mojodvjetnik.info

Carinski zakon

I. UVODNE ODREDBE

1. PODRUČJE PRIMJENE I TEMELJNA POJMOVNA ODREÐENJA

Članak 1.

Ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega uređuju se prava i obveze osoba te ovlasti Carinske uprave Republike Hrvatske u svezi s robom u putničkome i robnome prometu između carinskoga područja Republike Hrvatske i stranih carinskih područja.

Članak 2.

Ovaj Zakon i propisi doneseni na temelju njega se primjenjuju na cijelome carinskom području Republike Hrvatske.

Ovaj se Zakon primjenjuje na postrojenja i uređaje u epikontinentalnome pojasu Republike Hrvatske sukladno posebnim propisima iz područja pomorstva.

Članak 3.

Carinsko područje Republike Hrvatske obuhvaća teritorij Republike Hrvatske, a ograničeno je carinskom crtom koja je istovjetna s graničnom crtom Republike Hrvatske.

Članak 4.

Pojedini izrazi koji se rabe u ovom Zakonu, imaju sljedeće značenje:

1) Carinska uprava: upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija pri čijim se ustrojstvenim jedinicama - Središnjemu uredu i carinarnicama mogu obavljati sve ili neke radnje predviđene carinskim propisima.

2) Carinski status: određenje robe u smislu carinskih propisa kao domaće ili strane robe.

3) Domaća roba:

a) roba koja je, sukladno uvjetima iz članka 24. ovoga Zakona, u cijelosti dobivena ili proizvedena u carinskom području Republike Hrvatske, te koja ne sadrži robu uvezenu iz drugih zemalja,

b) roba uvezena iz drugih zemalja, a koja je bila puštena u slobodni promet,

c) roba koja je dobivena ili proizvedena u carinskome području Republike Hrvatske bez obzira na to je li dobivena ili proizvedena iz robe navedene u podtočki b) ili iz robe navedene u podtočkama a) i b) ove točke.

4) Strana roba: roba koja nije obuhvaćena točkom 3. ovoga članka.

Domaća roba gubi status domaće robe kad stvarno napusti carinsko područje Republike Hrvatske, osim u slučajevima iz članka 109. ovoga Zakona.

5) Carinski dug: obveza određene osobe da za određenu robu plati propisima utvrđenu svotu uvozne carine (uvozni carinski dug) ili izvozne carine (izvozni carinski dug).

6) Uvozna carina: carina i druga davanja koja se plaćaju pri uvozu robe, a imaju isti učinak kao i sama carina.

7) Izvozna carina: carina i druga davanja koja se plaćaju pri izvozu robe, a imaju isti učinak kao i sama carina.

8) Dužnik: osoba koja je obvezana za plaćanje carinskoga duga.

9) Carinski nadzor: opće mjere koje poduzima Carinska uprava da bi se osigurala provedba carinskih i drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja je predmet carinskog nadzora.

10) Carinska provjera: radnje kao što su pregled i pretraga robe, pregled i pretraga prijevoznih sredstava, pregled i pretraga osoba u putničkome prometu te prtljage i drugih stvari koje putnici sa sobom nose, provjera postojanja, vjerodostojnosti i istinitosti isprava podnesenih u carinskome postupku, pregled poslovnih knjiga i drugih isprava o poslovanju, naknadna provedba ispitnih i istražnih postupaka i slično koje je ovlaštena poduzimati Carinska uprava.

11) Carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe:

a) stavljanje robe u carinski postupak,

b) unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište,

c) ponovni izvoz robe iz carinskoga područja Republike Hrvatske,

d) uništenje robe, te

e) ustupanje robe u korist države.

12) Carinski postupci:

a) puštanje robe u slobodni promet,

b) provozni postupak,

c) postupak carinskog skladištenja,

d) postupak unutarnje proizvodnje,

e) postupak preradbe pod carinskim nadzorom,

f) postupak privremenog uvoza,

g) postupak vanjske proizvodnje, te

h) izvozni postupak.

13) Carinska deklaracija: radnja ili isprava kojom osoba u propisanu obliku i na propisan način zahtijeva da se roba stavi u neki od carinskih postupaka.

14) Deklarant: osoba koja podnosi carinsku deklaraciju u svoje ime ili osoba u čije je ime carinska deklaracija podnesena.

15) Podnošenje robe: prijavljivanje carinarnici na propisan način da se roba nalazi u njezinoj određenoj ustrojstvenoj jedinici ili drugome mjestu koje je carinarnica odredila ili odobrila.

16) Puštanje robe: radnja kojom carinarnica odobrava raspolaganje robom u skladu s uvjetima odobrenoga postupka.

17) Korisnik carinskoga postupka: osoba za čiji je račun podnesena carinska deklaracija ili osoba na koju se prenose prava i obveze navedene osobe u svezi s odobrenim carinskim postupkom.

18) Korisnik odobrenja: osoba kojoj je u skladu s carinskim propisima izdano odgovarajuće odobrenje.

2. OPÆE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVA I OBVEZE OSOBA S OBZIROM NA CARINSKO PRAVO

a) Zastupanje

Članak 5.

Osoba o čijim se pravima i obvezama rješava može odrediti opunomoćenika za poduzimanje svih ili nekih radnji u postupku koji vodi Carinska uprava.

Zastupanje može biti:

- izravno, ako opunomoćenik djeluje u ime i za račun druge osobe, te

- neizravno, ako opunomoćenik djeluje u svoje ime, a za račun druge osobe.

Opunomoćenik mora imati sjedište, odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj, osim u slučajevima propisanim člankom 76. stavkom 4. ovoga Zakona.

Opunomoćenik se mora očitovati za koju zastupanu osobu nastupa, je li zastupanje izravno ili neizravno, a na zahtjev carinarnice mora podnijeti i vjerodostojnu ispravu s ovlaštenjem za zastupanje.

Za osobe koje se ne očituju da djeluju u ime ili za račun druge osobe ili se očituju da djeluju u ime i za račun druge osobe, a ne mogu o tome podnijeti vjerodostojnu ispravu, smatrat će se da nastupaju u svoje ime i za svoj račun.

