbe razvidno tko je žalitelj i koji se porezni akt pobija.

(2) Žalba podnijeta u roku, a predana nenadležnom tijelu, ne može se odbaciti kao nepravodobna.

(3) U žalbi treba navesti porezni akt protiv kojega se podnosi žalba i žalbene razloge zbog kojih se zahtijeva poništenje, izmjena ili ukidanje tog poreznog akta te dokaze kojima se žalba obrazlaže.

(4) Žalitelj mora žalbu potpisati.

Postupanje prvostupanjskog tijela po Žalbi

 Članak 161.

(1) Ako žalba nije dopuštena, nije podnijeta od ovlaštene osobe ili nije podnijeta u roku prvostupanjsko porezno tijelo žalbu će odbaciti.

(2) Protiv rješenja o odbacivanju žalbe može se podnijeti žalba.

(3) Prvostupanjsko porezno tijelo će porezni akt izmijeniti tijekom postupka po žalbi:

1. ako ocijeni da je žalba opravdana i nije nužno provoditi novi ispitni postupak,

2. ako ocijeni da je provedeni postupak bio nepotpun, a to je moglo biti od utjecaja na rješavanje,

3. ako žalitelj u žalbi iznosi takve činjenice i dokaze koji bi mogli biti od utjecaja na drukčije rješavanje stvari,

4. ako je žalitelju moralo biti omogućeno da sudjeluje u postupku ,

5. ako je žalitelj propustio sudjelovati u postupku ali je u žalbi opravdao to propuštanje.

(4) Prvostupanjsko porezno tijelo će u žalbenom postupku žalbu usvojiti i novim poreznim aktom zamijeniti porezni akt koji se žalbom pobija, i to:

1. u slučaju iz stavka 3. točke 1. ovoga članka bez provođenja dopunskog postupka,

2. u slučaju iz stavka 3. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga članka uz provođenje dopunskog postupka.

(5) Protiv novog poreznog akta porezni obveznik može podnijeti žalbu.

(6) Novi porezni akt može se izmijeniti do donošenja odluke o žalbi.

Tijelo nadleŽno za rjeŠavanje o Žalbi

 Članak 162.

  O žalbi protiv poreznog akta kojeg je donijelo prvostupanjsko porezno tijelo odlučuje nadležno drugostupanjsko porezno tijelo određeno zakonom.

Sudionici Žalbenog postupka

 Članak 163.

  U žalbenom postupku sudjeluju:

1. žalitelj,

2. osoba pozvana da sudjeluje u postupku.

Poziv na sudjelovanje u postupku

 Članak 164.

(1) Drugostupanjsko porezno tijelo po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva poreznog obveznika, uključit će u postupak one osobe čiji bi pravni interes mogao odlukom poreznog tijela biti pogođen, a prije svega, osobe koje, uz poreznog obveznika, jamče za njegov porezni dug. Prije nego što porezno tijelo uključi navedene osobe u postupak mora omogućiti podnositelju žalbe da se o toj činjenici očituje.

(2) Osobi pozvanoj na sudjelovanje u postupku treba priopćiti sve zahtjeve i izjave ostalih sudionika. Ta osoba ima pravo očitovati se, davati izjave o činjenicama i postavljati vlastite zahtjeve u okviru žaliteljevih zahtjeva.

Pravni uČinak Žalbe

 Članak 165.

(1) Žalba odgađa izvršenje pobijanoga poreznog akta do donošenja rješenja o žalbi.

(2) Iznimno, od odredbe stavka 1. ovoga članka žalba ne odgađa izvršenje pobijanoga poreznog akta koji je donijet na temelju podataka koje je porezni obveznik sam naveo u poreznoj prijavi.

Odustanak od Žalbe

 Članak 166.

(1) Podnositelj žalbe može odustati od žalbe do donošenja rješenja o žalbi.

(2) Odustankom od žalbe ne gubi se pravo na ponovnu žalbu ako žalbeni rok nije istekao.

Privremeno prekidanje postupka

 Članak 167.

(1) Ako rješenje o žalbi, potpuno ili djelomično ovisi o prethodnom pitanju koje je predmet sudskog spora ili je u nadležnosti drugog tijela državne uprave, nadležno drugostupanjsko porezno tijelo može zaključkom privremeno prekinuti postupak do okončanja sudskog spora ili do donošenja odluke nadležnog tijela državne uprave.