Iznimno, carinsku deklaraciju u svojstvu opunomoćenika može podnijeti samo osoba koja sukladno posebnim propisima ispunjava uvjete za obavljanje poslova otpremništva.

b) Posebnosti glede primjene propisa o općem upravnom postupku

Članak 6.

Propisi o općem upravnom postupku primjenjuju se i u postupcima koje vodi Carinska uprava, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Članak 7.

Osoba koja od Carinske uprave zahtijeva donošenje rješenja mora navesti sve činjenice i okolnosti te podastrijeti isprave i druge dokaze potrebne za donošenje rješenja.

Rješenje će se donijeti bez odgode, a najkasnije u rokovima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku.

Članak 8.

Protiv rješenja Carinske uprave donijetoga u prvome stupnju osoba na koju se rješenje odnosi ima pravo žalbe.

Žalba ne odgađa ovrhu rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

Iznimno, ovrha rješenja može se u cijelosti ili djelomice odgoditi, ako Carinska uprava:

a) opravdano dvoji da rješenje protiv kojega je podnijeta žalba ili drugo pravno sredstvo nije u skladu s carinskim propisima, ili

b) ocijeni da bi se ovrhom takvoga rješenja osobi na koju se rješenje odnosi mogla nanijeti nepopravljiva šteta.

Odnosi li se rješenje iz stavka 3. ovoga članka na obračun uvozne ili izvozne carine, odgoda ovrhe može se uvjetovati podnošenjem odgovarajućega jamstva za namirenje osporene svote uvozne ili izvozne carine. Davanje jamstva neće se zahtijevati, ako bi davanjem jamstva carinski dužnik bio doveden u ozbiljne poteškoće gospodarske ili socijalne naravi.

c) Posebni slučajevi poništenja, ukidanja i izmjene rješenja prema ovomu Zakonu

Članak 9.

Prvostupanjsko rješenje Carinske uprave kojim je u cijelosti ili djelomično usvojen zahtjev osobe na koju se rješenje odnosi, carinarnica može po službenoj dužnosti poništiti u roku iz članka 17. ovoga Zakona ako je doneseno na temelju neistinitih ili nepotpunih navoda, i to:

a) ako je podnositelj zahtjeva za neistinitost ili nepotpunost navoda znao ili je prema okolnostima slučaja morao znati, te

b) ako se na temelju istinitih i potpunih navoda rješenje nije ni moglo donijeti.

Rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se bez odlaganja osobi na koju se odnosi.

Poništenje ima pravni učinak od dana donošenja poništenog rješenja.

Članak 10.

Prvostupanjsko rješenje Carinske uprave kojim je u cijelosti ili djelomično usvojen zahtjev osobe na koju se rješenje odnosi, carinarnica može na zahtjev te osobe ili po službenoj dužnosti ukinuti ili izmijeniti u roku iz članka 17. ovoga Zakona ako koji od uvjeta propisanih za njegovo donošenje nije bio ispunjen ili ako ga ta osoba više ne ispunjava, a ne radi se o slučajevima iz članka 9. ovoga Zakona.

Rješenje povoljno za osobu na koju se rješenje odnosi može se ukinuti, ako osoba ne ispunjava obveze koje su joj bile određene tim rješenjem.

Rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se bez odlaganja osobi na koju se odnosi.

Rješenje o ukidanju ili izmjeni ima pravni učinak od dana dostave osobi na koju se odnosi. Iznimno, ako to zahtijevaju opravdani interesi osobe na koje se rješenje odnosi, carinarnica može za primjereno razdoblje odgoditi pravni učinak rješenja o ukidanju ili izmjeni prvotnog rješenja.

d) Obavijesti o primjeni carinskih propisa

Članak 11.

Svaka zainteresirana osoba može od Carinske uprave zatražiti izdavanje obavijesti o primjeni carinskih propisa.

Takav se zahtjev može odbiti ako se ne odnosi na stvarno namjeravani izvoz i uvoz.

Obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Carinska uprava daje bez naknade. Naknada se može zahtijevati za posebne troškove koji nastanu zbog provedbe potrebnih analiza ili vještačenja o robi na koju se zahtjev za davanje obavijesti odnosi te za troškove povrata robe podnositelju zahtjeva.

Članak 12.

Na osnovi pisanog zahtjeva zainteresirane osobe Carinska uprava daje:

a) obvezujuće mišljenje o tarifnome raspoređivanju robe u carinsku tarifu, te

b) obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe.

Obvezujuće mišljenje ima snagu rješenja donesenog u upravnome postupku.

Obvezujuća mišljenja o tarifnom raspoređivanju robe i podrijetlu robe obvezuju Carinsku upravu prema osobi kojoj je dano mišljenje samo glede tarifnog raspoređivanja robe u Carinsku tarifu, odnosno glede podrijetla robe.

Obvezujuće mišljenje o tarifnome raspoređivanju robe obvezuje Carinsku upravu prema osobi kojoj je dano mišljenje za robu za koju se carinski postupak provodi nakon datuma izdavanja mišljenja.

Obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe obvezuje Carinsku upravu prema osobi kojoj je dano mišljenje za onu robu za koju je postupak utvrđivanja podrijetla robe propisan ovim Zakonom proveden nakon datuma izdavanja mišljenja.

Osoba kojoj je dano mišljenje mora dokazati:

a) u slučaju obvezujućeg mišljenja o tarifnome raspoređivanju robe u carinsku tarifu da roba koju deklarira u svim elementima odgovara robi koja je opisana u mišljenju,

b) u slučaju obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe da roba i okolnosti na osnovi kojih se određuje podrijetlo robe u svim elementima odgovara robi i okolnostima koje su opisane u mišljenju.

Obvezujuće će se mišljenje poništiti sukladno članku 9. ovoga Zakona ako se zasniva na neistinitim ili nepotpunim navodima podnositelja zahtjeva.

Obvezujuće mišljenje važi jednu godinu od dana donošenja, osim:

a) u slučaju tarifnog raspoređivanja robe u Carinsku tarifu:

1. ako zbog izmjene propisa mišljenje nije više u skladu s propisom,

2. ako mišljenje nije više u skladu s naputkom ministra financija glede raspoređivanja robe u Carinsku tarifu donosenim na osnovi članka 10. Zakona o carinskoj tarifi, te

3. ako je mišljenje ukinuto ili izmijenjeno sukladno članku 10. ovoga Zakona, pri čemu osoba kojoj je dano mišljenje mora biti obaviještena o ukidanju ili izmjeni.

b) u slučaju određivanja podrijetla robe:

1. ako zbog izmjene propisa ili sklapanja međunarodnog sporazuma mišljenje nije više u skladu s propisima,

2. ako mišljenje nije više u skladu s tumačenjima tijela ovlaštenoga propisom donesenim na osnovi članka 27. ovoga Zakona za davanje tumačenja o podrijetlu robe, te

3. ako je mišljenje ukinuto ili izmijenjeno sukladno članku 10. ovoga Zakona, pri čemu osoba kojoj je dano mišljenje mora biti obaviještena o ukidanju ili izmjeni.

U slučajevima iz stavka 8. točke a) podtočaka 1. i 2. te točke b) podtočaka 1. i 2. ovoga članka obvezujuće mišljenje prestaje važiti danom stupanja na snagu, odnosno danom početka primjene odnosnoga propisa, međunarodnog sporazuma ili tumačenja.

Osoba kojoj je dano obvezujuće mišljenje koje je prestalo vrijediti u skladu sa stavkom 8. točkom a) podtočkom 1. i 2. te točkom b) podtočkom 1. i 2. ovoga članka može se koristiti tim mišljenjem tri mjeseca od dana službene objave ako je prije prestanka njegove važnosti sklopio obvezujući kupoprodajni ugovor za određenu robu na temelju tog mišljenja. U slučajevima iz stavka 8. točke a) podtočke 1. te točke b) podtočke 1. ovoga članka može se propisom ili sporazumom odrediti rok u kojem se može služiti mišljenjem sukladno ovom stavku.

Obvezujuće mišljenje o tarifnome raspoređivanju robe u Carinsku tarifu, odnosno o podrijetlu robe može se upotrebljavati sukladno ovomu članku samo za određivanje uvozne ili izvozne carine ili za određivanje visine izvoznih nadoknada ili drugih povrata povezanih s provođenjem poljoprivredne politike.

Članak 13.

Vlada Republike Hrvatske propisuje uvjete za izdavanje obavijesti i obvezujućih mišljenja.

e) Ostale odredbe

Članak 14.

Carinska uprava može u skladu s propisima poduzimati i provoditi sve mjere carinskog nadzora i provjere koje smatra potrebnim radi primjene carinskih i drugih propisa.

Članak 15.

Osobe koje izravno ili neizravno sudjeluju u tijekovima robnoga prometa obvezne su na zahtjev Carinske uprave staviti na raspolaganje sve potrebne isprave i podatke te pružiti svaku drugu pomoć potrebnu za primjenu carinskih propisa.

Članak 16.

Podaci koji su po svojoj naravi povjerljivi ili su pribavljeni na takav način smatraju se službenom tajnom i ne smiju se od strane Carinske uprave dalje prenositi bez izričite suglasnosti osoba ili ovlaštenih tijela koji su ih dali.

Prenošenje povjerljivih podataka dopušteno je u slučajevima kada je Carinska uprava dužna ili ovlaštena to učiniti sukladno posebnim propisima.

Članak 17.

U svrhu provedbe carinskog nadzora i provjere sudionici robnoga prometa koji raspolažu ispravama ili podacima iz članka 15. ovoga Zakona obvezni su ih čuvati u roku utvrđenu propisima, ali ne kraće od tri kalendarske godine, neovisno o načinu njihove pohrane. Taj rok počinje teći:

a) u slučaju robe koja je puštena u slobodni promet, osim slučajeva iz točke b) ovoga članka, ili za koju je podnesena izvozna carinska deklaracija, posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je prihvaćena carinska deklaracija za puštanje robe u slobodni promet ili izvozna carinska deklaracija,

b) u slučaju robe koja je na osnovi njezine uporabe u posebne svrhe puštena u slobodni promet uz povoljniju carinu, posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je okončan carinski nadzor nad tom robom,

c) u slučaju robe koja je puštena u koji drugi carinski postupak, posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je okončan taj carinski postupak za odnosnu robu,

d) u slučaju robe koja je bila smještena u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu, posljednjeg dana kalendarske godine u kojoj je korisniku slobodne zone ili slobodnog skladišta prestao taj status.

Ako se pri carinskoj provjeri utvrdi da se knjigovodstveni zapis o carinskom dugu mora ispraviti, rok za čuvanje isprava i podataka iz stavka 1. ovoga članka produljuje se neovisno o članku 225. stavku 4. ovoga Zakona koliko je potrebno da bi se knjigovodstveni zapis mogao ispraviti i provjeriti.

Članak 18.

Ako je carinskim propisima utvrđen rok ili datum, rok se može produljiti, a datum promijeniti samo ako je to tim propisima izričito predviđeno.

Članak 19.

Tijela državne uprave i pravosudna tijela moraju najbližoj carinarnici prijaviti svu robu i prijevozna sredstva koju su privremeno zadržala ili konačno oduzela, ako se radi o stranoj robi nad kojom nije proveden carinski postupak prema odredbama ovoga Zakona.

Privremeno zadržana i konačno oduzeta strana roba može se prepustiti drugoj osobi samo ako je carinarnica odobrila neko od carinskih dopuštenih postupanja ili uporaba robe, odnosno ako je za tu robu podmiren carinski dug.

Carinski dug iz prethodnog stavka podmiruje carinski dužnik ili se dug podmiruje iz cijene prodane robe.

II. OSNOVE ZA OBRAČUN UVOZNIH I IZVOZNIH DAVANJA I PRIMJENU DRUGIH MJERA PROPISANIH U TRGOVINI ROBOM

1. CARINSKA TARIFA I RASPOREÐIVANJE ROBE U CARINSKU TARIFU

Članak 20.