(2) Za vrijeme trajanja privremenog prekida postupka iz stavka 1. ovoga članka ne teku zastarni rokovi.

Žalbeni postupak i izvedba dokaza

 Članak 168.

(1) Nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno je ispitati zakonitost pobijanoga poreznog akta u cijelosti a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba.

(2) Nadležno drugostupanjsko porezno tijelo može odlučiti zbog složenosti sporne stvari ili ako ocijeni da je to potrebno radi boljeg razjašnjavanja stanja stvari da će se u postupku po žalbi izvoditi dokazi.

(3) Ako nadležno drugostupanjsko porezno tijelo u slučaju iz stavka 2. ovoga članka izvodi dokaze, poreznom obvezniku uputit će se poziv za sudjelovanje u postupku. Ne odazivanje pozivu od strane poreznog obveznika ne zadržava rad drugostupanjskoga poreznog tijela.

(4) Ako se pobijani porezni akt izmijeni prije donošenja rješenja o žalbi, tada predmetom postupak po žalbi postaje i novi porezni akt.

(5) Rješenje o žalbi porezno tijelo mora donijeti i dostaviti stranci najkasnije u roku od dva mjeseca računajući od dana predaje žalbe.

Mijenjanje i poniŠtavanje rjeŠenja u vezi s upravnim sporom

 Članak 169.

(1) Porezno tijelo protiv čijeg je rješenja pravodobno podnijeta tužba nadležnom sudu može do okončanja spora, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti to rješenje.

(2) Poništavanje ili izmjena rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izvršiti samo ako se na taj način otklanja nezakonitost rješenja i ako se time porezni obveznik ne dovodi u lošiji položaj.

(3) Porezno rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se poreznom obvezniku i nadležnom sudu.

VIII. ODREDBE O POREZNIM PREKRŠAJIMA

Porezni prekrŠaj

 Članak 170.

(1) Porezni je prekršaj povreda poreznog propisa koja je kao prekršaj propisana ovim Zakonom i posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza.

(2) Prekršajni postupak u prvom stupnju vodi i rješenje o prekršaju donosi ovlašteni službenik nadležnoga poreznog tijela.

(3) Ovlaštenog službenika za vođenje prekršajnog postupka i donošenje rješenja o prekršaju imenuje ministar financija.

(4) O prizivu i žalbi na rješenje donijeto u prvostupanjskom prekršajnom postupku rješava nadležni prekršajni sud.

(5) Na prekršajni postupak koji vodi porezno tijelo primjenjuju se odredbe Zakona o prekršajima i prijestupima.

NovČane kazne za porezne prekrŠaje

 Članak 171.

(1) Novčanom kaznom od 500,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se:

1. tko ne obračuna ili ne obračuna točno ili ne uplati ili ne uplati pravodobno ili ne podnese prijavu poreza po odbitku (članak 27.),

2. tko ne vodi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja (članak 53.),

3. tko knjiženja i druga evidentiranja u poslovnim knjigama ne obavlja potpuno ili točno ili pravodobno ili uredno (članak 55. stavak 1.),

4. tko evidencije o dnevnom gotovinskom prometu ne vodi na mjestu na kojem se ti primici ostvaruju ili ne osigurava dostupnost evidencija poreznom tijelu (članak 55. stavak 5.),

5. tko poslovne knjige i druge evidencije ne vodi sukladno načinu oporezivanja ili tko pri vođenju poslovnih knjiga ili drugih evidencija na nosačima podataka ne osigura raspoložive, čitljive i sustavne podatke (članak 55. stavak 7.),

6. tko poslovne knjige i druge evidencije s pripadajućom dokumentacijom ne čuva na mjestu propisanom zakonom (članak 55. stavak 8.),

7. tko na početku poslovanja ne popiše svu imovinu i obveze (članak 55. stavak 12.),

8. tko ne popiše imovinu i obveze pri promjenama cijena dobara ili kod statusnih promjena ili prestanka obavljanja djelatnosti ili kod otvaranja postupka stečaja ili likvidacije (članak 55. stavak 13.),

9. tko poslovne knjige, druge evidencije i knjigovodstvene isprave ne čuva u rokovima propisanim zakonom (članak 55. stavak 15.),

10. tko ne prijavi činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze u zakonskom roku (članak 56. stavak 1.),

11. tko ne prijavi činjenicu stjecanja većinskog udjela ili činjenicu da je u sustavu povezanih društava, u propisanom roku (članak 56. stavak 2.),