Na robu koja se uvozi u carinsko područje Republike Hrvatske plaća se carina prema Carinskoj tarifi i pravilima propisanim ovim Zakonom i Zakonom o carinskoj tarifi.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za netrgovačku robu koju putnik nosi sa sobom ili koju fizička osoba primi u pošiljci od druge fizičke osobe može se primijeniti jedinstvena carinska stopa u visini od 10% od carinske vrijednosti robe. Vlada Republike Hrvatske propisat će vrijednost robe iz ovog stavka kao i vrste roba na koje se ne može primijeniti jedinstvena stopa.

Iznimno, Vlada Republike Hrvatske može posebnim propisom odrediti carinu za izvoz određenih proizvoda.

Članak 21.

Na robu koja se uvozi iz zemalja s kojima Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o slobodnoj trgovini naplaćuje se carina kako je propisano tim ugovorom.

Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se na zahtjev deklaranta. Zahtjev za primjenu stavka 1. ovoga članka moguće je podnijeti i naknadno ako su ispunjeni uvjeti iz ugovora.

Članak 22.

Vlada Republike Hrvatske može propisati uvjete prema kojima će Carinska uprava za određenu robu, zbog vrste ili uporabe u određene svrhe, odobriti plaćanje povoljnije carine od carine propisane Carinskom tarifom za tu robu.

"Povoljnija carina" u smislu stavka 1. ovoga članka znači sniženje carine ili neobračunavanje uvozne carine iz članka 4. točke 6. ovoga Zakona i u okviru količinskih ograničenja.

2. PODRIJETLO ROBE

a) Nepovlašteno podrijetlo

Članak 23.

Odredbe članka 24. do 27. ovoga Zakona određuju nepovlašteno podrijetlo robe u svrhu:

a) primjene Carinske tarife s iznimkom mjera predviđenih člankom 21. ovoga Zakona,

b) primjene drugih mjera utvrđenih odredbama posebnih propisa iz područja trgovine robama, te

c) izdavanja potvrda o podrijetlu.

Članak 24.

Roba podrijetlom iz jedne zemlje ona je roba koja je u cjelini dobivena ili proizvedena u toj zemlji.

Izraz "roba u cjelini dobivena u jednoj zemlji" obuhvaća:

a) mineralne proizvode izvađene iz tla u toj zemlji,

b) tamo ubrane ili požnjevene biljne proizvode,

c) tamo okoćene i uzgojene žive životinje,

d) proizvode dobivene od živih, tamo uzgojenih životinja,

e) proizvode tamo dobivene lovom ili ribarstvom,

f) proizvode morskog ribolova i druge proizvode izvađene iz mora izvan teritorijalnih voda plovilima koja su registrirana ili prijavljena u brodski upisnik i koja plove pod zastavom te zemlje,

g) proizvode izrađene na njezinim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda iz točke (f) ovog stavka pod uvjetom da su takvi brodovi tvornice registrirani ili prijavljeni u toj zemlji i da plove pod zastavom te zemlje,

h) proizvode izvađene s morskog dna ili iz sloja zemlje ispod toga morskog dna izvan teritorijalnih voda te zemlje pod uvjetom da ona ima isključiva prava na iskorištavanje sloja zemlje ispod morskog dna,

i) otpad i ostatke proizvoda dobivenih iz proizvodnih djelatnosti ili upotrebljavanih predmeta ako su tamo prikupljeni i ako su pogodni samo za ponovno dobivanje sirovina, te

j) proizvode tamo proizvedene isključivo od proizvoda navedenih u točkama a) do i) ovoga članka ili od njih proizvedenih proizvoda na bilo kojoj razini proizvodnje.

Za potrebe stavka 2. ovoga članka izraz "zemlja" obuhvaća i teritorijalne vode te zemlje.

Članak 25.

Roba čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje smatrat će se podrijetlom iz zemlje u kojoj je prošla posljednju bitnu obradbu ili preradbu koja dovodi do novih proizvoda ili predstavlja bitnu fazu proizvodnje.

Posljednjom bitnom obradom ili preradom iz stavka 1. ovoga članka ne smatra se:

a) pakiranje ili prepakiranje robe, bez obzira gdje je ambalaža proizvedena,

b) dijeljenje većih količina robe u manje količine ili spajanjem manjih količina u veće,

c) odjeljivanje, razvrstavanje, prosijavanje, ispiranje ili dijeljenje proizvoda rezanjem ili ustakljivanjem,

d) etiketiranje i označivanje robe,

e) postupanje nužno da bi se očuvala svojstva proizvoda prilikom prijevoza ili skladištenja, te

f) jednostavno sklapanje dijelova proizvoda u cjelovit proizvod.

Članak 26.

Svaka obradba ili preradba robe za koju se utvrdi ili u svezi s kojom utvrđene činjenice potvrđuju pretpostavku da je njezin jedini cilj bio izbjeći primjenu odredbi koje se u Republici Hrvatskoj primjenjuju na robu iz određenih zemalja neće se ni u kojemu slučaju smatrati dostatnom da bi tako proizvedena roba stekla podrijetlo zemlje gdje je obradba ili preradba provedena u smislu članka 25. ovoga Zakona.

Članak 27.

Vlada Republike Hrvatske propisat će dodatna mjerila za utvrđivanje podrijetla u slučaju iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona, način dokazivanja podrijetla robe, način izdavanja potvrde te mjerodavna tijela za ovjeru potvrda i davanje tumačenja o podrijetlu robe.

b) Povlašteno podrijetlo

Članak 28.

Pravila o povlaštenome podrijetlu koja roba mora zadovoljiti kako bi stekla pogodnosti iz članka 21. ovoga Zakona utvrđuju se odgovarajućim ugovorima o slobodnoj trgovini.

Pravila o podrijetlu za robu iz zemalja na koje Republika Hrvatska na osnovi jednostrane odluke primjenjuje povlaštene carine, utvrđuju se posebnim propisom kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske.

3. VRIJEDNOST ROBE ZA CARINSKE SVRHE

Članak 29.

Odredbe ovoga poglavlja uređuju način utvrđivanja carinske vrijednosti robe u svrhu primjene Carinske tarife Republike Hrvatske.

Članak 30.

Izrazi koji se rabe u ovome poglavlju imaju sljedeće značenje:

a) "carinska vrijednost uvozne robe" znači vrijednost robe u svrhu određivanja carine "ad valorem" na uvoznu robu,

b) "zemlja uvoza" znači carinsko područje Republike Hrvatske,

c) "proizvedeno" uključuje uzgojeno, proizvedeno i iskopano,

d) "istovjetna roba" označuje robu koja je u potpunosti ista, uključujući njezina fizička svojstva, kakvoću i ugled. Manje razlike u izgledu ne izuzimaju robu koja se po svemu drugome uklapa u određenje istovjetne robe,

e) "slična roba" označuje robu koja premda nije u potpunosti ista, ipak ima slična svojstva i slične sastavne tvari, što omogućuje izvršavanje istih funkcija i komercijalnu zamjenjivost. Kod utvrđivanja sličnosti između roba upotrebljava se između ostalog kakvoća roba, njihov ugled i postojanje zaštićenog znaka,

f) "jedinična cijena" po kojoj se roba prodaje u najvećoj mogućoj količini znači cijenu po kojoj se najveći mogući broj jedinica prodaje u prodaji takve robe među nepovezanim osobama na prvoj kupoprodaji koja se dogodila nakon uvoza, te

g) "robom iste skupine ili vrste" smatra se roba koja pripada u skupinu ili asortiman roba proizvedenih u određenoj industrijskoj grani, a uključuje istovjetne ili slične robe.

Izrazi "istovjetna roba3 i "slična roba" iz stavka 1. ovoga članka ne obuhvaćaju robe koje sadrže ili odražavaju inženjerijske usluge, razvoj, umjetnički rad, oblik, planove i skice za koje nisu izvršena usklađenja prema članku 38. stavku 1. pod b) točka 4. ovoga Zakona, jer su ti poslovi obavljeni u zemlji uvoza.

Istovjetnom ili sličnom robom neće se smatrati roba koja nije proizvedena u istoj zemlji kao roba koja se vrednuje.

Roba koju je proizvela druga osoba uzet će se u obzir jedino ako nema istovjetne ili slične robe koju je proizvela ista osoba kao i robu koju se vrednuje.

U smislu ovoga poglavlja dvije osobe smatraju se međusobno povezanima samo:

a) ako je jedna voditelj ili direktor tvrtke u vlasništvu druge osobe i obratno,

b) ako su pravno priznati partneri u poslu,

c) ako su u odnosu poslodavac i posloprimac,

d) ako je jedna od njih izravni ili neizravni vlasnik, nadzire ili posjeduje 5% ili više posto dionica s pravom glasa u svakoj tvrtki,

e) ako jedna izravno ili neizravno nadzire drugu,

f) ako su izravno ili neizravno pod nadzorom treće osobe,

g) ako zajedno izravno ili neizravno nadziru treću osobu, ili

h) ako su članovi iste obitelji.

Osobe koje imaju poslovne veze na način da je jedna isključivi zastupnik, isključivi rasparčavač ili isključivi koncesionar drugoga, bez obzira na to kako je odnos opisan, smatrat će se povezanima prema ovomu poglavlju u slučaju da su obuhvaćene mjerilima iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 31.

Carinska je vrijednost uvezene robe njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno plaćena ili plativa cijena za robu koja se prodaje radi izvoza u Republiku Hrvatsku, usklađena prema odredbama članka 38. ovoga Zakona pod uvjetom da:

a) kupac nema ograničenja u raspolaganju robom ili uporabi robe, osim ograničenja koja:

1. su određena hrvatskim propisima ili na tim propisima utemeljenim aktima državne vlasti,

2. ograničavaju zemljopisno područje gdje se roba može preprodati ili,

3. u suštini ne utječu znatno na vrijednost robe,

b) kupoprodaja ili cijena ne podliježu uvjetima ili ograničenjima čija vrijednost ne može biti utvrđena u odnosu prema vrijednosti robe koja se vrednuje,

c) nikakva naknada od iduće preprodaje, raspolaganja robom ili uporabe robe neće biti izravno ili neizravno dostavljena prodavaču, osim ako je moguće izvršiti odgovarajuće usklađenje s odredbama članka 38. ovoga Zakona,

d) kupac i prodavač nisu međusobno povezani ili, ako jesu, da je transakcijska vrijednost prihvatljiva za carinske svrhe u skladu s odredbama stavka 2. ovoga članka.

U postupku procjene prihvatljivosti transakcijske vrijednosti prema zahtjevima iznesenim u stavku 1. ovog članka sama okolnost da su kupac i prodavač povezani na način spomenut u članku 30. ovoga Zakona nije dostatan razlog da se određena transakcijska vrijednost ocijeni neprihvatljivom. U takvome slučaju treba ispitati okolnosti prodaje i transakcijska vrijednost bit će prihvaćena pod uvjetom da postojeća povezanost nije utjecala na cijenu. Ako carinarnica ima razloga pretpostaviti na temelju obavijesti dobivenih od uvoznika ili na drugi način da je postojeća povezanost utjecala na cijenu, o tome je dužna obavijestiti uvoznika i dati mu primjerenu mogućnost za odgovor. Na zahtjev uvoznika carinarnica će o razlozima obavijestiti uvoznika u pisanom obliku.

Pri prodaji između povezanih osoba transakcijska će se vrijednost smatrati prihvatljivom, a roba procijenjenom u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka uvijek kad uvoznik može dokazati da je dotična vrijednost gotovo jednaka jednoj od sljedećih vrijednosti, pod uvjetom da se upotrebljavaju podaci iz istoga ili približno istoga vremenskog razdoblja:

- transakcijskoj vrijednosti u prodaji među nepovezanim osobama za istovjetnu ili sličnu robu namijenjenu za izvoz u Republiku Hrvatsku,

- carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe prema odredbama članka 35. ovoga Zakona,

- carinskoj vrijednosti istovjetne ili slične robe prema odredbama članka 36. ovoga Zakona.