12. trgovačko društvo koje ne prijavi činjenicu promjene većinskog vlasnika u propisanom roku (članak 56. stavak 3.),

13. porezni obveznik koji odbije sudjelovati u poreznom postupku (članak 57. i članak 58.),

14. tko ne dostavi poreznom tijelu podatke o osobi i ovlašteniku za koje vodi račun, čuva ili kao zalog uzima vrijednosti ili ustupa pretinac (članak 59.),

15. porezni obveznik koji ne preda poreznu prijavu poreznom tijelu u propisanom roku (članak 60. stavak 1.),

16. tko ne podnese poreznu prijavu na poziv poreznog tijela (članak 60. stavak 2.),

17. tko u poreznoj prijavi iskaže netočne ili neistinite podatke (članak 61. stavak 2.),

18. tko uz poreznu prijavu ne priloži dokumentaciju sukladno poreznim propisima (članak 61. stavak 3.),

19. tko ne izda poreznom obvezniku dokumentaciju potrebnu za poreznu prijavu (članak 61. stavak 4.),

20. porezni obveznik koji se ne odazove na poziv poreznog tijela (članak 65.),

21. tko odbije dati obavijest potrebnu za utvrđivanje činjeničnog stanja značajnog za oporezivanje (članak 66. stavak 1.),

22. tko se ne odazove na poziv poreznog tijela radi davanja obavijesti usmeno na službenom mjestu poreznog tijela (članak 67. stavak 4.),

23. tko ne predoči poslovne knjige, evidencije, poslovnu dokumentaciju i druge isprave na zahtjev poreznog tijela (članak 69. stavak 1.),

24. tko ometa očevid (članak 71. stavak 1.),

25. tko ne dopusti obavljanje inspekcijskog nadzora (članak 98.),

26. porezni obveznik koji ometa obavljanje inspekcijskog nadzora (članak 106. stavak 1. i 3.),

27. banka ili druga financijska organizacija ovlaštena za platni promet koja ne doznači novčana sredstva zatečena na računu poreznog dužnika ili ne doznači novčana sredstva koja su prispjela na račun ovršenika za vrijeme trajanja ovrhe (članak 138. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom od 500,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba poreznog obveznika – pravne osobe za prekršaje iz stavka 1. točke 1. do 27. ovoga članka.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. točke 1. do 27. ovoga članka učinjene u povratu u roku od dvije godine poreznom obvezniku se može uz novčanu kaznu izreći i zaštitna mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 Članak 172.

Danom početka primjene ovoga Zakona prestaje važiti:

1. članak 26. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (»Narod­ne novine«, br. 47/95., 164/98., 105/99. i 54/00.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

2. članak 11. Zakona o posebnom porezu na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove (»Narodne novine«, br. 139/97. i 105/99.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

3. članak 11. Zakona o posebnom porezu na kavu (»Narodne novine«, br. 139/97.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

4. članak 13. Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića (»Narodne novine«, br. 51/94. i 139/97.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

5. članak 13. Zakona o posebnom porezu na pivo (»Narodne novine«, br. 51/94. i 139/97.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

6. članak 28. Zakona o posebnom porezu na alkohol (»Na­rod­ne novine«, br. 51/94. i 141/98.),

7. članak 26. Zakona o posebnom porezu na duhanske proizvode (»Narodne novine«, br. 51/94., 56/95., 67/99. i 105/99.),

8. članak 23. Zakona o posebnom porezu na naftne derivate (»Narodne novine«, br. 51/94., 54/97. i 67/99.),

9. članak 12. Zakona o posebnom porezu na luksuzne proizvode (»Narodne novine«, br. 112/99.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

10.  članak 23. Zakona o porezu na promet nekretnina (»Narodne novine«, br. 69/97.),

11.  članak 44. i 91. stavak 2. i 3. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave (»Narodne novine«, br. 117/93.).

 Članak 173.

 Iznimno, od odredbe članka 170. stavka 4. ovoga Zakona do stupanja na snagu, odnosno početka primjene Zakona o prekr­šaji­ma i prijestupima o žalbi podnijetoj na rješenje o prekršaju odlu­čuje Komisija za prekršajni postupak nadležnoga drugostupa­nj­skoga poreznog tijela.

 Članak 174.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2001.

Klasa: 410-01/00-01/07
Zagreb, 7. prosinca 2000.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

Ispravak Općeg poreznog zakona
Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznoga zakona