U primjeni usporedaba iz stavka 3. ovoga članka treba uzeti u obzir očite razlike u komercijalnim razinama, količinske razine, stavke nabrojene u članku 38. ovoga Zakona i troškove koje je imao prodavač pri prodaji u kojoj prodavač i kupac nisu povezani, a kojih nema pri prodaji u kojoj su prodavač i kupac povezani.

Usporedbe prikazane u stavku 3. ovoga članka upotrebljavaju se na poticaj uvoznika isključivo radi usporedbe. Navedene odredbe ne dopuštaju određivanje zamjenskih vrijednosti.

Cijena koja se zaista plaća ili cijena koju treba platiti ukupno je učinjeno plaćanje ili plaćanje koje treba učiniti kupac u korist prodavača za uvezenu robu i uključuje sva plaćanja koja je kao uvjet prodaje za uvezenu robu učinio ili će učiniti kupac prodavaču ili trećoj osobi da bi se ispunile obveze prodavaču. Plaćanje ne treba nužno biti u obliku prijenosa novca. Plaćanje se može obaviti i kreditnim pismima ili drugim dogovorenim instrumentom plaćanja. Plaćanje se može obaviti izravno ili neizravno.

Radnje koje poduzima kupac o vlastitome trošku, uključujući i tržišne radnje, a različite su od onih propisanih u članku 38. ovoga Zakona, za koje je potrebno uskladiti vrijednost, neće se smatrati posrednim plaćanjem prodavaču, čak i onda kad se može smatrati da su bile poduzete u korist ili u dogovoru s prodavačem, i njihov trošak neće se dodavati stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni pri određivanju carinske vrijednosti.

Članak 32.

Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama članka 31. ovoga Zakona, carinska vrijednost bit će transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane za izvoz u Republiku Hrvatsku i izvezene u isto ili gotovo isto vrijeme kao i roba koja se vrednuje.

U primjeni ovoga članka treba pri određivanju carinske vrijednosti upotrebljavati transakcijsku vrijednost istovjetne robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u pretežno istoj količini kao i roba koja se procjenjuje.

Kad nije moguće naći odgovarajući primjer prodaje u smislu stavka 2. ovoga članka, upotrebljavat će se transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane na različitoj komercijalnoj razini i/ili u različitim količinama, uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi predočenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili do smanjenja vrijednosti.

Kad su troškovi i davanja spomenuti u članku 38. stavku 1. točki a) podtočkama 4. do 6. ovoga Zakona uključeni u transakcijsku vrijednost, prilagodba će se provesti kako bi se u obzir uzele znatne razlike u tim troškovima i cijenama između uvezene robe i istovjetne robe, a koje nastaju zbog razlika u udaljenostima i vrsti prijevoza.

Ako se u primjeni ovog članka ustanovi postojanje više od jedne transakcijske vrijednosti za istovjetnu robu, za određivanje carinske vrijednosti upotrijebit će se najniža od postojećih vrijednosti.

Članak 33.

Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezenih roba u skladu s odredbama članka 31. i 32. ovoga Zakona, carinskom će se vrijednošću smatrati transakcijska vrijednost slične robe prodane radi izvoza u Republiku Hrvatsku ako je roba izvezena u isto ili gotovo isto vrijeme kad i roba koja se procjenjuje.

U primjeni ovog članka treba pri određivanju carinske vrijednosti upotrebljavati transakcijsku vrijednost slične robe koja se prodaje na istoj komercijalnoj razini i u pretežno istoj količini kao i roba koja se procjenjuje.

Ako nije moguće naći odgovarajući primjer prodaje u smislu stavka 2. ovoga članka, upotrijebit će se transakcijska vrijednost slične robe prodane na različitoj komercijalnoj razini i/ili u različitim količinama, uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi predočenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili do smanjenja vrijednosti.

Kad su troškovi i davanja spomenuti u članku 38. stavku 1. točki a) podtočkama 4. do 6. ovoga Zakona uključeni u transakcijsku vrijednost, prilagodba će se provesti kako bi se u obzir uzele znatne razlike u tim troškovima i davanjima između uvezene robe i slične robe, a koje nastaju zbog razlika u udaljenostima i vrsti prijevoza.

Ako se u primjeni ovog članka utvrdi postojanje više od jedne transakcijske vrijednosti slične robe, za određivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža od tih vrijednosti.

Članak 34.

Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama članka 31. i 33. ovoga Zakona, carinska se vrijednost određuje prema odredbama članka 35. ovoga Zakona.

Kad nije moguće odrediti carinsku vrijednost ni prema članku 35. ovoga Zakona, primijenit će se odredbe članka 36. ovoga Zakona, osim u slučaju kad uvoznik zahtijeva zamjenu redoslijeda primjene članka 35. i 36. ovoga Zakona.

Članak 35.

Ako se uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Republici Hrvatskoj u istome stanju u kojem je uvezena, carinska vrijednost uvezene robe prema ovomu članku treba se utvrditi na temelju jedinične cijene po kojoj se najveći mogući broj jedinica takve ili istovjetne ili slične uvezene robe prodaje osobama u istome ili približno istome vremenskom razdoblju kao i roba koja se procjenjuje, i to osobama koje nisu povezane s osobama od kojih tu robu kupuju, pod uvjetom da se cijena umanji za iznos:

1. uobičajene provizije koja je naplaćena ili je treba platiti, ili uobičajenog uvećanja radi ostvarenja dobiti i pokrića općih troškova prodaje u Republici Hrvatskoj nastalih za uvezenu robu iste vrste ili skupine proizvoda,

2. uobičajenih troškova prijevoza i osiguranja i druge s tim povezane troškove nastale u Republici Hrvatskoj,

3. carinskih davanja i drugih unutarnjih poreza koji se plaćaju u Republici Hrvatskoj pri uvozu ili prodaji robe.

U slučaju da se u isto ili približno isto vrijeme uvoza robe koja se procjenjuje ne prodaje ni uvezena roba ni istovjetna ili slična uvezena roba, carinska će se vrijednost robe koja inače podliježe odredbama stavka 1. ovoga članka odrediti prema jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena ili istovjetna ili slična roba prodaje u Republici Hrvatskoj u stanju u kakvu je uvezena, i to u najkraćemu roku nakon uvoza robe koja se procjenjuje, ali ne nakon isteka roka od 90 dana od samog uvoza.

U slučaju da se u Republici Hrvatskoj ne prodaje uvezena roba, istovjetna ili slična uvezena roba u stanju u kojemu je bila uvezena, tada će se na zahtjev uvoznika carinska vrijednost robe temeljiti na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba nakon daljnje preradbe prodaje u najvećoj ukupnoj količini osobama u Republici Hrvatskoj koje nisu povezane s osobama od kojih takvu robu kupuju, pod uvjetom da su u procjenu uzeti u obzir vrijednost dodana robi preradbom i odbici određeni u stavku 1. ovog članka.

Članak 36.

Carinska vrijednost uvezene robe prema odredbama ovog članka temeljit će se na izračunanoj vrijednosti. Izračunana vrijednost čini zbroj:

a) vrijednosti materijala i troškova proizvodnje, ili druge vrste preradbe, koja je upotrijebljena u proizvodnji uvezene robe,

b) svote dobiti i općih troškova koja je jednaka uobičajenu iznosu koji se ostvaruje pri prodaji robe iste skupine ili vrste kao što je roba koja se procjenjuje i koju je proizveo proizvođač u zemlji izvoza za izvoz u Republiku Hrvatsku, te

c) vrijednosti svih troškova i davanja iz članka 38. stavka 1. točke a) podtočka 4. do 6. ovoga Zakona.

Ne može se tražiti niti prisiliti bilo koju osobu bez stalnog sjedišta ili prebivališta na teritoriju Republike Hrvatske da omogući pregled ili dopusti pristup bilo kojemu računu ili drugoj evidenciji u svrhu određivanja izračunane vrijednosti.

Carinska uprava može provjeriti obavijesti dobivene od proizvođača robe u svrhu određivanja carinske vrijednosti prema ovomu članku u drugoj zemlji, i to uz njegov pristanak i pod uvjetom da vlada dotične zemlje bude na vrijeme obaviještena i da se ne protivi provjeri.

Članak 37.

Ako carinsku vrijednost uvezene robe nije moguće odrediti prema člancima 31. do 36. ovoga Zakona, carinska vrijednost odredit će se na način sukladan temeljnim načelima i općim odredbama propisanim u ovome poglavlju i Sporazumu o primjeni članka VII. GATT-a iz 1994. godine, a na temelju podataka dostupnih u Republici Hrvatskoj.

U smislu ovog članka carinska vrijednost neće se određivati prema:

a) prodajnoj cijeni u Republici Hrvatskoj robe proizvedene u Republici Hrvatskoj,

b) sustavu koji omogućuje da se u carinske svrhe prihvati viša od dviju mogućih vrijednosti,

c) cijeni robe na domaćem tržištu zemlje izvoznice,

d) troškovima proizvodnje, osim onih izračunanih vrijednosti koje su utvrđene za istovjetnu ili sličnu robu u skladu s člankom 36. ovoga Zakona,

e) cijeni robe namijenjene izvozu u koju drugu zemlju, a ne u Republiku Hrvatsku,

f) službeno utvrđenoj najmanjoj carinskoj vrijednosti, te

g) navoljnim ili izmišljenim vrijednostima.

Ako to uvoznik zahtijeva, bit će pisano obaviješten o carinskoj vrijednosti koja je određena prema odredbama ovoga članka te o metodi upotrijebljenoj pri određivanju te vrijednosti.

Članak 38.

U postupku određivanja carinske vrijednosti prema članku 31. ovoga Zakona cijeni koja je stvarno plaćena ili koju treba platiti za uvezenu robu treba dodati:

a) sljedeće stavke, do iznosa do kojeg ih snosi kupac, a nisu uključene u stvarno plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti za robu:

1. proviziju i naknade posredovanja, osim kupovne provizije,

2. troškove ambalaže koja se u svrhu carinjenja smatra jedinstvenim dijelom dotične robe,

3. troškove pakiranja bilo da se radi o radnoj snazi ili gradivu,

4. troškove prijevoza uvezene robe do luke ili mjesta ulaska u područje Republike Hrvatske,

5. troškove utovara, istovara i troškove rukovanja povezane s prijevozom uvezene robe do luke ili mjesta ulaska u područje Republike Hrvatske, te

6. troškove osiguranja do ulaska u područje Republike Hrvatske,

b) prikladno raspoređenu vrijednost sljedećih roba i usluga koje je kupac isporučio izravno ili neizravno bez naplate ili po sniženoj cijeni, a radi uporabe u proizvodnji i prodaji uvezene robe radi izvoza, i to do stupnja do kojeg ta vrijednost nije bila uključena u cijenu koja je plaćena ili koju treba platiti:

1. materijala, sastavnih dijelova i sličnih stvari ugrađenih u uvezenu robu,

2. alata, matrica, kalupa, odljeva i sličnih roba koje su upotrijebljene u proizvodnji uvezene robe,

3. materijala utrošenih u proizvodnji uvezene robe, te

4. usluga projektiranja, razvoja, umjetničkog rada, oblikovnog rada, te planova i skica napravljenih izvan Hrvatske a potrebnih za proizvodnju uvezene robe,

c) tantijeme i licencijske troškove za robu koja se procjenjuje, a koje kupac izravno ili neizravno mora platiti kao uvjet za prodaju robe koja se procjenjuje, ako takve tantijeme ili licencijski troškovi nisu uključeni u stvarno plaćenu ili plativu cijenu,

d) dio iznosa ostvaren daljnjom prodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koji se izravno ili neizravno plaćaju prodavaču.

Cijena koja je stvarno plaćena ili koja treba biti plaćena bit će uvećana prema odredbama ovog članka samo na temelju objektivnih i mjerljivih podataka.

U postupku određivanja carinske vrijednosti nisu osim uvećanja propisanih ovim člankom dopuštena druga uvećanja stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti.

U ovome poglavlju "kupovna provizija" znači naknadu koju je uvoznik platio svojemu zastupniku za uslugu zastupanja u inozemstvu pri kupovini robe koja se vrednuje.

Bez obzira na stavak 1. točku c) ovoga članka:

a) plaćanja za dobivanje prava za umnožavanje uvezene robe u Republiku Hrvatsku neće se dodavati stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni pri određivanju carinske vrijednosti,

b) plaćanja kupca za dobivanje prava za raspačavanje i ponovnu prodaju uvezene robe neće se dodati stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koju treba platiti za uvezenu robu ako ta plaćanja nisu uvjet prodaje za izvoz u Republiku Hrvatsku.

Članak 39.

Pod uvjetom da su iskazane odvojeno od stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti, sljedeće stavke neće biti uključene u carinsku vrijednost:

a) troškovi prijevoza robe nakon njezina ulaska u carinsko područje Republike Hrvatske,

b) troškovi gradnje dopune, ugradbe, održavanja ili tehničke pomoći obavljene nakon uvoza industrijskih postrojenja, strojeva ili opreme,

c) troškovi kamata proisteklih iz financijskog sporazuma u koji je ušao kupac, a koji se odnose na kupovinu uvezene robe, bez obzira na to je li financiranje omogućio prodavač ili druga osoba, pod uvjetom da je financijski sporazum sastavljen u pisanom obliku i da, ako se to zahtijeva, kupac može dokazati:

1. da je takva roba stvarno prodana po cijeni navedenoj kao stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koju treba platiti,

2. da potraživanje kamata ne prelazi razinu uobičajenih kamata za takve transakcije, i to u vrijeme i u zemlji u kojoj je financiranje odobreno,

d) troškovi za dobivanje prava za umnožavanje uvezene robe,

e) kupovne provizije, te

f) uvozna davanja i druga davanja koja se plaćaju u Republici Hrvatskoj pri uvozu ili prodaji robe.

Članak 40.

Za carinsku vrijednost robe za koju u trenutku utvrđivanja carinske vrijednosti ugovorena cijena još nije bila plaćena uzima se cijena koja bi morala biti plaćena za ispunjenje obveze.

Sva uobičajena sniženja cijena i gotovinski popusti neće se uračunati u carinsku vrijednost ako su ugovoreni prije obavljenog uvoza i ostvareni u ugovorenom roku.

Članak 41.

Carinska vrijednost robe koja se uvozi bez prodaje utvrđuje se na temelju članka 32. do 37. ovoga Zakona.

Carinska vrijednost robe koja se privremeno uvozi utvrđuje se na temelju članka 32. do 37. ovoga Zakona.

Carinska vrijednost robe koja se ošteti prije puštanja deklarantu utvrđuje se tako da se odgovarajuća ugovorena cijena umanji za postotak oštećenja. Postotak oštećenja utvrđuje carinarnica procjenom. Ako je na osnovi dobropisa ugovorena nova cijena koja odgovara uvjetima iz članka 31. ovoga Zakona, ta cijena predstavlja novu carinsku vrijednost.

Članak 42.

Ako je u postupku određivanja carinske vrijednosti uvezene robe nužno odgoditi konačno određivanje carinske vrijednosti, roba se može pustiti deklarantu pod uvjetom da se osigura plaćanje carine u obliku jamstva, pologa ili u drugome propisanom obliku u najvećemu iznosu carinskoga duga kojem bi roba mogla podlijegati.

Članak 43.

Carinska vrijednost nosača podataka koji sadrže podatke ili programske upute za uporabu opreme za obradbu podataka (u daljnjemu tekstu: programska podrška) neće sadržavati cijenu ili vrijednost programske podrške pod uvjetom da je cijena ili vrijednost iskazana odvojeno od vrijednosti nosača podataka.

Izraz "nosač podataka" iz stavka 1. ovoga članka ne podrazumijeva integrirane sklopove, poluvodiče i slične naprave ili proizvode koji sadrže takve integrirane sklopove ili naprave.

Izraz "podaci i programske upute" iz stavka 1. ovoga članka ne podrazumijeva zvučne, kinematografske ni videosnimke.

Članak 44.

Carinarnica može u carinskome postupku zahtijevati od deklaranta sve isprave i podatke koji su potrebni za utvrđivanje carinske vrijednosti prema člancima 31. do 37. ovoga Zakona.

Ni jedna odredba ovoga poglavlja neće se tumačiti kao ograničenje i neće dovesti u pitanje pravo carinarnice da utvrdi istinitost i ispravnost bilo koje izjave, isprave ili deklaracije podnesene u svrhu određivanja carinske vrijednosti.

Na pisani zahtjev deklaranta carinarnica je obvezna dati obrazloženo rješenje o načinu određivanja carinske vrijednosti za uvezenu robu.

Zakoni i drugi propisi te odluke Ustavnog suda glede propisa o carinskoj vrijednosti objavljuju se sukladno članku 10. Sporazuma GATT-a iz 1994. godine.

Odluke nadležnih tijela opće naravi, te akti ministra financija, koji se odnose na Carinsku upravu glede određivanja carinske vrijednosti robe, objavljuju se u službenome glasilu Carinske uprave.

Članak 45.

Obavijesti i podaci potrebiti za određivanje i provjeru carinske vrijednosti robe, povjerljive naravi ili pribavljeni na povjerljivoj osnovi, smatraju se službenom tajnom i ne smiju se objaviti bez nedvojbenog dopuštenja osobe ili tijela domaće ili strane vlasti koje je dalo obavijest ili podatke, osim u slučaju i do stupnja objave koji zahtijeva sud ili ovlašteno tijelo sukladno propisu.

Članak 46.

Ako je u postupku određivanja carinske vrijednosti potrebno preračunati stranu u domaću valutu, strana valuta preračunava se u domaću po tečaju utvrđenu na dan nastanka obveze plaćanja carinskoga duga, u skladu s propisima o deviznom poslovanju.

Članak 47.

Carinska je vrijednost za robu koja se izvozi vrijednost robe dopremljena na hrvatsku granicu.

Članak 48.

Provedbene propise za primjenu odredaba članka 29. do 47. ovoga Zakona donosi Vlada Republike Hrvatske.

nastavak na str.2